16.2 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 15

Mehurići pod lupom: Da li je gazirana voda zdrava kao i obična

0
water droplets on glass surface

Sve veća popularnost gazirane vode kao alternative zaslađenim napicima pokrenula je brojna pitanja o njenom uticaju na zdravlje. Iako je svakako bolji izbor od sokova, stručnjaci analiziraju da li mehurići mogu parirati blagodatima obične, negazirane vode.

Мехурићи под лупом: Да ли је газирана вода здрава као и обична

Poslednjih godina svedoci smo prave ekspanzije gazirane vode. Od klasičnih kiselih voda do onih sa aromama, potrošači sve češće posežu za penušavim osveženjem kao zdravijom alternativom gaziranim sokovima i drugim zaslađenim pićima.

Ova promena navika je za svaku pohvalu, jer smanjenje unosa šećera direktno smanjuje rizik od gojaznosti, dijabetesa tipa dva i srčanih oboljenja. Međutim, dok mehurići prijaju nepcima, u javnosti se često vode debate o tome da li je gazirana voda zaista bezazlena.

Postavljaju se pitanja o uticaju gazirane vode na hidrataciju, zdravlje zuba, gustinu kostiju i sistem za varenje.

Hidratacija – da li mehurići prave razliku?

Osnovno pitanje koje se postavlja je da li gazirana voda hidrira telo efikasno kao i obična voda. Nauka je rekla da.

Brojne studije, uključujući i analizu koju je objavilo Američkog udruženja za srce, potvrđuju da nema značajne razlike u sposobnosti hidratacije između ove dve vrste vode.

„Za mnoge ljude koji ne vole ukus obične vode, gazirana varijanta može biti odličan saveznik i doprineti količini tečnosti koju unosimo na dnevnom nivou. Privlačnost mehurića može podstaći ljude da piju više vode tokom dana i tako ostanu adekvatno hidrirani“, objasnila je dr Kolin Munjos, profesorka zdravstvenih nauka sa Univerziteta u Hartfordu.

Карбонизација ствара осећај ситости у организму

Karbonizacija stvara osećaj sitosti u organizmu

Karbonizacija stvara osećaj sitosti, što može biti korisno za kontrolu apetita, ali istovremeno može umanjiti osećaj žeđi. To, u nekim situacijama, može dovesti do toga da osoba unese manje tečnosti nego što joj je zaista potrebno.

Ovu činjenicu je važno ne zanemariti tokom vrelih letnjih dana ili intenzivnih fizičkih aktivnosti, kada je potreba za vodom povećana. Zbog toga se preporučuje kombinovanje obe vrste vode kako bi se osigurala optimalna hidratacija.

Mitovi o kostima i o zubima

Jedan od najupornijih mitova jeste da gazirana pića “izvlače” kalcijum iz kostiju i smanjuju njihovu gustinu. Ova zabluda verovatno potiče iz poznate Fremingemske studije o osteoporozi iz 2006. godine, koja je povezala konzumaciju koka kola napitaka sa smanjenom gustinom kostiju kod starijih žena. Međutim, ključna reč je “kola”. Istraživači su zaključili da problem nije u karbonizaciji, već u fosfornoj kiselini koja se nalazi u ovim pićima.

Obična gazirana voda ne sadrži ovu kiselinu i naučni dokazi ne podržavaju tvrdnju da ona na bilo koji način šteti zdravlju kostiju.

S druge strane, zabrinutost za zdravlje zuba je opravdanija, ali zahteva precizno objašnjenje. Procesom karbonizacije, ugljen-dioksid se u vodi pretvara u slabu ugljenu kiselinu, što snižava pdž vrednost vode na 5 ili 6 , a normalna vrednost je 7.Ova kiselost može, tehnički, oštetiti zubnu gleđ.

Američka stomatološka asocijacija ovu kiselost klasifikuje kao “minimalno korozivnu”. Poređenja radi, gazirani sokovi sa šećerom i voćni sokovi imaju daleko nižu ph vrednost i znatno su agresivniji prema zubnoj gleđi. Da bi se rizik sveo na minimum, stomatolozi savetuju da se gazirana voda pije uz obrok, da se ne pije polako tokom celog dana i da se nakon konzumacije usta isperu običnom vodom.

Uticaj na varenje i kontrolu telesne težine

Gazirana voda ima i određene prednosti za digestivni sistem. Istraživanja su pokazala da može da poboljša sposobnost gutanja, kako kod mlađih tako i kod starijih osoba.

Газирана вода помаже у варењу хране

Gazirana voda pomaže u varenju hrane

Neke od studija ukazuju na pomoć kod lošeg varenja.

Mehurići podstiču osećaj sitosti, što znači da hrana duže ostaje u stomaku. Ovaj efekat može biti koristan za one koji žele da kontrolišu telesnu težinu, jer može da pomogne u smanjenju ukupnog unosa kalorija.

Za neke benefit, za neke problem

Zbog karbonizacije, gazirana voda može da izazove nadimanje i gasove u stomaku kod osetljivih osoba. Ljudima koji pate od sindroma iritabilnog creva (IBS) ili su skloni gorušici i gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti (GERB) generalno se savetuje da izbegavaju ili ograniče unos gaziranih napitaka.

Izbor gazirane ili obične vode svodi se na lične ukuse i potrebe, kao i individualno zdravstveno stanje. Najvažniji savet je uvek čitati deklaracije. Prava opasnost ne leži u mehurićima, već u onome što se ponekad dodaje u bocu – šećer, veštački zaslađivači ili visoke količine natrijuma. Čista, nezaslađena gazirana voda je bezbedna i zdrava opcija za hidrataciju.

Škotski Forest Gamp uoči Mundijala pešači 5000 kilometara zbog muškog mentalog zdravlja

0
silhouette of person walking under white clouds

Škot Kreg Ferguson privodi kraju nesvakidašnji podvig – pešačenje od Los Anđelesa do Bostona, dugo više od 5.000 kilometara. Cilj njegovog putovanja nije da stigne na prvu utakmicu svoje selekcije, već da skrene pažnju na značaj mentalnog zdravlja i prikupi novac za podršku ljudima u krizi.

Ferguson je “Tartan trek“ putovanje započeo 24. februara na doku Santa Monike u Kaliforniji, a posle 105 dana na putu i više od 5.100 prepešačenih kilometara, očekuje se da u Boston stigne neposredno pred prvu utakmicu Škotske na Svetskom prvenstvu, prvom na kojem će nastupiti posle 28 godina.

Posebnu pažnju privlači činjenica da celim putem nosi tradicionalni škotski kilt, sa namerom da postane prvi čovek koji je u toj odeći prepešačio čitave Sjedinjene Američke Države.

Iza podviga stoji i lična priča.

Škotlanđanin je šetnju posvetio prevenciji samoubistava i podizanju svesti o mentalnom zdravlju muškaraca, inspirisan tragedijom koja je pogodila porodicu njegovog najboljeg prijatelja Struana.

“Gubitak oca je verovatno najteža stvar koja može da zadesi jednog muškarca”, rekao je Ferguson, objašnjavajući šta ga je motivisalo da se upusti u ovaj izazov.

