15 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 254

Kako se zaštititi od radioaktivnosti

0
a couple of signs that are on a fence

Strah od nuklearnog rata prisutan je od sredine 20. veka, a posle početka rata na Bliskom istoku, ponovo isplivava na površinu. Pominjanje nuklearnog oružja u sukobu Izraela i Irana i ratoborna retorika svetskih lidera ledi krv u žilama i podseća na mogućnost globalne  katastrofe.

Kako preživeti prve dane posle nuklearnog napada

U svetu u kome raste tenzija među globalnim silama i sve češće se govori o mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja, pitanje kako preživeti nuklearni napad prestaje da bude naučnofantastični scenario i postaje ozbiljna tema. Iako šanse da do takvog napada dođe nisu velike, razumevanje osnovnih koraka za preživljavanje u prvim danima nakon detonacije može da napravi razliku između života i smrti.

Prvi trenutak: zaštititi se od udara i toplote

Ako primetite iznenadnu, blistavu svetlost – ne gledajte direktno u nju. Ako je u pitanju eksplozija atomske bombe, oslepljujuća svetlost je samo uvod u udarni talas koji sledi. Najvažnije je odmah leći na zemlju i zaštititi glavu. Udarni talas može da stigne u roku od nekoliko sekundi i raznese staklo, drvo i metal. Ako se nalazite napolju, sklonite se iza bilo kog čvrstog objekta. Ako ste u zatvorenom prostoru, udaljite se od prozora.

(Printscreen/Instagram)

Prvih 10 minuta: potražiti sklonište

Ključna reč je izolacija. Radijacija se najviše širi u prvih nekoliko sati, pa je neophodno što pre ući u zgradu, podrum ili neki zaklon sa debelim zidovima. Idealno je imati prethodno pripremljeno sklonište, ali i običan podrum ili unutrašnja prostorija bez prozora mogu da budu korisni. Beton, cigla i zemlja dobro apsorbuju radijaciju – što ste dublje ispod zemlje i što su zidovi deblji, to bolje.

Prvih 24 sata: ostanite unutra

Nemojte izlaziti napolje. Padavine u obliku radioaktivnog pepela (tzv. nuklearne padavine) najopasnije su u prvih 24 sata. Radioaktivne čestice mogu da izazovu teška oštećenja kože i unutrašnjih organa. Sve ventilacione otvore, vrata i prozore treba dobro zatvoriti. Ako ste stigli spolja, odmah skinite odeću i operite se – čestice radijacije mogu se zadržati na koži i kosi. Najbolje je istuširati se sapunom i vodom, ali bez trljanja.

Voda, hrana, komunikacija

Konzervirana i suva hrana je najsigurnija. Voda iz česme može da bude kontaminirana – pre upotrebe je treba kuvati, ali, ako je moguće, treba koristiti samo prethodno uskladištenu flaširanu vodu. Pratite vesti putem tranzistora, ako su internet i telefonija nedostupni. Za to će vam biti potrebne i rezerve baterije. Zvanične instrukcije biće ključne za sledeće korake: evakuaciju, medicinsku pomoć i distribuciju pomoći.

Ostati pribran

Strah, panika i dezorijentacija su prirodni, ali mogu da budu pogubni. Pratite osnovna pravila i usredsredite se na to šta možete da uradite, korak po korak. Ako ste sa porodicom ili drugim ljudima, podelite zadatke i održavajte kontakt. Mentalna snaga i osećaj svrhe mogu značajno da povećaju šanse za preživljavanje.

Kada je bezbedno izaći

U zavisnosti od jačine eksplozije, vetrova i količine padavina, stručnjaci savetuju da se u skloništu ostane najmanje 48 do 72 sata, a idealno 7 do 14 dana, dok se nivo radijacije značajno ne smanji. Vlasti bi trebalo da obaveste stanovništvo kada je bezbedno napustiti sklonište.

Šta je radijacijska bolest

Ako zamislimo scenario u kojem eksplozija nuklearne bombe oslobađa ogromne količine radijacije u atmosferu ili se velike sile gađaju radioaktivnim oružjem preko naših glava, posledice nisu samo trenutna razaranja, već i dugoročno stradanje ljudi zbog radijacijske bolesti – jednog od najstrašnijih ishoda nuklearnog rata.

U slučaju nuklearnog sukoba, radioaktivni otpad bi se širio atmosferom, kontaminirajući vodu, zemlju i vazduh. Radijacijska bolest bi pogodila milione ljudi, dok bi dugoročne posledice, kao što su rak i genetske mutacije, trajale generacijama.

Radijacijska bolest ili akutni radijacijski sindrom se javlja nakon izlaganja visokom nivou jonizujućeg zračenja u kratkom vremenskom periodu. Radijacija oštećuje ćelije u telu, posebno one koje se brzo dele, kao što su ćelije kože, koštane srži, crevnog zida i reproduktivnog sistema.

