12.2 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 262

Začini i lekovi: Ove kombinacije mogu promeniti dejstvo medikamenata ili čak biti opasne po zdravlje

0
bowl of food lot

Na prvi pogled bezopasni i korisni, začini poput kurkume, crnog bibera i đumbira mogu značajno uticati na dejstvo terapije za ozbiljna zdravstvena stanja. Ko bi trebalo da povede računa i koja stanja zahtevaju korekciju ishrane u smislu dodatih začina?

Začini i lekovi: Ove kombinacije mogu promeniti dejstvo medikamenata ili čak biti opasne po zdravlje© Canva / codenamerahul

Kada je reč o ishrani i zdravlju, začini igraju važnu ulogu: oni su cenjeni zbog svojih blagotvornih svojstava i arome koja obogaćuje hranu. Međutim, postoji i druga strana medalje – iako je njihova upotreba široko rasprostranjena, mnogi nisu upoznati sa mogućim rizicima koje ove supstance nose kada se uzimaju u kombinaciji sa određenim medikamentima. Zbog toga je neophodno biti informisan o potencijalnim posledicama ovih kombinacija i pažljivo pristupati njihovoj svakodnevnoj primeni.

Kurkuma i lekovi za lečenje dijabetesa

Kombinacija lekova za lečenje dijabetesa, kao što su metformin i insulin sa kurkumom nije najidealnija. Ovaj začin, poznatiji u narodu i kao žuto zlato, osim što smanjuje broj upalnih procesa u organizmu, istovremeno snižava i nivo glukoze u krvi, pa ukoliko se već uzimaju lekovi, može doći do naglog pada šećera u krvi, odnosno hipoklikemije, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Crni biber i lekovi za lečenje kardio-vaskularnih oboljenja

Još gora kombinacija je kombinacija crnog bibera i lekova za lečenje srčanih i vaskularnih oboljenja: po rečima kardiologa Aurelija Rohasa, piperin, koji se nalazi u biberu, značajno pojačava apsorpsicu mnogih lekova, uključujući i one za bolesti srca, antibiotike, analgetike i lekove za snižavanje holesterola u krvi. Ovakav efekat za posledicu može imati ozbiljan rast koncentracije aktivnih supstanci u krvi, kao i mnoge nuspojave lekova.

Đumbir ne treba kombinovati sa lekovima za regulisanje zgrušavanja krvi

Đumbir je namirnica koja smanjuje broj i intenzitet inflamantornih procesa u organizmu, ali istovremena konzumacija ove namirnice sa lekovima koji smanjuju gustinu krvi (antikoagulantima) može dovesti do preteranog efekta medikamenta i povećanog rizika od obilnih krvarenja. Stvar je u tome što i sam đumbir sadrži sastojke koji imaju identično dejstvo kao i antikoagulanti – samim tim, dejstvo se udvostručuje, piše portal Ruska Semjorka.

Rusi na 6. mestu najinteligentnijih nacija – a na kom su Srbi

0
person holding 3 x 3 rubiks cube

Na rang-listi svetske inteligencije za 2025. godinu, u društvu azijskih velesila poput Kine, Japana i Južne Koreje, našla se i Rusija, zauzevši impresivno 6. mesto, dok je Srbija, uz blago poboljšanje u odnosu na prošlu godinu, obezbedila svoju poziciju među dvadeset najinteligentnijih zemalja sveta. Kako su prošle naše “komšije”, a koje su zemlje na samom dnu spiska?

Rusi na 6. mestu najinteligentnijih nacija - a na kom su Srbi© Canva / South_agency

Početkom godine Međunarodni registar IQ objavio je najsvežiju statistiku srednjeg rejtinga inteligencije među stanovništvom zemlje. Na prvom mestu ove godine našli su se stanovnici Kine, sa prosečnim kvocijentom inteligencije 107,19, drugo mesto pripalo je stanovnicima Južne Koreje, čiji je prosečan IQ 106,43, dok su na trećem mestu Japanci, sa samo 0,03 razlike u odnosu na drugoplasirane.

Rusija na visokom 6. mestu

U TOP 10 najinteligentnijih nacija, na 6. mestu, našli su se Rusi, čiji prosečan kvocijent inteligencije iznosi 103.16, a ispred njih bili su stanovnici Irana (106,3) i Singapura (105,14). Žitelji Mongolije našli su se na solidnom 7. mestu po IQ sa 102,86, a odmah iza njih su i stanovnici Jermenije, čiji je prosek 102,58. Među najinteligentnijim narodima su i stanovnici Australije i Španije.