Ideja je nastala gotovo slučajno. Posle plasmana Škotske na Evropsko prvenstvo 2024. godine, Ferguson i njegov prijatelj razmišljali su kako da stignu do Nemačke. U šali mu je predloženo da do turnira – prošeta.

Ono što je počelo kao dosetka preraslo je u ozbiljan poduhvat.

Sa samo 20 godina prepešačio je put od Glazgova do Minhena i tom prilikom prikupio oko 100.000 dolara za humanitarne svrhe.

Novi plasman Škotske na Svetsko prvenstvo doneo je i novu ideju. Kada je postalo jasno da će Škoti jedan od mečeva igrati u Bostonu, Ferguson je odlučio da pređe čitav američki kontinent.

Svakodnevna borba sa umorom

Njegova rutina se nije menjala mesecima. Dan počinje u pet ujutru, nakon čega slede doručak i priprema stopala za novu deonicu. Do pola sedam već je na putu, a tokom dana prelazi i do 60 kilometara.

Na putu su ga čekali pustinja Mohave, visoke temperature na obodu Doline smrti, usponi kroz Stenovite planine i naporne deonice Apalača.

Ipak, kako ističe, fizički napor nije najteži deo izazova.

“Motivacija dolazi u talasima. Lako je biti odlučan na početku dana, ali posle nekoliko sati hoda bez pauze misli mogu brzo da se promene. Upravo ta borba sa samim sobom najveći je izazov”, objašnjava Ferguson.

Cilj – milion funti za podršku muškarcima u krizi

Sredstva prikuplja za dobrotvornu organizaciju koja se bavi mentalnim zdravljem u Škotskoj, a cilj je milion funti.

Novac će biti uložen u centre u kojima će ljudi moći bez uputa i dugih lista čekanja da razgovaraju sa stručnjacima kada im je pomoć najpotrebnija.

Do početka juna već je prikupio gotovo 300.000 funti, a veruje da bi završnica putovanja mogla da donese dodatnu podršku.

Ukoliko sve bude teklo po planu, Ferguson će u Boston stići neposredno pred meč Škotske i Haitija 13. juna. Potom će bodriti nacionalni tim i protiv Maroka, a dan posle te utakmice proslaviće 23. rođendan.

Njegov podvig dobija dodatno na simbolici jer će se završiti u junu, koji se obeležava kao mesec posvećen podizanju svesti o mentalnom zdravlju muškaraca.

Više od 700,000 ljudi godišnje izvrši samoubistvo, najmanje 600,000 njih su muškarci.

Genije koji je spojio kamen i nebo – Antoni Gaudi

0
brown cathedral during daytime

Genijalni arhitekta Antoni Gaudi stvorio je čuda, promenio lice katalonske metropole Barselone. Njegova dela, u kojima se spajaju priroda, simbolika i duboka vera, i 100 godina nakon njegove smrti fasciniraju milione.

Геније који је спојио камен и небо – Антони Гауди

Barselona, 7. juna 1926. godine. Ulice katalonske prestonice preplavljene su suncem. Među prolaznicima je i stariji čovek u iznošenom odelu. Dok zamišljeno prelazi preko šina na ulici, na njega naleće tramvaj linije 30. Niko ne prepoznaje starca koji leži na tlu bez svesti. Zbog zapuštenog izgleda prvo mu niko mu ne prilazi, taksisti odbijaju da ga voze u bolnicu.

Tri dana kasnije, 10. juna, starac umire u bolnici za sirotinju „Santa Kreu“. Tek tada gradom odjekuje vest: Barselona je izgubila svog najvećeg genija – Antonija Gaudija. Sahranjen je nekoliko dana pred 74. rođendan, u kripti Sagrade familije, u samom srcu svog životnog dela. Ispratila ga je cela Barselona čije je lice trajno oblikovao.

Njegova dela, u kojima se spajaju priroda, simbolika i duboka vera, i danas fasciniraju milione.

Vizionar i ekscentrični čudak

Antoni Gaudi, rođen 25. juna 1852. godine u Reusu na jugu Katalonije u Španiji, rano je razvio arhitektonski izraz koji je daleko iza sebe ostavio istorijske uzore.

Njegova stvaralačka energija bila je ogromna: istovremeno je radio na stambenim zgradama, sakralnim objektima i urbanističkim projektima. Stvarao je prostore u kojima statika, ornamentika i simbolika čine jedinstvo. Njegov stil se svrstava u katalonski modernizam, varijantu secesije koja zanatstvo, umetnost i simboličko oblikovanje stapa u sveobuhvatno umetničko delo.

Гауди из млађих дана

Gaudi iz mlađih dana

Fasade koje se izvijaju poput talasa, stubovi koji se granaju kao šumsko drveće i krovovi koji podsećaju na zmajeva leđa – Gaudi je u svemu tražio zakone prirode, verujući da oni pružaju najbolja rešenja za statiku i estetiku.

Kao mladi arhitekta, Gaudi je u Barseloni bio poznat kao pravi dendi. Uživao je u luksuzu, nosio skupocena odela krojena po meri, negovao bradu sa posebnom pažnjom, jeo u najboljim restoranima i kretao se u visokim krugovima.

Guelj – prijatelj i mecena

U to vreme 1878. slučajno je upoznao Eusebija Guelja industrijalca sa istančanim osećajem za umetnost. Bilo je to jedno od najplodonosnijih prijateljstava i pokroviteljstava u istoriji. Iz ovog odnosa između naručioca i arhitekte razvilo se duboko uzajamno divljenje i Gaudiju omogućilo da razvije svoj puni umetnički potencijal.

Radikalna transformacija i okretanje dubokoj veri, skromnosti i izolaciji nastupili su tek kasnije, prvenstveno podstaknuti tragedijama – smrću njegove majke, brata i sestre, i prijatelja Guelja – ali i potpunom opčinjenošću poslom na Sagradi familiji.

Још једно Гаудијево ремек-дело је парк Гуељ

Još jedno Gaudijevo remek-delo je park Guelj

Javnost je još za njegova života bila oštro podeljena. Za jedne je bio vizionarski inovator, za druge ekscentrični čudak. Njegov pustinjački život, ignorisanje društvenih normi i radikalno novi vizuelni jezik donosili su mu kritike i podsmeh.

Savremene karikature su njegove kuće ponekad prikazivale kao groteskne građevine ili kulise iz bajki.

Uprkos svemu, ovaj večiti neženja ostao je nepokolebljiv, pronalazeći oslonac u svojoj veri. Danas je čak sedam njegovih građevina uvršteno na Uneskovu listu svetske baštine.

Sagrada familija: „Biblija u kamenu“

Nijedna građevina ne predstavlja oličenje Gaudijeve vizije kao slavna bazilika Sagrada familija, njegovo poslednje i najznačajnije delo.

Саграда фамилија 2019. године

Sagrada familija 2019. godine

Gaudi je crkvu zamislio kao „Bibliju u kamenu“. Njeni tornjevi, portali i skulpture govore o Hristovom rođenju, stradanju i vaskrsenju. Od 18 planiranih tornjeva, do skoro je bila završena tek polovina, a od 2016. silueta Barselone počela je ubrzano da se menja podizanjem velikih tornjeva posvećenih Bogorodici, evanđelistima i Isusu Hristu.

