Fudbal igraju i veliki i mali… Mali čak ozbiljno pariraju velikima… Sapliću ih, podmeću noge, laktaju se i skupljaju simpatije. Obrisi Zlatne kopačke već se jasno vide
Kada je pre tri godine FIFA ozvaničila da će se Mundijal 2026. godine igrati u novom formatu sa 48 reprezentacija raspoređenih u 12 grupa, podigla se ozbiljna prašina.
Da sklonimo politiku, maksimizaciju zarade i sebične interese krovne organizacije svetskog fudbala na potpuno drugu stranu, inicijalna reakcija dobrog dela planetarne javnosti bio je očekivan i razuman – povećanje broja reprezentacija za trećinu značiće i ozbiljnu oseku kvaliteta.
Drugim rečima gledaćemo sijaset dosadnih utakmica fudbalskih liliputanaca u grupnoj fazi. „Zamislite recimo Iran i Novi Zeland pred nekoliko hiljada ljudi na stadionu koji prima 70.000, negde u Teksasu ili Kaliforniji, kako igraju utakmicu koja će biti završena 0:0.“
Malo karikiramo, ali pojavljivali su se prethodnih godina tvitovi i pošalice slične sadržine na društvenim mrežama. Tri godine kasnije, beše duel Irana i Novog Zelanda u Inglvudu, beše više desetina hiljada ljudi (istina ne celih 70.000 koliko prima SoFi stadiona) i postaraše se jednu od uzbudljivijih utakmica prve runde, za sudar ozbiljnog intenziteta.
Posle kompletnog prvog kola, posle 24 utakmice od A do L grupe, možemo samo da kažemo – „Oprosti Bože, (po)grešili smo“. Jer Mundijal u SAD, Meksiku i Kanadi, striktno fudbalski gledano, nije fijasko… Naportiv.
Uz nekoliko izuzetaka, fudbal igraju i veliki i mali. Ovi mali čak i pariraju velikima. Sapliću ih, podmeću noge, laktaju se i skupljaju simpatije.
Naravno, nije svaka utakmica zakovala pogled za ekran, bilo je i uspavanki što vas teraju da promenite kanal i da posle 90 minuta ispred televizora budete ljuti na sebe što niste odustali nakon prve četvrtine (pauze za vodu, a ustvari gomilanje profita od TV reklama).
Ali ljudski mozak je takav da brzo briše ružno i dosadno, a pamti upečatljive detalje i fudbal kakav želimo da gledamo.
Prve 24 utakmice donele su ukupno 76 golova. Više od tri gola po meču u proseku? Može! Samo jedna od pomenutih završena je bez pogodaka, a i ona je imala svoju čar je su Zelenortska Ostrva spustila roletnu Španiji.
Kada šampion Evrope kiksne, a sa njim i Portugalija, Holandija, Belgija, Švajcarska, Turska, onda možemo da govorimo o ozbiljnom štucanje Evropljana, naročito kada znamo da su prva četiri od pomenutih timova bila na listi od deset favorita za osvajanje Mundijala.
A kada se velikaši muče, to znači da fudbalski plebs ima bolju trpezu nego obično. Inicijalni utisak, niko, osim možda Kurasaa i Tunisa (eventualno Paragvaja i Južnoafričke Republike) nije izgledao kao da je zalutao na planetarnu smotru.
Irak možda jeste ubedljivo poražen od Norveške (4:1), ali se tri četvrtine utakmice ozbiljno makljao sa jednim od favorita iz senke za visok plasman. Katar je otkinuo bod(ove) Švajcarskoj, Egipat Belgiji, a DR Kongo stavila Portugaliju na omanji stub srama. Jordan je mučio Austriju i imao aktivan rezultat do duboke nadokande i Arnautovićevog penala za 3:1. Sudijska Arabija je zaustavila Urugvaj (1:1), nije Kolumbiji bilo lako sa Uzbekistanom, a Gana je uprkos trijumfu manje pokazala od autsajdera Paname.
