Utakmica u Duletovu čast
Košarkaši Partizana večeras od 20.30 časova dočekuju Žalgiris na meču posebnog značaja
Zašto se ponovo čita Dostojevski?
Novo izdanje Izabranih dela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog je stiglo! Šest prelepo ilustovanih naslovnica, koje okupljaju neka od najvažnijih dela svetske književnosti.
Od Zločina i kazne do Idiota, od kratkih formi poput Belih noći do Kockara, ovo su čuveni romani koji se ne zadržavaju na radnji, oni se bave onim što pokreće čoveka iznutra. Likovi i pitanja koja postavlja Dostojevski deluju blisko, bez obzira na vreme u kojem ga čitamo, ali postoji razlog zašto se ponovo čita više nego prethodnih decenija.
Dostojevski naime deluje iznenađujuće savremeno jer njegovi likovi razmišljaju kao ljudi koji su preopterećeni sopstvenim mislima. Takođe, društveni kontekst ga „vraća“ u srž interesovanja u vremenima krize, političkih tenzija i moralnih dilema.
Vizuleni impakt takođe nije zanemarljiv. Komplet je oblikovan kao celina i vizuelno. Ilustracija na riknama knjiga dovršava se tek kada su svi tomovi zajedno, dok unutrašnjost kutije nastavlja isti prizor. Diskretno, ali promišljeno rešenje koje prati ideju samih dela.
Foto: Vulkan
Dostojevski će uvek biti važan jer govori o onome što ne prolazi: o dilemama koje nemaju jednostavan odgovor, o unutrašnjim preispitivanjima, o trenucima u kojima čovek pokušava da razume sebe i svoje postupke.
Upakovan u savremen, promišljen dizajn okuplja šest važnih dela ovog velikog pisca u vidu kompleta koji je podjednako lep za vašu kućnu biblioteku, ali i za poklon sa kojim ne možete pogrešiti.
Foto: Vulkan
Ovo je jedno od onih kolekcionarskih izdanja koje se ne poklanja tek tako, već sa posebnom namerom i razlogom.
Kada se farbaju uskršnja jaja – na Veliki četvrtak ili na Veliki petak?
U hrišćanskoj tradiciji, farbanje uskršnjih jaja jedan je od najprepoznatljivijih običaja, ali često postoji nedoumica – da li se jaja farbaju na Veliki četvrtak ili na Veliki petak. Odgovor zavisi od običaja, porodične tradicije i lokalnih verovanja, ali i od ličnog pristupa prazniku.
U većem delu pravoslavnog sveta, jaja se tradicionalno farbaju na Veliki petak. Ovaj dan posvećen je sećanju na Hristovo raspeće i stradanje, pa sam čin farbanja jaja ima duboku simboliku. Crvena boja, koja se najčešće koristi, predstavlja Hristovu krv, dok jaje simbolizuje novi život, vaskrsenje i pobedu nad smrću.
Ipak, Veliki petak je ujedno i najstroži dan posta i vreme tišine, molitve i uzdržanja. Zbog toga u nekim krajevima postoji običaj da se jaja farbaju dan ranije, na Veliki četvrtak. Na taj način se izbegavaju kućni poslovi na dan tuge i stradanja, kako bi se vernici u potpunosti posvetili duhovnom smislu praznika.
Veliki četvrtak je takođe značajan jer se vezuje za Tajnu večeru i ustanovljenje pričesti, pa se i farbanje jaja tog dana smatra prikladnim uvodom u završne dane Velike nedelje. U mnogim porodicama ovaj običaj prenosi se generacijama i doživljava kao deo pripreme za Uskrs.
Na kraju, važno je istaći da ne postoji strogo pravilo koje obavezuje sve vernike. Bilo da se jaja farbaju na Veliki četvrtak ili na Veliki petak, suština običaja ostaje ista – simbolika života, obnove i vere u vaskrsenje, koja zauzima centralno mesto u obeležavanju jednog od najvećih hrišćanskih praznika.
Kako najefikasnije izbeleti jaja za Uskrs: Trikovi za savršenu podlogu za farbanje
Ako želite intenzivne i ujednačene boje na uskršnjim jajima, prvi korak je da ih dobro pripremite – odnosno izbelite ljusku. Prirodna boja jaja često varira od svetlo do tamno braon, što može uticati na konačan izgled farbanih jaja. Zato izbeljivanje predstavlja jednostavan trik koji pomaže da boje budu čistije, jasnije i postojanije.