U prvoj (prodromalnoj) fazi bolesti, u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon izlaganja, javljaju se mučnina, povraćanje, glavobolja i dijareja.

Nakon toga sledi latentna faza – kratak period prividnog poboljšanja.

U trećoj fazi manifestacije bolesti dolazi do gubitka kose, ozbiljnih infekcija, krvarenja, oštećenja organa i na kraju otkazivanja vitalnih funkcija.

Bez medicinske intervencije, smrt može da nastupi u roku od nekoliko dana ili nedelja, u zavisnosti od doze zračenja.

Lečenje radijacijske bolesti zavisi od težine izloženosti i može da se svede samo na dekontaminaciju, uklanjanje radioaktivnog materijala sa kože i odeće. Kod većih doza promenjuje se terapija u obliku transfuzije krvi, antibiotika za borbu protiv infekcija i povećane hidratacije, dok je krajnja mera transplantacija koštane srži. U slučajevima teškog oštećenja koštane srži, ovo može biti i jedini način da se spasi život.

Konkretnih lekova za radijacijsku bolest nema, a za prevenciju oštećenja tkiva usled radijacije najpoznatiji je kalijum-jodid.

Kod visokih doza zračenja, medicina često nema odgovor, a lečenje se svodi na ublažavanje bolova.

Kalijum-jodid je oblik joda koji može zaštititi štitastu žlezdu od apsorpcije radioaktivnog joda-131, jednog od nusprodukata nuklearne eksplozije. Tiroidna žlezda ima sposobnost da skladišti jod, ali ne razlikuje radioaktivni od neradioaktivnog oblika ovog elementa.

Kada se kalijum-jodid uzme na vreme, on zasićuje štitnu žlezdu neradioaktivnim jodom, čime sprečava apsorpciju radioaktivnog joda.

Mitovi i zablude kroz istoriju: Šta smo sve učili pogrešno

0
grayscale photo of persons face

Od kamenih krugova neolita, preko veličanstvene Rimske imperije i sjaja renesanse, pa sve do razaranja u svetskim ratovima – evropska istorija je beskrajno bogata i slojevita. Imena poput Aleksandra Velikog, Napoleona, Mocarta, Ajnštajna i Julija Cezara odzvanjaju učionicama, enciklopedijama i dokumentarcima. Ipak, ono što je često glasnije od činjenica – jesu mitovi.

Kroz vekove, istorija je bila više od nauke: priča, propaganda, politika i često – greška. U želji da se pojednostave složeni događaji, ulepšaju junaci ili da smisao haosu, oblikovani su narativi koji nemaju mnogo dodira sa stvarnošću. Mitovi se ne stvaraju slučajno – oni zadovoljavaju naše potrebe za simbolima, herojima i negativcima.

Mnoga znanja iz školskih klupa, udžbenika ili popularnih filmova zapravo su zasnovana na legendama, nesporazumima ili namernom izvrtanju činjenica. Neka su nastala iz političkih potreba, neka iz želje da se priče učine atraktivnijima, a neka su jednostavno preživela vekove pogrešnog tumačenja.

Iako imamo potrebu da pojednostavimo kompleksnu prošlost, treba povremeno zastati i zapitati se: da li je ono što znamo – ono što se zaista i dogodilo?

Evo nekoliko najupornijih istorijskih zabluda koje smo učili, ponavljali, prepisivalim, ali retko – preispitivali:

Napoleon je bio nizak

Jedan od najčešćih mitova je da je Napoleon Bonaparte bio „mali čovek s velikim kompleksom”. Istina je da je bio prosečne visine za svoje vreme. Britanski istoričar Endrju Roberts, u svojoj opsežnoj biografiji „Napoleon: A Life”, piše da je francuski vojni lider bio je prosečne visine od oko 1,69 metara, ali da su ga Britanci, tadašnji neprijatelji, iz propagandnih razloga, u karikaturama prikazivali kao patuljka i godinama negovali njegovu sliku kao „malog tiranina”. Ovaj mit je preživeo do danas.

(Printscreen/Youtube)

Vikinzi su nosili šlemove sa rogovima

Slika Vikinga sa šlemovima sa rogovima deo je popularne kulture, ali je potpuno netačna. Arheolozi iz Nacionalnog muzeja Danske jasno navode da nikakvi rogovi nisu pronađeni na originalnim kacigama iz doba Vikinga. Rogati šlemovi potiču iz kostima opera Riharda Vagnera iz 19. veka, a ne sa bojišta Skandinavije.

