19.5 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 32

Ova navika je gora od celodnevnog gledanja u telefon, upozoravaju stručnjaci

0
person holding black android smartphone

Postoji jedna navika sa mobilnim telefonom koju svi imamo i koju ne dovodimo u pitanje, a mogla bi da bude glavni krivac za rasejanost i pad koncentracije – a to su uključena obaveštenja. Štaviše, stručnjaci smatraju da je to čak veći problem za fokus nego kada dugo vremena bez prekida “visimo na telefonu”.

Ova navika je gora od celodnevnog gledanja u telefon, upozoravaju stručnjaciGetty © Scandistock

Kratki zvukovi, vibracije i obaveštenja koja “iskaču” na ekranu možda ostavljaju mnogo veće posledice nego što mislimo – novo istraživanje francuskih i švajcarskih naučnika pokazuje da to nije samo “iritantna pojava”, već ima ozbiljan uticaj na naš mozak.

Utvrdili su da nije toliko važno koliko vremena provodimo na telefonu, već koliko puta nas on prekine u toku dana. Naučnici su u studiju uključili 180 studenata, prosečne starosti 21 godinu – grupu koja u proseku dobija i do 100 obaveštenja dnevno. Za razliku od ranijih istraživanja koja su koristila simulacije, ovde su praćena stvarna obaveštenja, što rezultate čini znatno uverljivijim.

Ispitanici su rešavali kognitivne zadatke dok su im stizale tri vrste obaveštenja: Ona za koja su mislili da su njihova lična, zatim opšta obaveštenja sa društvenih mreža i, na kraju, zamagljene poruke koje nisu mogli da pročitaju.

Rezultati su bili jasni: Svaka notifikacija usporavala je kognitivnu obradu u proseku za sedam sekundi. Najveći pad koncentracije javljao se kada su ispitanici verovali da gledaju lične poruke. Zanimljivo je i da, što je obaveštenje bilo emotivnije, efekat je bio jači. Nije se radilo samo o kašnjenju u rešavanju zadataka, već i o fizičkim reakcijama, poput širenja zenica, što znači da notifikacije ne pogađaju samo pažnju, već aktiviraju i emocionalne mehanizme.

Na prvu loptu, sedam sekundi ne zvuči dramatično, ali ako vas telefon prekine 50, 80 ili 100 puta dnevno, ta “sitnica” se pretvara u ozbiljan gubitak fokusa. Upravo ta učestalost pravi najveći problem.

Istraživači su čak otkrili da ne postoji jaka direktna veza između ukupnog vremena koje provodimo pred ekranom i kognitivnih posledica. Dakle, ono što zaista pravi razliku jesu obaveštenja i navika da zbog njih stalno proveravamo telefon.

Utvrdili su i da notifikacije ne samo da nas prekidaju, već nas i “treniraju”: Vremenom, mozak počinje da očekuje te prekide, pa sami posežemo za telefonom i bez razloga, proveravajući da li se nešto desilo. Zato nije slučajno što aplikacije uporno traže da uključite obaveštenja ili vas podsećaju kada ih isključite. Što više prekida – više angažovanja, više podataka, više zarade.

Stručnjaci iz tehnološke industrije već godinama upozoravaju da su aplikacije osmišljene po principu slot mašina – da vas što duže zadrže i stalno “vraćaju” po još jedan “ping”. Svako obaveštenje postaje mali okidač, a mozak vremenom počinje da ga očekuje i traži, prenosi “Your Tango”.

Zato poenta nije u tome da manje koristite telefon, već da ga koristite pametnije. Isključivanje obaveštenja deluje kao sitnica, može napraviti ogromnu razliku.

Komandant RV i PVO za RT Balkan: Štapom i kanapom protiv najjače sile sveta

0
Close-up of a dark gray aircraft tail section

Ratni komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane navodi da su tokom bombardovanja osnovni ciljevi RV i PVO bili preživljavanje sa minimalnim gubicima u ljudstvu, da se zadrže tehnički gubici u opravdanim okvirima i da se postignu efekti u borbi protiv agresora. Prva dva cilja su, prema njegovim rečima, u potpunosti ispunjena.

Ratni komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane (RV i PVO) tokom NATO agresije, general Spasoje Smiljanić, izjavio je za RT Balkan da su 24. marta 1999. godine, kada je Alijansa bez objave rata napala SR Jugoslaviju, skoro sve jedinice RV i PVO već bile premeštene na ratne lokacije, i da je urađeno sve što planirano za odbranu zemlje.

General ukazuje da su već 1997. godine, sa formiranjem tzv. OVK, počeli problemi i “uplitanja faktora sa strane”, zbog čega se i očekivalo da do agresije dođe u bliskom vremenskom periodu.

Smiljanić podseća da je u oktobru 1998. godine nastupio kritičan momenat, kada se zemlja našla na samoj ivici rata, ali da je taj trenutak privremeno prevaziđen sporazumom Milošević–Holbruk i dolaskom verifikacione misije. Ističe da su početak 1999. godine doneo neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu, kao i slučaj Račak koji je poslužio kao navodni povod za napad.

“Pravi povod bio to što američka politika nije uspela da sprovede svoj plan na Kosovu — njegovo odvajanje od Srbije i stvaranje još jedne albanske države na Balkanu”, konstatuje Smiljanić tokom gostovanja u emisiji Jutro na RT.

Napominje da se od oktobra 1998. godine očekivalo da može doći do agresije, i da su mnogo bili teži dani koji su prethodili napadu od samog početka agresije.

“Pravovremeno je iseljeno oko 70 odsto kritičnih materijalnih i ubojnih sredstava, goriva, rezervnih delova i opreme sa mirnodopskih na ratne lokacije”, navodi Smiljanić.