Kako se plasirala Srbija

Stanovnici Srbije našli su se na 18. mestu, sa prosečnim kvocijentom inteligencije 100,86. U poređenju sa prošlogodišnjom statistikom, beleži se blagi skok, od 0,35 procentnih poena. U TOP 20 najinteligentnijih nacija našli u se, osim Srba, Novozelanđani, stanovnici Šri Lanke i Slovenije, Kanađani, Tajlanđani, Belorusi, Francuzi, Italijani i Švajcarci.

Naše komšije ne briljiraju

Od naših komšija najinteligentniji su Mađari – prosečan kvocijent inteligencije u ovoj zemlji iznosi 99,46. Hrvati su po iteligenciji na 43. mestu sa prosečnim IQ 99,17, a Crnogorci na 50. sa prosekom od 98,65. Bugari su nešto niže, sa prosečnih 97,79, a stanovnici Bosne i Hercegovine na listi odmah ispod njih, sa prosečnim IQ 97,62. I žitelji Severne Makedonije su odmah tu – njihov prosečan kvocijent inteligencije iznosi 97,59, dok su Albanci na 64. mestu, a Rumuni na 75.

Najneinteligentnije nacije na svetu u 2025. godini

Neslavna titula najneinteligentnije nacije pripala je stanovnicima Gabona – njihov prosečan IQ iznosi tek 85,08. Nešto inteligentniji su žitelji Angole i Benina, kao i Mozambika i Konga. Ni stanovnici Senegala se nisu proslavili, kao ni žitelji Obale Slonovače, a na svoj rejting verovatno nisu ponosni ni oni koji žive u Nikaragvi, Tanzaniji, Ugandi i Togu.

Tramp proglasio SAD pobednikom u oba svetska rata: Objavio datume proslave

0
Srbi za Trampa

Američki predsednik proglasio je 8. maj Danom pobede u Drugom svetskom ratu, a 11. novembar Danom pobede u Prvom svetskom ratu

Tramp proglasio SAD pobednikom u oba svetska rata: Objavio datume proslave© Kevin Dietsch/Getty Images

Američki predsednik Donald Tramp proglasio je 8. maj Danom pobede, rekavši da su SAD učinile mnogo više od drugih zemalja da bi pobedile u Drugom svetskom ratu, kao i da su SAD pobedile i u Prvom i u Drugom svetskom ratu.

“Mnogi naši saveznici i prijatelji slave 8. maj kao Dan pobede, ali mi smo učinili više da pobedimo u Drugom svetskom ratu nego bilo koja druga zemlja – daleko više. Danas proglašavam 8. maj Danom pobede u Drugom svetskom ratu, a 11. novembar Danom pobede u Prvom svetskom ratu”, napisao je Tramp na svojoj društvenoj mreži Trut soušl.

Prema njegovim rečima, Sjedinjene Države su pobedile u oba rata.

“Dobili smo oba rata, niko nam se nije ni približio po snazi, hrabrosti i vojničkoj veštini, ali više ništa ne slavimo – jer više nemamo vođe koji znaju kako se to radi! Vreme je da ponovo počnemo da slavimo naše pobede!”, dodao je Tramp.

Dan veterana slavi se 11. novembra, na godišnjicu zaključenja Kompjenjskog primirja 1918. godine između Antante i Nemačke, kojim je označen kraj Prvog svetskog rata.

Praznik, prvobitno nazvan Dan primirja, uvršten je među ostale nacionalne proslave u Sjedinjenim Državama 1926. godine, da bi 1954. preimenovan u Dan veterana kako bi se odala počast veteranima rata.

SAD su objavile rat Nemačkoj aprila 1917, kada su napadi nemačke podmorničke flote na pomorski saobraćaj preko Atlantika postali nepodnošljivi i jako loši za posao.
Objavom rata Nemačkoj, SAD ušle u Prvi svetski rat. Članice Antante su kupovale razne proizvode u SAD i do 1917. godine izvoz je povećan čak četiri puta.

Amerika se u Drugi svetski rat ušla nakon što je u decembru 1941. godine japanska ratna mornarica napala američku bazu Perl Harbor, na Havajima. Ova operacija dovela je do vojnog uključivanja SAD u Drugi svetski rat.

“Kralj” je na kolenima, Olimpijakos obezbedio kartu za fajnal-for Evrolige

0
basketball near brown table

Košarkaši Olimpijakosa savladali su u Madridu ekipu Reala 86:84 i sa 3:1 u pobedama obezbedili plasman na Završni turnir Evrolige

"Kralj" je na kolenima, Olimpijakos obezbedio kartu za fajnal-for EvroligeGetty © Sonia Canada

Uspeli su košarkaši Olimpijakosa da opravdaju ulogu favorita protiv Reala i pobedom u Madridu dođu do plasmana na fajnal-for.

Crveno-beli su do trijumfa došli u jednoj čudnoj utakmici, u neizvesnoj završnici, a Real je u poslednjim momentima promašio šut za pobedu.