(Wikipedia/Daderot)

Kolumbo je „otkrio“ Ameriku

Još jedno duboko ukorenjeno verovanje tiče se srednjovekovne slike sveta. Kristofor Kolumbo se često pogrešno predstavlja kao „prvi evropski moreplovac koji je stigao do Amerike“. Premda je njegov dolazak imao ogroman istorijski značaj, arheološki nalazi iz L’Anse aux Meadows u Kanadi, kao i nordijske sage, potvrđuju da su vikinški istraživači, poput Leifa Eriksona, stigli do obala Severne Amerike gotovo pet vekova pre njega. Osim toga, milioni ljudi već su tada živeli na kontinentu, što čitav koncept „otkrića” dodatno dovodi u pitanje.

Aleksandar Veliki je bio grčki nacionalista

Aleksandar Makedonski se često posmatra kao simbol helenske kulture, ali on sam nije bio vođen ideologijom grčkog jedinstva. Njegovo carstvo bilo je mešavina kultura, a kako ističe istoričar Robin Lejn Foks, Aleksandar je rado prihvatao običaje poraženih naroda – nosio je persijsku odeću, ženio se Azijatkinjama i uključivao pripadnike lokalne elite u svoju upravu – što mu je donelo više kritika nego pohvala u samoj Grčkoj.

Kraj Rimskog carstva  

Pad Zapadnog rimskog carstva 476. često se navodi kao „kraj“ Rima. Međutim, Istočno rimsko carstvo, poznatije kao Vizantija, trajalo je još gotovo hiljadu godina, sve do pada Carigrada 1453. godine. Kako piše istoričarka Džudit Herin, Vizantija nije bila samo produžetak Rima, već vitalna i sofisticirana civilizacija sa sopstvenim identitetom.

(Wikipedia)

Marija Antoaneta: „Nemaju hleba, nek jedu kolače”

Ova čuvena rečenica kojom se, navodno, francuska kraljica podsmehivala gladnom narodu – verovatno nikada nije izgovorena. Prvi put se pojavljuje u spisima Žan-Žaka Rusoa, i to deset godina pre nego što je Marija Antoaneta uopšte stigla u Francusku, pa je verovatnije da je postala žrtva političkog spina uoči revolucije.

Njutnu je jabuka pala na glavu

Iako postoji anegdota koja se prenosi s kolena na koleno da je fizičar Isak Njutn otkrio gravitaciju kada mu je jabuka pala sa drveta pala na glavu, nema dokaza za to.

Biograf Ričard Vestfol ukazuje da je inspiraciju možda i dobio gledajući kako jabuka pada – ali priča o udarcu u glavu najverovatnije je rezultat kasnijeg romantizovanja njegove biografije. Priča je verovatno preuveličana da bi objasnila složen naučni koncept na jednostavan način.

Leonardo da Vinči je bio neuspešan slikar za života

Leonardo je danas sinonim za genijalnost, ali se često kaže da je za života bio neshvaćen. Istina je, međutim, da je njegova renesansna slava bila deo njegovog života. Prema rečima Valtera Ajzaksona, autora biografije o Leonardu, on je bio visoko poštovan umetnik i izumitelj, miljenik moćnih italijanskih porodica i kraljeva, uključujući i francuskog vladara Fransoa Prvog.

Borbe gladijatora

Jedan od najkrvavijih mitova odnosi se na gladijatore u starom Rimu. Filmovi i stripovi prikazuju ih kao robove koji se brutalno bore do smrti pred carem i narodom. Međutim, kako navodi nemački arheolog Harald Born, većina borbi nije se završavala smrću.

Gladijatori su bili visoko obučeni borci, često slavne ličnosti svog doba, a njihova smrt bila je skupa – vlasnici nisu želeli da gube ulaganje.

U tom smislu, publika u Koloseumu više je ličila na posetioce modernog sportskog spektakla nego na krvožednu rulju.

Sukob Tesle i Edisona

Još jedan uporan mit tiče se Nikole Tesle i njegovog tobožnjeg sukoba sa Tomasom Edisonom, koji se obično prikazuje kao borba genija protiv korumpiranog biznismena. Iako je sukob između istosmerne i naizmenične struje bio stvaran, sam odnos dvojice naučnika bio je znatno nijansiraniji. Tesla je, u stvari, na početku radio za Edisona i cenio njegovu upornost, dok je Edison Teslu smatrao talentovanim, ali „teškim” karakterom. Rivalstvo je delimično pojačano kasnijim interpretacijama i holivudskim pojednostavljivanjima.

Inke su bile divlja plemena

Mitovi prate i velike civilizacije. Inke se, na primer, često zamišljaju kao divlja plemena koja su neočekivano pala pod naletom malobrojnih španskih konkvistadora. Savremena istraživanja antropologa, poput Čarlsa Mana, otkrivaju da je carstvo Inka bilo izuzetno organizovano, sa sofisticiranim sistemom puteva, administracijom i centralizovanom ekonomijom. Njihov pad bio je posledica složene kombinacije bolesti koje su donele evropske sile, unutrašnjih sukoba i strateških grešaka – a ne puke vojne sile.