Dan iščekivanja-24. mart 1999. godine

General ističe da je 24. mart 1999. godine bio dan iščekivanja, a u 19 časova i 41 minut prve krstareće rakete NATO snaga pale na Crni rt kod Bara u Crnoj Gori, na Kopaonik i Kačarevo kod Pančeva.

“Bilo je napeto, sa puno nervoze, i pitanja da li smo uradili sve da izbegnemo uništenje RVO i PVO, u prvom udaru kako je planirao (Vesli) Klark”, kaže general.

Smiljanić navodi da je tadašnji komandant NATO-a Vesli Klark u svojoj knjizi “Moderno ratovanje“, kasnije potvrdio da je planirao potpuno uništenje srpske PVO — oslepljivanje radara, uništenje raketnih jedinica i razaranje aerodroma.

“Od osamdeset napadnutih objekata u zemlji prvog dana agresije, 51 objekat je bio u strukturi RV i PVO”, precizira general.

Posebno ističe da je prvog dana gađano šest raketnih jedinica PVO u rejonu Beograda i da ni jedna nije uništena, jer je svih šest bilo van mirnodopskih lokacija.

“Gađani su i mnogi drugi objekti ali, što je najvažnije, nijedan čovek te noći nije poginuo, a samo je jedan ranjen”, kaže Smiljanić.

General iznosi podatke da su aerodrom Batajnica i avijacija pretrpeli velika razaranja te prve noći, u prvom udaru koji je izveden u dva talasa sa oko 200 aviona i 50 krstarećih raketa,.

“Uništeno je 10 aviona na aerodromu Batajnica, a 14 je lakše i teže oštećeno”, precizira Smiljanić.

Neravnopravan rat

General navodi da su tokom bombardovanja osnovni ciljevi RV i PVO bili preživljavanje sa minimalnim gubicima u ljudstvu, da se zadrže tehnički gubici u opravdanim okvirima i da se postignu efekti u borbi protiv agresora. Prva dva cilja su, prema njegovim rečima, u potpunosti ispunjena.

“Tokom 78 dana bombardovanja poginulo je 39 pripadnika jedinica RV i PVO, što je desetinama puta manje od važećih operativnih kriterijuma”, naglašava general, dodavši da je istovremeno teško ranjeno 45 ljudi.

Smiljanić posebno ukazuje na činjenicu da je mogućnost funkcionisanja RV i PVO kao sistema, kako u SFRJ tako i u SRJ, bila procenjena na svega 19 do 21 dan.

“Nijedna funkcija RV i PVO kao sistema nije prekinuta, i sve su bile aktivne svih 78 dana NATO agresije”, napominje general.

On je izrazio zahvalnost svim pripadnicima RV i PVO, izdvajajući posebno “one iz logističkog ešalona koji su učinili sve da sa tako malo moći uradimo mnogo, a pre svega da sačuvamo ljude i znatan deo tehnike“.

General napominje da su efekti dejstava prema agresoru bili skromni, ali i da vojska nije imala zvanične potvrde za sve što je evidentirano kao pogodak.

“Pored dva oborena aviona i dva teško oštećena F-117 – od kojih je jedan prinudno sleteo u Zagreb, a drugi u Sarajevo -mi nemamo zvanične potvrde za oboreni B-2 i pogođena još 36 druga vazduhoplova, jer se ti podaci čuvaju u najstrožoj tajnosti”, pojašnjava Smiljanić.

On posebno ističe da su jedinice RV i PVO dale svoj maksimum boreći se, kako kaže, “štapom i kanapom protiv najjače sile sveta”.

Amerikanci su organizovali 100 lovačkih aviona, dok smo mi mogli da angažujemo svega 10. U prvom udaru NATO je angažovao ukupno 640 letelica, od kojih oko 400 borbenih. Do kraja rata taj broj je porastao na 1.050 aviona, sa oko 700 borbenih. To je bila ogromna sila, podvlači general.

Dodaje da je na SRJ bačeno ukupno 22.000 tona bombi, napominjući da je čak 5.900 tona eksplozivnih naprava različite vrste bilo usmereno direktno na snage i objekte RV i PVO, koji su “bili na težištu udara”.

 “Sistem RV i PVO je bio taj koji se suprotstavio tolikoj sili u jednom krajnje neravnopravnom ratu, u kome je agresor mogao stalno da obnavlja snage, dok mi za to nismo imali nikakvu šansu”, zaključuje general Smiljanić.

Poraz “nevidljivog: Kako je pao F-117A

O obaranju ponosa američkog Ratnog vazduhoplovstva – taktičkog bombardera F-117A “noćni jastreb”, general kaže da to nije bio “nevidljivi”, već avion smanjene vidljivosti i radarskog odraza koji se mogao otkriti na različite načine, ali na manjim daljinama.

“Ovde je primenjen model koji se zasnivao na starom ruskom radaru P-18, metarskog opsega. Avion je otkriven dok je dejstvovao i vraćao se sa zadatka. Bilo je dosta muke i problema da se na njega dejstvuje zbog specifičnog odraza, ali je efikasna posada uspela da ga pogodi i obori”, priča general.

To je, kaže, bio ogroman podstrek za sve pripadnike RV i PVO, ali i za celu vojsku i narod. Smiljanić podseća da su nakon toga pogođena još dva aviona F-117, koji su posle rata povučeni iz evidencije.

“Godinu ili dve kasnije obustavljena je njihova proizvodnja, što je direktna posledica poraza koji je ovaj avion doživeo na nebu SR Jugoslavije”, naglašava general.

“AVION SE SRUŠIO, SVI SU POLETELI” Sara otkrila detalje neviđene nesreće u Njujorku, kontrolor leta priznao KOBNU GREŠKU: “Zabrljao sam” (FOTO, VIDEO)

0

Džek Kabot, preživeli preživeli putnik aviona kompanije “Er Kanade”, koji se kasno sinoć sudario sa aerodromskim vozilom na pisti aerodroma La Gvardija u Njujorku, opisao je dramatične događaje i podelio zastrašujuće fotografije posledica nesreće.