Domaći tim bio je bolji u prvom poluvremenu i igrom kakvom je došao do pobede pre dva dana držao prednost na polovini utakmice – 47:42.

Olimpijakos se probudio u nastavku, a prelomni trenuci bili su na startu poslednje deonice, koju je ekipa Jorgosa Barcokasa počela serijom 11:0.

Ipak, Real ne bi bio Real da se nije vratio u igru, najviše zahvaljujući nekim početničkim greškama iskusnih bekova grčke ekipe.

Ušlo se u penal završnicu – Furnije je promašio jedno slobodno bacanje, a poslednji napad na utakmici imao Real.

Ipak, Abalde je bio neprecizan u šutu za tri poena i slavlje navijača Olimpijakosa moglo je da počne.

Evan Furnije bio je najefikasniji u pobedničkoj ekipi sa 23 poena, dok je Kostas Papanikolau dodao 12 (četiri trojke, sve u drugom poluvremenu).

U ekipi Reala najbolji je bio Mario Hezonja sa 21 poenom.

Još ranije, plasman na Završni turnir u Abu Dabiju obezbedila je ekipa Fenerbahčea, dok su u toku četvrtfinalne serije između Barselone i Monaka (1:2) i Efesa i Panatinaikosa (1:2).

Četvrti mečevi u tim duelima igraju se u petak.

Bogdanovi Klipersi preživeli, Srbi će igrati “majstoricu” u Denveru!

0
Foto: FIBA

Šesta utakmica pripala je ekipi iz “grada anđela” i sada će se u Koloradu rešavati pitanje pobednika

Bogdanovi Klipersi preživeli, Srbi će igrati "majstoricu" u Denveru!© Tanjug/AP Photo/Mark J. Terrill

Košarkaši Los Anđeles klipersa pobedili su Denver rezultatom 111:105 i izjednačili na 3-3 u četvrtfinalnoj seriji Zapadne konferencije.

To znači da će srpski reprezentativci Nikola Jokić i Bogdan Bogdanović igrati “majstoricu” za plasman u polufinale, koja je na programu u noći između subote i nedelje.

Jokić je ponovo predvodio “grumenje” i duel je završio sa 25 poena, sedam skokova i osam asistencija. Ipak, većinu tih poena postigao je u drugoj četvrtini, dok je u trećoj i četvrtoj zbirno imao pet.

Sa druge strane, Bogdanović je bio mnogo lošiji i duel je završio sa šest poena i i tri uhvaćene lopte.

Klipersi su pred svojim navijačima odigrali veoma motivisano i nisu dozvolili rivalu da ih eliminiše.

Rano su stekli prednost koju su održavali, u finišu je Denver istopio 15 poena razlike, ali snage za preokret nije bilo.

Uz Nikolu se izdvojio Džamal Mari koji je imao 21 poen i po osam skokova i asistencija, dok je Eron Gordon dodao 19 poena.

Pobednički tim Klipersa je predvodio Džejms Harden sa 28 poena, šest uhvaćenih lopti i osam uspešnih dodavanja, a Kavaj Lenard je bio sjajan sa 27-10-5.

“Iks faktor” bio je Norman Pauel koji je duel završio sa 24 postignuta poena.

Serija se vraća u Denver, gde će u “Bol areni” biti odlučeno o polufinalisti Zapada.

Alberta na putu otcepljenja od Kanade? Predložen zakon koji olakšava održavanje referenduma

0

Vlada kanadske provincije Alberta predstavila Zakon 54, o izmenama izbornog zakonodavstva, sa ciljem da unapredi integritet i dostupnost pokrajinskih izbora, dok je više puta u saopštenju naglasila važnost referenduma, što ukazuje na otpor prema federalnoj liberalnoj vladi na čelu sa premijerom Markom Karnijem.

Predloženi zakon, koji je iznela vlada Ujedinjene konzervativne partije premijerke Danijel Smit, ima za cilj da zaštiti demokratske procese, obezbedi fer i transparentne izbore i poveća poverenje javnosti u izborne rezultate, navodi se u zvaničnom saopštenju, preneo je Western Standard.

Zanimljivo je da je Zakon 54 predstavljen dan nakon saveznih izbora, na kojima su pobedili liberali premijera Karnija.

“Mi bismo zakon predstavili bez obzira na ishod izbora”, izjavila je premijerka Alberte.

Za održavanje referenduma o nezavisnosti u Alberti, trenutno postoje dva osnovna mehanizma prema postojećem zakonodavstvu u Kanadi: Zakon o referendumu i Zakon o građanskim inicijativama.