Upravo ove, 2026. godine, istorija ispisuje nove stranice. Glavni toranj Isusa Hrista (Torre de Jesucristo) biće svečano otvoren tačno na stogodišnjicu arhitektine smrti, 10. juna. Sa ukupnom visinom od 172,5 metara – uključujući i 17 metara visok krst na vrhu u koji se može ući – ovaj toranj je od sada najviši crkveni toranj na svetu, svrgnuvši sa trona katedralu u nemačkom Ulmu (162 metra).

Papa Lav XIV će 10. juna svečano blagosloviti toranj, a planirano je da krst težak oko 100 tona, izrađen u Nemačkoj, uveče po prvi put zasvetli iznad Katalonije. Zanimljivo je da ovaj toranj, po izričitoj želji samog Gaudija, namerno ne nadvisuje obližnje brdo Monžuik (173 metra). Arhitekta je smatrao da ljudsko delo nikada ne sme da „nadmaši prirodna dela koja je stvorio Bog“.

Impozantna građevina danas raste u jedinstvenoj mešavini novokatalonske neogotike, secesije i moderne, a njeni delovi su od 2005. na listi Uneska. Papa Benedikt XVI osveštao je objekat 2010. A potpuni završetak celokupnog hrama planiran je za tridesete godine ovog veka, verovatno kada se navrši 200 godina od početka gradnje.

Унутрашњост базилике Саграда фамилија

Unutrašnjost bazilike Sagrada familija

Budžet od oko 25 miliona evra godišnje danas se u potpunosti pokriva od ulaznica oko četiri miliona posetilaca koji svake godine dođu da svedoče ovom čudu.

Kasa Batljo: Anatomija mita i organska estetika

Da Gaudijev stil izmiče svakoj uobičajenoj klasifikaciji, najbolje pokazuje Kasa Batljo u srcu Barselone. Talasasta fasada, svetlucavi keramički mozaici i krov nalik zmaju odlikuju ovaj arhitektonski dragulj.

U unutrašnjosti zgrade, organska linija se nastavlja bez ijednog ravnog zida. Tavanice, prozori i stepenice se pretapaju jedni u druge, stvarajući utisak da se krećete kroz živo telo ribe ili zmaja. U potkrovlju ovaj princip postaje posebno očigledan: parabolični lukovi nose krov, a često se porede sa kičmom ili ribljom kosti.

Кућа Батљо (La Casa Batlló)

Kuća Batljo (La Casa Batlló)

Ipak, Kasa Batljo nije samo estetska fantazija; ona je i trijumf inženjeringa. Sistem ventilacije bio je neobično moderan za to vreme – cirkulacija vazduha i regulacija temperature bile su precizno planirane kako bi prostorije bile funkcionalno optimalne.

Pogled u budućnost i Svetski kongres

Ova godina u Barseloni je proglašena za Gaudijevu godinu. Pored stogodišnjice smrti i otvaranja monumentalnog tornja, grad krajem meseca postaje i epicentar svetske arhitekture. Od 28. juna do 2. jula održaće se Svetski kongres arhitekata (UIA), koji će okupiti preko 10.000 stručnjaka, urbanista i više od 250 svetskih predavača.

Kroz stotine panela i radionica, oni će raspravljati o održivoj gradnji, klimatskim promenama i rešavanju stambenih kriza – temama koje bi i samog Gaudija, koji je u prirodi video održivo rešenje za sve probleme, sigurno duboko zanimale.

Vek nakon što je tiho otišao, Antoni Gaudi – za koga od 2000. godine teče i proces beatifikacije (proglašenja za blaženog) – življi je nego ikada. Njegova vera, pretočena u kamen, i dalje stoji kao večni most između prirode, ljudske mašte i Božije krive linije.

Drugi uzastopni poraz Krunićeve i Daniline u finalu Rolan Garosa

0
white line on brown surface

Srpska teniserka Aleksandra Krunić i Kazahstanka Ana Danilina poražene su u finalu ženskog dubla na Rolan Garosu od Čehinje Katerine Sinjakove i Amerikanke Tejlor Taunsend rezultatom 2:0, po setovima 6:2 i 7:5.

Други узастопни пораз Крунићеве и Данилине у финалу Ролан Гароса

Iako su imale svoje šanse u drugom setu, Krunićeva i Danilina su drugu godinu zaredom ostale bez trofeja u finalu Otvorenog prvenstva Francuske.

Srpsko-kazahstanski par je odlično otvorio meč i bez izgubljenog poena osvojio prvi gem. Uvodni deo seta protekao je u izjednačenoj borbi, a oba para su sigurno čuvala svoje servise.

Prelomni trenutak dogodio se u šestom gemu, kada su Sinjakova i Taunsend iskoristile pad u igri Krunićeve na servisu i napravile prvi brejk za vođstvo od 3:2. Nakon toga su podigle nivo igre, posebno sa osnovne linije, a novim brejkom u osmom gemu stigle su do ubedljivih 5:2.

Krunićeva i Danilina su u završnici prvog seta imale i brejk loptu, ali nisu uspele da produže neizvesnost, pa su favoritkinje posle 42 minuta igre povele sa 1:0 u setovima.

Mnogo bolju igru prikazale su prošlogodišnje finalistkinje na početku drugog seta. Odmah su napravile brejk za 2:0, a potom sigurnim servisima stigle do vođstva od 4:1.

U tim trenucima delovalo je da se meč potpuno okreće. Krunićeva i Danilina igrale su agresivnije, koristile greške rivalki i kontrolisale dešavanja na terenu.

Međutim, usledio je odgovor iskusnog tandema Sinjakova-Taunsend. Posle maratona u sedmom gemu, tokom kojeg su Krunićeva i Danilina spasle čak četiri brejk lopte, Čehinja i Amerikanka su ipak uspele da oduzmu servis protivnicama i smanje na 4:3.

Usledilo je potpuno izjednačenje na 4:4, iako su Krunićeva i Danilina imale priliku da ranije prelome set u svoju korist.

Najveću šansu propustile su pri rezultatu 5:4. Srpsko-kazahstanski par izborio je dve brejk, a ujedno i set lopte, ali ih nije iskoristio, što se pokazalo kobnim po njihovo samopouzdanje.

Kazna je stigla već u narednom gemu. Sinjakova i Taunsend su napravile novi brejk za vođstvo od 6:5, a zatim sigurnim servis gemom privele meč kraju i stigle do titule šampionki Rolan Garosa.

Sinjakova je tako nastavila niz uspeha u dublu i osvojila novi grend slem trofej, dok su Krunićeva i Danilina, uprkos porazu, još jednom potvrdile da pripadaju samom svetskom vrhu u konkurenciji parova.

Alarmantni podaci: Na preglede i operacije u Evropi čeka se mesecima, negde i godinama

0
Doctor writing on a patient's chart

Svako ko se razboli očekuje da će potrebnu medicinsku pomoć dobiti u razumnom roku, međutim, dostupnost zdravstvenih usluga širom Evrope sve više postaje pitanje kapaciteta sistema, pa pacijenti često moraju da budu veoma strpljivi. U praksi to znači da se na pojedine preglede i operacije u nekim evropskim zemljama čeka mesecima, pa čak i godinama, zbog čega stručnjaci upozoravaju na posledice koje takva kašnjenja mogu imati po zdravlje i kvalitet života pacijenata.