Najefikasniji način za izbeljivanje jaja je upotreba alkoholnog sirćeta. Evo postupka korak po korak:
Kako izbeleti jaja
-
Pre svega, jaja treba oprati kako bi se uklonile nečistoće i masnoća.
-
Zatim ih stavite u šerpu, prelijte vodom i dodajte oko 100 ml sirćeta na litar vode.
-
Kuvajte jaja na umerenoj vatri oko 10 minuta od ključanja. Tokom kuvanja, sirće će postepeno ukloniti površinski sloj i posvetleti ljusku.
-
Ako želite još izraženiji efekat, nakon kuvanja možete jaja dodatno prebrisati krpom ili tupferom natopljenim sirćetom. Time se uklanja preostali pigment sa ljuske i postiže svetlija, gotovo bela podloga, idealna za dalje ukrašavanje.
Dodatni saveti
-
Važno je napomenuti da jaja ne treba kuvati predugo niti u previše jakom rastvoru sirćeta, jer to može oslabiti ljusku.
-
Takođe, blago svetlija jaja najbolje reaguju na ovaj postupak, dok kod tamnijih može biti potrebno malo više vremena i pažnje.
Izbeljena jaja su odlična osnova za sve tehnike farbanja – od klasičnih boja do prirodnih metoda sa lukovinom ili vinom. Kada je podloga svetla i čista, krajnji rezultat je uvek lepši, a uskršnja trpeza bogatija i dekorativnija.
Puna primena EES sistema od sutra: Koliko ćemo čekati i koji su saveti za brži prelazak granice
Nakon delimične primene koja je počela 12. oktobra prošle godine, putnike od petka, 10. aprila očekuje puna primena EES sistema (Entry/Exit System). To znači 24-časovni režim na svim ulaznim tačkama zemalja Šengena.
Ovaj sistem podrazumeva da će putnici morati svaki put kada prelaze granicu da se registruju zbog pravila boravka u Šengen zoni maksimalno 90 dana u okviru bilo kog perioda od 180 dana.
Novine od 10. aprila odnose se na 24-časovnu kontrolu pri ulasku u zemlje EU, gde će se registrovati putnici, uzimati biometrijski podaci i detaljnije proveravati dužina boravka.
Puna primena EES sistema stvoriće gužve
To podrazumeva registraciju svaki put kada se ulazi i izlazi iz zemalja Šengena, a samo prilikom prve registracije se ostavljaju podaci iz pasoša, otisak pristiju i slika, pojašnjava direktor Nacionalne asocijacije turističkih agencija Srbije (YUTA) Aleksandar Seničić.
Kaže da bi putnici trebalo da računaju na gužve i budu strpljivi.
Uz to, počinje praznik i mogu se očekivati veće gužve tokom ovog vikenda na graničnim prelazima. Posebno na onim koji su inače najopterećeniji tokom letnje sezone, dodaje.
Naročito se velike gužve mogu očekivati na graničnim prelazima sa Hrvatskom, Mađarskom i Rumunijom, zatim Severnom Makedonijom, odnosno ka Grčkoj, kaže Seničić za Forbes Srbija.
Seničić kaže da je EES sistem u proteklih šest meseci delimične primene pokazao mane i da nije savršen.
„On nije ubrzao već usporio proceduru i nije bilo dobro promišljeno kad je pušten u upotrebu uz razumevanje razloga zašto je tako“, dodao je on.
Seničić kaže da je glavni razlog uvođenja EES sistema upravo kontrola dužine boravka u prostoru Šengena, koji neki ljudi zloupotrebljavaju.
Napomenuo je da su i neke članice EU u međuvremenu izrazile zabrinutost zbog mogućih gužvi i sporosti usled pune primene EES sistema.
Mogućnost delimične suspenzije EES kad su ogromne gužve
Istakao je da je zato Evropska komisija, zbog bojazni da mogu nastati velike gužve tokom letnje sezone, posebno u Španiji, Italiji i Francuskoj, dozvolila da u momentima kada su velike gužve na graničnim prelazima odlože ovaj proces na neko vreme dok gužve ne prođu.
Seničić savetuje da oni koji putuju automobilima provere stanje na putevima odnosno prelazima. Takođe, i ako je moguće da biraju manje granične prelaze i provere njihovo radno vreme.
Oni koji putuju autobusom u okviru organizovane ture moraju da računaju na strpljenje jer autobusi svakako moraju ići na veće granične prelaze.
Nadamo se da će biti otvoreno više traka za prolazak autobusa na granicama, dodaje Seničić.
