Đoković šalje Nadala u penziju
Dugo se čeka na jubilarni 60. susret Novaka Đokovića i Rafaela Nadala, a ukoliko se desi to bi ujedno vrlo lako mogao da bude i njihov poslednji susret
Novak Đoković, prvi reket sveta, još uvek ne planira da se povuče, mada Adrijano Panata, čuveni italijanski teniser, veruje da bi srpski as mogao da završi karijeru na kraju godine. Međutim, pre toga Novak bi mogao da lično pošalje u penziju Rafaela Nadala.
Dugo se čeka na jubilarni 60. susret Novaka Đokovića i Rafaela Nadala, a ukoliko se desi to bi ujedno vrlo lako mogao da bude i njihov poslednji susret jer španski teniser planira da završi karijeru na kraju sezone.
O eri „velike trojke“ nedavno je govorio Adrijano Panata, proslavljeni italijanski teniser, koji se nada da bi poslednji susret Novaka i Rafaela mogao da se odigra na Rolan Garosu. Kada se uzme u obzir da se Španac tek nedavno vratio na teren i da se dosta muči Novak bi verovatno bio favorit kao nikada pre što znači da bi ujedno bio taj koji bi svog najvećeg rivala poslao u penziju, prenosi Sputnjik.
„Era Federera, Nadala i Đokovića je pri kraju. Mislim da će se Nadal zaustaviti posle Rolan Garosa, Đoković bi mogao da se povuče na kraju godine, zato što će u 2025. godini on imati 38 godina i shvatiće da nije u mogućnosti više da igra kako želi. Na Rolan Garosu se nadam da će Nadal i Đoković da se suoče u prvom kolu. Bio bi veoma razočaran da neko ko je osvojio 14 puta titulu igra protiv bilo koga drugog“, rekao je Panata.
Bivši broj četiri i šampion Rolan Garosa govorio je i o budućem velikom rivalstvu između Karlosa Alkarasa i Janika Sinera. Objasnio je i zbog čega bi Italijan mogao da bude u prednosti.
„Ukoliko se suoče kada su obojica 100 odsto fizički spremni, Španac ima veće šanse, Ali, ako je Španac na 98 odsto izgubiće, zato što je Siner konstantniji. Zato će Italijan osvojiti više turnira“, rekao je Panata.
Istine i zablude u vezi sa vantelesnom oplodnjom
Broj dece koja su rođena posle vantelesne oplodnje, to jest asistirane reprodukcije, danas u svetu prelazi 10 miliona. To je važno jer u čitavoj Evropi postoji problem sa određenim brojem ljudi koji imaju probleme sa začećem. Statistika pokazuje da od svakih 100 novorođenih beba njih osam je začeto uz pomoć neke od metoda potpomognute reprodukcije (ovaj broj je u SAD nešto niži i iznosi oko pet na stotinu porođaja).
Dr Nikola Matavulj, ginekolog, podseća da je prva beba začeta zahvaljujući vantelesnoj oplodnji rođena davne 1978. godine, pa se do danas ova metoda utemeljila kao osnova lečenja neplodnosti zbog čega je logično razmišljati o sigurnosti ove metode, odnosno o zdravstvenim posledicama i po majku i po novorođenče. Države sa dobro organizovanim zdravstvenim sistemima imaju velike nacionalne registre zbog čega su u mogućnosti da isprate dugoročne efekte svake procedure.
Postavlja se pitanje da li trudnoće posle vantelesne oplodnje imaju povišeni rizik od komplikacija.
– Višeplodne trudnoće nastale posle vantelesne oplodnje imaju najveći rizik za komplikacije i kod dece i kod majke. Najveću zabrinutost predstavlja povišeni rizik za prevremeni porođaj kod blizanaca i višeplodnih trudnoća. Bebe rođene sa malom telesnom težinom i nezrelim organima pre svega centralnim nervnim sistemom i plućima imaju povišeni rizik i za rane komplikacije, kao i za metaboličke poremećaje i bolesti srca i krvnih sudova kasnije u životu. Danas se najčešće u matericu vraća jedan embrion, eventualno dva u određenim slučajevima. Kada vratimo jedan embrion, rizik da žena dobije blizance je jedan odsto. Kada vratimo dva embriona, povećamo šansu za trudnoću za 25 odsto, ali se u 25–30 odsto tih trudnoća javlja „problem” blizanačke trudnoće. Danas se najčešće kao završni čin vantelesne oplodnje u matericu vraća jedan embrion – pojašnjava naš sagovornik.
