25.4 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 789

Đoković pobedio Cicipasa na startu završnog mastersa u Torinu

0

Najbolji srpski teniser Novak Đoković pobedom je započeo ATP finale u Torinu, pošto je večeras u prvom kolu „Crvene grupe” savladao Grka Stefanosa Cicipasa 6:4, 7:6 (7:4)

Bio je to njihov 12. međusobni duel i 10. pobeda srpskog tenisera, deveta u nizu, javlja Tanjug.

Ranije danas, u prvom meču grupe Rus Andrej Rubljov savladao je sunarodnika Danila Medvedeva 6:7 (7:9), 6:3, 7:6 (9:7).

Za dva dana u drugom kolu sastaće se Đoković – Rubljov i Cicipas – Medvedev.

Turnir u Torinu igra se za nagradni fond od 14.750.000 dolara.

Vlada Crne Gore predložila budžet za 2023. od 2,83 milijarde evra

0

Crnogorski ministar finansija Aleksandar Damjanović predstavio je danas na sednici vlade Predlog zakona o budžetu za 2023. godinu, koji je projektovan na 2,85 milijardi evra.

Na početku sednice, premijer Dritan Abazović je rekao da je bužetom prvi put predviđen rast plata u javnoj administraciji, prosveti i policiji.

Predlogom budžeta za narednu godinu, predviđa se takođe povećanje ukupnih socijalnih davanja za 45 miliona evra, dok je 35 miliona namenjeno za povećanje penzija. Kako je saopšteno, za povećanje plata je opredeljeno 67 miliona evra, prenosi RTCG.

„Ova, 43. po redu vlada, nije se zaduživala tokom godine. Izvoz je 70 odsto veći nego prethodne godine, a pokrivenost uvoza izvozom došla je na 20 odsto. Rast ekonomije je 7,7 odsto i naredne godine se očekuje rast od 5,0 odsto”, naveo je Abazović, prenosi Tanjug.

Dodao je da se budžetskim predlogom prvi put uvodi dečiji dodatak za svu decu Crne Gore i prvi put su predviđena sredstva za novorođenčad.

Ministar Damjanović je naveo da su budžetom predviđena nikad veća socijalna davanja u ukupnom iznosu od 785 miliona evra.

Prema njegovim rečima, procenjuje se da će nedostajuća budžetska sredstva za narednu godinu biti na nivou od 705 miliona evra, a predviđen je i limit za zaduženje države u idućoj godini do 600 miliona evra.

„Narod protiv trovača“ u Beogradu, traže konkretne mere za smanjenje zagađenja

0
Izvor: N1 Beograd

“Narod protiv trovača” – zbog konstantno visokog nivoa zagađenja vazduha u centru Beograda održan je protest. Građani iz čitave Srbije okupili su se ispred ispred zgrade Predsedništva na Andrićevom vencu, a protesna šetnja završila se na Trgu republike. Traže se konkretne mere države koje bi dovele do smanjenja aerozagađenja.

Prema rečima reportera N1, ovo je peti protest ovog tipa i nosi naziv „Narod protiv trovača“, a zahtev demonstranata je da država mnogo više obrati pažnju na aerozagađenje.

Na početku protesta, ispred zgrade Predsedništva se okupio veliki broj građana, kao i u Ulici Kralja Milana.

Zatim su demonstranti krenuli u šetnju, a na Trgu republike su im se sa kamiona sa ozvučenjem obratili eko aktivisti iz brojnih gradova Srbije.

Govornici su ukazali da je aerozagađenje prisutno u većini gradova naše zemlje, kao i da građani nisu dovoljno obavešteni o njegovoj štetnosti.

Nakon toga, protest je završen, uz najavu da će se, ukoliko nadležni ništa ne urade – radikalizovati.

Za vreme šetnje bio je blokiran saobraćaj od Slavije prema centru grada.

Bojan Simišić iz „Eko straže“ naveo je za N1 da je ova organizacija podnela nadležnima listu zahteva od kojih je ispunjen samo jedan, a to je da se na RTS-u građani svakodnevno obaveštavaju o zagađenju.

„Međutim, nije dovoljno da budemo samo informisani, moramo da uradimo nešto po pitanju jednog od najvećih problema u Srbinji danas. Podsećam da evropske agencije za zaštitu životne sredine kažu da čak 15.000 ljudi umre godišnje zbog ovog problema. Mi imamo akcioni plan, ali nemamo nikakve signale iz Vlade Srbije da će njega da primene. Imamo krajnje negativne signale, gde se prikazujemo u negativnom kontekstu, ali su građani danas došli da kažu svoje, baš iz tog razloga“, rekao je Simišić.

Na protest je pozvala grupa građana „Eko straža“ koja je u pozivu navela da je zahtev protesta da vazduh u glavnom gradu bude bezopasan.

Radošević: Rio Tinto dovlači tešku mehanizaciju, litijum pitanje života i smrti

0
Igor Radošević, ekološki analitičar ocenio je da je pitanje vađenja i prerade litijuma u Srbiji pitanje ne politike, ekonomije ili ekologije, već pitanje života i smrti. On je rekao i da kompanija Rio Tinto nikada nije prestajala da radi u Srbiji, kao i da ekolozi imaju insajderske informacije sa nekoliko strana da je navodno obustavljanje poslovanja te kompanije bilo “privremena opcija pred aprilske izbore” pošto su blokade na mostovima pretile da naprave prevagu na izborima. Rio Tintu je tada, kako dodaje, naloženo da primire svoje “aktivnosti”.