On je na Reditu napisao da se fizički oseća dobro, ali da mu je “užasno muka zbog izgubljenih života”. Prema njegovim rečima, udar je bio toliko snažan da su svi “poleteli” unutar aviona opisujući detalje kao “apsolutno haotične”.

Stjuardesa proletela kroz prednji deo aviona

“Dejli mejl” piše da je jedna stjuardesa proletela kroz prednji deo aviona. Preživela je i hitno je prevezena u bolnicu.

Na zastrašujućim fotografijama koje je Kabot podelio na Reditu, vide se jezive posledice sudara – ceo prednji deo aviona je uništen od siline udara.

U avionu, na letu iz Montreala, u trenutku nesreće bila su 72 putnika i četiri člana posade. Zvaničnici su saopštili da su dvojica pilota poginula u nesreći, a da je najmanje 41 osoba hospitalizovana.

Sara otkrila jezive detalje: Ćerka mi je rekla da se avion srušio

Sara Norton, čija je ćerka Pejton bila jedna od 72 putnika u avionu kompanije “Er Kanada”, prisetila se trenutka kada je saznala za smrtonosnu nesreću.

– (Ćerka) mi je samo rekla: “Mama, avion se srušio”. Jednostavno nisam mogla da verujem. Pitala me je: “Možeš li da dođeš ovde” – navela je Sara.

Kontrolor leta: “Zabrljao sam”

Američki predsednik Donald Tramp je, povodom avionske nesreće, rekao da su “napravili grešku”.

– To je opasan posao. To je užasno – kratko je rekao Tramp novinarima.

Donald Tramp

Neimenovani kontrolor leta je navodno priznao da je “pogrešio”, otkriva audio-snimak koji je objavio “LiveATC”. Posle sudara, jedan kontrolor je rekao da “nije bilo lepo to gledati”.

– Da, znam, bio sam ovde. Pokušao sam da uspostavim kontakt. Imali smo problema sa hitnim slučajem ranije. Zabrljao sam – rekao je drugi kontrolor.

Izabran je najtužniji film svih vremena: The Notebook je na jakom drugom mestu

0
A person holding a clapstick in their hand

Najtužniji film

Ljubitelji filma izabrali su najtužniji film svih vremena, a pobednik je, sa velikom prednošću ispred konkurencije, blokbaster „Titanik„.

U anketi sprovedenoj među dve hiljade gledalaca, film Džejmsa Kamerona iz 1997. godine nadmašio je klasike poput „The Notebook“ i „Ghost“.

Istraživanje, koje je naručio televizijski kanal Great Romance, pokazalo je da je čak 41 odsto ispitanika zaplakalo uz tragičnu ljubavnu priču bogate aristokratkinje Rouz Devit Bukater i siromašnog umetnika Džeka Dosona na prvom i posednjem putovanju Titanika.

Žene plaču više nego muškarci

Film u kojem glume Kejt Vinslet i Leonardo Dikaprio najviše je pogodio žene – gotovo polovina anketiranih (47 odsto) priznala je da su im zasuzile oči, dok je isto priznala i trećina muškaraca (34 odsto).

Na drugom mestu našla se romantična drama „The Notebook“ sa Rajanom Goslingom i Rejčel Mekadams, koju je petina gledalaca (20 odsto) proglasila filmom koji ih najviše tjera na plač. Priču o decenijama dugoj ljubavi Noe i Ali tužnijom su smatrale žene (26 odsto) nego muškarci (15 odsto).

Više od deset odsto ispitanika izjavilo je da ih je najviše rasplakao hit „Ghost“ iz 1990. godine sa Patrikom Svejzijem i Demi Mur. Holivudski klasici poput „Gone with the Wind“ i „Casablanca“ dobili su 10, odnosno 9 odsto glasova, koliko je prikupila i moderna romantična komedija „Love Actually“.

Na ostatku liste našli su se „Pretty Woman“ (8 odsto), „Notting Hill“ (6 odsto), „Dirty Dancing“ (6 odsto) i „P.S. I Love You“ (6 odsto).

Istraživanje je takođe potvrdilo da žene dvostruko češće plaču tokom filmova nego muškarci.

Izabrana „najčudnija“ srpska reč: Zvuči neobično, a svi je koriste

0
black and white photograph of a bowl of alphabets

Reči, slova

Reč „čalabrcnuti“ ponela je titulu jedne od najčudnijih u srpskom jeziku – ne zbog značenja, već zbog toga kako zvuči.

Na Instagram stranici Dnevna doza pravopisa pratioci su predlagali i glasali za najneobičnije reči, a „čalabrcnuti“ je odnela ubedljivu pobedu sa gotovo 500 glasova. Kako je neko duhovito primetio, to je ujedno i jedna od omiljenih reči – naročito u kasnim večernjim satima.

Iako većina zna da znači „pojesti nešto usput, na brzinu“, malo ko se zapita kako je nastao ovaj zanimljiv izraz.

Odakle dolazi „čalabrcnuti“?

Prema objašnjenju sa sajta Poreklo reči, „čalabrcnuti“ (ili „labrcnuti“) znači prezalogajiti, uzeti mali zalogaj između obroka. Od iste osnove dolazi i imenica „čalabrčak“, koja označava užinu ili mali zalogaj – recimo: „Čalabrčak dok ne stigne ručak.“

Sam izraz ima zanimljivo poreklo:

prefiks „čala“ vodi poreklo od turskog glagola çalmak (udariti), i ukazuje na brzinu radnje

„brcnuti“ je povezano sa „brkati“ (mešati, preturati), a obe reči nastale su iz onomatopeje „br-br“

Iz iste „porodice“ dolaze i reči poput „brljati“, „brljav“, „brljotina“ ili „brlog“.