Alarmantni podaci: Na preglede i operacije u Evropi čeka se mesecima, negde i godinamaGetty © Helen King

Svima su zdravlje i prevencija veoma važni u životu, zato većina ljudi vode računa o ishrani, pokušavaju da treniraju i spavaju bar 7 sati. Ipak, kad dođe do toga da organizam zaista treba sačuvati ili lečiti, mnogi u Evropi se susreću sa dugim čekanjima i sistemskim problemima.

Statistike govore da više od jednog od deset pacijenata u Ujedinjenom Kraljevstvu koji treba da vide specijalistu čekaju duže od godinu dana na termin. Jedan od najvećih problema evropskih zdravstvenih sistema su liste čekanja, govori izveštaj Health at a Glance 2025.

“Odlaganje očekivanih koristi lečenja znači da pacijenti duže žive sa bolom i invaliditetom nego što je potrebno, a to može i pogoršati ishod lečenja”, navodi se u izveštaju, a piše Juronjuz.

Koliko se čeka na preglede

Čak i zakazivanje kod lekara opšte prakse ili medicinske sestre u nekim zemljama traje najmanje nedelju dana.

U Nemačkoj i Francuskoj, petina pacijenata čeka nedeljama samo da bi posetili lekara opšte prakse. U Švedskoj, 23 odsto pacijenata čeka više od nedelju dana da bi posetili lekara opšte prakse ili medicinsku sestru. U Francuskoj i Nemačkoj, to je jedan od pet (20 odsto), a u Velikoj Britaniji je blizu tog nivoa sa 18 odsto.

Kada se uračunaju i oni koji čekaju šest do sedam dana, udeo dodatno raste: Švedska (30 odsto), Francuska (28 odsto), Velika Britanija (27 odsto) i Nemačka (26 odsto).

Godinama čekanja na pregled kod specijaliste

Čekanje duže od godinu dana na pregled kod specijaliste je realnost za neke pacijente širom Evrope. Velika Britanija se najviše ističe: 11 odsto pacijenata je prijavilo da čekaju duže od godinu dana na pregled kod specijaliste. U Francuskoj i Nemačkoj taj udeo je 2 odsto.

Ali i kraća čekanja su zapravo duga – više od dva od pet pacijenata u Francuskoj (43 odsto) čeka između dva meseca i godinu dana, zatim slede 32 odsto u Velikoj Britaniji, 29 odsto u Švedskoj i 22 odsto u Nemačkoj.

Meseci čekanja na operaciju katarakte

Vreme čekanja za operaciju katarakte govori sličnu priču. Indikator meri udeo pacijenata koji čekaju više od tri meseca od specijalističke procene do lečenja.

U Norveškoj, četiri od pet pacijenata (81 odsto) sa ovom potrebom čekalo je duže od tri meseca 2024. godine. Finska je bila odmah iza njih sa 71 odsto.

Većina pacijenata je takođe čekala duže od tri meseca u Velikoj Britaniji (58 odsto), Portugalu (58 odsto) i Španiji (53 odsto). Poljska (13 odsto), Mađarska (17 odsto), Švedska (22 odsto) i Italija (27 odsto) imale su znatno niže udele.

Vreme čekanja na kataraktu duže nego pre pandemije

Među devet praćenih evropskih zemalja, vreme čekanja na operaciju katarakte poraslo je 2024. godine u poređenju sa 2019. godinom u sedam njih, pri čemu je pad zabeležen samo u Poljskoj i Mađarskoj, što odražava trajni uticaj pandemije. U Velikoj Britaniji, udeo pacijenata koji čekaju duže od tri meseca se više nego udvostručio, sa 22 odsto na 58 odsto. U Norveškoj je porastao sa 65 odsto na 81 odsto.

Zamena kuka: Čekanje blizu dve godine u Sloveniji

Medijalno vreme čekanja na zamenu kuka je takođe zapanjujuće. U Sloveniji su pacijenti 2024. godine čekali u proseku 667 dana, što je blizu dve godine. Poljska je takođe čekala duže od godinu dana sa 343 dana, a slede je Mađarska (209 dana) i Velika Britanija (174 dana). Ovo su srednje vrednosti, što znači da je polovina svih pacijenata čekala čak duže od ovde navedenih dana.

“Vreme čekanja za zdravstvenu zaštitu koja nije hitna je značajan problem zdravstvene politike u mnogim zdravstvenim sistemima gde pacijenti moraju da čekaju nedeljama ili mesecima da bi pristupili zdravstvenim uslugama”, kažu stručnjaci.

Zašto se vreme čekanja toliko razlikuje od zemlje do zemlje? Liste čekanja najčešće nastaju zbog neravnoteže između potražnje za zdravstvenim uslugama i kapaciteta zdravstvenog sistema da na tu potražnju odgovori.

Stručnjaci ističu da na dužinu čekanja utiču brojni faktori, poput raspoloživih kapaciteta, načina finansiranja zdravstva, broja medicinskih radnika, ali i sve veće potrebe za zdravstvenom zaštitom usled starenja stanovništva i razvoja novih medicinskih tehnologija.

Dugo čekanje na preglede i lečenje jedan je od važnih razloga zbog kojih deo građana ne uspeva da dobije neophodnu medicinsku pomoć na vreme.

Koliko košta turistički let ruskom svemirskom letelicom na Međunarodnu svemirsku stanicu

0
view of Earth and satellite

Većina nas još od detinjstva mašta da odleti u kosmos i bar na trenutak vidi delić te beskrajne vasione. Danas jeste moguće da odemo tamo, i to čak kao turista, ali takav “izlet” u orbitu nije ni približno jednostavan – neophodna je ogromna organizacija, strogo obučena posade, ali i dosta novca.

Koliko košta turistički let ruskom svemirskom letelicom na Međunarodnu svemirsku stanicu© РИА Новости/Иван Тимошенко

Iza leta u kosmos stoje složene pripreme, visoki tehnološki zahtevi i stroga pravila koja određuju ko uopšte može da se nađe na letelici. Iako se svemirski turizam sve više približava široj javnosti, on i dalje ostaje ekskluzivno i veoma ograničeno iskustvo koje zahteva i profesionalne članove posade i ogromna finansijska ulaganja. Upravo zato ovakvi letovi nisu nešto što se organizuje često, niti nešto što je dostupno većini ljudi, bar za sada. Koliko zapravo košta let u svemir?

Let namenjen za svemirskog turistu ruskom svemirskom letelicom do Međunarodne svemirske stanice košta približno 2 milijarde rubalja (oko 2,5 milijardi dinara), prema rečima generalnog direktora Roskosmosa Dmitrija Bakanova. Zbog visoke cene, kako je naveo, malo je zainteresovanih za takav vid turizma, ali Rusija takođe obučava kosmonaute drugih zemalja i organizuje njihove letove.

