26.6 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 44

Nauka otkrila šta zaista stoji iza „ukletih” kuća

0
a building with a tower and a lightning bolt in the sky

Čuli ste duha u svojoj kući? Ako jeste, možda bi trebalo da proverite svoje cevi. Nova studija tvrdi da se paranormalna aktivnost može objasniti infrazvučnim vibracijama u starim cevima. Infrazvuk je zvuk veoma niske frekvencije koji može da se pojavi u starim zgradama. Iako ljudi obično ne mogu da ga čuju, čak i kratko izlaganje može da promeni raspoloženje i poveća nivo kortizola, tvrde istraživači sa Univerziteta Makjuan u Edmontonu, Alberta, piše Dejli mejl.

„Razmislite o poseti navodno ukletoj zgradi. Vaše raspoloženje se menja, osećate se uznemireno, ali ne možete da vidite ili čujete ništa neobično. U staroj zgradi postoji velika verovatnoća da je infrazvuk prisutan, posebno u podrumima gde stare cevi i ventilacioni sistemi proizvode vibracije niske frekvencije”, rekao je profesor Rodni Šmalc, glavni autor studije.

„Još ako vam je rečeno da je zgrada ukleta, mogli biste pripisati tu uznemirenost nečemu natprirodnom. U stvarnosti, možda ste jednostavno bili izloženi infrazvuku”, dodaje on. Prema istraživanju iz 2025. godine, više od jedne trećine ljudi u Engleskoj veruje u duhove i natprirodna bića, a 16 odsto je prijavilo lična iskustva.

Tokom godina, naučnici su došli do raznih objašnjenja za ova viđenja, uključujući električne kvarove i halucinacije.

Infrazvuk povišava kortizol

U svojoj novoj studiji, tim istraživača je pokušao da shvati da li infrazvuk zaista može da bude krivac.

„Infrazvuk je sveprisutan u svakodnevnom okruženju, pojavljuje se u blizini ventilacionih sistema, saobraćaja i industrijskih mašina”, kaže profesor Šmalc.

„Mnogi ljudi su mu izloženi, a da toga nisu ni svesni.”

Da bi došli do suštine problema, naučnici su angažovali 36 učesnika, koji su dali uzorke pljuvačke pre nego što su pozvani da sede sami u sobi dok slušaju smirujuću ili uznemirujuću muziku.

Za polovinu učesnika, skriveni zvučnici su puštali infrazvuk na frekvenciji od 18 herca.

Nakon slušanja muzike, od učesnika je zatraženo da prijave svoja osećanja, emocionalnu ocenu muzike, kao i to da li su pomislili da čuju infrazvuk.

Rezultati su pokazali da je nivo kortizola u pljuvački učesnika bio viši ako su bili izloženi infrazvuku. Ovi učesnici su, takođe, prijavili da se osećaju razdražljivije i manje zainteresovano, kao i da misle da je muzika tužnija.

„Povećana razdražljivost i viši kortizol su prirodno povezani, jer kada se ljudi osećaju više razdraženo ili pod stresom, kortizol ima tendenciju da raste kao deo normalnog odgovora tela na stres”, objašnjava Kejl Skaterti, prvi autor studije.

„Izlaganje infrazvuku, međutim, imalo je efekte na oba ishoda koji su prevazilazili tu prirodnu vezu.”

Rezultati istraživanja su, takođe, pokazali da učesnici nisu mogli da primete da slušaju infrazvuk.

Profesor Šmalc je objasnio: „Ova studija sugeriše da telo može da reaguje na infrazvuk čak i kada ne možemo da ga svesno čujemo. Učesnici nisu mogli pouzdano da utvrde da li je infrazvuk prisutan, a njihova uverenja o tome da li je uključen nisu imala primetnog uticaja na njihov kortizol ili raspoloženje.”

Istraživači se sada nadaju da će testirati druge frekvencije i trajanje izlaganja kako bi razumeli njihov uticaj.

„Kao neko ko proučava pseudonauku i dezinformacije, ono što se ističe jeste da infrazvuk proizvodi stvarne, merljive reakcije bez ikakvog vidljivog ili čujnog izvora. Dakle, sledeći put kada se nešto neobjašnjivo oseća čudno u podrumu ili staroj zgradi, razmislite da li bi uzrok mogle da budu vibrirajuće cevi, a ne uznemireni duhovi”, dodao je profesor Šmalc.

Regionalna konferencija o hematologiji: savremeno lečenje je pravo, a ne privilegija

0
hospital bed near couch

Apel za bolji položaj pacijenata sa limfomima i leukemijom

Regionalna konferencija o hematologiji: savremeno lečenje je pravo, a ne privilegija

Unapređenje zbrinjavanja pacijenata sa hematološkim malignitetima u Srbiji i regionu bila je tema o kojoj se govorilo na četvrtoj Regionalnoj konferenciji o hematološkim malignitetima održanoj u Beogradu.

Dvodnevni skup koji je organizovalo Udruženje pacijenata obolelih od limfoma LIPA pod nazivom „Regional Cooperation: Further, Faster – Working Together to Improve Blood Cancer Care as We Know It” okupio je pacijente, lekare specijaliste i stručnjake iz oblasti hematoonkologije, dermatologije, socijalne medicine, psihologije, iz više zemalja regiona.

