
Ujed predatora, balzamovanje, skupljanje kamenja: Izgovori starih Egipćana za odsustvovanje sa posla
Da li nekada niste otišli na posao zbog ujeda pustinjskog predatora? Ili možda ste izdvojili slobodne dane za balzamovanje preminulih i prinošenje darova bogovima? Iako ovi izgovori možda ne bi bili prihvaćeni od strane današnjih poslodavaca, u starom Egiptu su bili sasvim uobičajeni, prema nedavno otkrivenoj drevnoj egipatskoj ploči.

Uprkos napretku u civilizaciji, ljudska priroda ostaje ista, što upravo dokazuje ovo otkriće iz drevnog Egipta. Već hiljadama godina radnici traže odstustvo sa poslova iz privatnih, religijskih i zdravstvenih razloga.
Egipatska ploča stara 3.200 godina prikazuje zanimljive izgovore koji su ljudi koristili da ne odu na posao. Dok neki izgovori mogu da se podudaraju sa savremenim, ima i onih koji su se zaista mogli iskoristiti samo u drevnom Egiptu.
Otkrivena ploča pripada Devetnaestoj egipatskoj dinastiji, takođe poznatoj kao dinastija Ramesida. Datira iz 40. godine vladavine Ramzesa II, a ova tablica je bila beležnica za 280 dana te godine.
U njoj su zapisane informacije o četrdeset zaposlenih, ispisane novoegipatskim hijeratskim pismom crvenim i crnim mastilom. Tabla navodi dane kada je zaposleni propustio posao, sa posebno izdvojenim redovima za razloge odsustva. Da li bi neki od ovih primera bili opravdani danas?
Pivo, škorpion, balzamovanje
Jedan od razloga koji bi danas možda bio čudan, ali je bio prilično uobičajen u starom Egiptu, bio je “kuvanje piva”. Zabeleženo je čak više od deset radnika koji su uzeli odsustvo zbog kuvanja piva, tako da je ova aktivnost važila kao opšte prihvaćen razlog za odsustvo sa posla.