Foto: Shutterstock/Bacsar
Kako ćemo u Grčku
„Ka Grčkoj je ranijih godina bila praksa da bude otvorena samo jedna traka. Radimo na tome da podstaknemo da se otvori više traka za autobuse“, dodaje.
Nada se da će do početka letnje sezone biti otvorene dve ili tri trake. I da će samim tim to da ubrza proces prelaska.
Seničić kaže da se već od maja ka Grčkoj može očekivati veći priliv turista. Ipak, ne kakav se očekuje u julu i avgustu te da se nada da će do tada najkasnije više traka biti otvoreno za prolaz.
Kaže da se i ranije, pre EES sistema, nije lako prelazila granica Grčke, već se satima čekalo.
Dileme putnika o EES registraciji
Navodi da je bilo mnogo dilema među putnicima. Poput onih da kada se jednom ovako registruju da ne moraju drugi put da prolaze proceduru.
„To je zabluda. Svaki put kad ulazimo i izlazimo iz zemlje moramo da se registrujemo na ovaj način“, dodaje. Dakle, sistem verifikacije osobe – ne samo pasoš već slika i otisci prstiju, dodaje.
Kaže da je tako organizovano da bi se upisao datum ulaska i izlaska iz zemlje zbog kontrole dužine boravka i to je osnovni razlog uvođenja sistema.
Važno strpljenje putnika
„Bez dileme moramo da se registrujemo svaki put, jer je sistem napravljen na taj način da mora da vas prepozna. Potrebna je takozvana dvostruka verifikacija. Mora se predati pasoš i obaviti slikanje iako je već jednom taj posao obavljen, uz davanje otisaka prstiju“, kaže Seničić.
Seničić kaže da ako je neko već prelazio granicu, aplikacija to prepoznaje i procedura verifikacije traje desetak sekundi. Ipak, kada se prvi put prelazi potrebno je malo više vremena, minut do minut i po.
Putnicima iz Srbije savetuje i da ne staju u trake koje su predviđene za EU državljane jer mogu da budu kažnjeni ili u najboljem slučaju da budu vraćeni na kraj reda.
Seničić kaže da je primetio i neka nerazumevanja. Tako mnogi kada putuju avionom, na beogradski aerodrom odlaze nekoliko sati ranije.
„Nema za to nikakvog razloga jer se na našem aerodromu ovaj sistem ne sprovodi, mi nismo zemlja članica EU“, dodaje.
„To važi za povratak. Kada se vraćamo za Beograd treba planirati i doći sat-dva ranije na aerodrom u zemlji iz koje se putuje nazad“, dodaje.
Na aerodromima se ovaj sistem obavlja na samouslužnim uređajima na kojima je kamera i gde se proces vodi preko računara.
Iako na aerodromima ovaj proces ide brže i tu mogu nastati velike gužve kada stigne više aviona istovremeno.
Shutterstock/Hayk_Shalunts
Aplikacija kao brže rešenje
Veruje da bi mobilna aplikacija „Travel to Europe“ mogla da pomogne da se ovaj sistem ubrza. Ona je aktivna za sada samo u Švedskoj i Portugalu.
Kaže da postoji inicijativa da ovu aplikaciju prihvate i ostale zemlje Šengena do leta.
U nju se unose podaci iz pasoša i slika. Zatim se daju odgovori na uobičajena pitanja – gde se putuje, koliko će trajati putovanje…
U Švedskoj je sada zahvaljujući tome procedura dosta brža i traje 20- 30 sekundi, kaže sagovornik.
Najveći problem zbog čega nije primenjena i kod drugih je u tehničke prirode. Odnosno usaglašenost sa računarskim sistemom. Očekujemo da Grčka, Španija, Francuska do letnje sezone tu aplikaciju prihvate, dodaje Seničić.
Uprkos tome što je jasno da će biti zastoja i gužvi, ne primećuje da u velikom broju ljudi odlažu svoja putovanja. Ipak, neki se premišljaju i raspituju šta mogu da očekuju.
Čistili su cipele, prodavali krv za hranu, bili bez dolara u džepu: Forbes lista 250 osoba koje su iz najtežih uslova stigli do vrha
Upornost. Radna etika. Otpornost. Američki san izgrađen je na smeloj ideji da svako može da stigne do vrha. Svako dete u osnovnoj školi odrasta sa uverenjem da svako može postati predsednik Sjedinjenih Američkih Država. Ili hip-hop megazvezda. Ili milijarder koji putuje u svemir. Ta ideja je stara koliko i sama Republika. I svesno stoji u suprotnosti sa klasno podeljenom Evropom, gde su nečije šanse često bile određene rođenjem.
