Prva stanica Katar
Novi selektor košarkaša Srbije Dušan Alimpijević (39) preuzima tu tako primamljivu, a tako nezahvalnu ulogu, u kojoj će morati da se nosi sa pritiskom da je sve osim medalje neuspeh. Tako je to kada vodite nacionalni tim u „Zemlji košarke”. To vam je posao – kako je isticao njegov prethodnik, duplo stariji i znatno iskusniji Svetislav Pešić – u kojem ne morate da postavljate ciljeve, jer su ih drugi odavno postavili…
Đoković posle preokreta pobedio Hanfmana za plasman u osminu finala
Meč je trajao dva sata i 43 minuta
Netfliksova nova opsesija: Koliko je „House of Guinness“ zapravo istinit?
„House of Guinness“, istorijska drama tvorca serije „Peaky Blinders“, munjevito je osvojila vrh Netfliksove liste gledanosti, ali njen stilizovani prikaz slavne irske dinastije izazvao je žestoke rasprave.
Nova Netfliksova serija, „House of Guinness“, mračna porodična saga o pivarskoj porodici Ginis, za samo nekoliko dana postala je globalni fenomen, privlačeći milione gledalaca, piše Večernji.hr.
Radnja je smeštena u Irsku 19. veka, a serija prati potomke Benžamina Ginisa nakon njegove smrti 1868. godine, koji se bore za moć, nasledstvo i kontrolu nad jednim od najvećih pivskih carstava na svetu.
Autor ove priče je Stiven Najt, proslavljeni kreator serije „Peaky Blinders“, čiji je prepoznatljiv vizuelno raskošan stil vidljiv u svakom kadru.
Mnogi su seriju „House of Guinness“ opisali kao savršen spoj „Peaky Blindersa“ i „Successiona“, jer spaja istorijsku dramu sa univerzalnim temama pohlepe, porodične izdaje i tereta nasledstva, a neki kažu da podseća na pijanu verziju serije „The Crown“.
Ono što seriji daje dodatnu dozu intrige jeste činjenica da je ideja za nju potekla iz samog srca slavne dinastije. Ivana Louel, praunuka jedne od legendarnih „zlatnih Ginisovih devojaka“, dobila je ideju za ekranizaciju porodične istorije nakon što je, gledajući „Downton Abbey“, shvatila da je istorija njene porodice „mnogo sočnija i zanimljivija, a uz to i istinita“.
Njena vizija bila je da ispriča priču o uspehu, ali i o skandalima, tajnama i tragedijama koje su pratile njene pretke. Upravo je saradnja s Louel dala Stivenu Najtu, kako je sam rekao, zlatni rudnik neispričanih priča i ključni uvid u duh i blago ludilo te porodice.
Louel je bila uverena da se njeni rođaci neće buniti zbog iznošenja „prljavog veša“, ističući da porodica ima veoma dobar smisao za humor.
Međutim, dok su neki članovi porodice, poput Džeka Ginisa, oduševljeni ovakvim prikazom porodične istorije i seriju „House of Guinness“ su javno pohvalili, drugi se ne slažu. Moli Ginis, na primer, izjavila je za The Times da je ljuti što se stvarna i bolna istorija njene porodice pretvorila u jeftinu zabavu, dodavši da svi likovi liče na moderne klišee o bogatim ljudima i istakavši brojne istorijske netačnosti.
Jer, iako je reč o stvarnoj porodici i istorijskim događajima, Najt je sebi uzeo veliku umetničku slobodu, pa je dobar deo ključnih zapleta potpuno izmišljen.
Neki od sočnijih detalja o članovima porodice takođe su izmišljeni — od eksperimentisanja s drogama, preko navodnih homoseksualnih sklonosti najstarijeg sina Artura, do izmišljene afere njegove sestre En sa pivarskim majstorom.
Na kraju, „House of Guinness“ je raskošna, energična i nimalo dosadna saga koju će gledaoci, čini se, sa zadovoljstvom ispiti do dna.