Za drevni Egipat ovo je razumljivo, jer je pivo bio napitak koji su konzumirali muškarci, žene, pa i deca. Često se koristio i kao lek, a neki poslovi bi pivom plaćali svoje radnike. Pivo je takođe bilo povezano sa mnogim božanstvima. Dakle, može se reći da je izdvajanje dana za pravljenje piva bio “produktivan odmor”, a ne izgovor za uživanje u ovom alkoholnom piću, prema portalu “Unilad”.
Zatim, tu su i izričito “pustinjski problemi”: Radnik po imenu Seba otišao je na odmor pošto ga je ubola škorpija, a neki su se žalili i na “bolove u očima” – verovatno zbog specifične pustinjske klime.
Ostali razlozi za odlazak su se kretali od bolesti do smrti voljene osobe. Evidentirano je i oko četiri radnika koji su uzeli odmor da bi balzamovali i umotali svoje preminule rođake. Osim toga, neki su uzeli slobodne dane zbog “prinošenja darova bogovima”. Ovo je sigurno bilo itekako opravdano odsustvo, koje se može porediti sa savremenim religijskim praznicima.
Jedan zanimljiv razlog zašto su neki muškarci odsustvovali je bio da su njihove žene ili ćerke “krvarile” – misleći na menstruaciju. Iako menstruacija danas nije dovoljan razlog za odsustvovanje sa posla, stari Egipćani su ovo prihvatali. Ove dane bi muškarac izdvojio da bi pomagao u kućnim poslovima, kako bi ženski članovi porodice mogli da odmaraju.
Još neki od navedenih razloga su bili “sakupljanje kamenja”, verovatno za domaćinstvo, kao i “pomaganje pisarima”.
Drevna ploča koja se trenutno nalazi u Britanskom muzeju datira iz 1250. godine pre nove ere i iskopana je iz Deir el Medine u Egiptu.
Dan kad je rođen Pavle Vuisić: Zavirite u privatne predmete – testament, ljubavna pisma i crteže
Za Teslu u svetu većinom znaju, ali za Pavla Vuisića retko ko, zato smo osmislili poseban način da našeg slavnog glumca, čijom je veštinom bio oduševljen i Orson Vels, predstavimo strancima, navode iz Udruženja Adligat
Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat obeležilo je godišnjicu rođenja proslavljenog srpskog glumca Pavla Vuisića (1926-1988).
Ovim povodom izloženi su novi predmeti na stalnoj postavci Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti u sastavu Adligata i organizovana je serija onlajn predavanja na tri kontinenta na šest jezika – srpskom, engleskom, italijanskom, francuskom, arapskom i na svahiliju.
Iz Adligata podsećaju da se kod njih nalazi Legat Pavla i Mirjane Vuisić u kojoj su na stalnoj postavci prikazana originalna ljubavna pisma, Pajini crteži, pesme koje je pisao na salvetama i omotima cigareta a supruga spašavala iz kanti za otpatke, svežanj Pajinih ključeva sa ključevima kamiona koji je vožen u kamiondžijama, kao i sva tri Pajina testamenta.
“Naše Udruženje čuva sećanje na značajne ljude srpske istorije i često obeležavamo njihove godišnjice rođenja ili smrti. Nikolu Teslu i Paju Vuisića vezuje ovaj poseban dan, pa smo napravili posebno predavanje posvećeno njima a namenjeno pre svega strancima i našim ljudima rasejanim po svetu”, navode iz udruženja.
Dodaju da je u pitanju kombinacija vođene ture po kolekcijama i predstavljanje zanimljivih i značajnih činjenica iz njihovog života.
“Za Teslu u svetu većinom znaju, ali za Pavla Vuisića retko ko, zato smo osmislili poseban način da našeg slavnog glumca, čijom je veštinom bio oduševljen i Orson Vels, predstavimo strancima. U okviru predavanja smo puštali isečke iz kultnih filmova, a ovu priliku smo iskoristili i da strancima prikažemo gusle”, izjavio je Viktor Lazić, predsednik Udruženja Adligat.
Povodom 98 godina od rođenja Pavla Vusića delegacija udruženja je sa suprugom slavnog glumca Mirjanom Vuisić održala spomen na glumčevom grobu na Novom groblju.
U Majkrosoftovoj “tihoj sobi” je nemoguće boraviti duže od 55 minuta, a evo i zbog čega
Da li biste voleli da čujete zvuk strujanja krvi kroz vene ili sopstvene otkucaje srca? U svakodnevnom životu ovako nešto nikako nije moguće, ali u Majkrosoftovoj “tihoj sobi” itekako jeste! Štaviše, to je jedino što ćete čuti.