Na konferenciji su razmatrane teme dijagnostike i lečenja ključnih hematoloških oboljenja – difuznog B-krupnoćelijskog limfoma (DBKL), Hočkinovog limfoma (HL), hronične limfocitne leukemije (HLL), policitemije vere (PV) i retkih podtipova limfoma sa posebnim akcentom na barijere u pristupu lečenju i konkretne korake ka promenama.

Hematološki maligniteti dele mnoge zajedničke karakteristike u regionu: kasno postavljanje dijagnoze, ograničen pristup savremenim terapijama i nedovoljna zastupljenost u prioritetima zdravstvenih sistema, navodi se u saopštenju Udruženja LIPA.

Istovremeno, dodaje se, između zemalja postoje značajne razlike – u dostupnosti lekova, i stepenu uključenosti udruženja pacijenata u kreiranju politika.

Kako je navedeno na konferenciji, upravo ta kombinacija sličnosti i razlika čini ovu regionalnu saradnju nezamenljivom.

Na skupu je istaknuto i da dostupnost inovativnih terapija nije privilegija – to je fundamentalno pravo svakog pacijenta.

Zaključak dvodnevnog skupa je da bi pacijenti u Srbiji sa difuznim B-krupnoćelijskim limfomom, Hočkinovim limfomom, policitemijom verom i drugim podtipovima limfoma, trebalo da dobiju pristup efikasnijem, bezbednijem i humanijem lečenju, kao i to da se u budućnosti više pažnje posveti hematoonkologiji, oblasti koja je bila zapostavljena u prethodnim revizijama Liste lekova.

„Krajnje je vreme da se učine odlučni i zajednički koraci kako bi i pacijenti u Srbiji dobili pristup savremenim terapijama koje mogu da im produže život, smanje patnju i vrate dostojanstvo svakodnevnog života”, rekla je

predsednica Udruženja LIPA Maja Marković, prenosi Tanjug.

Sve je počelo u livnici, najstarijoj fabrici u Srbiji

0
two men in a factory working on a piece of metal

Prve radničke organizacije i sindikati nastajali su upravo u fabričkom krugu gde su još 1853. godine izlivene prve topovske cevi

Sve je počelo u livnici, najstarijoj fabrici u Srbiji

Od kada su u njoj izlivene prve topovske cevi 1853. godine, najstarija srpska fabrika, nekadašnji Vojnotehnički zavod u Kragujevcu, a današnja „Zastava oružje”, bila je ne samo zamajac industrije nego i kolevka radničkog pokreta na našim prostorima.

Prve radničke organizacije i sindikati nastajali su upravo u krugu ove fabrike krajem 19. i početkom 20. veka. Od prvih štrajkova u Topolivnici do masovnih radničkih prvomajskih protesta, ovaj pokret oblikovao je moderni identitet Kragujevca. U istoriji dugoj 173 godine, najteže trenutke Vojnotehnički zavod i njegovi nadaleko čuveni majstori-oružari proživeli su za vreme Velikog rata. O tome svedoči više od 6.000 originalnih dokumenata i eksponata u Muzeju „Stara livnica”, koji se nalazi u najstarijem sačuvanom delu fabrike.

Vojnotehnički zavod odigrao je tada ključnu ulogu u snabdevanju naše vojske oružjem i vojnom opremom. Iscrpljena u balkanskim ratovima, Srbija nije bila vojno spremna za nove oružane sukobe 1914. godine. Naoružanje je bilo zastarelo i sa raznolikim kalibrom pušaka i topova, a za kratko vreme trebalo je proizvesti veliku količinu pušaka i municije. Zato je Narodna skupština Srbije Zavodu u Kragujevcu odobrila kredit od sto miliona dinara i u fabrici oružja, te je odmah počela ubrzana proizvodnja.

U radionicama je prerađivana municija dobijena od Rusije i zaplenjeni austrougarski topovi, a francuska vojska poslala je 200.000 artiljerijskih metaka, na kojima je pre otpremanja na front rađena prekalibracija, jer nisu odgovarali srpskim poljskim topovima kalibra 75 mm. Uskoro je krenula i domaća proizvodnja.

U VTZ-u je oktobra 1915. godine proizvedena prva podvodna mina koja je korišćena na Savi i Dunavu u borbama protiv austrougarske flotile. Konstruisao ju je pukovnik Miodrag Vasić, kao i prvu srpsku ručnu bombu, popularnu „vasićku”. Nastavilo se i sa proizvodnjom artiljerijske municije koja je bila potrebna sve više, pa su proizvodni pogoni radili danonoćno, bez prekida.

Tokom austrougarske ofanzive 1915. godine VTZ je pretrpeo velika oštećenja u bombardovanju. Uoči okupacije Kragujevca naređeno je da se evakuiše u Kraljevo i Kruševac. Međutim, zbog kratkog roka prevezene su železnicom samo najvažnije mašine i postrojenja. Za njima su krenuli i radnici i fabričko osoblje.

Međutim, napad neprijatelja je bio silovit i naši vojnici nisu uspeli sve da istovare, pa je mnogo mašina ostalo u vagonima, a jedan deo je zakopan. Dosta oružja je ostalo i u fabrici, pa su na poslednjoj sednici uoči okupacije grada kragujevački odbornici odlučili da svi odrasli muškarci odu u fabriku oružja i ponesu sa sobom po jednu pušku, kako ne bi pale neprijatelju u ruke.