Nezaobilazna jesenja poslastica: Ovaj čuveni švedski desert danas se jede širom sveta
Donosimo vam recept za neodoljive cimet rolnice koje svi volimo! Mekano, sočno testo, ispunjeno mirisnim filom od cimeta i preliveno bogatom glazurom od krem sira, savršen je desert za svaku priliku – uz jutarnju kafu, kao desert posle obroka ili kao poslastica koju rado delimo sa porodicom i prijateljima.
Čuveni švedski desert
Iako se sada mogu naći u pekarama i kafićima širom sveta, rolnice sa cimetom, poznate kao „kanelbule“, potiču iz Švedske. Nastale su tamo početkom 20. veka, posle Prvog svetskog rata, kada su sastojci poput šećera i cimeta ponovo postali dostupni. Toliko su popularne u Švedskoj da čak imaju i svoj dan – Dan cimet rolnica (Kanelbullens dag), koji se slavi svake godine 4. oktobra, piše Index.hr.
Priprema je jednostavna i trebaće vam oko sat vremena, a od navedenih sastojaka dobićete otprilike 15 rolnica:
Cimet rolnice
Sastojci:
Za testo:
-
500 g glatkog brašna
-
270 ml toplog mleka
-
60 g otopljenog putera
-
50 g šećera
Za fil:
-
2 kašike šećera
-
1 kašika cimeta
Za glazuru:
-
100 g krem sira
-
50 g šećera u prahu
-
1 kašika pavlake za šlag
Priprema:
-
U malo toplog mleka razmrvite kvasac, dodajte kašičicu šećera i ostavite desetak minuta da se aktivira.
-
U velikoj posudi pomešajte brašno, ostatak šećera i so. Dodajte otopljeni maslac, ostatak mleka i nadošli kvasac.
-
Zamesite glatko testo. Pokrijte ga krpom i ostavite na toplom mestu da se diže otprilike sat vremena, odnosno dok ne udvostruči volumen.
-
Kada se testo diglo, premesite ga i razvaljajte na pobrašnjenoj površini u oblik pravougaonika.
-
Pomešajte šećer i cimet za nadev, pa ravnomerno pospite po razvaljanom testu. Pažljivo zarolajte testo u čvrst rolat.
-
Rolat isecite na rolice debljine oko 2-3 cm. Najlakše ćete to učiniti pomoću konca kako bi rez bio čist.
-
Rolnice slažite na pleh za pečenje obložen papirom, ostavljajući malo razmaka između svake. Pecite u prethodno zagrejanoj pećnici na 170 °C oko 30 minuta, ili dok ne poprime lepu zlatnosmeđu boju.
-
Dok se rolnice peku, pripremite glazuru – mikserom izmešajte krem sir i šećer u prahu dok ne dobijete glatku smesu, a zatim dodajte kašiku pavlake za šlag i kratko promešajte. Još tople, pečene rolnice premažite pripremljenom glazurom i prepustite se degustaciji. Prijatno!
SAD zaista planiraju novčić od jednog dolara sa likom Trampa: Pogledajte kako izgledaju obe strane
Šef kovnice novca SAD Brendon Bič objavio je juče post na mreži X u kojem tvrdi da nije lažna vest da bi Amerika mogla da dobije novu kovanicu. Ni manje ni više sa likom aktuelnog predsednika Trampa. I uprkos tome što to trenutno zakonski nije moguće.
Novčić bi bio emitovan povodom obeležavanja 250 godina od potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti.
Reč je o kovanici od jednog dolara.
Ono što zakon ne dozvoljava je da se na novac stavljaju likovi živih osoba.
Borba, borba, borba
„Nije lažna vest. Ovi prvi nacrti u čast 250. rođendana SAD i Trampa su stvarni“, napisao je Bič.
On je to stavio komentar nakon što je preneo tvit Stiva Gesta, kojem u opisu stoji da je konzervativni komunikator i republikanac.
Na jednoj strani novčića vidi se Tramp ispred zastave SAD sa tri natpisa BORBA, BORBA, BORBA. To su reči Trampa koje je uputio okupljenima nakon pokušaja atentata 2024.
I na drugoj strani je Tramp iz profila sa natpisom SLOBODA i „Verujemo u Boga“, uz godine.
