17.1 C
Vancouver

Cvet na reveru – Natalijina ramonda, simbol pobede

Izvor:POLITIKA

Dan kada je potpisano primirje u Prvom svetskom ratu, 11. novembar, Srbija od 2012. godine obeležava kao državni praznik, a određen je i amblem – dve zelene trake i jednog ljubičastog cveta sa pet latica. Natalijina ramonda – cvet koji se nosi na reveru govori o srpskom narodu, iskušenjima koja je prošao tokom i posle Prvog svetskog rata i o vaskrsnuću Srbije.

U tom ratu Srbi su podneli veliku žrtvu jer je poginulo oko 1,3 miliona građana, što je u tom trenutku predstavljalo gotovo trećinu ukupnog srpskog stanovništva.

Natalijina ramanoda  poznata kao „cvet feniks” postala je simbol srpskog stradanja u Prvom svetskom ratu, kada je poginulo oko 1,3 miliona građana, gotovo trećina ukupnog stanovništva, budući da ima osobinu da se kada nastupi sušni period, pritaji i osuši, da bi sa pojavom vode „vaskrsnula” i ponovo ozelenela. Ponovno rađanje povezuje se sa činjenicom da je i Srbija uspela da „stane na noge”, nakon iscrpne borbe.

– Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae) pripada familiji Gesneriaceae, koja uglavnom obuhvata biljne vrste rasprostranjene u tropskim i subtropskim oblastima. Natalijina ramonda je visoka do 10 cm. Tamnozeleni i eliptični listovi obrazuju rozetu koja leži na kamenitoj podlozi. Na vrhu stabljike nalazi se po nekoliko ljubičastih cvetova. Cveta u periodu od aprila do juna. Tokom sušnih perioda biljka je sasušena, smežurana i braonkaste boje, navode se u saopštenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

OSTALI KOMENTARI

KANADA

Najnovije vesti i priče

Šta je ADHD i zašto se sve češće dijagnostikuje ženama

„Bila sam dobra u školi, ali sam uvek osećala...

Istraživanje na 340.000 ljudi dalo odgovor: Šta je štetnije – pivo ili vino?

Pivo ili vino? Iako je prekomerna konzumacija alkohola uvek...

Ljubavna pisma Pavla Vuisića prvi put dostupna javnosti po želji pokojne supruge

Poslije ovog pisma nikada više nećete Paju Vuisića gledati...