Prema njegovim rečima, poenta priče je da se država trenutno samo primirila, da projekat Rio Tinto nije obustavljen, te da je to učinjeno da bi se smirio bes naroda koji je izašao na ulice, što je uplašilo vlast. On je ocenio i da je diplomatskim putem zloupotrebljen organizator protesta pošto je dao reč da će da povuče ljude kad vlast ispuni uslove.

Radošević navodi da je posle toga bes naroda splasnula. „Ali, koliko vidim, narod se ponovo budi i čeka nove proteste“, kaže.

„Najava izgradnje fabrike baterija u Srbiji jako loša vest“

Slovački proizvođač baterija InoBat saopštio je ranije danas da je potpisao memorandum o razumevanju sa Vladom Srbije u vezi sa izgradnjom fabrike baterija za električna vozila ukupnog kaciteta od 32 gigavata, objavila je slovačka agencija TASR, pozivajući se na Rojters. Jedna od investitora u InoBat je rudarska grupa Rio Tinto. Povodom te vesti, Radošević je naveo da je to „jako loša vest“ i da Rio Tinto nikad nije ni otišao iz Srbije.

Objašnjava i da svaka kompanija, kada dobije zabranu rada od zemlje u kojoj posluje, znači da  prekida sve dogovore, da obustavlju priču sa litijumom. To znači i da treba da zatvori kacelarije i izađe iz zemlje – što se u ovom slučaju nije dogodilo.

Priča o fabrici baterija ekonomski može da bude dobra ali ne pod uslovom da se u istoj zemlji vadi i prerađuje litijum i prosleđuje u fabrike, kaže Radošević.

On ocenjuje da je u slučaju fabrike „Ilevenis” u Subotici drugačija situacija u odnosu na Rio Tinto, budući da su rekli da će sirovine donositi i iz inostranstva, da neće litijum vaditi i prerađivati u Srbiji.

„Otvaranje fabrike baterija može da bude dobra stvar samo ako se kod nas ne vadi i prerađuje litijum jer prerada izaziva posledice po životnu sredinu“, kaže.

„Litijumske baterije uskoro zastarele – kao da kupujete auto star 30 godina“

Radošević objašnjava i da će litijumske baterije uskoro biti zastarele, da se pojavljuju nove – natrijumske, aluminijum i so baterije koje su jeftinije, ali i dugotrajnije. „To vam je kao da kupujete sada automobil star 30 godina, trenutno se litijumske baterije koriste, ali dugoročno gledano – posledice su ogromne od litijuma“, ističe ekološki analitičar.

„Pritom jadarit je stena, unutar nje su litijum i bor, a da biste to iz nje izvukli potrebne su ogromne količine sumporne kiseline, a čak se pominje i cijanid“, navodi Radošević i poziva se na izjavu profesora Ratka Ristića da je za preradu litijuma potrebno 15.000 cisterni cijanida, ali i 1.100 tona sumporne kiseline dnevno.

Na pitanje da li je sve to ekonomski, ekološki ili politički problem u Srbiji, Radošević odgovara:

„To je pitanje života i smrti“ i dodaje da imate situaciju da ćete zbog rudnika morati da evakuišete stanovništvo, da je Rio Tinto hteo da koristi i sistem za ispust voda pored Drine, a da umesto toga sada planiraju da puste otpadne vode u reku Jadar i plodno zemljište jer je taj deo zemlje prepun podzemnih voda.

„Nova ministarka dovedena da započete projekte sprovede do kraja“

Upitan kako je moguće da drugi po snazi konglomerat u eksploataciji rude u svetu koji zapošljava 45.000 ljudi sebi dozvoljava „šunja kroz Srbiju“ i da se bavi bušenjem noću, Radošević navodi da RT ne želi konflikte, da su imali situaciju da im je radnik pretučen od strane meštana, te da oni tamo ne smeju slobodno da se kreću.

Izneo je i podatak da iz Rio Tinta plaćaju kuće u oblasti Jadra po 150.000 evra, pa i više i da su prema poslednjim informacijama koje je dobio dve kuće prodate za 480.000 i 520.000 evra.

Povodom izjave nove ministarke Dubravke Đedović da je Srbija srećna što ima litijum, on ocenjuje da je „nova ministarka dovedena da započete projekte sprovede do kraja“.

„Ne verujem ni prošloj ni ovoj ministarki. Ova nova je obrazovana gospođa, radila je u Evropskoj investiconoj banci za Zapadni Balkan gde je imala veliku platu, tamo su plate 5.000 evra pa na gore. Bila je i član IO Komercijalne banke, tu nema niko ispod 5.000 evra platu, a onda neko sa tom platom da dođe da bude ministar i radi za pet puta manji novac…Tu postoji sumnja na skrivene motive i skrivene interese“, dodaje Radošević.