Još neobičnih srpskih reči

Pored „čalabrcnuti“, među zanimljivijim predlozima našle su se i ove reči:

– grkljan

– krkljanac

– šćućuriti

– džangrizalo

– štititi

– škrgutanje

– nauštrb

– dragička

– šeprtlja

Koju biste vi dodali na ovu listu?

Global Money Week 2026: Casa Forte je vodila “Smart Money Talks” – Mladi, novac i budućnost

0
a sign that says money make the world go around

Casa Forte

U okviru Global Money Week (GMW) 2026 — globalne kampanje posvećene unapređenju finansijske pismenosti mladih širom sveta — konsultantska kuća Casa Forte i ove godine organizovala je niz edukativnih i interaktivnih aktivnosti usmerenih na širu publiku, posebno studente i generaciju Z. Ovaj globalni program, koji se održava od 16. do 22. marta 2026., nosi slogan „Smart Money Talks “ i ima za cilj da podstakne otvoren i praktičan razgovor o novcu, finansijskim odlukama i odgovornom upravljanju finansijama kroz interakciju, diskusije i praktična iskustva.

Poseta Muzeju novca i edukativno predavanje

Jedna od centralnih aktivnosti koje je realizovao tim Casa Forte bio je organizovani obilazak Muzeja novca Narodne banke Srbije. Ovaj događaj je zakazan za 17. mart 2026. godine i omogućio je mladima da uživo upoznaju istorijat novca, principe funkcionisanja monetarnog sistema i značaj centralnih banaka u savremenoj ekonomiji. Poseta je bila otvorena za sve zainteresovane uz prethodnu registraciju, čime je dodatno naglašena važnost interaktivnog pristupa učenju finansijskih koncepata.

„Poseta je za mene bila izuzetno zanimljivo i korisno iskustvo. Poseban utisak na mene ostavila je postavka muzeja, koja vrlo jasno prikazuje razvoj monetarnog sistema i istoriju novca na našim prostorima“, ističe Vuk Radojević, student, učesnik programa Smart Money Talks.

U nastavku kampanje, Casa Forte je organizovala i onlajn predavanje pod nazivom „Očekivanja Gen Z od investiranja: između društvenih mreža i tržišta kapitala“. Predavanje koje je vodila Ivana Todorović (docent i iskusna stručnjakinja u finansijskom sektoru), adresiralo je ključne teme koje muče mlade ljude danas — kako investirati u eri digitalnih platformi, kako prepoznati rizike i prilike i šta znači kritičko finansijsko razmišljanje u dobu društvenih mreža.

Nekad i sad: Štedna knjižica kao simbol finansijske kulture

Događaj je podsetio i na istorijske načine izgradnje odnosa prema novcu. Jedan od najlepših primera je štedna knjižica otvorena pre više od 40 godina, koja pokazuje kako su deca nekada učena planiranju i štednji.

„Uvek se kod dece gradio odnos prema novcu, samo na neki drugi način, tada u papirnom formatu. To su bila vremena kada se svaki pečat čekao sa nestrpljenjem. Danas se pitamo – kako se taj odnos gradi u digitalnom svetu, gde novac postaje virtuelan?“ objašnjava Biljana Lazarević, konsultantkinja u oblasti finansijskog obrazovanja.

Iako se oblik i brzina promenili, osnovne vrednosti i dalje imaju ključnu ulogu u oblikovanju finansijske svesti mladih generacija.

Otvoreni razgovor o novcu – nova paradigma

Aktivnosti Casa Forte tima reflektovale su širu svrhu GMW kampanje — da novac postane tema o kojoj se otvoreno razgovara, bez stigme ili straha. Slogan „Smart Money Talks “ aktivno je prevođen u praksi kroz diskusije, radionice i direktnu interakciju sa mladima. Objektiv kampanje bio je da se finansijski koncepti približe generaciji Z koristeći moderno komunikacijsko okruženje i realne primere koji se tiču njihovih svakodnevnih finansijskih izbora.

„Koliko otvoreno zaista pričamo o novcu? Vreme je da naučimo kako donositi pametne finansijske odluke za stabilnu budućnost“, zaključuje Veljko Davidović, konsultant i direktor Casa Forte.

Ove aktivnosti se nastavljaju na dugogodišnje angažovanje Casa Forte u okviru GMW kampanja u Srbiji — kompanija je više puta bila partner OECD‑a u realizaciji programa koji obuhvataju finansijske radionice, edukativne panele i interaktivne događaje, što joj daje značajnu poziciju u nacionalnom kontekstu finansijskog obrazovanja mladih.

Zašto je ova inicijativa bitna

Global Money Week postao je jedna od najvažnijih svetskih inicijativa za finansijsko osnaživanje mladih generacija, prisutan u desetinama zemalja i donoseći konkretne rezultate u povezivanju teorije sa praksom u finansijskom odrastanju. Kroz lokalne aktivnosti, poput onih koje organizuje Casa Forte, mladi stiču ne samo znanja o osnovnim finansijskim alatima, već i sposobnost da kritički procenjuju investicione mogućnosti, digitalne finansijske trendove i sopstvene finansijske ciljeve.

Da zaključimo

Global Money Week 2026 postavio je ključna pitanja o budućnosti novca i pokazao da finansijska pismenost danas znači mnogo više od samog znanja o novcu. Kroz tri stuba – Novac, Policy i AI – redefinisali smo šta znači biti finansijski otporan u savremenom svetu:

-Normalizacija ranjivosti: Finansijska pismenost počinje iskrenošću. Pričati o neuspesima jednako je važno kao i o profitu; ranjivost je snaga.

-Kontekst je važan: Naš odnos prema novcu oblikuju porodica i socio-ekonomski uslovi. Edukacija mora biti alat koji premošćuje razlike i daje mladima realne alate za donošenje odluka.

-Edukacija od malih nogu: Fokus treba biti na osnovnim školama, ali i na podršci roditeljima kroz dostupne baze znanja, prelaskom sa „preživljavanja“ na svesno blagostanje (well-being).