Majstori Vojnotehničkog zavoda, njih oko 400, povlačili su se preko Albanije i stigli na Krf sa srpskom vojskom. Oni su na Solunskom frontu u pokretnim poljskim radionicama popravljali municiju i oružje. Posle su ih preuzeli saveznici i poslali ih u Francusku u vojne fabrike u Parizu, Krezou, Lionu i Sent Etjenu.

Tamo su se doškolovali i radili, a kako su bili izuzetno cenjeni, dobili su visoka priznanja od francuskih vojnih stručnjaka. Kada je trebalo da se vrate u Srbiju, tome se usprotivio francuski ministar ratne proizvodnje Alber Toma, koji je slao čak pet Francuza za jednog našeg majstora.

Kako nikakvim metodama prinude nisu uspeli da vrate na posao majstore VTZ-a koji su ostali u Kragujevcu, Austrougari su odlučili da unište fabriku oružja. Zaplenjena je sva zatečena oprema i podeljena između zemalja Centralnih sila i to tako što je po 30 odsto pripalo Austrougarskoj, Nemačkoj i Bugarskoj, a ostatak Turskoj.

Najviše su stradale starije zgrade i hale sa metalnom konstrukcijom, a ono što nisu uspeli da unište i odnesu, Austrougari su pretvorili u konjušnice. U tom pljačkaškom piru naročitu revnost je pokazalo Ministarstvo rata u Beču, koje je prema proceni od 7. februara 1916. godine, iz Kragujevca transportovalo opremu u vrednosti od 50.000 tadašnjih maraka.

Nakon oslobođenja, Vojnotehnički zavod postepeno je postao jedan od najvažnijih vojnih industrijskih centara u tadašnjoj Jugoslaviji, a radnički pokret koji se tamo formirao bio je jedan od najmasovnijih u Srbiji tog vremena. Sindikalne organizacije borile su se za obnovu fabrike i punu zaposlenost radnika. Radnički štrajkovi koji su u VTZ počeli još 1893. godine zbog oduzimanja biračkog prava periodično su izbijali. Štrajkovalo se zbog neredovnih plata, nepravilnosti u radu nadzornika pogona, dugog radnog vremena i smanjenja nadnica, a duge prvomajske povorke na ulicama Kragujevca odražavale su odlučnost radničke borbe za dostojanstven život.

Pad turista u kolektivnom smeštaju u Crnoj Gori za oko 10 odsto

0

Izražen negativan trend kod stranih turista

Pad turista u kolektivnom smeštaju u Crnoj Gori za oko 10 odsto

U prva tri meseca ove godine zabeležen je ukupan pad broja noćenja turista u kolektivnom smeštaju u poređenju sa istim periodom prošle godine.

Podaci Monstata ukazuju na izražen negativan trend kod stranih turista.

Kolektivni smeštajni objekti uključuju hotele, pansione, motele, turistička naselja, odmarališta, hostele, kampove i sl. Kolektivni smještaj ne uključuje individualni, tzv. „privatni smeštaj” (smeštaj u kućama i sobama za iznajmljivanje, kao i u turističkim apartmanima).

Najveći pad zabeležen je u februaru i martu. U februaru je broj noćenja stranih turista manji za 9,8 odsto, dok je u martu pad iznosio 9,1 odsto, što predstavlja gotovo 9.000 noćenja manje nego prošle godine, piše podgorička „Pobjeda”.

Iako je ukupan pad noćenja umeren, podaci pokazuju da je glavni uzrok slabiji dolazak stranih gostiju, dok domaći turisti donekle ublažavaju ukupni minus.

Januar je prošao gotovo bez promena, ali već od februara dolazi do vidljivog pada, koji se nastavlja i u martu, i to u mesecu koji inače beleži najveći obim turističkog prometa u prvom kvartalu.

Zaključno, trend sa početka 2026. ukazuje na osetno slabljenje međunarodne turističke tražnje, što može imati značajan uticaj na ukupne rezultate turističke sezone ukoliko se nastavi i u narednim mesecima, prenosi Tanjug.

Dodik dobija u SAD ​značajnu prestižnu nagradu

0

“Biće mu uručena prestižna nagrada za liderstvo i zalaganje za demokratiju”

Dodik dobija u SAD ​značajnu prestižnu nagradu

Bivšem predsedniku Republike Srpske i lideru SNSD Miloradu Dodiku na američkom Univerzitetu Džadson biće uručena prestižna nagrada za liderstvo i zalaganje za demokratiju.

Nagrada će Dodiku biti uručena tokom Foruma svetskih lidera 2026. godine „Zalaganje za demokratiju”.

Dodik će nagradu dobiti kao priznanje njegovoj posvećenosti nacionalnom suverenitetu, demokratskim principima i hrabrosti potrebnoj za vođstvo usred složenih političkih i globalnih izazova. Nagrada je ustanovljena kako bi se odala počast liderima koji pokazuju odlučnost, uverenje i spremnost da čvrsto stoje u odbrani demokratskih vrednosti.

Tokom godina, Forum svetskih lidera je prepoznao i ugostio izvanrednu grupu globalnih lidera čiji su životi i služba oblikovali istoriju, uključujući bivšeg predsednika SAD Džordža V. Buša, bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, bivšeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, bivšeg predsednika Meksika Felipea Kalderona, Kondolizu Rajs, jordansku kraljicu Nur, ambasadorku Karolinu Kenedi, generala Dejvida Petreusa i druge istaknute državnike i međunarodne ličnosti.

U tekstu objavljenom na stranici Džadson Univerziteta” navedena je uloga Milorada Dodika u političkom delovanju.