Kako nešto tako obično kao što je kiša u Vankuveru, može izazvati ozbiljne probleme u kanadskom prehrambenom sistemu

0

Nešto se dogodilo na obali Britanske Kolumbije krajem prošlog meseca što je bilo toliko ozbiljno da je izazvalo šok kroz celi kanadski prehrambeni sistem. To je primoralo da se više od deset teretnih vozova zaustavi u Prerijama, od kojih je svaki bio natovaren stotinama tona tek požnjevene pšenice, ječma i repice namenjenih svetskim tržištima usred krize inflacije hrane. Brodovi za teret čekali su na dokovima ili usidreni uz obalu, dodajući još jednu veliku, ranu u oku, pogledu na okean sa ostrva Salt Spring, umanjujući sve strpljenje koje je tamo preostalo među vlasnicima kuća.

U Vancouveru je padala kiša.

Nije bilo ni prvi put. Izvoznici žitarica, železnice i brodarske kompanije kažu da najprometnija kanadska luka u suštini prestaje da utovaruje žitne brodove kad god pada kiša u Vancouveru. To se u proseku događa oko 165 dana u godini, ubijajući produktivnost i nagomilavajući dodatne naknade i kasne kazne izvoznicima žitarica, koji se, zauzvrat, vraćaju unazad kroz lanac nabavke i briju novac sa svake merice žita koje kanadski farmer pokuša prodati.Problem je postao toliko frustrirajući da su glavni lideri industrije počeli da govore. Canadian Pacific Railway Ltd. javno je pozvala saveznu vladu da interveniše. A Trejsi Robinson, izvršna direktorka Canadian National Railway Co., požalila se da bi naš lanac snabdevanja mogao da bude poništen „kišom u jednom od najkišovitijih regiona Kanade“, u komentaru u Financial Postu 4. novembra .

„Uglavnom svi ostali na svetu tovaraju se po kiši“, rekao je John Heimbecker, izvršni direktor kompanije Parrish and Heimbecker Ltd. sa sedištem u Winnipegu, najvećeg mlinara u zemlji i jednog od najvećih izvoznika žitarica. „Dakle, mislili biste da bismo između svih mogli to očistiti.”

Ipak, i dalje pokušavaju nakon najmanje 15 godina. Kompanije za proizvodnju žitarica i kompanije za transport žitarica koje posluju u luci potrošile su milione na obuku i opremu za bezbedno utovar žitnih brodova po lošim vremenskim uslovima. Većina terminala za žito to još uvek ne radi.

„Na kraju, jednostavno ne ide“, rekao je Heimbecker. “Razgovarali smo o ovome već dugo, dugo vremena i čini se da ništa nije urađeno.”

Zadnja priča

Postoji dug i kratak odgovor kako smo dospeli ovde. Kratak odgovor je da zrno ne može da se nakvasi. Sedi u skladištima masivnih teretnih brodova sedmicama, na putu za Aziju, Afriku ili Evropu, i trune na moru, ako je mokar kada krene na putovanje.

U vedrim danima, brod otvara svoje otvore, a lučki terminal za žito ispušta žito direktno u zjapajuća skladišta za teret. U kišnim danima, transporteri prekrivaju cerade preko skladišta kako bi žito održali suvim, barem su to činili do 2005. godine, kada su inspektori Kanade utvrdili da nije bezbedno.

Kiša se nakupila na ceradama i radnici su se morali popeti na poklopce otvora kako bi skinuli cerade bez prolivanja vode na teret. Pritom su rizikovali da se okliznu na mokri metal i da padnu 10 do 20 stopa u brodsko skladište.Nakon tri godine pravnih prepirki, sudija saveznog suda na kraju se složio sa inspektorima o opasnostima cerada 2008. godine, što je navelo Ministarstvo saobraćaja da finansira istraživanje sigurnih načina utovara žitarica po kiši.

Sada, dugačak odgovor. Od tog vremena, sindikat koji predstavlja lučke radnike BC-a ide napred-nazad sa svojim članovima koji uzaludno pokušavaju pronaći rešenje koje će zadovoljiti obe strane.

Alternativa ceradama je nešto što se zove rupa za hranilicu. Radnici ubacuju cev u nešto što izgleda kao šaht u poklopcu brodskog otvora i kroz cev ubacuju žitarice u skladište. To je sporije od gađanja žitarica direktno u otvoreni prostor, ali sprečava kišu od tereta.

Takođe je potrebno da tovarni transporteri budu na vrhu poklopca otvora, pod istim rizikom od pada kao kod prethodne metode. Članovi International Longshore and Warehouse Union Canada (ILWU) su u više navrata odbijali raditi s rupama za dovod bez neke vrste aparata koji bi ih zaštitio od klizanja i pada sa poklopca otvora.

Udruženje BC Maritime Employers Association (BCMEA), koje predstavlja brodarske kompanije, kompanije za radnike i operatere terminala, tvrdilo je da je metoda sigurna, jer su radnici prvo postavili pilone i zalepili traku na poklopac otvora kako bi ogradili opasnu zonu dva metra udaljenu od ivice .

Ali 2018. godine, industrijski arbitar pozvan da reši dugotrajni spor između sindikata i BCMEA, odlučio je da to nije dovoljno.