Podaci ukazuju na to da se učestalost cerebralne paralize značajno smanjila među decom rođenom posle vantelesne oplodnje, pre svega zbog smanjene učestalosti višestrukih trudnoća. Devedesetih godina rizik je bio tri puta veći za decu iz vantelesne oplodnje, dok se sredinom prošle decenije rizik za jednoplodne trudnoće sveo na isti onaj koji postoji u populaciji spontano začetih beba – kaže dr Matavulj.
Rizik posle vantelesne oplodnje u slučaju jednoplodnih trudnoća isti je kao u populaciji spontano začetih trudnoća.
– Kod jednoplodnih trudnoća posle vantelesne oplodnje češće se rađaju bebe manje telesne mase za gestacijsku starost, to jest imaju manju težinu na rođenju, ali to nema veći klinički značaj, osim u situaciji izrazito prevremenog porođaja. Interesantno je da bebe posle transfera zamrznutog embriona češće imaju veću telesnu masu na rođenju. Tačan razlog se još uvek ne zna, ali je moguće da na to utiču sam proces zamrzavanje i odmrzavanja, kao i medijumi koji se koriste u toj proceduri.
Neurološki razvoj i rezultati u školi normalni su kod dece rođene posle vantelesne oplodnje. Preeklampsija, to jest povišeni krvni pritisak i gubitak proteina iz cirkulišuće krvi (kao posledica oštećenja manjih krvnih sudova), kao i šećerna bolest u trudnoći, češći su posle vantelesne oplodnje. Rizik za ova patološka stanja iznosi tri odsto posle spontane trudnoće, dok je posle vantelesne oplodnje oko 4-5 odsto – navodi dr Matavulj.
Oko četiri odsto dece se rodi sa nekom anomalijom posle spontano nastale trudnoće, dok je učestalost urođenih anomalija oko pet odsto posle vantelesne oplodnje. Većina anomalija se može dijagnostikovati pre rođenja i korigovati kasnije u životu.
– Vantelesna oplodnja se radi 45 godina i evidencija koja postoji ne ukazuje na vezu karcinoma kod žena i vantelesne oplodnje. Najčešće postoji strah da hormoni mogu izazvati karcinom dojke i materice, ali to nije slučaj. Epidemiološke studije pokazuju da žene koje imaju problem sa infertilitetom imaju povišeni rizik za „borderlajn” tumor jajnika, ali taj rizik se ne povećava ukoliko se radi stimulacija jajnika hormonima i procedura vantelesne oplodnje – otkriva naš sagovornik.
U novije vreme svedoci smo korišćenja doniranog biološkog materijala. Postoje li neki rizici?
– Kada govorimo o donaciji spreme, onda to obično podrazumeva muški razlog za neplodnost i posredno znači da je jajna ćelija dovoljna zdrava, pa se u ovoj grupi, paradoksalno sreću manji rizici za neki od analiziranih ishoda trudnoća kao što je niska telesna masa na rođenju posle klasične vantelesne oplodnje. Velike studije ne ukazuju na rizik od ozbiljnijih akušerskih komplikacija sa doniranom spermom, ali postoje neki rizici (pre svih rizik za povišen krvni pritisak u trudnoći) i to posle inseminacije sa donorskom spermom. Donacija jajnih ćelija povećava rizik od hipertenzivnog poremećaja u trudnoći za četiri do pet puta u poređenju sa spontano nastalim trudnoćama, a dva do tri puta u odnosu na vantelesnu oplodnju sa sopstvenim biološkim materijalom – kaže dr Matavulj.
Šta savetovati trudnicama gde je do začeća došlo vantelesnom oplodnjom?
– Pre svega treba na početku trudnoće odrediti termin porođaja na osnovu datuma transfera embriona u matericu i ranog ultrazvučnog pregleda. Trudnoće treba kontrolisati u specijalizovanim ustanovama gde će se na vreme analizirati faktori rizika i reagovati na vreme ukoliko postoji neki problem. Najveći izazov su prevremeni porođaji, ali se taj rizik drastično smanjuje ukoliko se u matericu vrati jedan embrion. Takođe, treba apelovati na parove da se na vreme obrate za savet ukoliko ne dolazi do trudnoće, to jest ako do trudnoće ne dolazi posle 12 meseci aktivnog pokušaja ili posle šest meseci kod parova gde je žena starija od 35 godina. Ukoliko je bila neka operacija na jajnicima i testisima, maligna ili reumatska bolest i prevremena menopauza u porodici, savetuje se raniji kontakt sa specijalizovanim centrom za lečenje infertiliteta – savetuje dr Nikola Matavulj.