Potrebno je prikupiti potpise oko 600.000 registrovanih birača (otprilike 20 odsto birača u Alberti, na osnovu izlaznosti iz izbora 2019. godine) u roku od 90 dana. Ako ovaj zakon bude usvojen, novi propis će prepoloviti potreban broj potpisa – na 10 odsto biračkog tela.

Nekoliko nedelja pre saveznih izbora, Smitova je izdala niz zahteva budućem premijeru Kanade, upozoravajući da bi njihovo ignorisanje moglo izazvati “neviđenu krizu nacionalnog jedinstva”.

Zahtevi uključuju: uspostavljanje naftovoda i gasovoda ka severu, istoku i zapadu; ukidanje zakona koji sprečavaju razvoj naftovoda; ukidanje zabrane prolaska tankera uz obalu Britanske Kolumbije; odbacivanje predloženog ograničenja emisije gasova u naftnoj i gasnoj industriji; ukidanje propisa o čistoj energiji; kraj zabrane jednokratne plastike; ukidanje mandata o električnim automobilima do nulte emisije; dozvolu pokrajinama da same upravljaju industrijskim porezom na ugljenik i kraj federalne cenzure energetskih kompanija.

Na pitanje da li je otvorena mogućnost da Alberta napusti kanadsku konfederaciju, premijerka Danijel Smit je odgovorila:

“Verujem u suverenitet Alberte unutar ujedinjene Kanade. Međutim, postoji proces referenduma kroz građanske inicijative ako građani žele da postave neko pitanje na glasački listić i prikupe dovoljan broj potpisa svojih sugrađana, to pitanje će biti prosleđeno dalje. Ne želim unapred da nagađam kakvo bi pitanje moglo biti, ali to ne bi bilo od strane naše vlade”.

Glavne promene koje donosi Zakon 54 uključuju: zabranu elektronskih brojača glasova i obavezno ručno brojanje glasova radi zaštite integriteta izbora; ukidanje mogućnosti garantovanja identiteta birača od strane trećih lica (tzv. vouching) kako bi se ojačala identifikacija birača i obavezno objavljivanje nezvaničnih rezultata u roku od 12 sati nakon zatvaranja birališta.

Birači bi morali da glasaju u svom izbornom okrugu ili da zatraže specijalni glasački listić. Pristup tim specijalnim listićima biće proširen za sve birače, bez potrebe za navođenjem razloga, ali zahtev mora biti podnet lično, osim za osobe sa invaliditetom.

Zakon takođe menja Zakon o opozivu tako da se smanjuje prag potrebnih potpisa i produžava vremenski rok za njihovo prikupljanje, čime se olakšava mogućnost pozivanja izabranih zvaničnika na odgovornost. Zakon o građanskim inicijativama će postaviti standardizovani prag od 10 odsto registrovanih birača sa poslednjih opštih izbora za uspešnost peticija.

“Građani Alberte s pravom očekuju da njihova vlada obezbedi da demokratski procesi budu pošteni i transparentni, sa tačnim i pravovremenim rezultatima”, izjavio je Miki Ameri, ministar pravde i glavni tužlac.

“Predložene izmene ispunjavaju moj mandat da pregledam i unapredim sistem kako bismo ojačali poverenje javnosti u integritet naših izbora”.

Vlada je navela da su ove izmene usmerene na stvaranje novih mogućnosti za javno učešće, uz istovremeno osiguranje da izbori u Alberti odražavaju volju njenih građana. Zakon 54 je sada pred pokrajinskom skupštinom na razmatranju i o njemu će se glasati posle debate.

SERBIANNEWS/CANADA

Horoskopski znaci na odmoru: Lenčarenje, laptop ili lov na avanturu?

0
horoscope globe

Horoskop

Neko jedva čeka da spakuje kofere i zaboravi na sve obaveze, dok drugi i na plaži proveravaju mejlove i raspored za septembar. Način na koji odmaramo mnogo govori o nama – ili barem o našem horoskopskom znaku. Da li ste onaj koji u hotelu traži najbolji WiFi, avanturista koji bi da pešači 20 kilometara do skrivene uvale ili osoba koja se ne pomera ni pod pretnjom kiše?

Upoznajte horoskopske znake na odmoru – kroz prizmu (ne)osnovanih predrasuda i navika koje ih prate i kad spuste laptop. Spoiler: neko je već rezervisao dva dodatna dana jer „nije stigao da se odmori od odmora“.

Ovan

Adrenalin je moje drugo ime
Ne zna za miran odmor. Dok drugi leže, on osvaja planinske vrhove, skače iz aviona i rezerviše tri ture dnevno. Burnout tek u septembru.

Bik

All inclusive, molim lepo
Odmor je sinonim za dobru hranu, udoban ležaj i što manje kretanja. Ako hotel nema doručak na terasi s pogledom – ne računa se.