Nakon što je bio osmi predsednik Republike Srpske od 2022. do 2025. godine, a prethodno od 2010. do 2018. godine, kao i sedmi srpski član Predsedništva BiH od 2018. do 2022. godine, Dodik je igrao značajnu ulogu u balkanskoj politici više od decenije. Njegovo liderstvo i iskustvo u suočavanju sa izazovima upravljanja, suvereniteta i međunarodnih odnosa nastavljaju da oblikuju političke razgovore širom regiona i šire.

“Forum svetskih lidera 2026. godine, na kojem učestvuje i Dodik, nudi studentima i članovima zajednice retku priliku da iz prve ruke čuju o složenosti balkanske i međunarodne politike. Ovaj događaj pruža važnu platformu učesnicima da steknu uvid u liderstvo, upravljanje i izazove sa kojima se suočavaju moderne nacije dok rade na izgradnji jakih ekonomija, stabilnih sistema vlasti i trajnih demokratskih institucija”, rekao je predsednik Univerziteta Džadson Džin Krum.

Univerzitet Džadson, smešten u Elginu, Ilinois. Hrišćanski je univerzitet liberalnih umetnosti koji nudi širok spektar osnovnih, master i profesionalnih programa za odrasle. Univerzitet je posvećen osposobljavanju studenata da postanu lideri u svojim izabranim oblastima kroz rigorozne akademske programe, iskustvo iz stvarnog sveta i snažan naglasak na hrišćanskim vrednostima.

Svetski forum lidera postoji da bi edukovao i ulagao u buduće lidere inspirišući promene i stvarajući nasleđe kroz istaknute globalne glasove koji dolaze u zajednicu Univerziteta Džadson. Forum pruža studentima i gostima priliku da se angažuju sa liderima čija iskustva oblikuju razgovore o liderstvu, međunarodnim odnosima i javnoj službi,prenosi RTRS, prenosi Tanjug.

Samo večeras u Beogradu: Mokranjac pod svodovima Hrama – spektakl zvuka i tradicije

0
person in brown leather jacket playing brown and black drum set

Samo večeras u Beogradu: Mokranjac pod svodovima Hrama - spektakl zvuka i tradicije 1

Beograd će večeras biti epicentar jedinstvenog umetničkog događaja: u monumentalnoj kripti Hrama Svetog Save, sa početkom u 18.30 časova, biće izveden koncert „Mokranjcu u čast“, posvećen 170 godina od rođenja velikana srpske muzike Stevana Stojanovića Mokranjca.

Na sceni nastupa Mešoviti hor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, jedan od najreprezentativnijih akademskih ansambala u zemlji, pod dirigentskom palicom dr um. Dragane V. Jovanović, uz asistentkinju dirigenta Teodore Toković. Kao solista nastupa tenor Marko Kostić, umetnik nove generacije sa zapaženim ulogama na vodećim operskim scenama, dok publiku kroz program vode studenti Odseka za muzikologiju.

U akustici koja oduzima dah, publiku očekuju najuzvišenija dela Mokranjčevog duhovnog i svetovnog opusa – od monumentalnih liturgijskih numera do čuvenih rukoveti koje su oblikovale srpski muzički identitet.

Ovo nije samo koncert – ovo je susret sa temeljem nacionalne muzičke tradicije, retka prilika da se u jednom večernjem dahu dožive snaga, duhovnost i lepota dela koja i danas žive u kolektivnom pamćenju.

Jedinstveno veče. Jedinstveni prostor. Muzika koja traje vekovima.

Program:

  • Tebe Boga hvalim

  • Iz Liturgije Svetog Jovana Zlatoustog: Svjatij Bože, Heruvimska pesma, Svjat, Tebe pojem, Blagosloven grjadij, Budi imja Gospodnje

  • Akatist Bogorodici

  • Petnaesta rukovet

  • Kozar

  • Primorski napjevi

Brzi tiramisu sa samo šest sastojaka: Gotov za 20 minuta

0
white and brown ceramic cake

tiramisu

Tiramisu, jedan od najpoznatijih italijanskih deserata na svetu, i dalje važi za klasik koji osvaja svojom kremastom teksturom i savršenim balansom kafe i slatkoće.

Tiramisu se tradicionalno priprema u slojevima piškota natopljenih kafom i bogate mascarpone kreme, što ga čini desertom koji istovremeno deluje luksuzno i utešno.

Ipak, postoji i znatno jednostavnija verzija koja ne gubi na ukusu, a priprema se brzo i bez komplikacija. Ovaj recept sadrži svega šest osnovnih sastojaka, ne koristi jaja i pogodan je i za one koji žele lakšu i sigurniju varijantu klasičnog tiramisua, piše Express.

Brzi tiramisu

Sastojci:

250 g piškota
dupli espreso (ili jaka kafa)
250 g mascarpone sira
90 g šećera u prahu
500 ml slatke pavlake (za šlag)
1 kašičica ekstrakta vanile (opciono)
kakao prah za posipanje

Priprema:

Prvo se priprema kafa i ostavlja da se potpuno ohladi, jer se piškote ne smeju umakati u toplu tečnost.

U drugoj posudi se umuti slatka pavlaka dok se ne dobije mekani šlag – dovoljno čvrst da zadrži oblik, ali i dalje kremast.

U posebnoj posudi sjedine se mascarpone, šećer u prahu i vanila, pa se mešaju dok smesa ne postane glatka i ujednačena.