Kada su štampani prvi kalendari
U 15. stoleću
Najstariji štampani kalendari potiču iz 15. veka i po izgledu su veoma podsećali na današnje – sadržali su pregled dana, nedelja i meseci u jednoj godini. Od tada do naših dana štampale su se najrazličitije verzije kalendara – od zidnih, džepnih, namenjenih za kancelarije i radne stolove ili u nekoj drugoj formi.
Crkveni kalendari sadrže pregled verskih praznika. U prošlosti su kalendari donosili književne, likovne i zabavne priloge, razne pouke i savete.
Nisam jedini koji priča sam sa sobom
Jedino nemam, kao oni, slušalice na ušima, ni mobilni telefon u ruci…
Mirno jutro, jesen je zakačila u tek koji dan. Senke su ispred mene i prepoznajem svoju. To je ona sa šeširom, malo pognuta napred, ne baš toliko da izgleda kao da će pasti na nos, ali nagnuta je i ima šanse da joj se to desi.
Okrećem se prema suncu. Okrećem leđa svojoj senci. Kažem joj da se ispravi. Da malo opustu ramena. I podigne to levo rame, da ne gleda u noge. Tako, bradu gore, baš tako, kažem. Poprilično glasno, ali niko ne obraća pažnju na mene. Nisam jedini koji priča sam sa sobom. Jedino nemam, kao oni, slušalice na ušima. Ni mobilni telefon u ruci. I, kažem joj da zakorači odvažnije. Da ubaci još energije u korak -più mosso življe, brže, brže.
Mislim, moglo bi još energičnije,sigurnije. I još, kako to kažu giocoso (đokozo) veselo i razdragano. Mislim da sada moja senka odaje sasvim drugu osobu. Samo da i ja doteram u red i tu drugu osobu.

Pogledam u sunce. Tek izašlo iz vode jezera. Sa njega još cedi poneka srebrnasta kap jezerske vode. Čini mi se da mi je blinkalo tri puta. Baš onako kao što i ja uradim kada auto ispred mene zaboravi da satima krene na zeleno svetlo na semaforu, na onoj raskrsnici na kojoj je do devet sati zabrana skretanja i levo i desno.
Žena sa psom je na sredini čekaonice. Pokazuje medicinskoj sestri neke papire. Ona zuri u psa, papiri je ne interesuju. Vidi joj se na licu grimasa onakva kakvu obično prave medicinske sestre kada nešto krene naopako. I svi u čekaonici su poprimili grimasu kakvu imaju medicinske sestre kada nešto krene naopako. Psu ovde nije mesto, pa čak i kad bi žarko želeo da i njemu urade analizu krvi.
Žena ima popriličnu količinu holesterola koji nije mogao da se sakrije ispod haljine dva broja veće. Češe se po raznim delovima haljine zbunjena razvojem događaja.

Ni pas nije znao kako da se ponaša u ovom slučaju. Očigledno nije navikao da ljudi zure u njega sa takvom vrstom minusa u pozitivnim emocijama. Kao da se upravo pokakio ispred recepcije. Kao da je neovlašćeno upao na neki kongres stomatologa.
Ipak, žena je zajedno sa psom ušla u boks. Kada su joj izvadili krv, krenuli su odmah ka izlazu. Pas gledao u ženino lice. Nije obraćao pažnju na one koji su sedeli u čekaonici. Na njegovim leđima je pojas na kome je pisalo: Psychiatric Assistance Dog.
Ujeo me je pas. Domaći, sa pedigreom. Veoma mali pas, ali je sa zavidnom akrobatskom veštinom uspeo da dohvati onaj deo ispod kolena i ugrize me. Ne znam koji su mu bili motivi. A psi, inače, nemaju običaj da pravdaju svoje postupke.
Držao sam se veoma uljudno. Čak mu nisam uzvratio istom merom. Ne zato što nisam imao iskustva sa ujedima, već se takvo ponašanje ne očekuje od osobe koja se predstavlja kao neko ko se razlikuje od pasjeg roda. Mislim da bih ga time dotukao. To bi uticalo bi na njegov mentali razvoj. Ipak je to pas u osetljivim godinama. Za razliku od mene.