Blizanci

Na sto mesta odjednom
Jedan dan na plaži, drugi u muzeju, treći na žurci. Telefon ne ispuštaju jer stalno šalju slike, voice poruke i pitaju „Gde ste vi sad?“

Rak

Letovanje s porodicom – jedina opcija
Biraju mesta s dušom, blizu vode, i sa smeštajem koji podseća na dom. Obavezno vode sve – uključujući i komšijinu decu.

Lav

Sunce sija jače kad se ja pojavim
Poziranje je obavezno. Outfit je pažljivo biran i u bojama sezone. Prvo snimanje za Instagram, pa onda uživanje.

Devica

Sve je pod kontrolom, čak i UV faktor
Imaju plan puta u Excelu, različit SPF za svaki deo tela i rezervni peškir. Putuju s apotekom u koferu – za svaki slučaj.

Vaga

Estetika pre svega
Biraju destinaciju po vizuelnom identitetu – ako nije fotogenično, ne idu. Obožavaju koktele, lounge barove i zalaske sunca u paru.

Škorpija

Misterija i more
Ne javljaju se nikome gde su, misteriozno nestanu sa Instagrama i pojave se s tamnim tenom i još tamnijom pričom o „ličnom razvoju“.

Strelac

Nema odmora dok ima sveta
Odmor ne postoji – to je avantura. Backpack na rame i pravac sledeća destinacija. Najviše vole da spavaju u šatorima i hostelskim krevetima.

Jarac

Out of office, ali ne baš skroz
I na plaži proveravaju mejlove. Letuju planski, budžetski i uz povremene poslovne pozive „samo da se ne zaboravim“.

Vodolija

Uvek drugačiji odmor

Oni ne idu tamo gde idu svi. Biraju alternativne destinacije, vole kampove, eko-sela i upoznavanje lokalnih filozofa.

Ribe

Maštaju na ležaljci
Pola dana provode zamišljajući paralelni život na toj plaži. Slikaće školjke, pišu po pesku i zaljubljuju se u prolazne turiste.

Maserati Grecale – Moć i luksuz na italijanski način

0
a blue masera parked in a parking lot

MASERATI GRECALE

vremenu kada luksuz dolazi u sve više oblika i postaje sve prisutniji, Maserati je i dalje dosledan svom prepoznatljivom pravcu: eleganciji sa svrhom, snazi sa stilom i autentičnom iskustvu vožnje. Upravo u tom duhu, model Grecale dolazi u centar pažnje – kao idealan ulaz u svet Maserati luksuza.

Oni koji su posetili ovogodišnji Sajam automobila u Beogradu imali su priliku da izbliza dožive duh Maseratija kroz atraktivni GT2 Stradale, ali i model Grecale. Ovaj model je primer kako luksuz može imati i svoju racionalnu dimenziju. Dizajniran da odgovori na svakodnevne potrebe, bez odricanja od stila, performansi i komfora, po čemu je Maserati prepoznatljiv. Sa cenom od 79.950 evra, predstavlja promišljen izbor za one koji očekuju više.

Grecale je odgovor na pitanje kako da se emocija vožnje i vrhunska tehnologija pretoče u svakodnevni trenutak. Njegove proporcije odišu skladom, kvalitet materijala je neupitan, dok napredni sistemi pretvaraju kabinu u prostor u kome su moć, komfor i zvuk savršeno usklađeni. U vremenu kada se old money ponovo voli i praktikuje, a brendovi sa „storitelingom” dobijaju novu vrednost, Grecale je izbor za one koji znaju šta žele da voze. Ali i za one koji traže SUV koji podjednako prati gradski ritam i duge rute ka egzotičnim destinacijama.

Sa druge strane, motor Nettuno, koji je razvijen po uzoru na Formulu 1, donosi performanse koje ne kompromituju udobnost. Ovaj motor je u potpunosti Maseratijev proizvod i koristi se i u modelima višeg ranga. Proces njegove proizvodnje odražava samu suštinu luksuza, svaki primerak se ručno sklapa u modernim radionicama, što potvrđuje posvećenost vrhunskom inženjeringu i beskompromisnoj izradi.

MASERATI GRECALE

Oličenje luksuza na italijanski način

Maserati nije samo brend. To je priča koja traje više od veka. Utemeljen 1914. godine u Bolonji, brend nosi duh vizionara koji su stvarali automobile za trke, a potom luksuz pretvorili u deo svakodnevice. Taj duh danas živi i u modelu GT2 Stradale, drugom remek-delu koje je ove godine predstavljeno na Međunarodnom sajmu automobila u Beogradu.