Mit o kralju Arturu

U istorijskim mitovima nisu izostavljeni ni srednjovekovni Englezi, kod kojih je mit o kralju Arturu preživeo stotine godina. Iako ne postoje čvrsti dokazi da je Artur ikada postojao kao konkretna istorijska ličnost, njegova figura se razvijala kroz vekove kao mešavina keltskih legendi, hrišćanskih vrednosti i političkih potreba.

Uprkos upozorenjima cene na hrvatskom Jadranu rastu

0
a body of water filled with lots of boats

ZAGREB – Iako za pad broja turista u prvih pet meseci na hrvatskom Jadranu mnogi okrivljuju visoke cene, one ne padaju, već naprotiv ponegde čak i rastu, uz uveravanje da to ne donosi štetu i da će turista ipak biti. Iz Vlade upozoravaju da je to kontraproduktivno, a upozorenje stiže i iz Hrvatske narodne banke. Guverner ističe da zbog toga realna potrošnja već pada.

 „Lani smo vožnju taksijem od Pule do Rovinja platile 60 evra, a sada nas je stajala čak 120 evra. Sve je znatno poskupelo”, požalila se HRT-u Maria, gošća iz Španije.

 Gošća iz Belgije kazala je da je hrana u Hrvatskoj skupa, ali je manikir upola jeftiniji nego u Belgiji.

 „Sve je poskupelo”, kratko je ocenio gost iz Nemačke.

  Čak se i nautičari žale. U Splitu je za juni i juli zakupljeno manje vezova.  „Možemo primetiti da naši gosti sve manje jedu po restoranima, sve više kuvaju po brodovima. Vidimo po plinskim bocama i po količini plina koje im dajemo. Sve više vremena provode svih sedam dana na brodu, što nije dobro ni za naša plovila ni za baterije”, istakla je Sara Doužan Županović, šefica Grupacije pružatelja usluga smeštaja na plovilima pri HGK – ŽK Split.  Ugostitelji se žale na više cene sirovina, najma, režije…  „Mislim da su i vani cene iste kao i kod nas. Postali smo Evropa i radnici su poskupeli isto kao i u Evropi”, smatra Anton Fariš, ugostitelj iz Rovinja.

Neki su računali na to da turisti neće štedeti na malim zadovoljstvima pa su se i tu zaigrali s cenama.

 Kafa s mlekom u hotelu s 5 zvezdica u Zagrebu košta 3,5 evra. Puno u odnosu na kafić iza ugla gde kafa košta 2,2 evra. Ali je i malo, u odnosu na cene u Opatiji gde ćete kafu s mlekom u hotelu iste kategorije platiti čak šest evra.

 Iz Vlade pozivaju turistički sektor na zdrav razum.  „Apelujem na mudrost i razum kako nam se ne bi dogodilo da jednu godinu ostanemo bez gostiju zbog nekakvih preterivanja u tom sektoru”, naglasio je ministar privrede Ante Šušnjar, prenosi Tanjug.

Upozorenje je stiglo iz iz Hrvatske narodne banke:  „Ponavljam da smo imali duplo viši rast cena u zadnje tri godine od naših konkurenata na Mediteranu, da smo zbog toga počeli gubiti udio na tržištu Mediterana u noćenjima i da nam realna potrošnja već pada”, istakao je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

 I ekonomisti primećuju da su preterali u odnosu na konkurenciju.  „Onda imate diskrepanciju – 50 odsto porast cena i 15 odsto porast kupovne moći onih koji nama dolaze. I što se onda dešava? Ti turisti pogledaju levo i desno”, rekao je ekonomski analitičar Mladen Vedriš.

Oklahoma prvi put šampion NBA lige

0
a crowd of people watching a basketball game

Šej Gildžus-Aleksander proglašen je za najkorisnijeg igrača NBA finala

EPA-EFE/MANUELA SOLDI

Oklahoma je u velikom finalu, u odlučujućoj sedmoj utakmici pobedila Indijanu 103:91, osvojivši tako istorijsku, prvu titulu.

Susret u Oklahomi obeležila je teška povreda Tajrisa Halibartona.

Šej Gildžus-Aleksandar je odigrao dobru  utakmicu, 29 poena i 12 asistencija, a pratili su ga Vilijams sa 20, Holmgren sa 16 poena, osam skokova i pet blokada, kao i Karuso i Valas sa 10 poena.

U poraženom timu najefikasniji je bio Benedikt Maturin sa 20 poena, 13 skokova i tri asistencije.

Šej Gildžus-Aleksander proglašen je za najkorisnijeg igrača NBA finala.

NBA šampionski prsten osvojio je i srpski košarkaš Nikola Topić, koji je zbog povrede kolena cele sezone bio van tima.