“Troškovi lansiranja dele se između učesnika misije. Pošto u posadi moraju da budu i profesionalni kosmonauti, cena jednog mesta za svemirskog turistu iznosi oko dve milijarde rubalja”, rekao je Bakanov.

Roskosmos namerava da istraživanje svemira učini pristupačnijim i razumljivijim mladima

Mladi ljudi su glavni pokretač napretka u raketno-kosmičkoj industriji, pa će Roskosmos težiti da istraživanje svemira učini pristupačnijim i razumljivijim mlađoj generaciji, nedavno je izjavio Bakanov.

“Svemir nije samo o najsavremenijim tehnologijama i naučnim otkrićima, već je i izvor inspiracije za milione ljudi. Naš cilj je da ga učinimo pristupačnijim i razumljivijim svima koji sanjaju o zvezdama, jer je istraživanje svemira zajednički san i zajednički poduhvat. Mladi ljudi su glavni pokretači napretka u našoj industriji i mi ih vidimo kao budućnost ruske kosmonautike”, kaže.

Puškinov dan: Rođendan velikog pesnika i Dan ruskog jezika

0
library shelf near black wooden ladder

Dan ruskog jezika i rođendan Aleksandra Sergejeviča Puškina obeležavaju se istog datuma s razlogom. Puškin se s pravom smatra utemeljivačem savremenog ruskog književnog jezika – upravo je on ruskom jeziku dao živost, lepotu i izražajnost, približivši ga običnom čoveku i obogativši ga novim rečima i stilskim mogućnostima. Zahvaljujući njegovom stvaralaštvu, ruski jezik je postao ono što danas jeste – bogat, melodičan i snažan instrument književnog izraza.

Puškinov dan: Rođendan velikog pesnika i Dan ruskog jezika© РИА Новости

Rusija 6. juna će obeležava 227. godišnjicu rođenja Aleksandra Sergejeviča Puškina. Zbog izuzetnog doprinosa razvoju savremenog ruskog književnog jezika, njegov rođendan obeležava se i kao Dan ruskog jezika

Od 1997. godine ovaj datum je državni praznik, a od 2011. godine tog dana se obeležava i Međunarodni dan ruskog jezika. Dan ruskog jezika je poseban praznik koji obeležava više od 260 miliona ljudi ne samo u Rusiji već i širom sveta, jer je ruski jedan od šest službenih jezika Organizacije ujedinjenih nacija. Pored toga, ruski jezik spada među najrasprostranjenije jezike na svetu i nalazi se među pet vodećih svetskih jezika.

Puškinov doprinos savremenom ruskom književnom jeziku

Puškin je izveo pravu jezičku revoluciju. Hrabro je približio književni jezik živom narodnom govoru, odbacio nepotrebnu kitnjastost i stvorio jasan, precizan i melodičan jezik koji je postao temelj savremenog ruskog izraza. Ruskom jeziku podario je posebnu fleksibilnost, živost i izražajnost. Upravo posle njegovih dela ruski jezik je dobio skladan oblik koji omogućava prenošenje i najsuptilnijih nijansi misli i osećanja. Zato se Puškin s pravom smatra utemeljivačem velikog i moćnog ruskog jezika koji se izučava i kojem se dive širom sveta.

Ovaj praznik poznat je i kao Puškinov dan. Kako se sam pesnik odnosio prema svom rođendanu, gde ga je dočekivao i u kakvom raspoloženju?

“Zar ću uskoro napuniti trideset?”

Aleksandar Sergejevič rođen je 26. maja 1799. godine po starom kalendaru (6. juna po novom), na praznik Vaznesenja Gospodnjeg. Kasnije je ovaj crkveni praznik povezivao sa najvažnijim događajima u svom životu. Prema svedočenju njegove sestre, Puškin je govorio da su se i njegovo progonstvo iz Peterburga (6. maja 1820) i rođenje prvenca (19. maja 1832) dogodili upravo na Vaznesenje. Međutim, sam pesnikov rođendan tokom njegovog života više nikada nije pao na taj praznik.

Većinu od svojih 37 rođendana Puškin je dočekivao na putovanjima, na drumu i u najneočekivanijim mestima.

Tako je svoj 21. rođendan dočekao u Jekaterinoslavu, teško bolestan nakon kupanja u hladnom Dnjepru. General Nikolaj Rajevski, koji se slučajno našao u tom kraju putujući sa porodicom, zatekao je Puškina “u bunilu, bez lekara”, ali, što je zanimljivo, sa papirom na stolu. Upravo je Rajevski predložio pesniku putovanje na Kavkaz i Krim, a taj slučajni susret podario je ruskoj književnosti poeme “Kavkaski zarobljenik” i “Bahčisarajska česma”.

Njegov 22. rođendan zabeležen je u kišinjevskom dnevniku:

“Ujutro je kod mene bio Aleksejev. Ručao sam kod Inzova. Posle ručka su mi došli Puščin, Aleksejev i Pestelj – potom sam bio u ovdašnjem zatvoru… Veče kod Krupenskih.”

Dvadeset peti rođendan pesnik je dočekao u neobičnim okolnostima: general-gubernator Voroncov poslao ga je u borbu protiv najezde skakavaca. Prema legendi, Puškinov izveštaj bio je kratak:

“Skakavci su leteli, leteli i sleteli. Sedeli su, sedeli, sve pojeli i ponovo odleteli.”

Međutim, na svoj 29. rođendan 1828. godine pesnik je bio u potpuno drugačijem raspoloženju. Proslavio ga je sam i napisao jednu od svojih najmračnijih pesama:

“Dare zaludni, dare slučajni,
Živote, zašto si mi dat?”

Razlog su bile cenzura, zabrana putovanja u inostranstvo i dve neuspešne prosidbe.

Stihom iz Evgenija Onjegina, “Zar ću uskoro napuniti trideset?” Puškin je razmišljao o prolaznosti vremena, a svoje rođendane najčešće je dočekivao na putu, u najrazličitijim krajevima Ruskog carstva. Upravo trideseti rođendan zatekao je Puškina na Vojno-gruzijskom drumu. U delu “Putovanje u Arzrum” opisuje kako je oko ponoći stigao kod varoškog starešine u Dušetu i, tražeći sobu, čašu vina i novac za vodiča, zamalo bio smatran razbojnikom.

Poslednji rođendan – 26. maja 1836. godine po starom kalendaru – Puškin je dočekao u Peterburgu. Vratio se iz Moskve samo nekoliko sati pre rođenja kćerke Natalije, a taj događaj postao je njegov najdragoceniji rođendanski poklon. Čestitao je supruzi i poklonio joj ogrlicu. Osam meseci kasnije odjeknuo je kobni hitac…

Verovao u znake, izazivao sudbinu: Mistična strana velikog Puškina

Puškin je izazvao ili bio izazvan na dvoboj oko 30 puta, iako se mnogi od njih nisu dogodili zahvaljujući pomirenju koje su postigli sekundanti.

Zanimao se za mistiku i gatanje, verovao je u predznake. Smatra se da su i njegov poslednji dvoboj pratila zlokobna predskazanja.