-AI & Digitalna otpornost: Finansijska pismenost danas je neodvojiva od AI pismenosti. Budite kritični prema „brzim rešenjima“ i razumite pravu cenu duga.

Poruka za budućnost: Keep it simple. Razumeti vrednost, osvestiti ponašanje i graditi budućnost korak po korak.

H&M donosi svežu viziju prolećne garderobe: Bogata nostalgija i neočekivani kontrasti

0
H&M neon signage

H&M

Ženska kolekcija za proleće/leto 2026 ističe razigranu i smelu nostalgiju, spajajući epohe i uticaje u snažnu i oslobađajuću celinu koja iznova promišlja prolećno odevanje. Modni bljeskvovi iz različitih era donose iznenađenje i intrigu kroz ključne komade, stvarajući garderobu sa izraženim osećajem istorije i kulture. Kolekcija slavi način na koji savremeni garderoberi spajaju prošlost i sadašnjost, pozivajući se na njih u neočekivanim i dinamičnim ciklusima. Kolekcija za proleće/leto 2026 biće u prodaji u H&M prodavnicama i onlajn od 26. marta.

Naglašen volumen kontrastira fluidnim siluetama kroz celu kolekciju. Priča je o hibridima – oštro se susreće sa mekanim, bunt sa sofisticiranošću, glamur sa urbanom sirovošću, modernost sa pažljivo negovanom tradicijom.

Senzualna, oštra, fluidna

„Volela sam gradnju univerzuma kolekcije za proleće/leto 2026: on je senzualan, oštar, fluidan, provokativan i profinjen. Imali smo toliko sjajnih referenci na našem mood boardu, od šik devojaka iz Silverlejka do trendova iz 2010, i klasičnih elemenata Indie Sleaze estetike.“ Eliana Masgalos, direktorka dizajna u H&M-u.

Jedna od ključnih priča ovog poglavlja kolekcije jesu raskošne vezene dekoracije i smeli heklani detalji, koji donose bogat osećaj zanatske veštine i taktilnosti. Ova dekadentna mekoća uravnotežena je teksasom i minimalističkim kožnim komadima, poput kratkih jakni, anoraka i bermuda. Oštro krojena odela od mešavine lana donose sofisticiranu, modernu eleganciju. Hero komadi uključuju topove, suknje koje se nose preko pantalona, skulpturalne asimetrične bandeau topove i jakne sa upečatljivim prednjim delom ukrašenim dugmadima. Savremeni pristupi athleisure estetici dolaze uz notu zanatske izrade i teksture.

Skulpturalan nakit

Nakit je skulpturalan i uključuje motive školjki na ogrlicama i minđušama, predimenzionirane narukvice od metala i drveta, kao i brojne upečatljive priveske. Među aksesoarima su mini torba potpuno ukrašena školjkama i metalna torbica u obliku školjke. Obuća obuhvata sandale sa kaišićima i japanke – ravne ili sa skulpturalnom zakrivljenom potpeticom u obliku klina.

Kroz kolekciju paleta prelazi od peščano bež i hladno bele do klasično crne, sa akcentima crvene, nudeći viziju koja spaja lagani, sunčano nežni šarm sa senzualnim, visokim glamurom. Zajedno, ovo je eklektična, ali fokusirana kolekcija koja govori o samouverenom i emancipovanom duhu.

STRAH OD ŠPANIJE? AKO SE KRIJEMO OD NAJBOLJIH, NIKADA NEĆEMO STIĆI DO FINALA

0

(Star sport)

“Sergeja vidim iza špica”, kaže selektor Srbije

Debitovao je protiv Engleske. A, koji mesec kasnije, na istinskom novom početku igraće protiv Španije.

I dok su se mnogi uhvatili za glavu uz tvrdnju da nam duel sa prvakom Evrope nije potreban u ovom trenutku, selektor reprezentcije Srbije Veljko Paunović tvrdi drugačije – sad i odmah. Jer, ako želiš da se boriš protiv najboljih, ne smeš da se kriješ od njih.
Protivnik je jak, to svi znamo, ali nikako ne počinjem sa tim pogledom da li imamo strah. Rekao sam igračima prvog dana da može da se pobedi, izgubi, igra neršeeno, ali ništa od toga ne može sa strahom. Moramo da shvatimo da smo u procesu pravljena tima, sa ishodima koje ćemo sami da napravimo. Sa tim moramo da živimo. Svi, od navijača, medija, očekuju da jednog dana Srbija može da igra finale nekog velikog takmičenja. Ako želimo finale, moramo da igramo sa najboljima. Ako se krijemo, nećemo biti spremni za tako nešto. A, da bismo došli do finala, moramo da se takmičimo, da budemo u najboljoj formi i da pobedimo. Ne postoji drugi put. Naš cilj je da se suočimo sa najboljima kada nam se ukaže prilika, a ovakve pozive ne dobijate tako često“, istakao je Veljko Paunović na konferenciji za medije u Staroj Pazovi.

I još pre nego što je krenuo izlaganje, selektor je istakao jedno:
Ne postoje prijateljske utakmice!“

Srbija daje makar jedan gol Španiji, kvota 1,93

Paunović nije krio sreću što će u timu videti braću Milinković SavićVanje i Sergeja.
Povratak braće Milinković Savić je za mene i na ličnom i na profesionalnom planu izuzetan događaj. Zadovoljstvo mi je da mogu da radim sa njima dvojicom, jer su izuzetni momci, ličnosti i supertalentovani igrači. To je veliki dobitak za srpski fudbal, njihov povratak je velika stvar i za naš timski duh, jer su snažni karakteri u svlačionici, voljeni od saigrača. Imamo sa njima jači tim, jaču reprezentaciju, baš mi je drago da možemo da računamo na njih. Dobili smo ono za šta smo se borili, da imamo tim sa jačom unutrašnjom konkurencijom. Sve to dodaje našem procesu pravljenja tima kroz naredne mesece, kroz ove utakmice u martu i junu, zatim kroz Ligu nacija koja nas vodi do našeg krajnjeg cilja, a to je Evropsko prvenstvo“.