Košarkaši Partizana deklasirali Spartak u prvom meču finala Superlige Srbije

0
Foto: KK Partizan

Košarkaši Partizana deklasirali su Spartak rezultatom 94:74 u prvom meču finalne serije plej-ofa Superlige Srbije i nedostaje im još jedna pobeda za pehar koji čekaju od 2014. godine.

Najefikasniji u Partizanu bio je Dvejn Vašington sa 23 poena, 18 je dao Balša Koprivica, 14 Ajzeja Majk, 12 Mitar Bošnjaković, a 11 Aleksej Pokuševski,će.

U Spartaku je najefikasniji bio Dušan Miletić sa 11 poena, po 10 su dali Umodža Gibson i Rasir Bolton.

Partizan je pred 3.856 navijača u „Pioniru” posle prve deonice vodio 28:23. Na poluvremenu je bilo 54:42 za domaćina.

Sredinom treće deonice Partizan je vodio plus 20 – 67:47, a u poslednjih 10 minuta ušlo se rezultatom 79:61.

Drugi meč serije igraće se u utorak od 20 i 30 u Subotici. Osvajač titule biće klub koji prvi stigne do dve pobede. Eventualna „majstorica” zakazana je za četvrtak u Beogradu.

Borba protiv beskućnika i gladni đaci: Zašto u Kanadi niču šatorska naselja

0

Vlasti u Ontariju, najmnogoljudnijoj provinciji Kanade, pokrenule su program dodatne školske ishrane i suzbijanja šatorskih naselja po gradskim parkovima

Borba protiv beskućnika i gladni đaci: Zašto u Kanadi niču šatorska naseljaGetty © Steve Russell/Toronto Star

Rast inflacije, pad privrede, masovne migracije, drastičan porast cene hrane od pandemije pa do danas, kao i porast kriminala u nekadašnjem “kanadskom raju”, deo su problema sa kojima se susreće vladajuća elita.

Izveštaji sugerišu da se ogroman broj stanovnika Toronta oslanja na “banke hrane”, mesta koja dele besplatne obroke siromašnima i beskućnicima. Najveća potražnja je za kikiriki puterom, pastom, konzervama sa voćem i supama, pirinčem, pasuljem i hranom za bebe.

U martu 2024. su “banke hrane” u Kanadi zabeležile više od 2 miliona posetilaca, najviše u istoriji.

 

Šatorska naselja niču kao pečurke

Pored toga, broj šatorskih kampova sa beskućnicima u Torontu stalno raste, a pojavljuju se i na mestima na kojima ranije nikada nisu viđeni. Čak i ispred otmenih stambenih blokova, gde prosečan stan košta više od milion dolara.

Porast broja šatorskih naselja nije iznenađujući s obzirom na to da stanarine stalno rastu, plate i prihodi ne prate visoke troškove života, a nedostaju i prihvatilišta za beskućnike.

Podaci od 14. marta 2025. pokazuju da je u gradu bilo 283 šatorskih naselja, pored kojih su gradske vlasti postavile mobilne toalete.

Zvaničnici u Torontu kažu da je gradu potrebno više stambenog prostora kako bi beskućnicima dali krov nad glavom. Takođe, ističu da svako može da postane beskućnik posle jedne ili dve propuštene plate, ili zbog nekog drugog izazova u životu.

Prema podacima iz aprila 2025, u Torontu je 10.241 osoba koristila neko od gradskih prihvatilišta, a u poslednja tri meseca u gradu je zabeležen 11.721 “aktivni beskućnik”.

U provinciji Ontario, između ostalog, najavljuju i zakon koji ima za cilj da pomogne opštinama da “uklone kampove beskućnika” iz javnih parkova. Nacrt ovog zakona predlaže i uvođenje novčanih i zatvorskih kazni za ilegalnu upotrebu droga na javnom mestu.

Iako je Kanada u oktobru 2018. legalizovala uzgoj, posedovanje, nabavku i konzumiranje kanabisa, ilegalno tržište i dalje cveta.

Novi zakon bi trebao da dozvoli policijskim i pokrajinskim službenicima za prekršaje da uhapse ljude koji koriste ilegalne droge na javnim mestima, a predložene su i kazne do 10.000 dolara ili šest meseci zatvora.

Imigracija i gladni đaci

Dok se vodi “borba” za proterivanje narkomana i beskućnika iz parkova, širi se i nacionalni program školske ishrane, u sklopu tzv. investiranja u srednju klasu

Još za vreme Džastina Trudoa najavljen je sporazum sa vladom Ontarija o povećanju finansiranja školske ishrane u pokrajini. Ovaj sporazum, u okviru Nacionalnog programa za školsku ihranu savezne vlade, obezbediće “zdrave obroke” za još 160.000 dece u Ontariju do kraja školske godine.

“Deca koja nisu gladna bolje uče, više se igraju i osećaju se snažnije”, rekla je ministarka za porodicu Džena Sads.