Puškin je bio poznat kao veoma sujeverna osoba koja svoje rituale nikada nije krila. U svojim memoarima Vladimir Dalj, Puškinov prijatelj, zapisao je pojedine piščeve “bubice” kojih se on nikada nije odrekao, a koje su, kako je govorio, bile nepogrešive. Kada bi izlazio iz kuće i nailazio na pogrebnu povorku, Puškin je verovao da to donosi sreću, a ukoliko bi u putu video mesec sa svoje leve strane, uzeo bi odmah da se moli i krsti tri puta. Nije se rukovao levom rukom i nikada nije davao ili uzimao nešto preko praga – smatrao je da je to loša sreća. Čak nije želeo ni da seda za sto za kojim sedi trinaestoro ljudi, jer – 13 je baksuzan broj. Međutim, sujeverje nije jedino što je bilo mistično u Puškinu: naime, pored tih svakodnevnih i pomalo besmislenih rutina, pisac je imao veoma izraženu intuiciju, pa čak i predskazanja.

Ispraćaj Pojasa Presvete Bogorodice, patrijarh poručio: Svetinja odlazi, ali blagoslov ostaje sa nama

0

Ima još mnogo, mnogo onih koji su želeli da dođu i da se poklone ovoj svetinji, ali zbog bolesti, neki zbog starosti, nemoći ili drugih bilo kakvih životnih okolnosti to nisu mogli. Neka znaju da mi – koji smo dolazili i vi – koji ste dolazili: došli smo i za njih, poručio je patrijarh Porfirije.

Nakon što se više od 800.000 vernika poklonilo Časnom pojasu Presvete Bogorodice, ova velika svetinja će danas, uz najviše crkvene i državne počasti, biti ispraćena iz Hrama Svetog Save nazad na Svetu Goru, u manastir Vatoped.

Svečani ispr.aćaj će, uz najviše crkvene i državne počasti, uslediti posle liturgije i akatista Presvetoj Bogorodici, uz učešće Garde Vojske Srbije, orkestra Ministarstva unutrašnjih poslova, folklornih društava, horova.

Patrijarh Porfirije i episkopi Srpske pravoslavne crkve i igumani i monasi manastira Vatoped, odakle je Pojas stigao, služili su liturgiju jutros u Hramu Svetog Save.

U besedi nakon liturgije u Hramu Svetog Save patrijarh Porfirije zahvalio je Gospodu što je i ovog puta pokazao da smo dostojna deca Svetog Save i Svetog kneza Lazara i njihovog zaveta.

“Časni Pojas Presvete Bogorodice se vraća u Svetu Goru, u sveštenu svetogorsku obitelj manastir Vatoped, ali mi znamo da blagoslov koji nam je taj Pojas doneo ne odlazi od nas. Ono što smo svi primili verom, molitvom i pokajanjem ostaje u našim srcima, u našem biću kao neprocenjivi i neprolazni dar Božji”, rekao je patrijarh Porfirije.

Napomenuo je da su se ovih dana reke ljudi slivale ka Hramu, dolazi su i stari i mladi, deca i roditelji, bolesni i zdravi, oni koji nose radost u srcu i oni koji nose težak krst svog života.

“Ima, mi to dobro znamo, i još mnogo, mnogo onih koji su želeli da dođu i da se poklone ovoj svetinji, ali zbog bolesti, neki zbog starosti, nemoći ili drugih bilo kakvih životnih okolnosti to nisu mogli. Neka znaju da mi – koji smo dolazili i vi – koji ste dolazili: došli smo i za njih! Neka znaju da će Presveta Bogorodica i njih blagosloviti i da njih nije zaboravila. Ona čuje i molitvu iz bolesničke postelje i uzdah iz porodičnog doma i suzu onog koji pati i koji strada u tišini. Njen pokrov nije ograničen mestom, prostorom i vremenom, niti njena ljubav zavisi od toga da li smo mogli telom da stanemo pred Nju, pred ovu svetinju. Tamo gde je živa vera, gde je molitva, tamo je i blagoslov Presvete Bogorodice, jer tamo je i blagodat Božja”, poručio je patrijarh Porfrije.

Kako je istakao, u vremenu koje je često ispunjeno bukom, nemirima, podelama i sukobima, ovde smo danima gledali jednu sasvim drugačiju sliku.

“Stotine hiljada ljudi su hodočastile u tišini, miru i slozi. Strpljivo su čekali noseći molitvu u srcu ne samo za sebe, nego i za svoje bližnje, za dobro svih, za mir među ljudima, za slogu u porodicama, za radost dece, za zdravlje bolesnih, za utehu onih koji stradaju i za svaki istinski duhovni napredak i rast. Mnogi su čekali i po deset, dvanaest, pa i četrnaest sati da bi celivali ovu svetinju. Čekali su u miru, strpljenju, u molitvi. Nikome nije bilo teško, jer tamo gde postoji ljubav, tamo gde postoji vera, ljubav prema Bogu, čovek ne broji ni korake, ne broji ni sate. Kada čovek stoji pred tajnom Božjom, tj. kada mi stojimo pred tajnom Božjom, pred živim Bogom, vreme prestaje da se meri časovnikom, a srce naše počinje drugačije da kuca i da živi drugačijim ritmom”, rekao je patrijarh.

Dodaje da su se mnogi pitali otkud to i to u Srbiji, kakva je to sila koja je pokrenula stotine hiljada ljudi da dolaze i strpljivo čekaju satima kako bi se poklonili jednoj svetinji.

“Neki su na osnovu svojih kapaciteta i mogućnosti pokušavali da ovaj događaj, jer to je događaj kao što je i Crkva događaj, objasne sociološkim, neki psihološkim ili čak političkim kategorijama i razlozima. Svako od njih je možda i prepoznao i pogodio poneki spoljašnji aspekt ovog našeg sabiranja, svetog sabiranja. Međutim, suština ostaje dublja od svakog spoljašnjeg objašnjavanja, suština ostaje neshvatljiva i nerazumljiva samo golom logikom ovog sveta i samo našim ljudskim raciom”, rekao je patrijarh.

Ističe da se ne radi o fenomenu koji može do kraja da se razume statistikom, logikom ili matematičkim formulama.

“Ovde je reč o veri. A vera je, draga duhovna deco, uvek veća od onoga što možemo izmeriti i izračunati. Ona je šira od našeg razuma, dublja od naših osećanja i uzvišenija od svega što možemo videti golim okom i što možemo dodirnuti svojom rukom. Ona naravno ne odbacuje ni razum ni telo, ali sve to preobražava, uzdiže u duhovnu sferu postojanja gde važi drugačija logika i postoje drugi zakoni. Vera ne obuhvata samo jedan deo našeg bića, nego nas obuhvata celovito, obuhvata čitavog našeg čoveka, i naš um, i naše srce, i dušu, i telo. Vera je, u krajnjoj liniji, sinonim ili druga strana ljubavi. A tamo gde postoji ljubav, nije dovoljna samo logika, logika ovog sveta, jer ljubav se ne dokazuje argumentima, isključivo i samo vidljivim. Ona je tajna, ona se živi, ona je iskustvo, ona je odnos, ona je susret i zajednica. Tako je isto i sa verom. Vera je živo iskustvo naše zajednice sa Bogom, a vera i ljubav zajedno rađaju poznanje, rađaju znanje. Nije obrnuto, ne prethodi znanje pa tek onda dolazi vera i ljubav. Vera i ljubav daju istinsko i pravo, potpuno i celovito znanje, poznanje Boga i poznanje čoveka. Tek kada istinski verujemo i istinski ljubimo, tada možemo i da poznajemo, kako nas uči Sveti apostola Pavle”, napomenuo je patrijarh.