San svake odrasle osobe (a naročito one koja ima decu) jeste da ima makar sat vremena mira i tišine tokom dana. Međutim, malo kome uopšte pada na pamet činjenica da potpuna tišina uopše nije prijatna ljudskom uhu i da bi u takvim uslovima čak i tih sat vremena bilo praktično nemoguće izdržati.
Šta je tako posebno u “tihoj sobi”
Tehnološki gigant Majkrosoft je, kako bi dokazao da potpuna tišina uopšte ne prija ljudskom uhu, pre nekoliko godina napravio specijalnu anehogenu komoru, odnosno sobu koja je ubedljivo najtiša na svetu – sa nivoom buke koja je za 20 decibela niža od onoga što uho može da registruje. Za kompletan projekat stručnjacima je bilo potrebno pune dve godine, a kada je ona konačno završena, na red je došlo i testiranje.
“Najduže što je neko uspeo da provede u komori je oko 55 minuta”, izjavio je Hundraj Gopal u ime Majkrosofta u intervjuu za Si-En-En.
Budući da u unutrašnjost “tihe sobe” ne dopire ni jedan jedini zvuk od spolja, osoba koja se nalazi u njoj prepuštena je sama sebi, odnosno zvukovima koje proizvodi njen organizam. Boraveći unutra, ona čuje kako krv koja struji kroz vene, kako srca kuca i zvukove koji nastaju pokretanjem ekstremiteta. Zvuči zabavno, ali je u stvarnosti miljama daleko od toga.
“Tiha soba” – Frankenštajn među prostorijama
Hundraj Gopal, koji je inače jedan od vodećih inženjera u kompaniji Majkrosoft, objasnio je da je komora napravljena od šest slojeva betona i čelika kako bi se u njoj postigao potreban stepen akustične izolacije. Zahvaljujući ovim tehnologijama, apsorpcija odjeka je gotovo potpuna – neverovatnih 99,9 procenata, što je apsolutni Ginisov rekord.
Osim toga, unutar “tihe sobe” nalazi se i set posebno dizajniranih opruga koje dodatno prigušuju vibracije i čine da se zvukovi jedva registruju. Kako prenosi portal Unilad, prasak balona u ovoj prostoriji se praktično ne čuje. Nakon što je sproveden eksperiment, Majkrosoft je komoru nastavio da koristi za istraživanje novih audio tehnologija.

Suarez i sa 37 godina nosi reprezentaciju, Urugvaju bronza na Kopa Americi
Fudbalska reprezentacija Urugvaja osvojila je treće mesto na Kupu Amerike

Urugvajci su u Šarlotu posle penala pobedili selekciju Kanade rezultatom 4:3, nakon 2:2 posle 90 minuta igre.
Ekipa Marsela Bijelse je povela u osmom minutu golom Rodriga Bentankura, ali je samo 14 minuta kasnije Ismael Kone izjednačio.
Kanada je preokrenula u 80. minutu preko Džonatana Dejvida, kada se činilo da će doći do trijumfa.
Međutim, tako nije mislio legendarni Luis Suarez, koji je u drugom minutu nadoknade vremena rešio sjajan napad svog tima i izborio penale.
On je sa 37 godina, pet meseci i 20 dana postao najstariji strelac u istoriji kontinentalnog šampionata.
Na Kopa Americi nema produžetaka, pa se tako posle 90 minuta igre pristupilo izvođenju jedanaesteraca.
Za Urugvaj su pogodili Federiko Valverde, Bentankur, Đorđijan de Arasketa i Suarez.
U redovima Kanade precizni su bili Dejvid, Moize Bambito i Matje Šojnier, golman Urugvaja Serhio Roće je odbranio penal Koneu, dok je Alfonso Dejvis pogodio prečku.
Finale između branioca titule Argentine i Kolumbije biće odigrano u Majamiju, u noći između nedelje i ponedeljka u 2.00 po srednjoevropskom vremenu.

Istorijsko finale u Berlinu: Španija i Engleska igraju za evropski tron
Fudbaleri Španije i Engleske od 21 čas u Berlinu igraju finale Evropskog prvenstva