Bič je napisao i da se raduje što će uskoro moći da podeli više detalja, kada se završi zastoj u radu Vlade SAD.
Dosad samo pet predsednika
Inače, američki savezni zakon dozvoljava da se na novcu i hartijama od vrednosti pojavljuju samo portreti preminulih osoba.
Američka kovnica novca je odeljenje u okviru Ministarstva finansija zaduženo za izradu novčanica i kovanica.
Na novčanicama u opticaju nalaze se lica pet američkih predsednika i dvojice osnivača države.
Inače, kovanice od jednog dolara se ne kuju od 2011. jer ih je bilo previše u opticaju i pravljene su samo za kolekcionare.
Kongres je 2020. usvojio zakon kojim se ovlašćuje Ministarstvo finansija da tokom 2026. izda kovanice od jednog dolara u čast obeležavanja 250 godina SAD.
Gde je sniman najnoviji hit film sa Leonardom Dikaprijem „Jedna bitka za drugom“?
Jedna bitka za drugom, najnoviji film Leonarda Dikaprija, retko je uspešan primer za priču smeštenu u „Bilo koji grad u Americi“.
Dok se većina filmova muči s ovim anonimnim pristupom Sjedinjenim Državama – pokušavajući da prikažu deo zemlje s kojim svako može da se poistoveti, a zapravo stvaraju nešto neodređeno i lažno – Jedna bitka za drugom uspeva da to prikaže kroz mešavinu lokacija koje se stapaju u ludu i prelepu američku sliku. Ovo je akciona drama puna jurnjava automobilima po otvorenom putu, hodanja preko krovova i kroz zabačene ulice poslednjeg grada u kojem biste to očekivali. I lokacije su u prvom planu.
Gde je sniman film Jedna bitka za drugom?
Odgovor na to pitanje nije kratak. Film je sniman na lokacijama u desetinama gradova i mesta širom Kalifornije i Teksasa. Scenograf Florensija Martin započela je proces istraživanja lokacija 2022. godine, dve godine pre snimanja. Htela je da pronađe autentična mesta na kojima se može snimati uz minimalne intervencije, vodeći nas, kako kaže, „od šuma sekvoja do pustinje“. Zajedno sa glavnim menadžerom za lokacije Majklom Glejserom, posetila je više od 25 gradova u Kaliforniji u potrazi za potencijalnim domovima za radikalnu ćeliju „Francuska 75“ čiji je Bob deo, kao i za utočištem u koje on i njegova mala ćerka beže kada se sve raspadne.
Kako bi nam približila sliku Sjedinjenih Država u kojima je radila, Martin je u razgovoru za Condé Nast Traveller otkrila glavne lokacije filma Jedna bitka za drugom.
„Imam osećaj da bih mogla mnogo više da govorim o svakoj osobi koju smo upoznali i svakom gradu u kojem smo bili“, kaže ona. „Bio je to neverovatan izazov“.
Warner Bros / Everett / Profimedia
Sakramento, Kalifornija
Posle uzbudljive uvodne scene na granici SAD-a i Meksika, pratimo „Francusku 75“ u anonimni grad gde planiraju sledeći talas akcija – pljačke banaka, postavljanje bombi i slično. Taj grad je zapravo Sakramento, glavni grad Kalifornije, na koji su se Martin i ekipa odlučili delom zato što nema dugu filmsku istoriju – Lady Bird jeste bila svojevrsno ljubavno pismo gradu, ali ovo to svakako nije. Dok je taj film bio vezan za predgrađa Sakramenta, Jedna bitka za drugom odvija se u centru. Martin kaže: „Brutalističke zgrade, sudnice, Capitol Mall – sve se to savršeno uklapalo. Grad je bio neverovatan i omogućio nam je da zatvorimo glavne avenije za naše automobilske potere. Čak i da izvedemo pravu eksploziju banke“. Eksterijer hotela Kimpton Sawyer takođe je korišćen.