GT2 Stradale, do sada poznat, uglavnom, iz trkačkih krugova, predstavlja svojevrsnu tehničku i dizajnersku demonstraciju snage brenda Maserati. Iako legalan za drumski saobraćaj, njegov karakter ostaje beskompromisno trkački, od aerodinamičnih linija do snažnog agregata i sportski kalibrisane unutrašnjosti. To je vozilo za one koji ne pristaju na pravila puta, već ih redefinišu.

Autentičan Maserati doživljaj u Srbiji danas ne počinje samo na drumu, već pri prvom koraku u ekskluzivni Maseratijev salon na Novom Beogradu, koji posluje u okviru Delta Auto grupe. Ovaj prostor je pažljivo dizajniran da prenese vrednosti brenda, a to su sofisticiranost, pažnja prema detaljima i emotivna konekcija sa vozilom. Tu posetioci mogu istražiti različite modele, ali i kroz individualne konfiguracije učiniti da njihov Maserati zaista bude jedinstven.

Salon, takođe, nudi originalne Maserati asesoare i lajfstajl proizvode, kreirane u saradnji sa renomiranim italijanskim brendovima, poput Zegna i North Sails, što dodatno zaokružuje iskustvo za sve one koji razumeju da stil nije stvar trenutka, već stava.

Model Grecale je dostupan po posebno kreiranim uslovima, namenjenim onima koji prvi put ulaze u svet Maserati luksuza, ali i onima koji znaju da ga prepoznaju i cene. To nije samo kupovina automobila, to je početak jednog drugačijeg načina života.

ŠEST zanimljivosti o Prvom maju koje sigurno niste znali

0
person grilling meat outdoors

Prostesti

Danas se širom sveta obeležava Međunarodni praznik rada, 1. maj, kao sećanje na velike radničke proteste održane u Čikagu 1. maja 1886. godine. Ako mislite da o Međunarodnom prazniku rada, koji se obeležava svake godine znate gotovo sve, evo i nekih činjenica koje su manje poznate. 

Masakr na Trgu Haymarket u Čikagu

Četvrtog maja 1886. godine, na zloglasnom Trgu Haymarket u Čikagu započele su, u prvi mah mirne demonstracije, koje su imale za cilj podržati borbu radnika za osmočasovno radno vreme, što je od strane sindikata zatraženo 1. maja.

Međutim, nepoznata osoba bacila je bombu na policiju koja je uzvratila vatrom. Poginulo je sedam policajaca i četiri civila i uz mnoštvo ranjenih. Osam anarhista je osuđeno za zaveru. Na sudu se tvrdilo da je jedan od njih napravio bombu, ali niko od njih osmorice je nije bacio. Prvobitni izveštaji tamošnjih medija, kao ni svedoci, uošte ne spominju da se pucalo iz pravca demonstranata. Pucala je jedino policija.

Prva kapitalistička zemlja koja je slavila 1. maj bila je Nemačka

U april 1933. godine, svega dva meseca nakon što su došli na vlast, nemački nacional-socijalisti proglasili su 1. maj „Danom nacionalnog rada“ i državnim praznikom, te objavili kako će sve proslave organizovati Vlada. Proslave drugih političkih i društvenih faktora bile su zabranjene, a centralna masovna proslava održana je na Aerodromu „Tempelhof“. S tim se nastavilo do kraja postojanja Trećeg rajha.

Svi fašisti represivno su zabranjivali 1. maj

Nemački nacisti su bili retkost među sličnim evropskim pokretima tog vremena. Benito Musolini je u Italiji zabranio proslavu 1. maja i za praznik italijanskog rada odredio 21.april, kada se slavio „Natale di Roma“, odnosno rođendan Večnog grada. U Portugalu je Antonio de Oliveira Salazar represivno gušio svaki pokušaj proslave 1. maja, a slično je bilo u Španiji gde je režim Franciska Franka strogo progonio one koji su pokušavali organizovati proslavu ovog praznika.

Francuzi prijateljima i rodbini poklanjaju đurđevak

Pored tradicionalnih demonstracija, radnici Francuske imaju jedan predivan običaj. Naime, u skladu s običajem koji datira još iz doba burbonskog kraljevstva, iz vremena kralja Karla IX, Francuzi svojim voljenima, prijateljima i rođacima poklanjaju biljku đurđevak. Godine 1561, kada je ovaj vladar imao deset godina, dok je čekao svoj red da sedne na presto, poklonio je po jedan đurđevak svim prisutnim damama. Danas francuska država oslobađa plaćanja poreza za prodaju đurđevaka toga dana, ali samo pod uslovom da su ubrani u prirodi i da nisu kupljeni s ciljem preprodaje.

Jeste li čuli za „EuroMyDay“?