Utakmica na “Olimpijskom stadionu” biće istorijska jer će nakon nje ili “crvena furija” postati najtrofejnija selekcija “starog kontinenta” sa četiri pehara ili će “gordi albion” prvi put postati najbolji u Evropi.
Španija je bila prvak Evrope 1964, 2008. i 2012. godine, a Engleska je pre tri godine poražena u finalu kod kuće od Italije na penale.
Bilo je to Englezima prvo finale kontinentalnog šampionata, a navijači se nadaju da će se večeras “fudbal vratiti kući” u skladu sa njihovom navijačkom pesmom i da će biti osvojen prvi veliki pehar posle 1966. i Svetskog prvenstva, takođe na domaćem terenu.
Kad je u pitanju Španija, uz tri osvojena pehara, ima i jedan poraz u finalu, 1984. godine od Francuske.
Ukoliko pobedi, sigurno najsportskija nacija će na večnoj rang-listi iza sebe ostaviti Nemačku, koja ima tri kontinentalne krune (1972, 1980. i 1996).
Tradicija je na strani Engleske koja ima 14 pobeda u 27 odigranih mečeva. Španija je pobedila 10 puta, a u tri navrata je susret završen nerešenim ishodom.
Španci su do sada pokazali najviše od svih ekipa na EuruJustin Setterfield / Getty
U poslednjem takmičarskom meču dve selekcije Engleska je u oktobru 2018. godine kao gost u Ligi nacija pobedila 3:2.
Nijedan od strelaca golova na tom meču neće biti na terenu večeras. Dva gola za Englesku tad je dao Rahim Sterling, a jedan Markus Rašford. Strelci za Španiju bili su Pako Alkaser i Serhio Ramos.
U startnoj postavi Španije od sadašnjeg tima bili su Alvaro Morata i Rodri. Kod Engleza su iz sadašnjeg tima starteri bili samo golman Džordan Pikford i kapiten Hari Kejn.
Poslednji put na Evropskom prvenstvu igrali su 1996. godine kad je Engleska kao domaćin u četvrtfinalu pobedila 4:2 posle penala (0:0). U startnoj postavi Engleske tad je bio sadašnji selektor Garet Sautgejt.

Ipak, i “furija” se uzda u istoriju – španski klubovi i nacionalni timovi su od maja 2001. godine igrali 22 finala protiv rivala iz drugih zemalja (ne uključujući španska finala) i pobedili su u svakom od njih.
Španija je bez sumnje selekcija koja je najviše pokazala na Evropskom prvenstvu. Jedina je okončala grupnu fazu sa maksimalnim učinkom, a u nokaut fazi je redom rušila Gruziju, Nemačku (posle produžetka) i Francusku.
Selektor Luis de la Fuente je na debiju na velikim takmičenjima pokazao da se rizik podmlađivanja i renoviranja ekipe isplatio, uprkos činjenici da je bio pod salvom kritika posle sramotnog poraza od Škotske (0:2) u drugom kolu kvalifikacija za EURO.
“Mnogo smo radili da budemo bolji. Pokušaćemo da se nametnemo u nedelju tako što ćemo igrati naš stil. Imaćemo dobrog protivnika ispred sebe, ali naša tendencija je očigledna. Pokušaćemo da igramo u skladu sa našim mogućnostima”, izjavio je De la Fuente na konferenciji za medije.
Smatra da nema favorita i da će utakmica biti vrlo izjednačena.
“Smireni smo, znamo da nema favorita, vrlo je izjednačeno. Nećemo imati šansu za pobedu, ako ne budemo na nivou koji smo do sada pokazali. Ponosan sam što vidim proces koji smo sledili da bismo došli ovde. Niko ovim igračima nije dao ništa besplatno i imamo pravo da budemo vrlo ponosni.”
Nije se 63-godišnji stručnjak libio da precrta nekoliko igrača koji su dugi niz godina bili u timu i da u startnu postavu gura od juče 17-godišnjaka Lamina Jamala, koji je zajedno sa Fabijanom Ruizom i Rodrijem bez sumnje najzaslužniji što će “furija” igrati meč za pehar.
Ofanzivac Barselone je postao i najmlađi učesnik i najmlađi strelac u istoriji evropskih šampionata i jedan je od kandidata da bude proglašen za najboljeg igrača turnira ukoliko Španija osvoji titulu.
Engleska je stigla do finala iako je od početka turnira igrala prilično loše i neubedljivo. Na startu je minimalno savladala Srbiju, zatim je vezala dva remija protiv Danske i Slovenije, a u osmini finala se spasila ispadanja od Slovačke spektakularnim golom “makazicama” Džuda Belingema u petom minutu nadoknade.