Vlasti ističu da će program smanjiti porodicama stresne jutarnje pripreme pred odlazak dece u školu, ali će im omogućiti i da uštede na stotine dolara. Procenjujese da će porodica sa dvoje dece u pokrajini Ontario uštedeti 800 dolara (oko 500 Evra) godišnje za namirnice.

Radićemo sa provincijama, teritorijama i autohtonim partnerima (Indijancima) kako bismo osigurali da svako dete u Kanadi ima hranu koja mu je potrebna dok je u školi, poručuju iz vlade.

Ipak, postavlje se pitanje da li zvaničnici “ne vide šumu od drveća”, jer niko ne govori o tome kako će se siromašni đaci hraniti kada dođu kući, vikendom ili tokom školskog raspusta, ali i šta će vlada preduzeti da ugroženi (srednji) sloj stanovništva bolje i sigurnije živi.

Državnim poslom protiv pada standarda

Životni standard građana Kanade i dalje pada, a vodeći ekonomisti kažu da su još tokom prethodne vlasti poslovna ulaganja pala za trećinu, dok je broj radnika u javnom sektoru rastao skoro četiri puta brže od privatnog sektora.

Svaki treći Kanađanin sada radi za vladu, zarađujući 30% više od proseka, dok je oko 1,7 miliona Kanađana na socijalnoj pomoći.

Statistički podaci kažu da je u periodu 1950-2020. u Kanadu stizalo od 200.000 do 250.000 emigranata godišnje, dok su procene da je taj broj od 2024. porastao na 1,2 miliona godišnje.

Najviše doseljenika stiže iz Indije, Filipina, Nigerije, Avganistana, Kine i Pakistana. Na ove brojke, svakako, treba dodati i ilegalne emigrante.

Od 41 miliona Kanađana, u Ontariju živi više od 15 miliona, a u širem Torontu oko sedam miliona.

SERBIANNEWS/CANADA

10 najboljih univerziteta u Kanadi trenutno

0

Ako još uvek niste sigurni na koje univerzitete u Kanadi da se prijavite za predstojeću školsku godinu, nova rang lista bi vam mogla pomoći u odluci.

US News and World Report objavio je listu najboljih univerziteta u Kanadi, rangirajući visokoškolske ustanove na osnovu njihovih istraživačkih rezultata i ocena akademika širom sveta i Severne Amerike.

Njihove pozicije na listi su takođe zasnovane na ukupnoj rang listi najboljih globalnih univerziteta tih škola.

Univerziteti u Kanadi koji su zauzeli prva tri mesta su uobičajeno na listi.

univerziteti Kanade

Spiroview Inc/Shutterstock

McGill je zauzeo treće mesto sa globalnim rezultatom od 74,3 i globalnim rangom od 62. Sastoji se od 10 fakulteta i škola: Poljoprivredne i ekološke nauke, Umetnosti, Stomatologije, Obrazovanja, Inženjerstva, Prava, Menadžmenta, Medicine, Muzike i Prirodnih nauka.

Dom je najstarije medicinske škole u Kanadi i može se pohvaliti istraživačkim dostignućima poput stvaranja prve vestacke krvne ćelije.

univerziteti Kanade

Shawn.ccf/Shutterstock

Univerzitet Britanske Kolumbije (UBC) zauzeo je drugo mesto sa globalnom ocenom 77,1 i globalnim rangom 41. Kampusu u Vancouveru i Okanaganu, poznati su po svojim prekrasnim planinskim pogledima i elitnim istraživačkim ustanovama, uključujući kanadsku nacionalnu laboratoriju za subatomsku fiziku TRIUMF, Centar za održive prehrambene sisteme na UBC Farm i Institut za zdrav život i prevenciju hroničnih bolesti.

univerziteti Kanade

Roy Harris/Shutterstock

Na prvom mestu je Univerzitet u Torontu, sa globalnim rezultatom od 83,6 i globalnim rangom 16. To je mesto gde su istraživači početkom 1920-ih otkrili medicinsku inovaciju insulin. Takođe se može pohvaliti s više od 44 biblioteke koje sadrže preko 19 miliona knjiga.

Drugi univerziteti u Kanadi koji su se plasirali među prvih 10 uključuju Univerzitet Alberta , Univerzitet Calgary i Univerzitet u Ottawi.

Najbolji univerziteti u Kanadi su:

  1. Univerzitet u Torontu

  2. Univerzitet Britanske Kolumbije

  3. Univerzitet McGill

  4. Univerzitet McMaster

  5. Univerzitet u Alberti

  6. Univerzitet u Montreal-u

  7. Univerzitet u Waterloo-u

  8. Univerzitet u Calgary-ju

  9. Univerzitet u Ottawi

  10. Zapadni univerzitet (Univerzitet Zapadnog Ontarija)

Ovde pogledajte kompletnu listu .