Zatim se umućena pavlaka lagano dodaje u mascarpone kremu i pažljivo sjedini, kako bi smesa ostala vazdušasta.

Piškote se kratko umaču u ohlađenu kafu i ređaju u dublju posudu (idealno 20×20 cm). Preko prvog sloja ide polovina kreme, zatim novi sloj piškota i na kraju ostatak kreme.

Tiramisu se ostavlja u frižideru najmanje osam sati, a najbolji rezultat daje ako odstoji preko noći, kada se ukusi u potpunosti prožmu.

Pre služenja se posipa kakaom.

Rezultat je desert koji je lagan, kremast i bogat ukusom kafe, uz savršeno izbalansiranu slatkoću – uz minimalan trud i maksimalan efekat.

Svaka osma žena u Srbiji ima HPV: Stručnjaci upozoravaju na značaj pregleda

0
a close up of a red and yellow substance

HPV

Rezultati pilot projekta HPV skrininga u Srbiji pokazali su da je infekcija humanim papiloma virusom (HPV) prisutna kod svake osme testirane žene, dok su promene na ćelijama grlića materice registrovane kod znatno manjeg broja ispitanica, što dodatno potvrđuje značaj ranog otkrivanja i potencijal za unapređenje nacionalnog programa prevencije raka grlića materice.

Pilot projekat koji je sproveo Institut za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, uz podršku Ministarstva zdravlja i UNFPA, obuhvatio je 10.000 žena uzrasta od 30 do 65 godina u Beogradu i Nišu. Rezultati pokazuju da je 13 odsto testiranih žena bilo HPV pozitivno, dok je pozitivan citološki nalaz imalo 3,7 odsto žena. Istovremeno pozitivan HPV i PAP nalaz zabeležen je kod 2 odsto žena.

Podaci ukazuju da je HPV infekcija značajno rasprostranjenija od promena na ćelijama, što je u skladu sa medicinskim saznanjima da većina infekcija prolazi spontano, ali i da upravo one koje perzistiraju predstavljaju ključni faktor rizika za razvoj raka grlića materice.

– Prevencija i skrining programi danas su u samom vrhu prioriteta Ministarstva zdravlja. U prethodnom periodu dodatno smo unapredili programe ranog otkrivanja bolesti, posebno kada je reč o onkološkim oboljenjima, među kojima se izdvajaju karcinom grlića materice, dojke, debelog creva i pluća. Država je obezbedila sve ključne uslove, stručan kadar, dostupne vakcine i organizovane skrining programe. Međutim, njihov uspeh u velikoj meri zavisi i od odziva građana i svesti o značaju prevencije. Rezultati pilot programa sprovedenog u Beogradu i Nišu pokazuju da je kod oko 13 odsto testiranih utvrđen HPV pozitivan nalaz, što dodatno potvrđuje značaj ranog otkrivanja. Pored Papa testa, danas imamo i savremenije metode, poput HPV tipizacije, koje omogućavaju efikasniji skrining i pravovremeno prepoznavanje rizika. Skrining nije samo individualna odgovornost, to je pitanje javnog zdravlja i zajedničke brige o društvu. Veliki broj najtežih bolesti može se sprečiti ili otkriti na vreme, čime se značajno povećavaju šanse za uspešno lečenje i dug, kvalitetan život. Zato je važno da građani iskoriste dostupne programe i redovno brinu o svom zdravlju – istakao je prof. dr Nebojša Tasić, pomoćnik ministra zdravlja.

Testiranje je obuhvatilo detekciju 14 visokorizičnih tipova HPV-a, uključujući najrizičnije tipove 16 i 18, koji su odgovorni za najveći broj slučajeva ove bolesti. Posebno je značajno da su i HPV pozitivni i citološki pozitivni nalazi najčešće registrovani kod žena uzrasta od 30 do 34 godine, što dodatno naglašava važnost pravovremenog uključivanja u skrining.

– Rezultati projekta pokazuju da je od 10.000 testiranih žena pozitivan HPV nalaz imalo 13 odsto, a pozitivan citološki nalaz 3,7 odsto žena. Pozitivan HPV nalaz, kao i pozitivan citološki nalaz, najčešće su bili zastupljeni u uzrasnoj grupi od 30 do 34 godine. Ukupno 2 odsto testiranih žena imalo je istovremeno pozitivan rezultat HPV i PAP testa (citološkog testa). Dugotrajne infekcije visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa (HPV) smatraju se odgovornim za oko 95 odsto svih slučajeva raka grlića materice širom sveta. S obzirom na to da je razvoj bolesti spor, postoji mogućnost pravovremenog otkrivanja i lečenja. U Centru za mikrobilogiju Istituta za javno zdravlje Srbije obavlja se detekcija prisustva i genotipizacija humanog papiloma virusa (HPV genotipizacija) iz cervikalnog brisa kod žena, udnosno uretralnog brisa kod muškaraca. Žene sa uputom izabranog lekara, specijaliste ginekologije i muškarci sa uputom izabranog lekara opšte prakse, mogu da obave ovaj mikrobiološki pregled u centru za mikrobiologiju Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ – kaže prof. dr Verica Jovanović, direktorka Instituta za javno zdravlje „Batut“.

Rak grlića materice je prepoznat kao ozbiljan javnozdravstveni izazov svuda u svetu. Prema podacima Registra za rak Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, u proseku se u Srbiji svake godine registruje 1.133 novoobolele žene, a život izgubi 440 žena. Rak grlića materice se češće javlja nakon 35. godine života.