Promovisan od strane mreže feminističkih, antikapitalističkih i imigrantskih organizacija, grupa i kolektiva prvenstveno u zapadnoj Evropi, „EuroMayDay“ se održava 1. maja kao i tradicionalni Praznik rada, ali je koncentrisan na borbu protiv nesigurnosti. Njegovi tvorci ga gledaju kao „update“ starog praznika, a organizuje se pod sloganom „ljudi koji živite u nesigurnosti, ujedinite se i protestirajte za slobodnu, otvorenu i radikalnu Evropu. Poreklo vodi iz Milana, odakle se proširio na Barselonu, pa onda i na celu Evropu. Procenjuje se da tog dana ukupno 300.000 ljudi upozorava nesigurnost na ulicama Evrope.

Amerikanci imaju svoj datum

Iako ceo svet, zvanično ili nezvanično, Praznik rada slavi 1. maja, Amerikanci imaju drugi datum. Njihov praznik je „klizni“ i slavi se svakog prvog ponedeljka u septembru i zove se „Labor day“, odnosno Dan rada. Ovaj praznik prvi put je proslavljen 1882. godine u državi Oregon. Nacionalni praznik je postao 1894. godine, a svi pokušaji da se prebaci na 1. maj, do sada nisu uspeli. I dok mi tradicionalno roštiljamo, Francuzi, Španci i Italijani protestuju, Amerikanci kupuju. Trgovci tvrde da je promet tog dana drugi najisplativiji posle „crnog petka“.

Fudbal još nagrađuje smisao, znoj i kolektivno pamćenje, a ne marketinške kampanje i potpisane čekove

0

©Reuters

Svet treba da zapamti noć kada su tradicija, skromnost i radnički mentalitet srušili skupocene kule od stakla koje su se samo činile nesalomivim

Stvorena je instant publika, navijači bez korena, bez sećanja na poraze, bez onog gorkog ukusa neuspeha koji pravu ljubav prema klubu čini stvarnom. Sve je postalo marketinški balon – dovoljno je bilo imati pravu facu na bilbordu i stadion bi se napunio kopijama dresova sa brojem sedam ili deset. Jer prava navijačka pripadnost ne dolazi uz sniženje u tržnom centru. Ona se rađa na tribinama koje su videle više tuge nego slavlja, i opstaje čak i kada svi drugi okrenu glavu. Fudbal nije selfi sa poznatima. Fudbal nije samo blesak kamere i brzopotezna emocija. Pravi fudbal traži godine, traži poraze, traži suze, nervozne vožnje kući sa stadiona i poruke prijateljima, saborcima “biće bolje sledeće sezone”.

U roku od samo desetak sati, svet fudbala dobio je dva nova dokaza da ime na dresu i cifra na računu ne osvajaju trofeje. Kristijano Ronaldo sa svojim Al Nasrom i Lionel Mesi sa svojim Interom iz Majamija – dvojica najvećih fudbalera 21. veka – ispali su u polufinalima svojih kontinentalnih takmičenja, i to od klubova koji na Transfermarktu vrede deset puta manje i(ili) se ne oslanjaju na galaksiju slavnih imena, već na timski rad, kontinuitet i autentičnu fudbalsku tradiciju.

I dok su Kavasaki Frontale i Vankuver Vajtkepsi slavili pobede koje su plod godina građenja i vernosti, na drugoj strani ostali su klubovi čije su tribine u poslednje vreme ispunile izveštačene slike: hiljade novih “navijača”, koji su do juče jedva znali da ta imena postoje. Jer, nije trebalo mnogo da širom sveta deca, tinejdžeri, pa i mnogo odraslih, odjednom počnu da nose dresove Al Nasra i Intera iz Majamija. Nije bilo potrebno da znaju išta o istoriji tih klubova – zapravo, nije ni bilo velike istorije (mada je Al Nasr na nivou Saudijske Arabije imao uspeha) – dovoljno je bilo da čuju za Ronalda Mesija.

Kada su Al Nasr i Inter Majami pali pred jeftinijim, tradicionalnijim ekipama, zajedno sa njima su pali i oni plastični snovi da se ljubav prema klubu kupuje kao što se kupuje novi mobilni telefon ili nove patike.

Al Nasr, čija je vrednost na tržištu 176.000.000 miliona evra, pao je pred Kavasaki Frontaleom, čija ukupna vrednost iznosi skromnih 15.300.000 evra, a razlika je još mnogo veća ako bi računali koliko je novca potrešeno na sklapanje ovakvih timova. Japanski klub, koji nikada nije imao ambiciju da preko noći postane “galaktikos” Dalekog Istoka, pokazao je da ozbiljan rad, jasna filozofija igre i povezan tim često znače više od najskupljih zvezda sveta.