Ovaj ideal je oduvek imao svoje heroje. Od Aleksandera Hamiltona, siročeta i imigranta koji je oblikovao prvi finansijski sistem Amerike, do Endrjua Karnegija, koji je od rada u tekstilnoj fabrici kao tinejdžer izgradio ogromno čelično carstvo. Od 1917. godine, to je glavna tema ovog izdanja. Zato, u čast 250-godišnjice Amerike, smatramo da smo posebno kvalifikovani da rangiramo 250 najvećih živih Amerikanaca koji su sami izgradili svoj uspeh.
Da bismo identifikovali ove revolucionare, prvo smo pretražili arhivu Forbes staru 109 godina u potrazi za klasičnim pričama o preduzetničkom kapitalizmu. Zatim smo pitali naše sadašnje reportere za njihove predloge. Koristili smo i veštačku inteligenciju, pokrećući stotine upita kroz ČetGPT i Džemini. Iako smo veliki naglasak stavili na milijardere koji su se uzdigli iz siromaštva, uključili smo i naučnike, sudije Vrhovnog suda i druge čije se „bogatstvo“ meri uticajem i značajem, a ne samo novcem.
Zatim smo imena prosledili panelu stručnih sudija: Deanđeli Burns-Volas, Kitu Danliviju, Riču Kalgardu, Stivenu Klinskom, Džimu Mekelviju i Rajanu Ripelu.
Neprocenjiv resurs bio je Forbes „Self-Made Score“, rang od 1 do 10 koji meri „pređeni put“ svake osobe. Razlikuje one koji su krenuli od nule od onih koji su imali veliku početnu prednost. Samo oni sa ocenom devet ili 10 ušli su na listu. Konačni rang uzima u obzir finansijski uspeh, savladane prepreke i trajni uticaj.
FORBES 250
Najveći Amerikanci koji su sami izgradili svoj uspeh (prvih 25)
1. Opra Vinfri, 72
Rođena od majke tinejdžerke, Vinfri je odrasla na ruralnoj farmi u Misisipiju bez vodovoda u kući. Sa devet godina silovao je rođak. Sa 14 je rodila sina, koji je ubrzo preminuo. Zahvaljujući federalnom programu, pohađala je bogatu prigradsku školu gde je otkrila talenat za javni govor i debatovanje. To joj je donelo honorarni posao na radiju, a kasnije i stipendiju za Univerzitet Tenesi Stejt. Godine 1984. preuzela je jutarnji talk show u Čikagu i pretvorila ga u nacionalni medijski brend.
2. Harold Ham, 80
Foto: Ethan Pines for Forbes
Trinaesto dete zakupaca zemlje iz Oklahome. Hamovo najranije sećanje je branje paradajza bosim nogama. Kasnije je pokrenuo sopstvenu transportnu kompaniju koja je prevozila vodu do naftnih polja i nazad. On je 1971. podigao kredit za bušenje prve bušotine. Kao pionir frekinga pomogao je da SAD postanu najveći proizvođač nafte na svetu.
3. Dejvid Stjuard, 74
Njegov otac radio je kao mehaničar, domar i sakupljač smeća da bi izdržavao osmoro dece. Odrastajući u segregiranom Mizuriju, Stjuard je kao tinejdžer bio deo grupe koja se borila za ukidanje segregacije u lokalnim bazenima. Ušao je u srednjoškolski košarkaški tim i dobio stipendiju za fakultet. Čak i nakon što je koosnovao World Wide Technology, jednu od najvećih IT kompanija na svetu, ponekad nije primao platu. Jednom je gledao kako mu oduzimaju automobil zbog neplaćenih dugova.
4. Tomas Peterfi, 81
Dvadesetjednogodišnji Peterfi stigao je 1965. na aerodrom Džon F. Kenedi gotovo bez novca nakon bekstva iz komunističke Mađarske, nadajući se da će živeti sa ocem. Odbijen i sa samo 100 dolara, zaposlio se kao programer i na kraju uštedeo dovoljno da kupi mesto na Američkoj berzi. Kasnije je bio pionir automatizovanog digitalnog trgovanja kroz svoju firmu Interactive Brokers.
5. Lebron Džejms, 41
Foto: David Berding/Getty Images
Njegova majka tinejdžerka borila se da pronađe stabilan posao i dom, zbog čega se selio desetak puta za tri godine. Sa devet godina, rođen u Akronu, bez oca, preselio se kod porodice lokalnog trenera američkog fudbala, koji ga je upoznao sa košarkom. Draftovan 2003. direktno iz srednje škole, postao je prvi aktivni NBA igrač koji je postao milijarder.