– Ovi rezultati otvaraju prostor za razmatranje šire primene HPV tipizacije kao skrining metode u Srbiji, imajući u vidu da ova metoda omogućava ranije otkrivanje rizika i preciznije usmeravanje daljih pregleda i praćenja pacijentkinja. Takođe, dobili smo i jasne pokazatelje da HPV infekcija može da postoji bez ikakvih simptoma, zbog čega je redovan skrining od presudnog značaja. Ali istovremeno ne smemo zaboraviti da danas imamo i moćan alat prevencije u rukama, a to je HPV vakcinu. Kao udruženje se godinama zalažemo za veći obuhvat vakcinacije, jer jedino kombinacijom vakcinacije i redovnih pregleda možemo dugoročno da smanjimo broj obolelih od raka grlića materice u Srbiji – rekla je Gorica Đokić, predstavnica Udruženja za borbu protiv raka jajanika i materice “Progovori”.

Najveći broj obolelih registruje se kod žena uzrasta od 55 do 59 godina. Rizik od smrtnog ishoda raste posle 50. godine, a najveći je kod žena starijih od 70 godina. Ohrabruje podatak da je u poslednjoj deceniji zabeležen pad mortaliteta od preko 12 odsto, kao rezultat preventivnih mera, unapređene dijagnostike i pravovremenog lečenja.

– Država Srbija je pre desetak godina uvela organizovani skrining za rano otkrivanje raka grlića materice. Centralni test u tom programu je Papa Nikolau test, jednostavan citološki pregled kojim se otkrivaju izmenjene ćelije na grliću materice. Međutim, organizovani skrining nije zaživeo u meri u kojoj smo očekivali, pre svega zbog nedovoljnog odziva žena, ali i drugih izazova u sistemu. U međuvremenu, u svetu i Evropi sve više se koristi primarni HPV test. Otkriće da je rak grlića materice direktno povezan sa infekcijom humanim papiloma virusom bilo je revolucionarno. Upravo zbog toga, cilj HPV testiranja jeste da se identifikuju žene u povećanom riziku, koje potom treba dodatno pratiti i testirati. HPV test je u nekim zemljama već zamenio Papa test, poput Australije i Velike Britanije, dok su mnoge države u fazi tranzicije i paralelno koriste obe metode. Srbija je za sada među zemljama koje uvode HPV test kroz pilot projekte, kao što je bio slučaj prethodne godine. Rezultati tog pilot projekta će nam pomoći da donesemo dalje odluke o unapređenju nacionalnog programa skrininga u Srbiji – objasnio je prof. dr Aleksandar Stefanović, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC Srbije.

Naučnici na tragu otkrića zašto mladi sve češće oboljevaju od 11 vrsta raka

0
three men and laughing two women walking side by side

Dve mlade žene u belom kod mamografa

Sve veći broj mladih oboljeva od 11 vrsta raka, pokazuju rezultati istraživanja, ali naučnici još nemaju jasan odgovor zbog čega.

Studija otkriva da sve veća gojaznost verovatno ima uticaj na porast dijagnoza raka u Engleskoj, iako to nije jedini razlog.

Pojava raka kod mladih je i dalje retka i većina može da smanji rizik od bolesti vođenjem zdravog života, kažu naučnici sa Instituta za istraživanje raka Imperijalnog koledža iz Londona.

Naučnici se godinama pitaju zbog čega se stopa oboljevanja od raka uvećava kod tinejdžera i ljudi u dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama.

Godišnje oko 400.000 mladih do 20 godina oboli od raka širom sveta, pokazuju podaci Svetske zdravstvene organizacije (SZO).

U zemljama sa višim dohotkom izleči se njih oko 80 odsto, dok je kod siromašnijih zemalja taj udeo daleko niži – 30 odsto, dodaje se.

Od svih uzroka smrti, u Srbiji je u 2024. godini umrlo 98.230 osoba, a do 20.314 smrti došlo je zbog malignih tumora, prema poslednje objavljenim podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“.

Među preminulima od raka te godine bilo je 42 stanovnika Srbije uzrasta do 20 godina, kao i ukupno 256 njih starosti do 40 godina.

Od 2015. do 2024. godine stopa mortaliteta od raka porasla je za 2,4 odsto, dodaju.

U Srbiji su u 2024. zabeležena 41.472 slučaja obolelih od raka, od čega je 346 ljudi imalo do 20 godina, a 1.677 do 40 godina, pokazuju podaci „Batuta“.

Bredlijeva priča

Bredli Kumbs iz engleskog Portsmuta imao je samo 23 godine kada je preminuo od raka debelog creva.

Iako je bilo mnogo „zabrinjavajućih znakova“, on je otpisivao mogućnost da je oboleo pošto je smatrao da je premlad da bi imao rak, kaže njegova majka Kerolajn Muzdejl.

Bio je „vrlo vitak i zdrav mladić“, koji je voleo život i spremao se da potpiše poluprofesionalni ugovor sa fudbalskim klubom, dodaje.

Nije postojao vidljiv razlog zbog kojeg bi spadao u rizičnu grupu, ali posle prve godine fakulteta počeo je da gubi na težini i trpeo je bolove u abdomenu, opisuje njegova majka.

Usledile su česte dijareje i pojavila se krv u stolici.