Zatim je Švajcarce eliminisala boljim izvođenjem penala, a u polufinalu je pobedila Holandiju golom rezerviste Olija Votkinsa u 90. minutu.
Sautgejtu je, za razliku od kolege sa klupe Španije De la Fuentea, ovo četvrto uzastopno veliko takmičenje na kojem vodi “gordi albion”.
Na Svetskom prvenstvu u Rusiji je stigao do polufinala u kojem je posle produžetaka eliminisan od Hrvatske, na Evropskom prvenstvu je poražen u finalu posle penala od Italije, a na Mundijalu u Kataru je eliminisan od Francuske u četvrtfinalu.
Rezultat je bio 2:1, kada kapiten Hari Kejn nije iskoristio penal za izjednačenje u finišu susreta.
“Ne verujem u bajke, ali verujem u snove. Imali smo velike snove i osetili važnost toga, ali morate da ostvarite te stvari. Bila bi to lepa priča i u našim je rukama, ali nastup je najvažnija stvar”, izjavio je Sautgejt.
Selektor Engleza očekuje da njegova ekipa bude neustrašiva i da pruži svoju najbolju verziju.
“Pratio sam mnoga prvenstva kao običan gledalac i na njima gledao prikaze najvažnijih momenata i golova i shvatio da Engleske nema nigde na njima. Želim da igrači osete tu neustrašivost. Želim da budu u stanju da budu najbolja verzija sebe jer, šta god da se desi, mi smo tako jaki kao grupa.”
On je poručio da želi da igrači igraju bez straha jer će tako imati mnogo veće šanse da pobede.
“U finalu, nemam nikakav strah od bilo čega što bi moglo da se dogodi, jer sam do sada već prošao kroz sve. Želim da i igrači osete taj manjak straha. Jer, ako nemamo strah od poraza, mnogo su nam veće šanse da ćemo pobediti”, zaključio je Sautgejt.
Finalni meč sudiće francuski arbitar Fransoa Leteksije. Pomoćnici uz aut liniju biće mu zemljaci Siril Munjije i Mehdi Rahmuni. Četvrti sudija biće Poljak Šimon Marčinjak, dok će u VAR sobi biti Francuz Žerom Brisar.
Đoković protiv Alkaraza – bitka za London, ali i budućnost tenisa
Novak Đoković od 15 sati igra finale Vimbldona protiv Španca Karlosa Alkaraza, u meču koji je repriza prošlogodišnjeg finala i duel koji bi mogao da ima ogroman uticaj na celokupnu istoriju svetskog tenisa

Finalisti ovogodišnjeg Vimbldona – Đoković i Alkaraz
Srpski teniser ima šansu da popravi sopstveni rekord, osvoji 25. grend slem titulu i dodatno pobegne Rafaelu Nadalu (22).
Novak takođe u svom 10. finalu želi osmu titulu na Vimbldonu, koliko je osvojio rekorder Ol Ingland kluba Rodžer Federer.
Sedmostruki šampion Vimbldona je do finala stigao samo pet nedelja posle operacije kolena, a na terenu se nije ni primetilo da je Srbin imao ogromne probleme na Rolan Garosu zbog kojih je morao “pod nož”.
“Znam da Rodžer ima osam, a ja sedam. Takođe, tu je i 25 grend slemova. Naravno da služi kao motivacija, ali tu je i veliki pritisak. Sa 37 godina od sebe očekujem da pobedim gotovo sve mečeve, a i publika. Pokušavam da budem na nivou Janika (Sinera), Karlosa, Saše (Zvereva) ili bilo kojih od njih”, počeo je Đoković.
“Ove sezone najslabiji rezultati koje sam imao u poslednjih mnogo godina. Moram tome da se adaptiram. Istorijski gledano, postoje sezone u kojima nisam dobro igrao, pa bih osvojio Vimbldon i sve bi se promenilo. Na primer 2018. godine kada sam imao operaciju lakta i izgubio sam renking. Nisam igrao tenis kakav sam želeo, pa sam osvojio Vimbldon. Potom i Ju-Es open, pa sam se vratio na prvo mesto. Vimbldon iz mene izvlači ono najbolje.”