„Radnik bi se mogao spotaknuti o šiljak ili konus i okliznuti, skliznuti ili pasti; ili se zaplesti u traku i pasti preko ivice”, rekla je arbitar Kate Young u izveštaju od 99 stranica, dodajući da je čula dokaze o četiri “velika incidenta” u kojima su radnici pali sa poklopca otvora početkom 2000-ih.

Ona je stala na stranu sindikata, presudivši da poslodavci moraju postaviti zaštitne ograde kako bi zaštitili radnike od pada sa poklopca otvora dok, utovaruju žito po kiši. Poslodavci su protestovali, rekavši da je potrebno predugo da se postavljaju zaštitne ograde. Arbitar je, međutim, utvrdio da je potrebno manje od pola sata da ih postavi, a otprilike isto vreme i da ih sruši.

To zapravo ne funkcioniše

Casey McCawley je vodio operacije na zapadnoj obali za Parrish & Heimbecker dok nije otišao u penziju prošlog meseca. Kompanija za proizvodnju žitarica upravlja sa dva terminala koji utovaruju žito na brodove oko Vancouvera. Iz prve ruke gledao je borbu oko utovara. Na prvi pogled, rekao je, Jangov izveštaj se čini razumnim.

„Pogledate, kažete, ‘OK, to zvuči prilično dobro’,” rekao je. “Samo postavite veliku sigurnosnu ogradu na držaču. To izgleda u redu. Izgleda sigurno. Problem je: to zapravo ne radi.”

Potreban je kran i dodatno osoblje da bi se zaštitne ograde postavile na brod kada pada kiša, rekao je. Podešavanje može potrajati dva do tri sata, plus još dva do tri sata da se skine, a nakon svih tih napora, ubacujete brzinom od 60 posto kroz rupe za dovod.

„Devet puta od 10, bolje vam je da ne postavljate ogradu“, rekao je. „Samo čekaš da kiša prestane i lije.”

Ako imate sreće, vreme se brzo popravi i terminal može sustići. U Vancouveru, međutim, kiša može potrajati danima, posebno tokom kišne sezone između novembra i januara, što se dešava gotovo tačno u skladu sa periodom najvećeg izvoza žitarica u Kanadi.Vancouver pada barem nešto kiše — više od 0,2 milimetra — u proseku 165 dana godišnje, sudeći po merenjima između 1981. i 2010. godine, rekao je Yimei Li, meteorolog pri Environment and Climate Change Canada. Grad dobije pet milimetara ili više kiše oko 75 dana svake godine, a 10 milimetara ili više oko 41 dan godišnje.

McCawley i Heimbecker, izvršni direktor P&H-a, procijenili su da njihovi terminali gube ukupno 30 do 40 dana produktivnosti godišnje zbog lošeg vremena.

Ne mora biti ovako, rekao je McCawley. Druge luke u tom području, uključujući Portland, uspevaju utovariti žito po vlažnom vremenu, nešto što je Kama Simonds, portparol luke Portland, potvrdio putem e-pošte.

“Svi smo zabrinuti za sigurnost. Želimo da naši zaposleni budu sigurni”, rekao je McCawley. “To zapravo nije sigurnosni problem. Možemo koristiti tehnologiju za utovar kroz otvore za dovod i osigurati da nema radnika na poklopcima otvora.”

BCMEA je saopštila da je industrija uložila “milione dolara u obuku i opremu” za bezbedni utovar kroz rupe za dovod, ali neki terminali za žito i dalje odlučuju “da to ne rade na osnovu sopstvenih operativnih i infrastrukturnih razmatranja”, navodi se u saopštenju predstavnika Roba MacKaya -Dun.

Efekti talasanja

Da bi pokazao koliko ozbiljna mogu biti isključenja zbog vremenskih prilika u Vancouveru, šef sektora žitarica CN Rail-a odabrao je jednu sedmicu krajem oktobra kao primer. Te sedmice je u Vankuveru padala kiša skoro svaki dan , što je napunilo terminale za žito u luci do tačke, gde CN više nije mogao da šalje vozove, jer terminali više nisu mogli da prime žito.

“Imali smo natovarenih 18 vozova koji su ili stajali na početku ili duž rute, vezani,” rekao je David Przednowek, pomoćnik potpredsednika za žito u CN. To je veliki deo naše flote.”

To je oko 15 posto CN-ovog fonda vagona za žito, od kojih svaki u proseku nosi oko 100 tona.

Železnice su ove godine bile pod ogromnim pritiskom da prebace veliku žetvu žitarica — koja se procenjuje na oko 75,2 miliona tona — iz Prerija na obalu Pacifika.

Ovogodišnja žetva postala je jedan od najvažnijih useva koje je ova zemlja proizvela u poslednje vreme, jer inflacija hrane dostiže kaznene nivoe, a zabrinutost za sigurnost hrane se javlja širom sveta.Železnice su se ponekad mučile da održe korak. Koalicija za transport poljoprivrednih proizvoda, koju vodi skup lobističkih grupa farmi, otkrila je da su CN i CP napunili oko 86 posto svih vagona žitarica naručenih u poslednjoj sedmici oktobra, u odnosu na 71 posto prethodne sedmice.

Robinson, izvršni direktor CN-a, rekao je da su za to kriva pravila oko kiše u Vancouveru.