Okrug Humboldt, Kalifornija
Kada sve krene nizbrdo Bob uzima svoju ćerku Vilu i beži u Baktan Kros. To je izmišljeni grad koji je pola Humboldt, pola El Paso. Bobova i Vilina kuća smeštena je među sekvojama. Martin kaže: „Bob je revolucionar, delimično zasnovan na Pokretu Weather Underground. Mnogi od njih su bili u oblasti zaliva. Kada se revolucija završila, povukli su se u Humboldt da se sakriju i stvore novi svet za sebe“.
Obišli su više od 10 kuća pre nego što su izabrali kolibu s jednom sobom koja je odavala utisak da je vreme stalo – „imao je tu ideju, kada se doselio, da napravi razrađene tunele i puteve za bekstvo, ali niko nikada nije došao“. Kada ga konačno pronađu, svet Humboldta se polako otvara publici. Vidimo Boba kako beži do prodavnice Murphy’s Market u Jureki, gde očajnički zove Francusku 75 iz govornice ispred. Vilina školska igranka snimana je u pravoj Eureka High School, „ogromnoj školi izgrađenoj za zajednicu drvoseča“. Pravi učenici škole pojavljuju se kao deca na igranci. Vilina škola karatea, gde je podučava Sensei Serhio (Benisio del Toro), inspirisana je stvarnom u Jureki, ali je na kraju rekonstruisana u El Pasu.
El Paso, Teksas
Bob na kraju stiže u centar Baktan Krosa, što je oštri kontrast njegovom mirnom domu. Taj deo grada sniman je širom El Pasa, na samoj granici s Meksikom. Martin kaže: „Upravo sam gledala film u El Pasu. Ljudi su bili oduševljeni kada su ga videli na ekranu“.
Još više nego Sakramento, El Paso je američki grad koji do sada nije bio često prikazivan na velikom platnu. Ali, to se ovde menja. U gradu vlada haos – izbija pobuna, a Bob mora da se provuče neprimećen. U tom kretanju dobijamo veliku turu kroz naselje Sunset Heights, preko krovova i zadnjih ulica.
Martin kaže: „To je istorijsko naselje koje vodi pravo do granice, oko četiri bloka sa radnjama koje vode meksičke porodice kroz generacije – cvećare, radnje za zabave, parfimerije. Tu je ogromno bogatstvo. Kada smo prvi put istraživali, završili smo u Perfumeria Genesis, porodičnoj radnji Senseijeve porodice. Neverovatno je što je ceo drugi sprat te istorijske zgrade bio prazan, pa smo tamo izgradili ceo stan“.
Borrego Springs, Kalifornija, i „Texas Dip“
Završna scena jurnjave odvija se duž pustinjskog puta koji se stalno spušta i penje – i to je stvarna deonica autoputa spojena sa nekoliko obližnjih lokacija. Martin kaže: „Majkl nas je odveo na odličan put koji na kraju nije završen u filmu, ali nam je otvorio oči za državni park Anza-Borrego Desert, Borrego Springs, Ocotillo Wells i Blythe. Otišli smo do najdalje tačke, mislim da je to bila granica, gde smo pronašli kamp za ’76 [na početku filma]. Bilo je važno da u filmu nema vodu osim u tom trenutku, jer ona predstavlja značajnu razliku između Sjedinjenih Država i Meksika, sa rekom i surovim terenom“.
Na povratku su otkrili i put: „Dok smo se vraćali iz Blythea prema Borrego Springsu, ušli smo na autoput koji je počeo da se spušta i penje, i odjednom smo svi stali i rekli: ’Ovo je nešto posebno’. Obišli smo sve do Bišopa i mnoga druga mesta, ali ovo je bio naš ’aha’ trenutak. Spojili smo taj put sa Texas Dip-om u Borrego Springsu, oko sat vremena dalje, i iskoristili i veliku stenu koju zovem ’Greben’. Pustinja nam je pružila takvu fleksibilnost.“
Bežimo iz Beograda za male pare: 3 top destinacije u oktobru sa 30°C u hladu i toplim morem
Oktobar je možda zvanično jesen, ali to ne znači da morate da se povučete u grad i gledate kako sunce bledi. Idemo na more.