Moj deka
Moj deka kada dođe iz zemlje Skoro dvanaest vremenskih zona, pozdravi nas sa — rođeni moji!
Deka nije deka samo zbog toga što je na jednoj grani porodičnog stabla tako zapisano. Deka je zato što me je, dok smo još živeli u zemlji Izmišljenih sanjanja, uvek branio od noćnih mora. I što je kao Vitez jutarnjeg sunca, sunčanim leptirićima zasipao moj krevet.
Što je samo za mene crtao loptaste oblake na kojima me je kotrljao niz tobogan ulice Silver Birch u vodu jezera među penaste princeze na vrhovima talasa. Onda bi me tamo pravio nevidljivom, sipajući na moju kosu sok od narandže, dok me je mama tražila po plaži.

I zato što je završio Akademiju smešnih avantura. I zato što uvek pogodi za koliko će se sekundi upaliti zeleno svetlo na semaforu, kada me vozi ‘plavim golfijem iz 2005’ u školu. Ne krijem. Volela bih da budem kao on.
A, ako baš i ne mogu da budem kao deka, mogla bih kad odrastem, da budem, recimo — dekan. Na Akademiji slatkih snova, na primer. Sound good, eh? Zar ne?
I zamalo da zaboravim, da je deka veoma ponosan što je Čuvar carskih riznica u gradu Bajadere u Zemlji slatkih stvari, i građanin zemlje Skoro dvanaest vremenskih zona.
KRALJ DŽEJMS SE POKLONIO DENVERU: NEMAJU SLABOSTI U NAPADU
Entoni Dejvis i Lebron Džejms su morali da se pomire sa još jednim porazom u plej-of seriji protiv aktuelnog šampiona NBA lige
NIšta novo se nije dogodilo u trećem meču serije između Los Anđeles Lejkersa i Denver Nagetsa. Četa Nikole Jokića je došla do velike prednosti 3:0 i čak 11. uzastopne pobede protiv slavnog tima iz Holivuda. Već su svi krenuli da pričaju da će aktuelni šampioni drugu sezonu zaredom da počiste Lebrona i družinu, a posle svega i legendarni Džejms je morao da im se pokloni.
Na konferenciji za medije posle trećeg meča, na novinarska pitanja su odgovarali Lebron i Entoni Dejvis, a posebno zaniljivo pitanje je bilo upućeno Lebronu da li je ovaj tim Nagetsa jedan od najboljih protiv kojih je igrao tokom svoje karijere koja traje preko 20 godina?
“Teško mi je da odgovorim na to. Možda ću nekada rangirati timove u mojoj karijeri protiv kojih sam igrao, ali Denver je svakako dobar. Nemaju slabost u napadu, posebno prva postava. Imaju šutere, plejmejkere, igrače koji kupe skokove. Imaju sve. Definitivno su jedan od boljih timova protiv kojih sam igrao u karijeri”, rekao je Lebron.
Pokušao je kratko da analizira samu treću utakmicu gde su Lejkersi ponovo sjajno počeli. Imali 8:0 prednost, kasnije i dvocifrenu, ali na kraju pobeda Denvera.
“Previše energije smo istrošili u prvom poluvremenu da bismo došli do prednosti. U nastavku smo izgubili tu energiju, fokus… Međutim moramo da pohvalimo Denver i sve što oni rade. Momci su neverovatni. Pogađaju teške šuteve konstantno”.
Imao i poruku upućenu saigračima.
“Regularna sezona i plej-of su dve potpuno druge stvari. Igra se potpuno promeni, a samim tim moramo i mi da se promenimo. Uspevali smo da pronađemo dobre situacije za šut, ali nismo pogađali i to je to. Moramo to da popravimo”
Tokom višedecenijske istorije NBA lige, nijedan tim se nikada nije vratio posle zaostatka od 3:0 u plej-of seriji. Lejkersi se sada nadaju da bi mogli da ispišu istoriju.
“Idemo utakmicu po utakmicu. Sledeći poraz je kraj. Zato samo razmišljamo da pobedimo sledeću utakmicu. Ako si u igri, vera postoji i to je to. Samo tako razmišljamo. Pritisak je normalan u ovom delu sezonu”.
Kratak komentar imao je imao i Entoni Dejvsi.