6. Jan Kum, 50
Nakon što je sa 16 godina emigrirao iz Ukrajine u Mauntin Vju u Kaliforniji, Kum i njegova majka živeli su u malom stanu uz državnu pomoć. U istoj zgradi gde je nekada čekao u redu za bonove za hranu, potpisao je ugovor o prodaji WhatsApp-a, koji je koosnovao, kompaniji Meta.
7. Doli Parton, 80
Foto: Miller Mobley/Getty Images
Pevačica kantri muzike odrasla je „u krajnjem siromaštvu“ sa svojih 11 braće i sestara u kolibi u Tenesiju bez vode i struje. Preselila se u Nešvil nakon srednje škole i pisala pesme koje su dospele u top 10 za izvođače poput Kiti Vels i Henka Vilijamsa, pre nego što je i sama postala zvezda.
8. Bil Klinton, 79
Klinton, čiji je otac umro pre njegovog rođenja, od malih nogu je bio odlučan da postane predsednik SAD uprkos odrastanju u siromaštvu i nasilnom okruženju. Kasnije je dobio stipendiju za Univerzitet Džordžtaun, osvojio prestižnu Rouds stipendiju i studirao pravo na Jejlu. Bio je profesor prava pre nego što je izabran za državnog tužioca Arkanzasa, zatim guvernera, a potom i 42. predsednika SAD.
9. Dajan Hendriks, 79
Foto: Gabriela Hasbun for Forbes
Hendriks je postala majka kao tinejdžerka sa 17 godina, zbog čega je napustila školu. Radila je kao Plejboj zečica da bi izdržavala dete pre nego što je upoznala svog drugog supruga, Kena. Zajedno su osnovali ABC Supply, jednu od najvećih kompanija za građevinski materijal na svetu. Vodili su je do 2007, kada je on preminuo nakon pada kroz krov koji je obilazio.
10. Džej Di Vens, 41
Odrastao u industrijskom regionu Ohaja, Vens se suočavao sa finansijskim problemima i porodičnom nestabilnošću zbog odsutnog oca i majčine zavisnosti od droge. Odgajila ga je baka, koja je posedovala 19 pištolja i pružala strogu ljubav. Služio je u ratu u Iraku kao marinac, zatim stekao diplomu prava na Jejlu i postao investitor. Njegovi memoari Hillbilly Elegy privukli su nacionalnu pažnju, a 2022. izabran je u Senat, da bi 2025. postao potpredsednik SAD.
11. Leri Elison, 81
Foto: Jamel Toppin for Forbes
Elisonova neudata majka, koja je imala 19 godina, dala ga je na usvajanje kada je imao devet meseci, nakon što je oboleo od upale pluća. Odrastao je kod rođaka, koji su tokom Velike depresije izgubili posao sa nekretninama i potom skromno živeli od posla revizora u javnom stambenom sektoru. Kasnije je dva puta napustio fakultet pre nego što je postao tehnološki magnat.
12. Džordž Soros, 95
Ilustracija: Lina Jaradat for Forbes
Kao dete preživeo je nacističku okupaciju Mađarske i sam finansirao svoje školovanje na London School of Economics. Radio je kao nosač prtljaga na železnici i konobar, na putu da postane jedan od najuticajnijih finansijera na svetu.
13. Donald Friz, 85
Ostao je bez roditelja kao dete, a već sa 12 godina radio je na farmi mlečnih proizvoda pre nego što se prijavio u vojsku. Nakon trogodišnje službe, preselio se u Kaliforniju sa 125 dolara i dobio posao u skladištu kompanije C.R. Lorens, koju je kasnije preuzeo i potom prodao za 1,3 milijarde dolara u gotovini 2015. godine.
14. Dejvid Valentas, 87
Kao deca koja su radila na farmi, on i njegov brat bili su „negde između siročadi i ugovornih slugu“.
15. Hauard Šulc, 72
Foto: Anna Moneymaker – Getty Images
Šulc je odrastao u socijalnim stanovima u Bruklinu. Kada je imao sedam godina, njegov otac, dostavljač platnenih pelena, povredio se na poslu. Nije imao ni osiguranje ni platu. Kao prvi u porodici koji je završio fakultet, Šulc je studirao na Nortern Mičigen univerzitetu uz fudbalsku stipendiju. Pridružio se maloj kompaniji Starbaks 1980-ih. Ostalo je istorija.