Sergej je često u prethodnom periodu, možda najviše od svih igrača, lutao od pozicije do pozicije, po idejama prethodnih selektora. Za Paunovića, čini se, nema dileme gde ga vidi u najavljenom sistemu 4-2-3-1.
Iza špica. Mada, može da igra i veznog u sistemu 4-3-3 ili drugog špica u 4-4-2, jer ima jako dobru igru okrenut leđima golu. Može da otključa situaciju u malom prostoru. Ima mogućnosti da kada je ekipi potrebno pruži podršku kao drugi vezni“.

Ima ovaj srpski tim dosta kvaliteta na nekim pozicijama, ali na nekim, konkretno na bokovima i napred i nazad, dosta škripi, čega je svestan i Paunović.
„Ja tim vidim kao Formulu, a igrači na bokovima su mi kao prednje i zadnje gume. Imamo solidan kostur tima: sa golmanima smo u dobrom stanju, dva centralna beka igraju na top nivou, u sredini terena imamo fudbalere koji su konstantni, u napadu smo solidni. Krila i bekovi možda još nemaju dovoljnu minutažu, ni učinak koji nam je potreban. Važno je igračima dati podršku. Mi nemamo taj luksuz da sklonimo nekog zato što ne igra. Moramo sve da držimo blizu, da im damo ljubavi i podrške“.

Krila su možda trenutno i veći problem za Orlove od bekova.
„Imamo Gaćinovića, Kostića, Birmančevića, Kostova, Samardžić je mnogo puta igrao na boku u drugom sistemu, ali kao krilo koje ulazi unutra. Svakako da razmišljamo i vagamo o mogućnosti da dovedemo još nekog na toj poziciji. Što se tiče Birmančevića, izabrao je izuzetno dobar klub, ligu, zadovoljan sam kako je igrao protv Atletiko Madrida. Njemu su potrebni minuti“.

Kao igrači koji bi mogli da pomognu reprezentaciji pomenuti su Dejan Zukić i Boris Matić.
„Zukića smo imali na širem spisku i imamo ga u vidu. Njegova sezona je bila jako dobra, u poslednje vreme mu je učinak malo pao, ali to ništa protiv njega. Veoma je blizu poziva, sviđa mi se njegov profil. Matić je profil igrača koji je više napadački bek, a volim takve igrače. Mora da poradi na duel igri, da bolje  brani, to su stvari kojima se bavimo. Verujem da imamo sve igrače na radaru. Imamo dosta listi koje smo napravili i uvek reagujemo u skladu sa okolmnostima“.

Osvrnuo se Paunović i na Mozzart Bet Superligu Srbije, pogotovo što je do sada odgledao veliki broj utakmica. Uostalom, pre nekoliko dana je i okupio igrače iz domaćih klubova u Staroj Pazovi.
„U našem prvenstvu uvek ima kvalitetnih igrača, ali video sam sada i timove, koje njihovi treneri poboljšavaju. Volim da gledam Železničar, juče sam gledao protiv Čukaričkog, odigrali su kvalitetnu utakmicu. Volim da gledam naše tri ekipe u vrhu tabele, da gledam kako se ponašaju sa ekipama kada im naprave probleme. Verujem u potencijal naših igrača. Činjenica je da svi igrači koji su danas u reprezentaciji dobiju više na vrednosti kada odu u inostranstvo, a potekli su odavde, iz naše lige. Sledi sazrevanje, dorađivanje koje možda naše prvenstvo ne može da im da. Zato smo i napravili selekciju iz Superlige, koju smo testirali i upoznali sa našim očekivanjima. To je još jedan resurs kada reprezentacija nekad ima potrebu da povuče igrača“.

Otkrio je Paunović da se u prethodnom periodu mnogo bavio igračima iz inostranstva, iz dijaspore. Kao što je, recimo, Srđan Bajčetić, ali o kojem nije želeo da „otkriva karte“.
„Radimo sa svima koji su u dijaspori, koji bi eventualno mogli da igraju za našu reprezentaciju. Ali, iz poštovanja prema porodici, igraču i našem narednom rivalu ne bi bilo korketno da o tome pričam javno. Ako bude uslova, mi smo tu, čekamo neki signal“.

Imao je selektor i zanimljivu poruku za sve igrače.
„Mi ne poklanjamo šanse nikom. Mogu da se zasluže, a nekada se ona sama ukaže. Postoji konkurs za reprezentaciju Srbije, na određenim pozicijama je otvoren. Momci imaju svoje klubove, šansu da nam pokažu nešto. Na prošlo okupljanje sam došao sa jednom idejom o određenm igračima koja nije bila sjajna, ali sam otišao sa okupljanja sa mnogo boljom idejom o nekoliko njih. Svaka prilika i zajednički rad su šansa da se slika popravi, da se konkuriše za mesto u timu“.

ZVEZDINA STOTKA U DERBIJU BEZ STRASTI: JAGO I DOBRIĆ ISKOČILI, BATLER DOKRAJČIO NAJVEĆEG RIVALA

0

Jago Dos Santos i Džered Batler (©Starsport)

Crveno-beli nadigrali Partizan Mozzart Bet u sudaru druge faze ABA lige

Iako na tribinama nije bilo prepoznatljive zapaljive atmosfere, koja je standardni folklor u okršaju beogradskih večitih rivala, na parketu je sve pucalo. Videli smo naboj, agresivnost u očima igrača i želju da se pobedi u derbiju koji je sam po sebi bitan. Zaista su se i jedni i drugi trudili da nadigraju najvećeg rivala, bez obzira što je iza ugla duplo kolo u Evroligi, koje je daleko važnije za Zvezdu.