“Nije nam fokus na 11 poraza u nizu, sada samo razmišljamo kako da pobedimo jednu utakmicu, pa idemo dalje. Nije bitno koliko zaredom smo izgubili od njih. Moramo da naučimo iz naših propusta i da pokušamo da pobedimo. Ne možemo da popravimo prethodnih 11 utakmicam ali možemo narednu“, rekao je Dejvis.
Honda će od Kanade dobiti do 5 milijardi dolara državne pomoći za auto baterije
Honda je spremna da izgradi fabriku baterija za električna vozila pored svoje fabrike za sklapanje u Allistonu, ON za proizvodnju potpuno električnih vozila, što je deo projekta vrednog 15 milijardi dolara.
Očekuje se da će dve fabrike otvoriti 1.000 radnih mesta uz zadržavanje postojećih 4.200 radnih mesta u fabrici za sklapanje.
Dogovor ne uključuje subvencije za proizvodnju, koje su korišćene da se privole dva druga proizvođača automobila da grade fabrike baterija u Ontariju umesto u Sjedinjenim Državama sa svojim podsticajima prema Zakonu o smanjenju inflacije.
Međutim, očekuje se da će savezna vlada japanskom proizvođaču automobila dati oko 2,5 milijardi dolara putem poreskih kredita za proizvodnju čiste tehnologije i ulaganja u lanac nabavke električnih vozila.
Ontario se obavezao da će obezbediti do 2,5 milijardi dolara direktno – na primer za kapitalne troškove – i indirektno, kao što je pokrivanje troškova servisiranja sajta.
Projekat vredan 15 milijardi dolara uključuje fabriku baterija za električna vozila, kao i dva ključna pogona za delove baterija – za katode i separatore – koja se nalaze na drugim mestima u Ontariju.
Postrojenje Honda će biti treća fabrika baterija za električna vozila u Ontariju, sledeći korake Volkswagena u St. Thomasu i fabrike Stellantis u Windsoru.
Dogovor dolazi nakon godina sastanaka i razgovora između Hondinih rukovodilaca i vlade Ontarija, koji su počeli nakon poslednje velike najave vlade u Hondinom pogonu u Allistonu.
Premijer Justin Trudeau, premijer Doug Ford i čelnici Honde bili su zajedno u martu 2022. kada je japanski proizvođač automobila najavio hibridnu proizvodnju u fabrici, uz pomoć od 131,6 miliona dolara od oba nivoa vlasti.
To je pokrenulo razgovore o većem potencijalnom ulaganju u električna vozila, a pregovori su počeli tog leta.
Usred tih pregovora 2023., Stellantis zaustavili su izgradnju svog pogona za baterije za električna vozila vrednog 5 milijardi dolara, jer su vršili pritisak na saveznu vladu da uskladi ono što će Sjedinjene Države ponuditi prema svom tada novom Zakonu o smanjenju inflacije.
Na kraju su postigli dogovor s Kanadom i Ontarijem prema kojem će kompanije dobiti podsticaje u iznosu do 15 milijardi dolara tokom otprilike 10 godina.
Ponuda je takođe proširena na Volkswagen za svoje pogone za akumulatore za električna vozila i taj ugovor bi mogao doneti podsticaje do 13 milijardi dolara.
Zamenica premijera Chrystia Freeland rekla je da su veliki podsticaji za proizvodnju potrebni i za Volkswagen i za Stellantis kako bi pomogli u uspostavljanju zelene ekonomije Kanade i osigurali da kompanije ne budu namamljene u Sjedinjene Države zahvaljujući pogodnostima IRA-e.
Druge dve fabrike baterija takođe su počele da privlače druge delove lanca snabdevanja, rekao je Fedeli, što je postalo još jedan deo terena za Hondu – a možda i druge.
“Hteli smo proizvođače električnih vozila, hteli smo nekoliko proizvođača baterija, a sada popunjavamo glavni lanac nabavke: katode, anode, separatore, elektrolite, bakarne folije, litijum hidrokside, tih šest glavnih komponenti,” rekao je.
“Još uvek imamo mesta u našim podsticajnim paketima za tu liniju od šest. Nakon toga, podsticaj je: doveli smo vam kupca. Doneli smo vam proizvođača baterija… Morate otići i obaviti posao s njima i imati dovoljno podsticaja da dođem ovamo.”
SERBIANNEWS/CANADA