Patrijarh je istakao da se Pojas Presvete Bogorodice vraća u manastir Vatoped, ali blagoslov ovih dana ostaje sa nama.

“Ostaje kao poziv da i mi budemo bolji ljudi, istinski hrišćani, narod molitve, narod mira, narod Božji. Neka bi molitva Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije bila sa nama. Neka bi nas one ukrepile i sačuvale našu svetu Crkvu, naš narod i sve ljude dobre volje. Neka bi ostala molitva u našim srcima: Presveta Bogorodice, spasi me! Presveta Bogorodice, spasi nas! Neka se molitva srodi sa našim bićem, neka postane naše drugo ja i prožme sve, neka bude stub i stožer našeg života, a onda će sve doći na svoje mesto i onda ćemo moći svi zajedno, zajedno sa svima svetima, a najpre sa Presvetom Bogorodicom, da slavimo Jednog u Trojici Boga, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin”, poručio je patrijarh.

Uoči liturgije, u Hramu Svetog Save okupio se veliki broj vernika, a Pojas je sinoć podignut na postolje, ispod kojeg vernici i dalje prolaze kako bi dobili blagoslov. 

Posle liturgije, oko 13 časova, uslediće moleban i nakon toga će Pojas biti ispraćen uz nastup orkestra i hora.

Patrijarh srpski Porfirije pozvao je verni narod, sveštenstvo i monaštvo da uzmu molitveno učešće u ovoj istorijskoj duhovnoj svečanosti“.

“Dođimo u naš zavetni hram na Vračaru da dostojno ispratimo veliku svetinju i visokoprepodobnog igumana vatopedskog Jefrema i njegovo sveto bratstvo”, navodi se u pozivu.

TANJUG/ JADRANKA ILIĆ

Pripreme za svečani ispraćaj Pojasa Presvete Bogorodice, su obavljene po blagoslovu patrijarha srpskog Porfirija, a uz saglasnost visokoprepodobnog arhimandrita Jefrema, igumana manastira Vatoped.

Zbog nezapamćenog interesovanja i vernika koji su satima strpljivo čekali u redovima kako bi celivali relikviju, boravak Časnog pojasa u Srbiji je, na inicijativu patrijarha Porfirija, produžavan čak dva puta.

Jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, stigla je 20. maja u Beograd, a tokom tradicionalne Spasovdanske litije proneta je beogradskim ulicama.

KOMEMORACIJA U ČAST EDINA AVDIĆA – FREDI MERKJURI KOMENTATORSKOG POSLA

0
lighted candles on black metal candle holder

(Starsport)

Od jednog od najboljih novinara regiona oprostili se brojni sportisti, sadašnji i bivši, novinari, ali i ljudi iz drugih sfera društva

Jedan od najboljih i najpoznatijih komentatatora, ali i sportskih novinara u regionu, Edin Avdić, napustio je ovaj svet u sredu, a komemoracija povodom njegove smrti održana je danas u beogradskoj Kraun Plazi.

Na poslednjem oproštaju od Edina našla su se brojna imena iz sveta košarke poput Dejana Bodiroge, koji je sedeo u prvom redu, košarkaša Boston Seltiksa Nikole Vučevića, nekadašnjeg košarkaša Partizan Mozzart Beta Aleksandra Saše Pavlovića, trenera Spartaka Vlade Jovanovića, te Dejana Radonjića… Tu je bio i Goran Ćakić, zatim Nenad Kostić, koji je bio Avdićev najbliži saradnik i sa njim činio komentatorski duo, kao i Darko Plavšić, te Edinove bivše kolege sa Arene Sport, ali i iz drugih novinarskih redakcija.

Među prisutnima su se našli i bivši košarkaši Milutin AleksićDušan Kecman, Luka Pavićević, ali i ljudi iz drugih sfera društva mimo sporta, poput glumca Sergeja Trifunovića.

Avdić je bio prepoznatljiv po načinu na koji je prenosio svoje utakmice, uvek je bio strastven, iskren, a veliki broj kontakata i prijateljstava koje je stekao tokom života i rada bio je evidentan na ovom tužnom događaju, u njegovu čast.

U sali je bilo nekoliko stotina ljudi, a objavljeno je da će sahrana biti održana u Sarajevu. Prisutnima se pored bliskih prijatelja obratio i Dejan Bodiroga:
“Poštovana porodico Avdić, poštovani skupe, danas se opraštamo od našeg Edina. Kažem našeg, jer smo ga svi doživljavali kao bližnjeg člana naše košarkaške porodice. Edin je bio jedinstven, autentičan u svojim nastupima. U svakoj kolumni koju je pisao unosio je celoga sebe. Legendarni prenosi obeležili su njegovu karijeru. Prepoznatljiv stil, nesporno košarkaško znanje, unosio je u svaki prenos. Emociju, strast i ljubav prema košarci – koja je izgubila puno. Regionalna, evropska, svetska. Ušao si u domove mnogih svojim znanjem, šarmom, a prenosio si košarku na najbolji mogući način i uspeo si da dopreš do srca mnogih navijača širom regiona i Evrope, i postavio si visoke standarde u svom poslu. Uvek se osećala ta ljubav prema košarci koja je bila iskrena, a pratio si sve – Evroligu, regionalnu ligu, NBA, NCAA, reprezentacije, bukvalno sve. Edin je bio više od novinara koji se svakodnevno usavršavao, i kroz razgovore s igračima, trenerima, košarkaškim radnicima, uvek tražio nova saznanja. Njegov rani odlazak ostavlja neizbrisiv trag u novinarstvu, gde je bio jedan od stubova svoje profesije. Ono što je izdvajalo Edina jeste njegova emocija, odnosno duša. Ta emocija je bila retka, velika iskrena. Bez glume, tanana za ovo vreme. Unosio je radost u svaku prostoriju u kojoj bi se pojavio, širok osmeh, specifičan humor i toplina je izvirala iz Edina i njegove duše. Dragi prijatelju, proveli smo mnogo sati, dana i noći zajedno. Sa mojim bratom i tvojim prijateljem pričali smo o životu, prijateljstvu, ali najviše o košarci. Ostaju mi prelepe uspomene na svaki naš trenutak proveden zajedno. Ostaje nam tvoj osmeh, glas, duboko urezan u našim srcima. Nedostajaće nam tvoj šarm, toplina, energija i emocija koju si nesebično delio. Dragoj porodici i prijateljima želim da izrazim najiskrenije saučešče. Počivaj u miru dragi prijatelju”.