Suma sumarum, vrlo malo turista, a gotovo svaki protagonista je došao u Ameriku, Meksiko i Kanadu da odere kolena, trči koliko ga noge nose, kao i sa prilično jasnom idejom i organizacijom u skladu sa stepenom kvaliteta igračkog kadra.
Ako su Zelenortska ostrva najprijatnije iznenađenje, najveći gubitnik prve runde je svakako Turska. Potencijalni Dark horse Mundijala je postao žrtva svog selektora Vinćenca Montele koji je na premijeri „klupirao” Kenana Jildiza, a Ardu Gulera umesto na poziciju desetke gurnuo na desno krilo. Završilo se glatkim porazom od Australije od 2:0.
Najviše atraktivnog, takmičarskog, moćnog fudbala podarili su nam oni od kojih smo to i očekivali.
Engleska i Hrvatska (4:2), Brazil i Maroko (1:1), Francuska i Senegal (3:1), Argentina i Alžir (3:0), ali i Obala Slonovače i Ekvador (1:0).
Ali da ne zaboravimo i sjajne, ratoborne Japance koji su rudarili i rukama i nogama za bod protiv Holandije (2:2), te da se vratimo na početak priče i pošalicu na račun Irana i Novog Zelanda. Te dve reprezentacije priredile su jedan od interesantnih duela prve runde (2:2).
Ako ćemo sa kolektivnog na individualno, utisak prvog kola – het-trik Lionela Mesija koji je na terenu protiv Alžira izgledao kao da tek ulazi u četvrtu deceniju života, a ne da se bliži u petoj i da već dugo ne igra klupski fudbal na najvišem evropskom nivou.
Jedna utakmica bila je dovoljna fudbalskom GOAT-u da najavi borbu za Zlatnu kopačku, a što se laskavog priznanja tiče, za sada se sve manje-više odvija po planu. Svi oni koje je fudbalski svet video u užem krugu kandidata – pa i mi u našoj anketi uoči početka Mundijala – odigrali su u skladu sa očekivanjima. I da, zvučaće verovatno pomalo jako, ali Mesi ih je možda i premašio. Jer iako svi znamo za šta je sve sposoban, činjenica da nastupa u MLS-u i sam njen kvalitet američke elite naveli su nas da se zapitamo da li je u stanju da kao pre četiri godine predvodi Argentinu, ovog puta u misiji odbrane svetskog trona.
Devedeset minuta fudbala bilo je dovoljno da više niko ne posumnja. Podjednako je gladan kao što je bio i u Kataru kada je jurio poslednji trofej koji mu nedostaje. Bio je igrač sa najviše stvorenih šansi na utakmici sa Alžirom, imao najviše dodira u protivničkom šesnaestercu, bio drugi po broju pasova odigranih unapred i nadahnutu partiju krunisao het-trikom izbivši na prvom mesto liste strelaca.
Međutim, i najveći konkurenti mu ne dozvoljavaju da im se previše udalji, odmah su iza njega. Sa dva gola kapitenski su svoje nacije do pobeda na otvaranju poveli Hari Kejn i Kilijan Embape, a istu porciju isporučio je još jedan golgeter istančanog njuha – Erling Haland. Norvežanin ne propušta priliku da ostavi jak utisak na debijima. Postigao je het-trik u premijernim nastupima u Bundesligi i Ligi šampiona, po dva komada u Premijer ligi i sada Mundijalu. Rame uz rame sa napadačima Bajerna, Reala i Mančester Sitija su još dvojica ‘uljeza‘ (krilni fudbaler Novog Zelanada Elajdža Džast koji je blesnuo protiv Irana te Jasin Ajari što je protiv Tunisa zasenio i Aleksandera Isaka i Viktora Đekešera) te dva dobro poznata imena, Folarin Balogun i Kai Haverc.