„Kiša pada u Vankuveru, u stvari, pada često“, rekla je ona u svom komentaru. “Ako su terminali za žito puni, onda ti isti vozovi koji prevoze rekordne količine žitarica u novim, specijalizovanim vagonima velikog kapaciteta koje je kupio CN, moraju sediti i čekati na vratima najprometnije luke u zemlji.”

CP Rail se suočava sa sličnim problemom, s najnovijim izveštajem o lancu snabdevanja koji pokazuje da je 10 natovarenih vozova žitarica bilo vezano i nije moglo ući u lučke terminale od prošle sedmice.

Godišnji zimski plan CP Rail- a , koji opisuje kako železnica planira da se nosi sa lošim vremenskim prilikama, usmeren je na sindikat radnika u BC-u zbog izazivanja „kaskadnih efekata talasanja kroz celi lanac snabdijevanja“. Sindikat, ILWU, nije odgovorio na više zahteva za komentar.

“Svake godine postoje duži vremenski periodi kada se gubi kapacitet transporta na zapadnoj obali Kanade kroz luku Vancouver jer sindikalne radne snage radije čekaju da prođu loše vreme, pre nego što utovare žito, iako postoje rešenja koja omogućavaju siguran utovar, što su korišćeni u prošlosti”, navodi CP Rail u svom izveštaju.

U nastavku se poziva savezna vlada da “igra konstruktivnu ulogu” u pronalaženju rešenja.

Kancelarija ministra saobraćaja Omara Alghabre, međutim, navodi u saopštenju da je moguće utovar u Vancouveru po lošem vremenu “pod uslovom da se poštuju neophodni sigurnosni standardi i protokoli”. Dalja pitanja uputio je luci i poslodavcima radnika.

Pogled sa vode

Peter Amat, generalni direktor Pacific Basin Shipping (Canada) Ltd., kompanije za prevoz tereta koja vodi oko 250 brodova, rekao je da su kašnjenja zbog kiše u Vancouveru drugačija od bilo koje druge luke u svetu. Naravno, njegovi brodovi se ponekad zadrže negde drugdje, ali još uvek možete utovariti kroz rupe za dovod, a kiša jednostavno ne pada tako često, niti traje toliko dugo kao u Vancouveru.

„Mora postojati bolji način da se to uradi“, rekao je. “Nije neobično da brodovi dolaze ovamo i čekaju 25 do 30 dana da uđu na utovar ili istovar.”

Njegova kompanija sada dodaje naknadu — oko 2 do 3 USD po toni ove godine — na sav teret žitarica koji utovari u luku, kako bi se uzela u obzir vremenska kašnjenja. Dok čekaju da uđu u luku, zadržavaju se uz obalu, uznemiravajući stanovnike obližnjih ostrva.

Zamislite te brodove koji se gomilaju oko obale, rekao je Trevor Heaver, profesor emeritus specijalizovan za brodarstvo i logistiku na Univerzitetu Britanske Kolumbije. Kao i kod malih boginja, pege nisu problem.

„Oni su ostatak toga“, rekao je. Oni nagoveštavaju šta se zaista dešava negde drugde.

U slučaju luke, koren problema uopšte nije u vodi. Nalazi se u gustini geopolitičkih pitanja i pandemije koja je dovela do porasta potražnje potrošača za teškom robom, manjka radne snage i zaostatka u transportu.

„To je čitav niz problema “, rekao je Heaver.Jedna od tih problema, evidentno, dolazi s neba, ali tek iduće sedmice, prema prognozama.

SERBIANNEWS/CANADA

Glavni doktor u Ontariju “snažno” preporučuje nošenje maski u zatvorenom prostoru

0

Ljudi u Ontariju bi trebalo da nose maske u svim zatvorenim javnim prostorima, savetovao je danas glavni lekar u provinciji.

Dr. Kieran Moore “snažno preporučuje” upotrebu maski u tim prostorima, jer neke pedijatrijske jedinice u bolnicama u Ontariju kažu da su bile preplavljene prilivom bolesnih pacijenata poslednjih sedmica.U ovom trenutku, pokrajina nije izdala obavezu za korištenje maski u celoj pokrajini, iako su neki zdravstveni zvaničnici zatražili .

Moore je rekao da se “teški i složeni pad” koji je predviđen, materijalizovao dok se pokrajina bori s onim što je opisao kao “tri glavne virusne pretnje”: COVID-19, grip i RSV (respiratorni sincicijski virus).

„Sva tri aktivno kruže širom Ontarija u svim našim zajednicama i širom zapadne hemisfere doprinoseći pritiscima na naš sistem, pedijatrijske zdravstvene zaštite. Kako se povećava rizik za Ontarijance, moramo koristiti sve slojeve zaštite koje imamo”, rekao je Moore.

Upitan zašto nije uveo obaveznost maske, Moore je objasnio da u prošlosti taj zahtev nije funkcionisao u društvenim okruženjima i da je današnja objava napravljena u nastojanju da se Ontarijanci “vrate osnovama” prevencije infekcija.