Kerolajn Muzdejl

John Angerson

Kerolajn Muzdejl želi da sazna zbog čega je njen sin, kao i brojni drugi mladi, oboleo od raka

Od pojave prvih simptoma do uspostavljanja dijagnoze prošlo je 18 meseci.

Išao je na kolonoskopiju, kojom se obavlja pregled creva kamerom, a tkivo zahvaćeno rakom je bilo toliko uvećano, da kamera nije mogla da prodre u creva.

Operacija i hemioterapija nisu mogli da zaustave napredovanje tumora i Bredli je umro uz njegovog vernog psa Bustera.

„Zaista sam osećala, kao što bi i svaki drugi roditelj, da je dosegao njegove fudbalske snove, da je pred njim fantastičan život.

„Oduzet mu je jer rak debelog creva nije otkriven na vreme“, kaže Kerolajn.

Bredli leži zatvorenih očiju, u žutoj majici, sa njegovim vernim psom Busterom

Caroline Mousdale

Bredli sa njegovim vernim psom Busterom

Šta kažu naučnici?

Retko se događa da se nedvosmisleno ustanovi zbog čega je neko dobio rak.

Ali, naučnici iz Engleske proučavali su tu bolest i životni stil stanovništva u pokušaju da pronađu model po kojem se bolest razvija.

Pored broja mladih koji oboljevaju od raka debelog creva, ista tendencija je prisutna kod raka tiroidne žlezde, krvi, jetre, bubrega, žučne kese, pankreasa, zida materice, usta, dojke i jajnika, utvrdili su.

Rak debelog creva i materice se najčešće javlja kod odraslih u mlađem dobu, dok je rak pankreasa i žučne kese znatno ređi.

Kancer debelog creva i jajnika raste samo među mladima, dok preostalih devet vrsta beleži porast u svim starosnim kategorijama.

Naučnici su istraživali i tipove ponašanja za koje je poznato da uvećavaju rizik od javljanja bolesti.

Situacija u Engleskoj se popravila ili je ostala ista po pitanju broja mladih koji puše, konzumiraju alkohol, učestalosti fizičke aktivnosti, količine crvenog i obrađenog mesa koje jedu i zastupljenosti vlakana u ishrani.

Sve ove navike utiču na pojavu raka, ali podaci ne nude objašnjenje zašto je bolest sve učestalija.

Samo je broj gojaznih, koji je u porastu od poslednje decenije 20. veka, u skladu sa uvećanim brojem dijagnoza raka.

Dodatne masne naslage menjaju nivo hormona poput insulina u telu, što utiče na rizik oboljevanja, veruju naučnici.

Ali, to ne bi bio potpun odgovor na pitanje o skoku broja obolelih.

Naučnici procenjuju da 20 od 100 novootkrivenih slučajeva može da ima veze sa gojaznošću, ali to ne objašnjava preostalih 80.

Ukazuju i da bi oko 40 odsto slučajeva bolesti moglo da se izbegne vođenjem zdravijeg načina života, poput uzdržavanja od pušenja.

Podaci o sve više obolelih među mladima su „vrlo zabrinjavajući“, kaže profesorka Monserat Garsija Klosas sa Instituta za istraživanje raka za BBC.

„Ali, postoje načini da se smanji rizik, poput vođenje zdravog života – na primer, fizička aktivnost i održavanje zdrave telesne mase“, dodaje.

Uprkos rastu broja mladih koji se bore sa rakom, njih je i dalje daleko manje nego starijih koji su oboleli.

Dok jedan od 1.000 ljudi mlađih od 40 godina dobije rak, jedan od 100 starijih ljudi iskusi isto, kažu naučnici.

Nastavlja se rasprava o ultra prerađenoj hrani, hemikalijama koje se ne razgrađuju i upotrebi antibiotika u kontekstu njihovog uticaja na razvoj raka, ali „još mnogo toga ne znamo“, zaključuje profesor Mark Ganter sa Imperijalnog koledža.

Želite da se preselite u Španiju? Novi kalkulator troškova života otkriva koje gradove možete da priuštite

0
people sitting on chairs near white concrete building during daytime

featured image

Zainteresovani za preseljenje u Španiju? Novi kalkulator troškova života razlaže troškove u 11 španskih gradova i pokazuje iseljenicima gde mogu da priušte bolji kvalitet života.

Suosnivač platforme Moving to Spain, Alister Džonson, sebe opisuje kao „serijskog iseljenika“. Rođen je u Južnoj Africi, a kasnije je živeo u Londonu i Sidneju. Džonson i njegova supruga Alison odlučili su 2015. da se iz Australije presele u Španiju sa sinom. Ono što je prvobitno trebalo da bude jednogodišnja promena brzo je postalo nešto trajno.

„Neverovatan stil života, niski troškovi života i pristup dobrim školama učinili su to lakim izborom“, rekao je Džonson. „Nakon tri meseca odlučili smo da je to naš novi dom i počeli da gradimo trajni život u Španiji“.

Deo tog novog života bio je i stvaranje platforme Moving to Spain, koja pomaže drugim iseljenicima da se snađu u procesu preseljenja. Reputacija Španije kao pristupačne zemlje veliki je deo privlačnosti. Džonson procenjuje da je, za isti stil života, Španija oko 28% jeftinija od SAD.

Ali nakon godina savetovanja klijenata, par je shvatio nešto. Ljudi ne žele samo da znaju da li je Španija jeftinija. Pravo pitanje je mnogo preciznije: koliko će tačno vaš život koštati i gde možete sebi da priuštite život?