16. Klarens Tomas, 77
Njegov otac napustio je porodicu dok je bio veoma mali. Majka je poslala Tomasa, tada sedmogodišnjaka, i njegovog mlađeg brata Majersa da žive kod bake i deke u Savani. To im je donelo veću stabilnost, ali ne i vodu u kući. Obrazovan u segregiranoj katoličkoj školi, kasnije je završio pravni fakultet Jejl i 1991. postao sudija Vrhovnog suda SAD.
17. Bob Parsons, 75
Dete strastvenih kockara, Parsons je odrastao „siromašan kao crkveni miš“ u centru Baltimora. Škola mu nije bila utočište, pošto je pao peti razred i zamalo nije završio srednju školu. Prijavio se u marince i 1969. je poslat u Vijetnam. Vratio se sa posttraumatskim stresnim poremećajem, ali i sa fokusom. Sam je naučio programiranje i pokrenuo nekoliko firmi, uključujući hosting kompaniju GoDaddy.com. Kasnije je prodao investitorima, među kojima je i KKR.
18. Džej Zi, 56
Ilustracija: Krishna Shenoi for Forbes
Odrastao u ozloglašenim socijalnim blokovima Marcy u Bruklinu, Džej-Zi je bio diler droge pre nego što je postao muzičar. Koosnovao je sopstvenu muzičku izdavačku kuću kada niko nije želeo da mu ponudi ugovor za njegov debitantski album.
19. Sonja Sotomajor, 71
Sotomajor je odrasla u socijalnom naselju u Bronksu. Dijagnostikovan joj je juvenilni dijabetes sa sedam godina. Otac joj je umro kada je imala devet. Nakon katoličkog školovanja, upisala je Prinston, gde je lako dobila finansijsku pomoć jer njena porodica nije imala ni bankovni račun. Postala je sudija Vrhovnog suda 2009.
20. Dr. Dre, 61
Foto: Jamel Toppin for Forbes
Kao dete kosio je travu da bi kupio patike. „Radio sam šta sam morao“.
21. Šahid Kan, 75
Imigrant iz Pakistana stigao je sa 500 dolara u džepu i radio noću kao perač sudova dok je studirao na Univerzitetu Ilinois. Kasnije je dizajnirao jednodelni branik za kamione, koji je postao osnova njegovog bogatstva od 15 milijardi dolara.
22. Denis Vašington, 91
Najbogatiji građanin Montane preživeo je dečju paralizu. Živeo je u državnim stanovima tokom Drugog svetskog rata i kao dete čistio cipele da bi zaradio džeparac.
23. Medžik Džonson, 66
NBA zvezda odrasla je u radničkoj porodici sa devetoro braće i sestara u trosobnom stanu. Povukao se iz NBA lige 1991. nakon što mu je dijagnostikovan HIV. Gotovo celo njegovo bogatstvo potiče iz poslovnih poduhvata nakon košarkaške karijere.
24. Džon Pol Dedžorija, 81
Koosnivač kompanije za negu kose John Paul Mitchell Systems i luksuzne tekila kompanije Patrón Spirits Company, Dedžorija je proveo deo detinjstva u hraniteljskim porodicama. Dva puta je bio beskućnik, živeo je u svom automobilu.
25. Tajler Peri, 56
Nekada beskućnik, „siromašan kao crkveni miš“, producent i reditelj suočavao se sa više od samog siromaštva tokom odrastanja u Nju Orleansu. Opisuje detinjstvo uz nasilnog čoveka za koga je kasnije saznao da mu nije otac. Inspirisan da piše kako bi se izborio sa stresom, napustio je srednju školu i počeo da izvodi svoje drame u malim pozorištima.
Celokupna lista dostupna je na sajtu Forbes.com.
Džesika Džejkolb, novinarka Forbes
Čejs Piterson-Vitorn, novinar Forbes
Pronašli smo kuću iz kultnog filma Nacionalna klasa, ali jedan detalj fascinira i posle skoro 50 godina
Jedan video sa TikToka posebno je privukao pažnju domaće publike. Razlog? Otkriva tačnu lokaciju jedne od kultnih scena iz filma Nacionalna klasa i to na način koji je mnoge ostavio bez teksta.
U pitanju je potkrovlje u kojem živi Mile „Rent -a – bubreg“, lik kog je maestralno tumačio Bogdan Diklić. Upravo taj prostor, koji mnogi pamte po specifičnoj atmosferi i autentičnosti, i danas postoji – i to gotovo nepromenjen.