Ako još želite da uhvati poslednje tople zrake, da se opusti na plaži i ispije koktel na suncu, postoji nekoliko destinacija koje se lako “grabe” iz Beograda, a gde oktobar još znači sunce, toplu vodu i ležeran tempo.
Prva na listi je Kipar, konkretno Larnaka ili Ayia Napa. Letovi iz Beograda ovde startuju od svega 33 dolara, što znači da možete spakovati kofere bez velikog udarca po budžetu. Oktobar na Kipru je i dalje topao – dnevne temperature dostižu oko 30 stepeni, noći su prijatnih 20°C, a more je savršeno za kupanje, sa svojih 25°C. Idealno za parove koji žele da kombinuju sunčanje i plaže sa laganim noćnim provodima i šarenim lokalnim barovima.
Malta, foto: Shutterstock/ZGPhotography
Ako ste više tip za kombinaciju istorije, prirode i vode, Malta je prava opcija. Wizz Air ima povoljne letove iz Beograda, oko 50 evra su karte u jednom smeru, a kad stignete, očekuje vas prijatna oktobarska klima – dnevne temperature oko 27°C, noću oko 21°C. More je i dalje dovoljno toplo za osvežavajuće kupanje, oko 23°C. Malta je savršena za sve koji žele da istražuju uske ulice Valete, šetaju do Comina i Goza i uživaju u lokalnoj kuhinji, a sve to uz mirniji ritam nego što bi bio u julu ili avgustu.
Alikante, foto: Shutterstock/SSKH-Pictures
Treća opcija vodi nas na špansku obalu – Alikante. Povratne karte iz Beograda možete pronaći već za oko 50 evra. Oktobar ovde još uvek znači sunčane dane sa temperaturom oko 27°C, dok noći mogu pasti na prijatnih 19°C. More je i dalje primamljivo sa svojih 23°C, pa možete kombinovati opuštanje na plaži sa šetnjama kroz španske ulice i uživanjem u tapasima i sangriji. Alikante je odličan izbor za parove koji žele španski šarm, opuštenu atmosferu i fine zalaske sunca.
Generalni savet: rezervišite letove što pre, jer povoljne karte brzo nestaju. Birajte smeštaj što bliže plaži kako biste maksimalno iskoristili sunčane dane, i ne zaboravite da ponesete lagane letnje stvari, ali i nešto za večernje šetnje jer noći mogu biti svežije.
Kakvu poruku šalje američka administracija odlukom da povuče nominaciju Marka Brnovića za ambasadora u Srbiji?
„Odluka Trampove administracije da povuče kandidaturu Marka Brnovića za ambasadora u Srbiji može se „čitati“ kao još jedna snažna poruka vlastima u Srbiji, nakon odluke o uvođenju sankcija NIS, da su nezadovoljni njihovom međunarodnom politikom, u prvom redu odnosima sa Rusijom, a i Kinom. Otuda je i ova odluka o povlačenju postavljenja ambasadora i jasna poruka da će se odnosi sa Srbijom održavati na nivou otpravnika poslova do daljnjeg“, ocenjuje za Danas Branka Latinović, bivša ambasadorka i potpredsednica Foruma za međunarodne odnose.
Da podsetimo, američki predsednik Donald Tramp nominovao je Brnovića, republikanca iz Arizone, za mesto ambasadora u Srbiji krajem marta, a mesec dana kasnije na sajtu Kongresa objavljeno je da je Komitet za spoljne poslove Senata zvanično primio nominaciju na potvrđivanje. Međutim proces odlučivanja nije ni počeo, pa je 2. oktobra objavljena informacija da predsednik SAD povlači njegovu kandidaturu. Bez navođenja razloga povlačenja Brnovićeve nominacije.
*Verski bekgraund i duboka država
Sam Brnović je u kratkoj izjavi za neke beogradske medije naveo da kako se proces odugovlačio, postalo je jasno da birokrate duboke države ne žele da bilo ko sa političkim, etičkim i verskim bekgraundom poput njegovog obavlja ambasadorsku dužnost u Srbiji.
„Kada se sve sagleda, verujem da je to što ću biti blizu porodici i prijateljima u Arizoni i pronalaziti mogućnosti za ostvarenje bitnije uloge na domaćem planu najbolji put za mene u ovom trenutku – kazao je Brnović za Kurir.