SERBIANNEWS/CANADA

Ovo je 50 najboljih restorana na svetu

0
dish on white ceramic plate

restoran

Postoje razni kriterijumi za proglašavanje najboljih restorana na svetu i ima više sajtova koji se time bave.

U Torinu je World’s Best Restaurants proglasio 50 najboljih, a na prvom mestu našao se Maido iz Lime u Peruu, prenosi Index.hr.

To je restoran koji vodi šef Mitsuharu Tsumura, sin japanskih imigranata koji se školovao u SAD-u, a u restoranu spaja ukuse Perua i japanske kulinarske metode.

Ove je godine održano 23. izdanje ove prestižne dodele, a na listi su se našli restorani iz 32 grada i 22 različite zemlje, uključujući deset novih, koji se prošle godine nisu našli na listi.

50 najboljih restorana na svetu za 2025. godinu

1. Maido, Lima
2. Asador Etxebarri, Atksondo
3. Quintonil, Meksiko Siti
4. Diverxo, Madrid
5. Alchemist, Kopenhagen
6. Gaggan, Bangkok
7.Sézanne, Tokio
8. Table by Bruno Verjus, Pariz
9. Kjolle, Lima
10. Don Julio, Buenos Aires

11. Wing, Hong Kong
12. Atomix, Njujork
13. Potong, Bangkok
14. Plénitude, Pariz
15. Ikoyi, London
16. Lido 84, Gardone Riviera
17. Sorn, Bangkok
18. Reale, Kastel di Sangro
19. The Chairman, Hong Kong
20. Atelier Moessmer Norbert Niederkofler, Bruniko

21. Narisawa, Tokio
22. Sühring, Bangkok
23. Boragó, Santiago
24. Elkano, Getaria
25. Odette, Singapur
26. Mérito, Lima
27. Trèsind Studio, Dubai
28. Lasai, Rio de Žaneiro
29. Mingles, Seul
30. Le Du, Bangkok

31. Le Calandre, Rubano
32. Piazza Duomo, Alba
33. Steirereck, Beč
34. Enigma, Barselona
35. Nusara, Bangkok
36. Florilège, Tokio
37. Orfali Bros, Dubai
38. Frantzén, Stokholm
39. Mayta, Lima
40. Septime, Pariz

41. Kadeau, Kopenhagen
42. Belcanto, Lisabon
43. Uliassi, Senigalia
44. La Cime, Osaka
45. Arpège, Pariz
46. Rosetta, Meksiko Siti
47. Vyn, Skiling
48. Celele, Kartagena
49. Kol, London
50. Jan, Minhen

Plan za zaposlene: 90 minuta u kuhinji, 4 jela za celu radnu nedelju, imamo recepte

0
cooked food

jela

Za sve koji žele da jedu kuvano, ukusno i zdravo čak i tokom radne nedelje, ovaj plan je idealan. U samo jednom kuvarskom naletu, spremaju se četiri različita jela za dve osobe – bez višesatnog stajanja kraj šporeta.  Glavni sastojak? Mleveno meso – svestrano, brzo se sprema i lako prilagodljivo raznim jelima.

Ova priprema traje oko 90 minuta i obuhvata četiri jela koja se lako pakuju i podgrevaju. Sve je osmišljeno tako da se kuvanje odvija paralelno: dok se jedno krčka, drugo se peče ili oblikuje.

Plan jela:

Dan 1 – Bolonjeze sos sa integralnom testeninom
Klasični bolonjeze sa crnim lukom, šargarepom, paradajz pelatom i začinima. Služi se uz integralnu testeninu. Sos se lako podgreva i postaje još ukusniji dan kasnije.

Dan 2 – Musaka sa tikvicama i krompirom
Složenac od tanko sečenih tikvica, krompira i mlevenog mesa u laganom bešamel sosu. Peče se u rerni dok se pripremaju ostala jela.

Dan 3 – Ćufte u paradajz sosu sa pire krompirom
Klasične ćufte sa belim lukom i začinima kuvaju se u aromatičnom paradajz sosu. Služe se uz pire od krompira sa malo maslinovog ulja.

Dan 4 – Azijski stir-fry sa mlevenim mesom i povrćem
Mleveno meso se kratko proprži na susamovom ulju sa paprikom, tikvicom i šargarepom, pa se začini soja sosom, đumbirom i belim lukom. Poslužuje se sa basmati pirinčem.