Crveno-beli su uspeli da se revanširaju Partizanu za poraz u evroligaškom derbiju i savladaju crno-bele – 100:96 (24:21, 20:25, 29:23, 27:27) u derbiju druge faze ABA lige.

Može se reći da su pobedu domaćina u potpunosti obezbedili džokeri s klupe, zajedno sa Džeredom BatleromOgnjen Dobrić Jago dos Santos su zasijali punim sjajem. Kapiten crveno-belih je pokrenuo Zvezdu pogocima sa distance uz savršenih 4/4, dok se na to nadovezao Jago. Brazilac je u nekoliko situacija u poslednjem kvartalu napravio saigračima lake poene, a pogotkom van linije 6,75 u potpunosti prebacio momentum na stranu tima Saše Obradovića. Crno-beli su tu izgubili korak i nisu u samom finišu imali dovoljno snage, pa ni koncentracije da nose derbi do kraja. Do same završnice tim Đoana Penjaroje je bio sasvim ravnopravan takmac i rano je postalo jasno da ćemo gledati dobru utakmicu i verovatno neizvesnu završnicu.

Ako su Dobrić Jago bili X faktori, od Batlera smo navikli da rešava velike utakmice. Večeras je imao svoj šou u finišu i serijom dobrih poteza u završnici i definitivno slomio otpor crno-belih. Naravno, treba istaći i sjajne Džoela Bolomboja i Kodija Milera Mekintajera koji su nosili Zvezdu većim delom utakmice. Obojica su imali dabl-dabl, prvi sa 16 poena i 10 skokova, dok ga je vrsni plej ispratio sa 13 poena i 10 asistencija! Zvezda je odigrala još jednu vrlo dobru utakmicu i bez Čime Monekea i Ebuke Izundua došla do pobede za podizanje samopouzdanja pred duplo kolo. U redovima Partizan Mozzart Beta su Šejk Milton Bruno Fernando brojali do 15, dok je Nik Kalates uz šest poena imao po sedam skokova i asistencija. Karlik Džons je pored 14 poena podelio sedam završnih dodavanja i uhvatio pet lopti.

Igralo se vrlo tečno u prvih 10 minuta, gotovo uz minimalne prekide. Crveno-beli su gotovo konstantno bili u prednosti, a Sterling Braun je upao u problem sa ličnim greškama krajem uvodnog perioda. Partizanov Amerikanac je vrlo brzo napravio dva prekršaja, a potom posle jednog duela sa Donatasom Motiejunasom se požalio sudijama, te mu je pokazana i tehnička greška. Zvezda je služio šut sa distance, koji je i pravio prednost, ali je Arijan Lakić poenima iz ofanzivnog skoka doneo pristojnih minus tri uz zvuk sirene.

Ušla je Zvezda mnogo agresivnije u nastavak. Bekovi su pravili pritisak na loptu i Nika Kalatesa, dok su na drugoj strani Donatas Motiejunas i Nikola Kalinić vratili domaćinu najvećih plus šest. Razigrao se Bruno Fernando i mini-serijom poena vratio crno-bele na rub egala.

Meč je dobio na čvrstini, a oba tima su igrala čvrste odbrane na najopasnijim igračima rivala, Džeredom Batlerom i Karlikom Džonsom. Partizan je kratko poveo posle dva plus jedan situacije Šejka Miltona, ali je Zvezda imala odgovor. Kao da je Zvezda u ovim momentima imala više raspoloženih igrača. Uvek se našao neko da povuče, počevši od Nikole Kalinića i Semija Odželeja, preko Džoela Bolomboja, pa do Kodija Milera Mekintajera, ali crno-beli nisu dovzoljavali rivalu da se odlepi. Partizan je, nekako, uspeo da bolje finišira prvo poluvreme i posle poena Karlika dočeka veliki odmor sa plus dva.

*** Jadranska liga, 4. kolo Top 8 faze ***

CRVENA ZVEZDA – PARTIZAN MOZZART BET 100:96
(24:21, 20:25, 29:23, 27:27)

Dvorana: Beogradska arena

Gledalaca: 10.718;

Sudije: Saša Pukl, Sašo Petek, Marko Mustapić

CRVENA ZVEZDA: Miler Mekintajer 13 (10as), Batler 15 (5as), Karter 3, Kalinić 10, Dobrić 12, Rivero 6, Motiejunas 4, Bolomboj 16 (10sk), Nvora 8, Odželej 10, Moneke, Dos Santos 3 (5as).

PARTIZAN MOZZART BET: Džons 14 (5sk, 7as), Milton 15, Osetkovski 6, Bošnjaković, Pokuševski 5, Braun 10, Radanov, Bonga 10, Lakić 5, Džekiri 10 (5sk), Fernando 15 (4sk), Kalates 6 (7sk, 7as).
———————————-

Ništa manje dinamično nije počela ni treća četvrtina. Domaćina su nosili igrači iz unutrašnje linije Odželej i Hasijel Rivero, dok je Partizan tražio način kako da uzvrati. Pronašli su crno-beli ritam posle prodora Karlika i trojke Alekseja Pokuševskog. Ekipe su se smenjivale u vođstvu i dok je na jednoj strani Fernando nosio goste, na drugoj je Kodi odgovarao poenima i asistencijama.

Iskoristila je Zvezda momenat dok na terenu nije bilo Karlika i sjajnom saradnjom spoljašnje i unutrašnje linije držala, makar i minimalan, rezultaski plus, te tako u poslednji kvartal uđe sa plusom od četiri poena.

Zvezda je dobila pomoć u koševima sa distance Ognjena Dobrića, dok je Dilan Osetkovski čua Partizan u životu. Crveno-beli su osetili momentum i trojkom Džereda Batlera otišli na, za ovakvu utakmicu, nešto osetnijih plus šest. Razigrao se Jago i delio pasove za lagane poene, a onda i trojkom doneo gotovo dvocifreni plus. Prepoznala je to i publika. Domaćin je apsolutno ušao u šut i počeo da lomi rivala poenima s klupe. Zvezda je otišla na sigrunih plus devet u finišu i tada je pobednik mogao da se nasluti.

