
Na severoistočnom rubu Tibetanske visoravni, tamo gde je vetar decenijama nosio pesak preko gotovo beživotnog tla, dogodilo se nešto što niko nije planirao.
Kina je na tom mestu podigla najveću solarnu elektranu na svetu. Projekat je zamišljen kao energetska investicija gigantskih razmera, sa milionima panela raspoređenih preko pustinjskog pejzaža. Međutim, nekoliko godina nakon početka rada, ispostavilo se da elektrana proizvodi mnogo više od struje.
Proizvela je i travu.
Danas, na području koje je nekada bilo gotovo potpuno prekriveno peskom, pasu desetine hiljada ovaca. Lokalni stočari imaju više pašnjaka nego ranije, stada rastu, a naučnici pokušavaju da objasne kako je jedan od najvećih energetskih projekata na planeti nenamerno pokrenuo ekološki oporavak čitavog područja.
Solarni kompleks Talatan nalazi se u okrugu Gonghe, u Tibetskoj autonomnoj prefekturi Hainan. Njegove dimenzije teško je sagledati čak i na satelitskim snimcima. Reč je o ogromnom sistemu koji razvija kompanija Huanghe Hydropower, deo državne energetske korporacije State Power Investment Corporation.
Do 2026. godine instalirani kapacitet dostigao je približno 21 gigavat, dok godišnja proizvodnja premašuje 18.000 gigavat sati električne energije. Kada bude potpuno završen, kompleks će zauzimati više od 600 kvadratnih kilometara, sa više od sedam miliona solarnih panela.
Ipak, pažnju istraživača nije privukla samo količina proizvedene energije.
Ovce u solarnoj elektrani, foto: Zhang Long / Xinhua News / Profimedia
Mnogo zanimljivije bilo je ono što se dešavalo ispod panela.
Pre izgradnje elektrane Talatan je bio jedno od najsurovijih područja za stočarstvo u regionu. Prema kineskim podacima, gotovo 99 odsto površine bilo je prekriveno peskom. Trava je bila retka, a lokalni stočari često su morali da prelaze velike udaljenosti kako bi pronašli dovoljno hrane za svoja stada.
Dolaskom miliona panela promenila se i mikroklima tla.
Paneli su smanjili direktno izlaganje zemljišta suncu, pa je isparavanje vode postalo znatno manje. Voda koja se koristi za održavanje i pranje panela delom završava u zemljištu, dok sami redovi konstrukcija predstavljaju svojevrsnu zaštitu od vetra.
Solarna elektrana, foto: Zhang Hongxiang / Xinhua News / Profimedia
Rezultat je bio iznenađujuć.
Prema podacima operatera, brzina vetra smanjena je za oko 50 odsto, isparavanje tla za trećinu, dok je vegetacijski pokrivač za samo nekoliko godina dostigao oko 80 procenata.
Nezavisno istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports potvrdilo je da su uslovi unutar kompleksa značajno bolji nego u okolnim pustinjskim oblastima. Naučnici su zabeležili veću vlažnost zemljišta, razvijeniju vegetaciju i bogatiji mikrobiološki život.
A onda se pojavio neočekivani problem.
Trava je počela da raste toliko brzo da je na pojedinim mestima dostizala više od jednog metra visine, zaklanjajući solarne module i smanjujući njihovu efikasnost.
Rešenje nije pronađeno u mašinama niti u hemikalijama.
Pronađeno je u ovcama.