Spisak namirnica (za dve osobe, četiri dana):

Povrće:

4 glavice crnog luka

3 čena belog luka

4 šargarepe

2 tikvice

2 crvene paprike

4 veća krompira

1 konzerva paradajz pelata

1 mala konzerva koncentrata paradajza

Svež peršun (po želji)

Meso:

1.2 kg mlevenog mesa (najbolje mešano – junetina i svinjetina)

Ugljeni hidrati:

300 g integralne testenine

200 g basmati pirinča

Hlebne mrvice ili malo starog hleba za ćufte

Mlečni proizvodi i jaja:

500 ml mleka (za bešamel i pire)

2 jajeta

50 g putera

50 g brašna

Začini i dodaci:

So, biber, suvi začin

Origano, bosiljak, paprika u prahu

Soja sos, susamovo ulje (ili obično biljno ulje)

Maslinovo ulje

Savet za pripremu:

Prvo skuvati testeninu i pirinač, a zatim staviti musaku da se peče.

Dok se musaka peče, napraviti bolonjeze sos u jednoj šerpi, a u drugoj ćufte u paradajz sosu.

Na kraju, u velikom tiganju ili voku, pripremiti stir-fry.

Sve ohladiti, rasporediti u kutije i čuvati u frižideru do 4 dana.

Kina predstavlja „egzistencijalnu pretnju“

0
black vehicle steering wheel close-up photography

featured image

Tradicionalni proizvođači automobila suočavaju se sa „egzistencijalnom pretnjom“ kineske automobilske industrije koja je sve brža kada je reč o dizajnu vozila i smanjenju troškova, izjavio je izvršni direktor jedne inženjerske kompanije.

„Oni mogu da se promene neverovatno brzo“, rekao je Teri Dž. Vojčovski, predsednik za automobilski sektor kompanije Kersoft Global, firme za inženjerske usluge sa sedištem u Mičigenu. Kersoft analizira vozila za klijente, uključujući proizvođače automobila i dobavljače.

Gotovo tri puta brži

Kineskim proizvođačima automobila potrebno je od 14 do 18 meseci da razviju nove modele, dok tradicionalnim proizvođačima za to treba od 36 do 48 meseci, rekao je Vojčovski. Takve kompanije su „tri do pet godina iza kada je reč o tehnologiji“, dodao je.

Prema jednoj Kersoft prezentaciji koja je pratila govor, kineski proizvođači automobila u velikoj meri koriste veštačku inteligenciju tokom dizajna.

Na događaju koji je organizovalo Društvo automobilskih analitičara, a koji je održan u regionalnoj kancelariji kompanije Forvia (francuski dobavljač auto-delova sa sedištem u Nanteru u Oburn Hilsu u Mičigenu), govorio je Vojčovski.

Ispred zgrade Forvije, Kersoft je prikazao dva vozila kupljena od kineskog proizvođača BYD. Jedno je bilo električno vozilo, a drugo hibridni kamionet BYD Šark. Kamionet ima električni pogon i motor od 1,5 litara kako bi se osiguralo da baterija vozila ostane napunjena.

Tradicionalni proizvođači moraju da reorganizuju poslovanje

Kersoft ima tehnički centar u Livoniji, predgrađu Detroita, gde analizira ovakva vozila.

Vojčovski je bivši izvršni direktor kompanije Dženeral Motors, sa 47 godina iskustva u automobilskoj industriji.

Kineski i tradicionalni proizvođači automobila „govore različitim jezicima“, rekao je Vojčovski.

Tradicionalni proizvođači automobila naglašavaju vreme potrebno da vozilo ubrza od 0 do 100 kilometara na sat, snagu motora i obrtni moment. S druge strane, kineski proizvođači stavljaju akcenat na tehnologiju i povezanost, gde vozila mogu da se povežu na internet ili druga vozila, rekao je izvršni direktor Kersofta.

U Kini, proizvođači automobila i dobavljači imaju mnogo kooperativniji odnos, dok su u tradicionalnoj industriji ti odnosi često konfrontacijski, rekao je on.

BYD, najveći proizvođač automobila u Kini, ima „vertikalnu integraciju kakvu nismo videli još od vremena Henrija Forda“, uključujući sopstvenu proizvodnju baterija, rekao je Vojčovski.

Tradicionalni proizvođači automobila moraju da reorganizuju svoje poslovanje, rekao je on.

Nema mnogo vremena

„Moramo to da uradimo brzo“, istakao je. „Jedina strateška prednost koju na kraju možete imati jeste brzina. Pred nama je ozbiljan posao“.

„Moraćemo da promenimo način razmišljanja“, rekao je Skot Sislak, komercijalni direktor kompanije Detroit. „Igramo iz defanzive“.

Kineski proizvođači automobila verovatno će proizvoditi vozila u zemljama u blizini SAD, rekao je Tu Le, osnivač konsultantske firme Sino Auto Insajts. „Kinezi nas okružuju“, izjavio je.

U aprilu, tokom vebinara Auto-moto pres asocijacije, rekao je da su dileri automobila iz Kanade prisustvovali ovogodišnjem Sajmu automobila u Šangaju i iskazali interesovanje za kineska vozila.

„Zar zaista mislite da neće proizvoditi severno od granice?“, upitao je na događaju SAA. „To je realnost“.