Da bi odgovorili na to, Džonson i njegov tim su napravili novi interaktivni kalkulator troškova života koji poredi troškove u 11 španskih gradova, uključujući velike centre poput Madrida i Barselone, kao i manje, jeftinije gradove poput Granade i Badahoza.

Kako funkcioniše kalkulator troškova života u Španiji

Alister i AlisonAlister i Alison; Foto: Moving to Spain

Umesto korišćenja opštih proseka, kalkulator troškova života platforme Moving to Spain napravljen je kao alat za analizu stvarnih obrazaca potrošnje.

Stanovanje se računa na osnovu cene zakupa po kvadratnom metru i tipične veličine stanova. To omogućava realna poređenja između različitih tipova domova. Komunalije se zasnivaju na stvarnim podacima i skaliraju prema veličini domaćinstva. Namirnice se mere pomoću standardizovane korpe svakodnevnih proizvoda iz velikih lanaca supermarketa.

Model takođe uključuje troškove životnog stila – od zdravstva i teretana do zabave – kao i troškove automobila poput osiguranja, goriva i održavanja.

Cilj je da se pokaže koliko svakodnevni život zaista košta na različitim nivoima prihoda i životnog stila.

Koliko zaista košta život u Španiji

Iako se Španija često opisuje kao jeftinija od SAD, podaci pokazuju nijansiraniju sliku, gde geografija ima ključnu ulogu.

Stanovanje je najveći faktor razlike u ceni. Prema podacima platforme Moving to Spain, udoban jednosoban stan košta oko 2.284 dolara (oko 1.950 evra) mesečno u Madridu, u poređenju sa oko 702 dolara (600 evra) u Badahozu. To je razlika od više od 18.700 dolara godišnje u istoj zemlji.

Ostali troškovi ne variraju toliko koliko ljudi očekuju. Namirnice, teretane i restorani uglavnom su u relativno uskom rasponu od grada do grada. „Ono što je važno za iseljenike jeste da se namirnice ne utrostručuju između gradova. Teretane se ne utrostručuju po troškovima. Kafa se ne utrostručuje“, kaže on. „Stanovanje da“.

Ta razlika brzo menja ukupnu sliku. U Palma de Majorki udoban život može koštati oko 5.387 dolara (4.600 evra) mesečno, dok u gradu poput Badahoza u unustrašnjosti isti nivo života iznosi oko 3.396 dolara (2.900 evra).

Rezultat je razlika koja može prelaziti 1.991 dolar (1.700 evra) mesečno unutar iste zemlje, odnosno više od 23.000 dolara godišnje. To geografiju čini jednom od najvažnijih finansijskih odluka za iseljenike.

Gde živeti u Španiji

BadahozBadahoz; Foto: Getty

Za Amerikance posebno, Španija je vrlo privlačna. Džonson kaže da oko 90% njegovih klijenata u poslednjoj godini dolazi iz SAD, privučenih stilom života, zdravstvom, sigurnošću i troškovima života.

Ali čak i tu postoji važna napomena. Porezi u Španiji su često viši nego u SAD, što mnogi ne očekuju. Postoje i početni troškovi preseljenja koji se lako potcene. Takođe postoji valutni rizik. Ako su prihodi u američkim dolarima, a troškovi u evrima, promene kursa mogu značajno uticati na budžet. „Pad vrednosti dolara od 10% znači da vam je trošak života u Španiji upravo porastao za 10%“, kaže Džonson.

Najpristupačnija mesta za život

Najveće uštede nalaze se van glavnih turističkih destinacija.

Jedna regija koja sve više privlači je Kosta Verde, severna obala Španije između Portugala i Francuske. „Niže cene i hladnija klima su dobitna kombinacija za mnoge ljude“, kaže Džonson.

Gradovi srednje veličine poput Granade takođe nude dobar balans između cene i kvaliteta života.

Takođe, manji gradovi oko većih centara obično su znatno jeftiniji.

Najskuplja mesta

Kosta VerdeKosta Verde; Foto: Getty

S druge strane, neka mesta su znatno skuplja. San Sebastijan i Bilbao su izuzeci na Kosta Verde. Izuzetno lepi, ali i skupi. Popularne destinacije za penzionere poput Deja na Majorki, Estepona kod Malage i Sitges blizu Barselone takođe imaju visoke rente.

Ko najviše profitira od preseljenja u Španiju

Finansijska korist preseljenja zavisi od načina zarade. Ljudi koji rade na daljinu, penzioneri i iseljenici koji zarađuju u dolarima uglavnom su u najboljoj poziciji da iskoriste niže troškove.

Ali za one koji žele da rade lokalno, situacija je drugačija, jer su španske plate generalno niže.

Istovremeno, rast cena stanovanja i sporiji rast plata otežali su život mnogim lokalnim stanovnicima. Što znači da percepcija Španije kao „jeftine zemlje“ zavisi od perspektive.

GranadaGranada; Foto: Getty

„Za mnoge lokalne stanovnike život u Španiji je postao veoma skup jer plate nisu pratile inflaciju i nagli rast cena stanovanja“, kaže Džonson. „Zato treba biti svestan da je iskustvo potpuno drugačije za iseljenike koji imaju prihode iz američkih penzija, investicija ili rada na daljinu“.

I to je, na kraju, zaključak. Španija može nuditi niže troškove života, ali prava prednost zavisi od toga gde živite i kako organizujete svoj život.

Lora Begli Blum, saradnica Forbes