Iako se pacijentima koji prolaze kroz vantelesnu oplodnju često nude brojne dodatne analize koje obećavaju veće šanse za uspeh, novo istraživanje pokazuje da većina njih nema dokaze da zaista deluju. Otkriveno je da čak sedam od deset najčešće korišćenih dodataka nije pokazalo merljiv uticaj na šanse za trudnoću.

Nova studija dovodi u pitanje efikasnost velikog broja analiza koji se koriste tokom postupka vantelesne oplodnje (VTO). Reč je o dodatnim procedurama, testovima i terapijama koje privatne klinike često nude uz standardni tretman, uz značajne finansijske troškove za pacijente – ali bez ubedljivih dokaza da poboljšavaju ishod lečenja.
Analiza 85 kliničkih ispitivanja je pokazala da većina ovih intervencija ima malo ili nimalo dokazane koristi, iako se često promovišu.
“Postoje široko rasprostranjene dezinformacije o dodacima vantelesnoj oplodnji, a veb stranice privatnih klinika i forumi pacijenata na društvenim mrežama – glavni izvori informacija za pacijente – često preuveličavaju koristi i izostavljaju troškove i rizike”, rekla je Sara Lensen, autorka studije i istraživač na Univerzitetu u Melburnu.
Prema nalazima studije, čak sedam od deset najčešće korišćenih dodataka nije pokazalo merljiv uticaj na šanse za trudnoću ili je njihova efikasnost potkrepljena samo slabim i nekvalitetnim dokazima.
Među intervencijama koje nisu pokazale jasan efekat nalaze se akupunktura, različiti lekovi za smanjenje upale, biopsija sluznice materice radi analize ekspresije gena, tretmani intralipidne infuzije za ubrizgavanje sojinog ulja i žumanca u krv za jačanje imuniteta, kao i terapija plazmom bogatom trombocitima, koja se primenjuje na jajnike ili matericu.
Istraživači nisu pronašli dovoljno dokaza ni za preimplantaciono genetsko testiranje za aneuploidiju (PGT-A), koje se koristi za proveru hromozomskih abnormalnosti embriona pre njegovog prenosa.
Mali broj potencijalno korisnih metoda
Od svih analiziranih procedura, samo tri su pokazala bilo kakve naznake koristi, ali i ti dokazi ostaju ograničeni.
Tako “EmbrioGlu”, medijum za prenos koji sadrži hijaluronsku kiselinu i služi da pomogne implantaciji embriona, može povećati šanse za trudnoću i živorođenje, ali istraživači upozoravaju da rezultati nisu dovoljno pouzdani. Zatim, struganje endometrijuma, postupak u kom se namerno narušava sluznica materice pre embrio-transfera, takođe je povezan sa mogućim povećanjem stope trudnoće i živorođenih beba.
Slično tome, fiziološka intracitoplazmatska injekcija spermatozoida (PICSI), tehnika koja se koristi za izbor zrelijih spermatozoida, pokazala je slabe indikacije da može smanjiti rizik od pobačaja.
“Dodaci bez dokaza o efikasnosti mogu dovesti do lažne nade, većeg finansijskog opterećenja i nepotrebnih medicinskih procedura u periodu koji je već veoma težak za pacijente”, istakla je Lensen.