Dr. Kieran Moore, glavni medicinski službenik za zdravstvo Ontarija, /Nathan Denette

“Ovo je drugačije od COVID-a. Time se štite naša deca i oni koji su najmlađi među nama. Molimo roditelje, bake i deke, braću i sestre: ako imate bilo kakve respiratorne simptome, morate nositi msaku zbog onih koji su ranjivi.”

Rekao je da, iako obavezno nošenje maski može smanjiti rizik na nivou zajednice, fokus preporuke od danas su deca iz Ontarija.

Štaviše, Mur je objasnio da ako pritisak na zdravstveni sistem u pokrajini nastavi da raste, obaveznost nošenja maske bi bilo nešto „najdalje što bismo morali da idemo“.

U ažuriranju koje je objavilo Ministarstvo zdravlja pod nazivom “Upravljanje sezonom pedijatrijskih respiratornih virusa”, pokrajina je navela da se preporuka odnosi i na škole i ustanove za brigu o deci zbog “dodatnog rizika od RSV-a i gripa”.

Iz Ministarstva su poručili da i deca od dve do pet godina treba da nose maske pod nadzorom, i da ih po potrebi mogu sigurno staviti i skinuti.

Mooreova objava dolazi dan nakon što je premijer Doug Ford pozvao javnost da nosi maske, ali nije nametnuo obavezu.

U petak, bolnica za bolesnu decu u Torontu objavila je da stavlja na čekanje neke hirurške procedure kako bi se „očuvali kapaciteti kritične nege” usred nedavnog porasta broja pacijenata.

Moore je otkrio da je razgovarao sa izvršnim direktorom bolnice SickKids Ronaldom Cohnom koji je rekao da polovina pacijenata na respiratorima na odeljenju intenzivne njege bolnice ima RSV, a polovina grip.

Moore je rekao da bi preporučio nošenje maski u određenim zatvorenim prostorima ako bolnice počnu da otkazuju operacije.

U ažuriranju Ministarstva zdravlja se dalje kaže da je spremno proširiti pedijatrijske kapacitete u celoj pokrajini na 150 posto popunjenosti kako bi se izborilo sa porastom.

Takođe, ministarstvo je saopštilo da će zahtevati da se pacijenti stariji od 14 godina kojima je potrebna kritična nega leče u bolnici za odrasle.

SERBIANNEWS/CANADA

Novi trener Zvezde: Iskren, težak i fer, sa jasnim pravilima

0

Crveno-beli će put u bolje sutra tražiti sa prekaljenim stručnjakom Duškom Ivanovićem, poznatom po gvozdenoj disciplini i velikoj radnoj etici

Sudeći po više dobro obaveštenih izvora, Duško Ivanović je novi trener Crvene zvezde, sa ugovorom do kraja sezone 2023/24.

Vest o rastanku sa Vladimirom Jovanovićem i dolasku prekaljenog stručnjaka (65 godina) pojavila se u petak kasno uveče ili bolje reći u subotu ujutru. A, onda kako to obično biva u sličnim situacijama, počele su da se ređaju potvrde i sada je samo ostalo da se klub oglasi i da ozvaniči saradnju.

Pronađena crkva iz vremena Nemanjića u manastiru Papraća kod Šekovića

0

Arheološkim istraživanjima u manastiru Papraća kod Šekovića, koji je posvećen Blagovesti Presvete Bogorodice, pronađeni su ostaci stare crkve za koju se pretpostavlja da potiče iz perioda vladavine Nemanjića iz 13. ili početkom 14. veka, piše Srna.

Kako se navodi, najveći broj pronađenih numizmatičkih nalaza vezuje se za 17. vek, uključujući novac poljskih i ugarskih kraljeva i turske akče.

Kuriozitet predstavlja novac cara Ivana Groznog iz sredine 16. veka, koji potvrđuje pisane izvore o putovanjima papraćkih igumana u Rusiju.

Iguman manastira Papraća, Nektarije, rekao je za Srnu da se stara crkva koja je pronađena ispod poda postojećeg manastira može dovesti u vezu za period kada je vladao kralj Dragutin ili još ranije od 14. veka.

On je dodao da će to pokazati arheološka istraživanja koja su u toku na crkvenom prostoru manastira Papraća i istakao da je stara crkva, koja je pronađena u “lađi” postojećeg manastira, najstarija svetinja na ovom području.

Iguman Nektarije rekao da su u maloj priprati pronađeni grobovi ispod temelja postojeće crkve, za koju se veruje da je građena u 16. veku.

“Da li je to vezano za period obnove Pećke patrijaršije 1550. godine ne znamo, ali znamo da s početkom 15. veka ima ukaz Otomanske carevine, tačnije sultana, da se ne smeju zidati nove crkve”, naveo je iguman i dodao da je prvi pisani dokumenat o manastiru Papraća iz sredine 16. veka.

Podsetio je da arheološke radove, za koje je blagoslov dao episkop zvorničko-tuzlanski Fotije, finansira Eperhija zvorničko-tuzlanska i ukazao da je istraživanje dozvolio Zavod za zaštitu spomenika Republike Srpske, preneo je Tanjug.

Rukovodilac istraživanja i arheolog Aleksandar Jašarević rekao je Srni da su arheološka istraživanja pokazala da manastirski kompleks ima još veći značaj nego što se ranije pretpostavljalo.