Partizan Mozzart Bet sada ima skor 18-2 kao i Dubai, dok je Crvena zvezda na 15-5. Već 2. aprila, Zvezda će ponovo dočekati najvećeg rivala, ovog puta u evroligaškom derbiju.

ABA LIGA – 4. KOLO PLEJ-OFA

Subota

Budućnost – Dubai 78:95
/Ferel 21 – Musa 20/

Nedelja

Igokea – Cedevita Olimpija 81:77
/Gavrilović 25 – Gibson 16/

Bosna – Kluž 90:93
/Karuters 23 – Rasel 25/

Crvena zvezda – Partizan 100:94
/Bolomboj 16 – Milton, Fernando 15/

Nežna arija u olovnom dobu

0
four reel films lying on white table

Najavljen dokumentarac o Fevziji Veri Jašarević, prvoj violinistkinji u istoriji Simfonijskog orkestra u Nišu

Nežna arija u olovnom dobu

Niš – U sklopu izložbe „HERstory”, otvorene 6. marta u Evropskoj kući u Nišu, i promocije istoimene publikacije najavljeno je snimanje dokumentarnog filma o Fevziji Veri Jašarević, niškoj umetnici romskog porekla i prvoj violinistkinji u istoriji Simfonijskog orkestra u Nišu.

– Motiv za snimanje filma je sama Vera. Njen život i njena istrajnost trebalo bi da budu inspiracija svima. O njoj sam više saznao tokom višemesečnog rada na pripremi publikacije „HERstory”, posvećene velikim ženama naše bliže istorije koje najčešće zbog društvenih stereotipa nisu bile dovoljno vidljive, prepoznate i priznate, jedna od takvih bila je i Vera. Mogu reći da sam postao očaran pričom o njoj i svime što je ona predstavljala – rekao je Nikola Gligorijević koji ostvarenje potpisuje kao reditelj i scenarista.

U snimanju filma u svojstvu saradnika učestvuju i potomci Vere Jašarević, unuk, praunuk i praunuka. Za kameru, ton i fotografiju zadužen je Mateja Jeremić Zuks, a premijera dokumentarca očekuje se sredinom aprila.

Ovo inače nije prvo delo ove ili slične vrste u Srbiji u poslednjih desetak godina posvećeno Veri Jašarević, ali prema rečima Gligorijevića, ima cilj da više nego druga i prethodna doprinese promovisanju njenog nasleđa.

Nažalost, sticajem okolnosti ime Fevzije Vere Jašarević danas većini ljudi u Srbiji, čak i u njenom rodnom Nišu, ne znači mnogo. Talenat, rad, beskompromisna posvećenost ravna „Don Kihotu” i na prvom mestu njena po svemu avangardna pojava zaslužili su istaknutije mesto u našem kolektivnom sećanju.

Zvali su je – dama sa violinom, dama sa mnogo šešira, dama sa osmehom i večiti osmeh Niša.

Fevzija je rođena u Nišu u romskoj porodici 1922. godine. Odrastala je okružena muzikom i od ranog detinjstva pokazivala je izuzetan talenat za nju.

U Nišu tog doba bilo je dosta romskih orkestara i muzičara koji su svirali šarenolik repertoar. Takvi su nastupali svuda, od ulica i vašara do pozorišta gde su svirali kao scenska pratnja. Među njima, gotovo poput atrakcije posebno su se izdvajale dve sestre Jašarević – mlađa Fevzija sa retkim darom za violinu i za solo pevanje i nešto starija Refija koja je odlično svirala klavir.

U godinama nakon Drugog svetskog rata, Fevzija, tada već poznata po nadimku Vera, mimo očekivanja svoje sredine, usmerila je sebe isključivo ka klasičnoj muzici i sticanju klasičnog muzičkog obrazovanja onoliko koliko su okolnosti dozvoljavale. Kada je 1960. osnovan Simfonijski orkestar u Nišu, Vera je postala prva žena i prva violinistkinja član stalne postavke orkestra.

Međutim, sve do svog penzionisanja 1978. često se selila zbog honorarnih nastupa sa brojnim ansamblima širom Jugoslavije i Evrope. Bila je pravi „nomad sa violinom” i „nomad na štiklama”. Sudbinu svojih sunarodnika iz lutajućih pleh orkestara doživela je na drugačiji način – svirajući Vivaldija i Čajkovskog.

Film o njoj biće zapravo emotivna priča o preživljavanju, o kori hleba, o ženi u klasičnoj muzici, o Romkinji u klasičnoj muzici i o gradu koji dotle klasičnu muziku nije dovoljno poznavao.

– Vera je simbol ljudske istrajnosti i borbe. Premda, ona još više simbolizuje prkos i snagu jedne žene, naizgled nežne i krhke koja uprkos brojnim ograničenjima živi svoj život onako kako ona to želi. Film doživljavam i vrlo lično kao otac devojčice. Njime želim da dam doprinos pravednijem i ravnopravnijem svetu. Ne bih voleo da se moja kćerka sutra susretne sa bilo kakvim ograničenjima i stereotipima – zaključio je u razgovoru za „Politiku” autor filma Nikola Gligorijević.

Pomenuto je da su saradnici na snimanju filma potomci Vere Jašarević. Nekoliko njenih porodičnih naslednika danas su uspešni muzičari. Verovatno najpoznatiji među njima je njen unuk, Josip Hartl, bubnjar legendarne rok grupe „Kerber”.

Fevzija Vera Jašarević, prva violinistkinja u istoriji Simfonijskog orkestra u Nišu i večiti osmeh Niša, preminula je 2004. godine.