Sličan scenario odigrao se na drugom kraju planete. Inter Majami, predvođen Lionelom MesijemLuisom SuaresomSerđom Busketsom i Đordijem Albom – četvoricom fudbalskih ikona koje su dominirale Evropom – ispao je od Vankuver Vajtkepsa, kluba koji možda nikada nije blistao pod reflektorima svetske pažnje, ali je sagradio stabilnu strukturu oko “radničke” ekipe i skromnih internacionalaca kao što su Srbin Ranko Veselinović, Sirijac Belal Halbuni, Kanađanin etiopskog porekla Ali Ahmed, Meksikanac Danijel Rios i Ekvadorac Pedro Vite.

Dok su Inter Majami i Al Nasr ulagali stotine miliona u spektakl, njihovi protivnici ulagali su godine u stabilnost, rad i timski duh. I kada je došlo vreme da se meri kvalitet, teren je pokazao da nije dovoljno potpisati legendu, već treba stvoriti ekipu. Ovi porazi nisu samo sportski šokovi, već i podsetnici da fudbal, uprkos svemu, još uvek nagrađuje zajedništvo, disciplinu i smisao, a ne samo marketinške kampanje.

Ranko Veselinović čuva Lea MesijaRanko Veselinović čuva Lea Mesija

U vremenu kada vlasnici klubova pokušavaju da novcem skrate put do slave, Kavasaki Frontale i Vankuver Vajtkepsi pokazali su da se fudbalska čuda ne kupuju, ona se grade. Jer, nije fudbal samo veština vođenja lopte ili broj pratilaca na društvenim mrežama. Fudbal je kolektivno pamćenje, ponos na grb, neumorna trka za svakom loptom, čak i kad znaš da si manje plaćen, manje slavljen i manje popularan od protivnika.

Kavasaki Frontale i Vankuver Vajtkepsi su upravo to pokazali – da se srce ne meri tržišnom cenom, da se glad za pobedom ne može uplatiti na transfer pijaci. Da poštovanje prema dresu, navijačima i sopstvenom radu nikad ne izlazi iz mode, bez obzira na to što svet sve češće vrednuje naslovnice više od rezultata.

Kristijano Ronaldo, koji je došao da podigne azijski fudbal na viši nivo, ovoga puta je morao da se suoči sa realnošću da jedan tim bez “superzvezda” može da bude pametniji, organizovaniji i gladniji. Lionel Mesi, koji je doneo magiju u Majami, naučio je da, ma koliko bio veliki, ne može sam protiv ekipe koja veruje u sebe više nego u ikonu na suprotnoj strani.

I to je lepota fudbala – najskuplji dres, najpoznatije lice, najduži ugovor… sve to može da padne pred timom koji ima više vere, discipline i zajedništva. Dok se Al Nasr i Inter Majami suočavaju sa neprijatnim pitanjima svojih vlasnika i menadžera, u Kavasakiju i Vankuveru slave ne samo prolazak u finale, nego i potvrdu da fudbal i dalje ima dušu. Da nije sve izgubljeno pred logikom novca. Da još ima mesta za autentične pobede koje mirišu na znoj, trud i emociju, a ne na potpisane čekove.

Možda će Ronaldo Mesi još mnogo puta zablistati na travi, možda će njihovi klubovi ponovo investirati, možda će marketing pobediti zdrav razum na kratke staze. Ali fudbalski svet će pamtiti ove večeri – kada su tradicija, skromnost i radnički mentalitet srušili kule od stakla koje su se činile nesalomivim. Jer velika imena mogu kupiti naslovne strane, ali ne mogu kupiti pobedu kad protiv tebe stoji ekipa koja igra s jasno definisanom filozofijom i planom igre.

Za sve one koji još veruju da je fudbal više od biznisa, više od transfera sa šest nula i sponzorskih ugovora sa luksuznim brendovima, ove noći su bile pravo malo slavlje. Romantičari fudbala, oni koji i dalje drhte kada vide tim koji gine za svaku drugu loptu, morali su da osete zadovoljstvo. Ne zato što neko želi poraz velikana poput Mesija Ronalda – već zato što ove priče podsećaju da duh igre još nije prodat na aukciji. Vankuver i Kavasaki su igrali za sve koji se sećaju vremena kada se dres ljubio iz emocije, a ne zbog fotografije za Instagram, što je postalo nova normalnost “navijača” Intera iz Majami i Al Nasra širom sveta. Kada se za klub trčalo do poslednjeg daha, a ne kalkulisalo koliko će izgledati dobro u marketinškoj kampanji sledeće sezone.

I zato, dok su kvazifanovi skidali dresove i zaboravljali rezultate istom brzinom kojom su ih i zapamtili, neki stariji navijači, oni kojima fudbal nije kampanja, već način života, tiho su se nasmešili. Fudbal još nije mrtav. I neće biti dok god ima klubova i navijača koji slave srce, a ne samo slavu.