„Ispod poda velikog trihokonosa iz sredine 16. veka otkriveni su ostaci starije jednobrodne crkve s kraja 13. veka, uz koju je u 14. veku prizidana priprata sa grobnicom na svod”, naveo je Jašarević.

On je naglasio da je u sredini naosa otkrivena još jedna veća grobnica na svod, ktitorski mauzolej, dok su ostaci starije crkve bili ukrašeni kvalitetnim freskopisom srpsko-vizantijskog stila.

„Sama grobnica bila je opljačkana u 19. veku, ali otkriveni su ostaci najmanje tri pokojnika sa tragovima zlatoveza na kostima, što sve ovo ide u prilog da su tu sahranjivani najistaknutiji članovi društva i ktitori”, rekao je Jašarević.

Prema njegovim rečima, starija crkva stradala je u drugoj polovini 14. veka, da bi nakon toga početkom 15. veka bila formirana velika nekropola pod stećcima koja je trajala sve do početka 16. veka.

On je rekao da je do sada istraženo oko 80 grobova i da su neki od grobova sadržavali priloge u vidu novčića ili delove nošnje poput ostataka tkanine, dugmića ili delova pojasnih kopči.

On je rekao da je sredinom 16. veka na ovom lokalitetu podignuta monumentalna crkva, današnji hram, sa konacima i obziđem.

Istakao je da su novi konaci imali trem sa stubovima, ostatke drenažnog kanala i ognjište i dodao da je otkrivena velika količina arheološkog materijala, uključujući alatke od kosti i roga, keramičko posuđe, posude od stakla, delove staklenih prozora, alatke od metala, nakit i novac.

Jašarević je istakao da se najveći broj numizmatičkih nalaza vezuje za 17. vek, uključujući novac poljskih i ugarskih kraljeva, turske akče, dok kuriozitet predstavlja novac cara Ivana Groznog iz sredine 16. veka, koji daje potvrdu iz pisanih izvora o putovanjima papraćkih igumana u Rusiju.

Istakao je da je do sada istražena površina od 250 metara kvadratnih oko konaka i najavio nastavak arheoloških iskopavanja za iduću godinu.

U rodnom kraju Vuka Karadžića podsećaju na značaj očuvanja jezika i pisma

0

U mesecu kada se obeležava 235 godina od rođenja Vuka Karadžića, u njegovom rodnom kraju – podsećaju na značaj očuvanja jezika i pisma kao kulturnog identiteta – jednog naroda. Skupština Srbije – prošle godine usvojila je Zakon o očuvanju ćirilice, međutim, pojedinačnu svest teško je promeniti.

Da li smo zaboravili da pišemo ćirilicom i zašto smo na putu da izgubimo ono po čemu smo jedinstveni u celom svetu? Iako je Zakon o očuvanju ćirlice, obavezao državna, javna preduzeća i servise informisanja da to pismo koriste kao službeno, svest pojedinca, sudeći bar po natpisima koje srećemo na ulicima, sporo se menja.

“Pismo i jezik su kulturni identitet jednog naroda, ako nema sačuvanog jezika ni pisma, naravno ne postoji ni narod”, rekla je Snežana Nešković Simić, direktorka Centra za kulturu “Vuk Karadžić” u Loznici.

A Srbi su upravo jedini narod u svetu koji u pisanju ravnopravno koristi dva pisma – ćirilicu i latinicu. Iako je svakome dozvoljeno da izabere koje će koristiti, ćirilica je, kažu, ono po čemu se izdvajamo od drugih. U Vukovom kraju, ističu, da su na sebe preuzeli ulogu čuvara njegove zaostavištine.

“Kroz ovaj centar, samo u proteklih godinu dana prošlo je više stotina dece koja su se bavila izučavanjem srpskog jezika i ćirličnog pisma. I moram da istaknem da boravak dece iz dijaspore govori u prilog tome da naši ljudi koji žive van granica Srbije jako vode računa o tome da deca koja su tamo možda treća, četvrta generacija uče ćirilično pismo i znaju svoje poreklo”, navodi Aleksandra Purić, direktor Naučno-obrazovnog kulturnog centra u Tršiću

Ćirlica će, prema rečima lingvista, opstati samo ako mlade generacije budemo učili o njenom značaju. Iako je latinica u savremeno, internet doba dostupnija, mogućnost izbora je tu. U lozničkim školama negovanje upotrebe ćirličkog pisma i dalje je tradicija.

Milica Stojanović, učenica OŠ “Vuk Karadžić” u Loznici, kaže da ćirilica može da se čuva tako što se ćirilicom uvek piše u školi, domaći zadaci rade ćirilicom, a da je na telefonu i pri upotrebi računara potrebno odabrati ćirilicu.

“Mi naše đake podstičemo da koriste ćirilicu, da budu ponosni na to što žive u Vukovom kraju i da sutra ako odu odavde ističu iz kog kraja dolaze i da je ćirlica njihovo primarno pismo”, objašnjava Vladimir Andrić, direktor OŠ “Vuk Karadžić” u Loznici.

Iz Vukovog kraja već skoro devet decenija, još od osnivanja prvog Sabora u čast reformatora srpskog jezika poručuju: “Ako zaboravimo svoje pismo, zaboravićemo ko smo, odakle smo, gde su nam koreni, i zato sačuvajmo jezik, očuvajmo zemlju”.