Prema snimku koji kruži mrežama, lokacija se nalazi u Manasijevoj ulici, u blizini nekadašnjeg industrijskog kompleksa BIGZ u Beogradu. Ono što ovaj slučaj čini posebno zanimljivim jeste činjenica da prostor izgleda gotovo identično kao u vreme kada je film sniman krajem sedamdesetih.
Za razliku od mnogih drugih filmskih lokacija koje su kroz decenije doživele renoviranja, adaptacije ili potpunu transformaciju, ovo potkrovlje kao da je ostalo „zarobljeno u vremenu“. Zidovi, raspored prostorija, pa čak i opšti utisak – sve podseća na scenografiju kakvu pamtimo iz filma. Upravo ta autentičnost dodatno podgreva fascinaciju gledalaca koji su odrasli uz ovu kultnu priču.
Inače, Nacionalna klasa iz 1979. godine, u režiji Goran Marković, važi za jedno od najvažnijih ostvarenja domaće kinematografije. Film prati Branimira „Floyda“ Mitrovića, mladog vozača i autsajdera kog je igrao legendarni Dragan Nikolić, dok pokušava da pronađe svoje mesto između trkačke strasti, ljubavi i svakodnevice Beograda tog vremena.
Kombinujući humor, društvenu kritiku i prepoznatljive likove, film je uspeo da uhvati duh jedne generacije, ali i da ostane relevantan decenijama kasnije. Lik Mileta, iako sporedan, postao je jedan od onih koje publika pamti – upravo zbog autentičnosti i šarma koji je Diklić uneo u ulogu.
Kan najavio selekciju za 2026. godinu: Farhadi, Almodovar, Pavlikovski i par iznenađenja
Ovogodišnji Kanski festival biće u znaku autorskog filma – nova ostvarenja u konkurenciji predstavljaju reditelji poput Asgara Farhadija, Pedra Almodovara, Pavela Pavlikovskog, Ajre Saksa, Hirokazua Kore-ede, Lasla Nemeša i Rjuskue Hamagučija.
Za razliku od prošle godine, kada su dominirali holivudski naslovi poput “Mission: Impossible — The Final Reckoning”, sada fokus u Kanu prelazi na međunarodnu i nezavisnu produkciju. Ajra Saks je jedini američki reditelj u glavnoj konkurenciji, sa filmom “The Man I Love”.
Među zapaženijim naslovima su “Fjord” Kristijana Munđiua, “Fatherland” Pavela Pavlikovskog, “Hope” Hong-džina Na, Farhadijev “Parallel Tales” i Sorogojenov “The Beloved”. Vraćaju se i festivalski miljenici poput Almodovara (“Bitter Christmas”), Kore-ede (“Sheep in the Box”) i Hamagučija (“All of a Sudden”).
Direktor festivala Tjeri Fremo izjavio je da je selekcija gotovo završena i da je ove godine prijavljeno više od 2.500 filmova iz 141 zemlje.
U konkurenciji je i veliki broj filmova na francuskom jeziku, uključujući “Parallel Tales”, “Moulin” i “All of a Sudden”, kao i “Notre Salut” Emanuela Mara.
Pet filmova potpisuju rediteljke, među kojima su Lea Misius (“Histoires de la nuit”), Šarlin Buržoa-Take (“A Woman’s Life”) i Žan Eri (“Garance”).
Iznenađenje je izostanak filma “Paper Tiger” Džejmsa Greja, iako je Fremo nagovestio da bi mogao biti naknadno dodat.
Iako je manje američkih i studijskih filmova, Fremo ističe da to nije trend, već odraz trenutne produkcije, naglašavajući vitalnost nezavisne kinematografije.
U programu Un Certain Regard nalaze se i američki filmovi poput “Teenage Sex and Death at Camp Miasma” i “Club Kid”, dok će Stiven Soderberg i Ron Hauard predstaviti dokumentarce.
Festival počinje 12. maja filmom “The Electric Kiss”, a žirijem predsedava Park Čan-vuk. Počasnu Zlatnu palmu dobiće Barbra Strajsend i Piter Džekson.