Foto FoNet Milica Vučković
*Šamar i poruka Vučiču i ekipi
Međutim, kako Danas nezvanično saznaje, jedan od razloga zbog koga je Brnović povukao kandidaturu je njegovo neposredno i posredno saznanje o Vučičevoj vlasti i namere da se možda ponovo kandiduje na izborima za Senat.
„Njegova odluka svedoči o njegovom političkom i ljudskom integritetu. Retki ljudi u poltici povlače potez, poput ovog. To jeste šamar i poruka Vučiču i ekipi“, kaže Nebojša Vujović, bivši ambasador za Danas, a bivša ambasadorka Latinović objašnjava da kada vlada jedne zemlje uputi parlamentu, odnosno Kongresu zvanican zahtev za razmatranje i davanja odobrenja za imenovanje predloženog kandidata, to podrazumeva da su predhodne procedure okončane.
foto N1
*Poruka SAD je da će se odnosi sa Srbijom održavati na nivou otpravnika poslova do daljnjeg
U tradiciji američke politike je, kako naša sagovornica kaže, da ceni odlučnost i jasno definisan stav o važnim međunaodnim događajima.
„Kada jedna vlada ne žuri da pošalje svog ambasadora u odnosnu državu, onda je to jasna poruka da u tim odnosima nešto ne valja i ne funkcioniše kako bi trebalo. U ovom slučaju do povlačenja predloženog kandidata za ambasadora u Beogradu, dolazi samo par dana nakog razgovora Rubio-Vučić, do kojeg je došlo na zahtev Rubia. Očigledno da Rubio nije bio zadovoljan odgovorima, objašnjenjima koje je dobio od Predsednika Vućića. Otuda i ova odluka o povlačenju nominacije i jasna poruka da će se odnosi sa Srbijom održavati na nivou otpravnika poslova do daljnjeg“, navodi naša sagovornica .
To do daljeg, kako kaže, prvenstveno zavisi od nas i ispunjenja onoga što se od nas očekuje.
„Američka strana je bila strpljiva i odlagala je uvođenje sankcija NIS, sedam meseci u očekivanju da ćemo predložiti rešenje za promenu vlasničke strukture NIS, jer rešavanje tog pitanja nije stvar samo ruske i američke strane, već pre svega naše, zbog činjenice da Srbija ima preko 37 odsto vlasništva u toj kompaniji. Nerešavanje tog pitanja, Srbija dovodi sebe u situaciju da bude „poligon“ za odmeravanje uticaja velikih u regionu, a koju je trebala da izbegne“, navodi Latinovićeva.
Ona podseća i da SAD još nisu imenovale ambasadore u BiH, Albaniji i Pristini, što može biti najava da one nisu zadovoljne stanjem u regionu u koji su tako puno uložili, pre svega preko mirovnih snaga i drugih aktivnosti na planu bezbednosti.
Foto: N1/Printsreen
*Srpskom režimu, nikako ne ide sa Trampovim režimom
„Zar zaista neko treba da pomisli da Tramp nije mogao da progura „nesrećnog“ Brnovića za ambasadora u jednu Srbiju? Taman posla. Lično mislim da se sam Brnović dobro preračunao, da je za to imao dovoljno vremena, i da mu je neki drugi posao korisniji. Mogu pretpostaviti da je došao do zaključka da on ovde ništa ne može da učini važno za svoju karijeru i za svoju zemlju SAD. Što neko u njemu vidi „velikog Srbina“ a ne Amerikanca, to je druga stvar“, primećuje za Danas Srećko Đukić, bivši diplomata.
On ocenjuje i da se nekako dolazi do zaključka da srpskom režimu, nikako ne ide sa Trampovim režimom.
„A toliko su se nadali, u zvezde kovali Trampa, pa je i Vučić tvrdio kako je u njegovoj Srbiji Tramp najpopularniji u svetu. Ali mu nikako ne ide sa tramizmom. Beše Florida, NIS, Njujork, Brnović,… od nemila do nedraga, i nikako drugačije ne može ni biti“, ocenjuje Đukić i dodaje da se dešavaju povlačenja kandidature za amasadora, ali dosta retko, a naročito je nemoguće da kandidat za ambsadora ne prođe kada iza njega stoji šef države.