Slovenija dobila prvu ženu predsednicu – Logar čestitao Nataši Pirc Musar

0
Liberal candidate Natasa Pirc Musarat addresses the media after her vote, outside a polling station in Radomlje near Ljubljana, Slovenia, Sunday, Nov. 13, 2022. Slovenian voters choose between center-right former foreign minister Anze Logar and Pirc Musar in the runoff of the presidential election. (AP Photo/Darko Bandic)

U drugom krugu predsedničkih izbora u Sloveniji na osnovu 99 odsto prebrojanih glasova pobedu je odnela nezavisna centristkinja, advokatica i zaštitnica ljudskih prava Nataša Pirc Musar. Ona je osvojila 53,88 odsto glasova birača, dok je njen protivkandidat konzervativac Anže Logar dobio podršku 46,12 odsto glasača. Logar je čestitao protivkandidatkinji, objavivši da je Slovenija dobila prvu ženu na čelu države.

U drugom krugu izbora glasalo je inače 51,22 odsto birača.

Nataša Pirc Musar poručila je da će biti predsednica svih građana i da će se boriti za demokratiju.

Zahvalila je biračima koji su danas izašli na izbore, a posebno onima koji su glasali za nju, i takođe čestitala svom protivkandidatu Logaru i poželela mu puno sreće na daljnjem putu. „Daću sve od sebe da uistinu budem predsednica svih, da se borim za temeljna ljudska prava, ustavna prava i demokratiju. Daću sve od sebe da se ujedinimo u politici oko strateških pitanja“, najavila je. Dodala je da se zalaže za kvalitetno javno zdravstvo, kao i socijalnu i svaku drugu sigurnost.

„Što je čovek sigurniji, biće manje siromašnih, manje ;ocijalnih problema, manje kriminala u našoj zemlji“, rekla je Pirc Musar i dodala: „Želim da Slovenija postane zemlja u kojoj će se o starijima brinuti, u kojoj će mladi hteti da ostanu. Želim Sloveniju u kojoj ćemo biti svesniji da nas čekaju teška vremena zbog klimatskih promena“.

Nekadašnji slovenački ministar spoljnih poslova Logar (46), kandidat opozicionog SDS-a Janeza Janše, u izjavi za medije čestitao je novoj predsednici pozvavši je da bude predsednica svih građana.

„Sloveniji je to sada potrebno više nego ikada pre“, rekao je i izneo tvrdnju da njih dvoje imaju različite stavove o nekim pitanjima, ali da je „svima u interesu da imamo dobrog predsednika“.

Pirc Musar je uoči drugog kruga rekla da je ušla u predsedničku trku jer smatra da njeno iskustvo, znanje i aktivnosti u javnom životu, poput borbe za ljudska prava i protiv siromaštva, pokazuju da može najbolje služiti u državnom interesu i da neće ćutati o nepravilnostima u društvu.

Pirc Musar, advokatica (54) specijalizovana za zaštitu ličnih podataka koja je zastupala i suprugu bivšeg američkog predsednika Melaniju Tramp, poznata je i kao zagovornica prava LGBT populacije. Ona je 15 godina radila pri Savetu Evrope kao stručnjak za ljudska prava.

Za Pirc Musar, koja je dobila podršku birača vladajućih stranaka centra i levice, u prvom krugu izbora 23. oktobra glasalo je 26,85 izašlih birača.

Logar, član desne Slovenačke demokratske stranke (SDS) Janeza Janše dobio je najviše glasova u prvom krugu izbora, 33,96 odsto, ali je pobedu odnela Pirc Musar.

Nakon što je kandidat vladajuće koalicije Milan Brglez zauzeo treće mesto u prvom krugu, premijer Golob je podržao Pirc Musar, navodeći da se ne sme dozvoliti ulazak kandidata SDS u predsedničku palatu jer bi to vratilo Sloveniju u „mračna vremena“ Janeza Janše.

I Logar i Pirc Musar su formalno nezavisni kandidati, iako je bivši šef diplomatije dugogodišnji član Janšine stranke. Logar nije zvanično kandidat SDS jer bi u tom slučaju imao znatno manje šanse da pridobije podršku birača sa centra.

Iako je u Janšinoj vladi bio ministar spoljnih poslova (2020-2022), 46-godišnji Logar je u kampanji nastojao da se distancira od svog partijskog šefa i da prikaže sebe kao umerenog političara, izbegavajući oštru retoriku svojstvenu bivšem premijeru.

Na pitanje novinara N1 Slovenija da li su glasovi koje je dobila za nju ili protiv Anžeta Logara, kako su analitičari procenjivali poslednjih nedelja, Pirc Musar je odgovorila: „Izbori su proslava demokratije. Svi glasaju za. Ne želim glasove protiv. Zaista želim glasove za – za vrednosti koje branim“, dodala je ona.

Ovi predsednički izbori sedmi su u istoriji samostalne Slovenije. Dva petogodišnja mandata predsednik je bio Milan Kučan, nakon njega Slovenijom su predsedali Janez Drnovšek i Danilo Tuerk, a potom u dva mandata Borut Pahor.