Operacija nije ostavila traga, pa je Đoković rutinski stigao do finala pobedama nad Vitom Koprivom, Džejkobom Fernlijem, Aleksom Popirinom, Holgerom Runeom i Lorencom Muzetijem, dok mu je u četvrtfinalu predao Aleks de Minor zbog povrede.
Biće ovo šesti meč između najboljeg tenisera svih vremena i mladog izazivača koji se sa punim pravom nada da bi mogao da dobaci do visina na kojima je Đoković.
Srbin vodi 3-2 u pobedama, a slavio je u poslednja dva duela, koja su igrana posle prošlogodišnje pobede Alkaraza u finalu Vimbldona 3:2 (1:6, 7:6 (8:6), 6:1, 3:6, 6:4) za četiri sata u 42 minuta, što je drugo najduže finale u istoriji jedinog grend slema na travi.
Iz ove perspektive možda deluje nevažno, ali ishod današnjeg meča može u budućnosti da se ispostavi kao ključan za rekord po broju najviše osvojenih gren slem pehara.

Đoković (37) ih ima 24, a Alkaraz (21) “samo” tri, ali imajući u vidu da u njegovoj generaciji narednih godina jedino Janik Siner može da ga spreči da osvaja grend slem pehare, Španac bi mogao da ima otvoren put ka obaranju Novakovog rekorda po broju najvažnijih pehara ukoliko danas slavi.
“Repriza prošlogodišnjeg finala i svako se nada drugačijem ishodu. On je sjajan primer mladog igrača, koji lepo balansira život. Poseduje veliku harizmu, osmehuje se i ljudi ga vole.”
“Zaslužuje sve što mu se dešava, pred njim je velika karijera, osvojiće mnogo slemova, ali nadam se da neće slaviti u ovom finalu. Šalu na stranu, već me je dobio u finalu prošle godine u pet setova. Ne očekujem ništa drugačije ni sada. On je kompletan igrač i moraću da odigram najbolje što znam, da bih ga pobedio.”
Zanimljivo je da je na današnji dan, 2019. godine, odigrano epsko finale između Đokovića i Rodžera Federera.
“Mislim da će engleska publika dobiti najbolje od oba sveta. Imaće dovoljno vremena da uživaju i u fudbalu i tenisu. Siguran sam da će ga ljudi širom sveta pratiti. To daje dodatan doprinos ovom meču. Ne znam da li ću mu slomiti srce, ne planiram to da uradim.”

“To kako igra na travi poslednjih par godina je bilo sjajno. Vidim mnogo sličnosti u našoj igri. To je verovatno njegov najveći atribut – što može da igra na svakoj podlozi i prilagodi se svakom protivniku. Impresivno je šta je uradio tako mlad, kompletan je igrač. Nadam se da će mi dati ovo finale za dva dana, posle toga ću navijati za njega”, zaključio je Đoković.
S druge strane, i Alkaraz, koji ima maksimalnih 3-0 u finalima četiri najveća turnira, spreman je za veliku bitku.
“Svi znaju Đokovića. Igrao je mnogo grend slem finala, osvojio ih je dosta. Prošle godine je bilo zaista teško. Napravio mi je veliki problem. Ali, da, znam kakav će osećaj biti igrati protiv Đokovića. Igrali smo nekoliko puta na grend slemu, finalu mastersa.”
“Znam šta ću morati da uradim. Naravno da i on zna šta treba da uradi da bi pobedio. Biće interesantno. Spreman sam da prihvatim taj izazov, spreman sam to da uradim dobro”, rekao je Alkaraz.
Svetski “broj 2” pobede u Londonu proslavljao je “svirajući violinu” za svoju ćerkicu, koja zajedno sa bratom Stefanom bodri tatu na putu ka istoriji.
Neka se na kraju začuje još jedna Simfonija za Taru…














_(1).jpg)