Mihajlo Brkić, autor stranka Srbija centar
*Jedan od razloga može biti privatna poseta predsednika Vučića Floridi
Mihajlo Brkić, potpredsednik Srbija centra i bivši ambasador, tvrdi da je od samog početka bilo jasno da nešto škripi sa dolaskom Marka Brnovića u Beograd, jer se on, iako je predložen još krajem marta za ambasadora SAD u Srbiji nije pojavio pred spoljnopolitičkim odborom Senata sve do septembra.
„Pošto se radi o neubičajeno dugom periodu, povlačenje njegove nominacije predstavlja logičan korak. Cela ta, svakako neobična, situacija može da bude uzrokovana i unutrašnje političkim razlozima u SAD, kao i razlozima koji su u vezi sa samim predloženim ambasadorom, ali može da reflektuje i trenutno stanje ukupnih bilateralnih odnosa SAD i Srbije. Unutrašnje politički razlozi u SAD bi se mogli ticati želje Trampove administracije da u potpunosti ovlada strukturama Stejt Departmenta koje su, nije tajna, bile jedna od ključnih tačaka otpora demokratske administracije povratku Republikanaca i Trampa u Belu kuću“, primećuje Brkić.
Ċinjenica da nema ambasadora SAD ni u Srbiji ni u BiH već više od pola godine, kako dodaje naš sagovornik, može da bude posledica želje Trampove administracije da korenito promeni politiku bivše demokratske administracije prema, u zapadne strukture neintegrisanim državama Zapadnog Balkana, BiH i Srbiji.
foto EPA/MICHAEL REYNOLDS
„Možda, američka administracija želi da bolje pripremi svoje nove ambasadore za ove dve zemlje. Razlog povlačenja Brnovića bi se mogao ticati i ličnosti samog predloženog ambasadora. Možda on nije prošao neke bezbednosne provere, ili, budući da je srpskog porekla, možda je u Stejt Departmentu procenjeno da bi pokazao previše naklonosti prema našoj strani. Međutim, uvek postoji i mogućnost da je i naša strana sugerisala američkoj da iz nekog razloga ne bi prihvatila novog ambasadora, ili da je sam g. Brnović odustao od nominacije, jer ga taj angažman remeti u profesionalnom, ili privatnom životu, budući da on nije karijerni diplomata“, navodi Brkić.
Prema njegovim rečima treći razlog povlačenja nominacije Brnovića za ambasadora SAD u Srbiji je svakako politički najizazovniji za našu stranu, a to je da je kvalitet naših bilateralnih odnosa umanjen neuspelom, navodno privatnom, posetom predsednika Vučića Floridi u maju mesecu.
*Ukoliko SAD ubrzo ne predloži novog kandidata, to će ukazivati na pogoršanje bilateralnih odnosa
„Dodatno je primetno i to da šef naše delegacije nije prisustvovao svečanoj večeri sa državnim sekretarom SAD Markom Rubijom u septembru, tokom zasedanja GS UN u Njujorku, kako god da je naša strana objašnjavala razloge za taj izostanak. Ukoliko ne bude ubrzo novog predloga za ambasadora SAD u Srbiji, to će svakako ukazivati na pogoršanje bilateralnih odnosa. Ličnost predloženog novog ambasadora, kada dođe do te nominacije, će sa druge strane odražavati i smer kretanja i kvalitet odnosa administracije predsednika Trampa prema predsedniku Vučiću“, ocenjune potpredsedik Srbija centra.
Foto FoNet Ana Paunković
*Trampovo očekivanje od diplomatske službe je i Nobelova nagrada












Warner Bros / Everett / Profimedia





Foto FoNet Milica Vučković
foto N1
Foto: N1/Printsreen
Mihajlo Brkić, autor stranka Srbija centar
foto EPA/MICHAEL REYNOLDS
Foto FoNet Ana Paunković