(Starsport)(Starsport)

Pored predsednika Evrolige, na komemoraciji je pričao i Miloš Jovanović, koji je zajedno sa Avdićem vodio košarkaški podkast “Udvajanje”. Ceo govor je protekao u izuzetno emotivnom tonu, a među prisutnima se osetio muk prožet dubokim emocijama.
Kakav je život nekada. Edin i ja smo intenzivno radili zajedno pet-šest godina. Šta mogu da kažem o njemu kroz tu prizmu. Kao komentatora vi ga znate daleko bolje od mene. Bio je Fredi Merkjuri komentatorskog posla. U hiljadu glasova koji biste čuli u popularnoj muzici, jedan bi se izdvojio. U hiljadu glasova koji biste čuli u košarkaškom prenosu, jedan bi se izdvojio i niste mogli da ga pomešate ni sa jednim drugim. Bio je izuzetno jedinstven. Kada smo počeli da radimo zajedno, kako je on to voleo da kaže, kada se dva čoveka sakriju u malom prostoru sa nekoliko kamera, ne možete prevariti hemiju i ono što se dešava između njih. Kažu da je sa velikim igračima lako igrati. Sa Edinom je bilo najlakše. Šta god sam ja počeo da pričam, on je znao, šta god je on počeo da priča, ja sam znao. Nadovezivali smo se i nadopunjavali, ako se ikada za bilo šta u ovom životu budu pisale nekakve zasluge, neka to bude što sam odškrinuo vrata formata, što je mogao da pokaže boju svoje ličnosti i svog smeha koji možda ljudi nisu naučili u prenosima” rekao je Jovanović, a zatim u dahu nastavio:
Kako smo odmicali sa našim radom, ljude je počelo da zanima ne samo kakav je Zvezdin novi igrač, kakvo je novo pojačanje Partizana, šanse za titulu Bostona, Lejkersa, Barselone, Fenerbahčea… Već je ljude zanimalo kakav je, šta misli o Nuteli, Denzelu Vašingtonu, Tomu Kruzu, Bajagi i Instruktorima, Đorđu Balaševiću. I zahvaljujući tim pitanjima, ljudi koji su pratili njegov rad, on je uspeo da pokaže puno toga što će moći da se vidi dok god internet postoji, a nadam se da će to biti dugo. Oprostićete mi što ovo sve govorim kroz prizmu košarke, ljudi koji su ga znali možda malo bolje privatno su rekli svoje. Košarka je nešto što mu je dalo sve, on je dao sve njoj. Zahvaljujući košarci je došao u Beograd, zasnovao porodicu i postao to što jeste. Kada to kažem, ovih poslednjih par dana nakon tog događaja, bio sam na prvoj liniji komentara ljudi koji su upućivali sve vezano za Edina. To nije bilo 10, nije bilo 15, nego hiljade i desetine hiljada komentara koji dolaze i dolaze i dan-danas. Jedna stvar je zajednička. A to je da ljudi plaču bez obzira na godine, da li mlađi ili stariji, muškarci ili žene. Osećamo se kao da nam je umro neko iz kuće. Da ti to kaže pet ili 10 ljudi, rekli biste da su to emotivni ljudi, ali kada kažu svi, onda kažu da je takav utisak ostavljao na ljude koji su bili pored njega. Još jednu stvar koju sam pročitao jeste da su ljudi rekli da će im biti teško da prate sport i košarku sada kada Edina nema. Ne volim da se izražavam u tuđe ime, a posebno ne u ime onih koji nažalost više nisu sa nama, ali ovaj put ću uzeti sebi za pravo da kažem da bi vam Edin rekao da ne radite to. On je sve dao košarci i dao je ljubav za taj sport. Nas dvojica smo često umeli da pričamo u frazama, citatima i doskočicama, hoću da citiram autora kojeg smo često citirali ‘iako njega više nema, imamo mi još mnogo boljih utakmica’, slava mu” zaključio je emotivni Miloš Jovanović.

Jasno je da je Edin bio jedan od najboljih u svom poslu, a u takvom maniru je i ispraćen. Časno, dostojanstveno, okružen dragim ljudima sa kojima je provodio vreme, ali i onima koje je često pominjao tokom svojih prenosa. Generacije će slušati njegove kultne prenose na Jutjubu, a nema sumnje da će se na košarkaškim terenima širom regiona i dalje čuti “Teletović, sa parkinga…”

StarsportStarsport

StarsportStarsport

Starsport

Zemlja bez gužve koja poziva turiste: Skriveni raj u Pirinejima

0
a stone building with a clock on the front of it

andora

Za razliku od brojnih evropskih destinacija koje svake godine obaraju turističke rekorde, jedna mala država ima potpuno drugačiji problem. Andora želi više turista i zato je pokrenula kampanju kojom poziva putnike da otkriju njene planine, prirodne lepote i bogatu istoriju.

Najveći broj posetilaca u Andoru dolazi na jednodnevne izlete iz Barselone i drugih delova Katalonije, pa vlasti žele da ih podstaknu da ostanu duže i bolje upoznaju ovu neobičnu državu smeštenu u srcu Pirineja.

andora

Foto: Unsplash/kpesque9

Više od 90 odsto zemlje prekriveno je prirodom

Andora je jedna od najmanjih država na svetu i prostire se na svega 468 kvadratnih kilometara. Ipak, ono po čemu se izdvaja jeste impresivna priroda. Više od 90 odsto teritorije čine planine, šume i livade, dok je izgrađeno svega četiri odsto zemlje.

Naselja su uglavnom smeštena u dolinama, okružena planinskim vrhovima, kojih ima čak 65 viših od 2.000 metara. Oko deset odsto teritorije nalazi se pod zaštitom UNESCO-a, a zemlja je poznata i po velikom broju muzeja u odnosu na svoju veličinu.

Andora je omiljena među planinarima, ali i ljubiteljima zimskih sportova. Na raspolaganju je oko 300 kilometara uređenih skijaških staza, što je svrstava među najpoznatije ski-destinacije u ovom delu Evrope, kako prenosi Putni kofer.

Neobična država između Francuske i Španije

Glavni grad Andora la Velja nalazi se na više od 1.000 metara nadmorske visine, zbog čega nosi titulu najvišeg glavnog grada u Evropi.

Ova mala država smeštena je između Francuske i Španije i ima jedinstven politički sistem. Reč je o parlamentarnoj kneževini čiji su formalni suvladari predsednik Francuske i biskup španskog grada Urgelja, dok izvršnu vlast vodi demokratski izabrana vlada.

Zbog istorijske povezanosti sa obe susedne zemlje, većina stanovnika govori čak tri jezika – katalonski, španski i francuski.

Dug život, šoping i kvalitet života

Andora se često nalazi među zemljama sa najdužim životnim vekom stanovništva. Kao razlozi se navode čist vazduh, kvalitetna ishrana i aktivan način života.

Turizam predstavlja ključnu privrednu granu, ali značajnu ulogu imaju i bankarski sektor, trgovina i stočarstvo.

Ljubitelji kupovine posebno vole Andoru zbog velikog broja prodavnica i povoljnih cena. Na teritoriji ove male države nalazi se više od 1.000 radnji, koje su zatvorene svega četiri dana tokom godine.

U vremenu kada se mnoge evropske destinacije bore sa prenatrpanošću i dugim redovima, Andora pokušava da privuče posetioce upravo onim što joj ne nedostaje – mirom, prirodom i prostorom za uživanje bez gužve.