Takmičarski program:
-
“Minotaur,” Andrej Zvjagintsev
-
“El Ser Querido” (“The Beloved”), Rodrigo Sorogojen
-
“The Man I Love,” Ajra Saks
-
“Fatherland,” Paveł Pavlikovski
-
“Moulin,” Laslo Nemeš
-
“Histoire de la nuit” (“The Birthday Party”), Lea Majsius
-
“Fjord,” Kristijan Munđiu
-
“Notre salut,” Emanuel Mare
-
“Gentle Monster,” Mari Krojcer
-
“Nagi Notes,” Kodži Fukada
-
“Hope,” Na Hong-Džin
-
“Sheep in the Box,” Hirokazu Kore-eda
-
“Garance” (“Another Day”), Džian Heri
-
“The Unknown,” Artur Harari
-
“All of a Sudden,” Rjusuke Hamaguči
-
“Das Geträumte Abenteuer” (“The Dreamed Adventure”), Valeska Grisebah
-
“Coward,” Lukas Dont
-
“La Bola Negra” (“The Black Ball”), Havijer Ambrosi i Havijer Kalvo
-
“A Woman’s Life,” Šarlin Buržoa-Taket
-
“Parallel Tales,” Ašghar Farhadi
-
“Amarga Navidad” (“Bitter Christmas”), Pedro Almodovar
Projekcije van takmičarskog programa:
-
“The Electric Kiss” (“La Venus électrique”), Pjer Salvadori — Film otvaranja
-
“Her Private Hell,” Nikolas Vinding Refn
-
“Diamond,” Endi Garcija
-
“Karma,” Gijom Kane
-
“L’Objet du Delit,” Agnes Žaoui
-
“La Bataille de Gaulle: L’Âge de Fer,” Antonin Bodri
-
“L’Abandon,” Vensan Garenk
-
Program Un Certain Regard:
-
“La más dulce” (“Strawberries”), Lejla Marakči
-
“Club Kid,” Džordan Firstman
-
“Teenage Sex and Death at Camp Miasma,” Džejn Šenbrun
-
“Everytime,” Sandra Volner
-
“I’ll Be Gone in June,” Katarina Rivilis
-
“Yesterday the Eye Didn’t Sleep,” Rakan Majasi
-
“El Deshielo” (“The Meltdown”), Manuela Marteli
-
“Siempre Soy Tu Animal Materno” (“Forever Your Maternal Animal”), Valentina Morel
-
“Elephants in the Fog,” Abinaš Bikram Šah
-
“Benimana,” Mari-Klementin Dusabeđambo
-
“Le Corset” (“Iron Boy”), Loi Kliši
-
“Congo Boy,” Rafiki Fariala
-
“All the Lovers in the Night,” Jukiko Sode
-
“Ben’Imana,” Mari-Klementin Dusabeđambo
-
“Uļa,” Viesturs Kairišs
-
“Words of Love,” Rudi Rosenberg
Posebne projekcije:
-
“John Lennon: The Last Interview,” Stiven Soderberg
-
“Avedon,” Ron Hauard
-
“Les Survivants du Che,” Kristof Dimitri Reveil
-
“Les Matins Merveilleux,” Avril Beson
-
“Rehearsals for a Revolution,” Pega Ahangarani
-
“L’Affaire Marie Claire,” Lorian Eskafr i Ivo Miler
-
“Cantona,” Dejvid Trajhorn i Ben Nikolas
Ponoćne projekcije:
-
“Roma Elastica,” Betrand Mandiko
-
“Full Phil,” Kventin Dupije
-
“Gun-Che” (“Colony”), Jeon Sang-ho
-
“Jim Queen,” Nikolas Atan i Marko Nuen
-
“Sanguine,” Marion Le Koroler
Kanske premijere:
-
“Propeller One-Way Night Coach,” Džon Travolta
-
“The Samurai and the Prisoner,” Kijoši Kurosava
-
“Heimsuchung” (“Visitation”), Folker Šlundorf
-
“The Match,” Huan Kabral i Santijago Franko
-
“La Troisième nuit” (“When the Night Falls”), Danijel Otej
Kad i gde možete da gledate meč Partizan – Žalgiris u Evroligi?
Košarkaši Partizana dočekuju ekipu Žalgirisa u meču 37. kola Evrolige.






Foto: Vulkan
Foto: Vulkan





Foto: Shutterstock/Bacsar
Shutterstock/Hayk_Shalunts

Foto: Ethan Pines for Forbes
Foto: David Berding/Getty Images
Foto: Miller Mobley/Getty Images
Foto: Gabriela Hasbun for Forbes
Foto: Jamel Toppin for Forbes
Ilustracija: Lina Jaradat for Forbes
Foto: Anna Moneymaker – Getty Images
Ilustracija: Krishna Shenoi for Forbes
Foto: Jamel Toppin for Forbes




