17.6 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 136

Duž starih i novih Puteva svile: Zaboravite na varvarsku zapadnu propagandu

0
grayscale photo of a person wearing a striped shirt

Prava, istinita istorija se oduvek ispisivala duž Puteva svile, u živom, pulsirajućem srcu Evroazije

Duž starih i novih Puteva svile: Zaboravite na varvarsku zapadnu propagandu© Maxiphoto

Zaboravite na istoriju koju ste do sada učili u školama. To je samo “zapadno-centrična” verzija istorije, istorija, viđena iz ugla takozvanog Zapada. Evropa je samo sićušno poluostrvo na zapadu velikog evroazijskog kontinenta. Prava, istinita istorija se oduvek ispisivala duž Puteva svile, u živom, pulsirajućem srcu Evroazije, u “Središnjoj zemlji”, Hartlendu.

Zaboravite i na varvarsku zapadnu propagandu, piše slavni brazilski publicista Pepe Eskobar za sajt “Fondacija strateške kulture”. To je veoma skučena i ograničena predstava o svetu. “Ono što je zaista važno jeste da su Drevni putevi svile, kao i (kineski) Sinđang, istinska raskrsnica civilizacija”.

Ovu složenu ravnotežu poremetila su turska osvajanja. Godine 1453, pod vođstvom sultana Mehmeda Drugog Osvajača, Turci su osvojili Konstantinopolj/Carigrad i proglasili ga za svoju prestonicu, koju su prozvali Istanbul. Drevni Putevi svile i složena ravnoteža starih imperija su prekinuti.

Trebalo je potražiti nove trgovačke puteve, od zapada na istok, što je omogućilo privremeni uspon zapadnih, pomorskih sila. Sada se istorija Evroazije ponovo vraća svom glavnom toku: drevni protagonisti ponovo stupaju na istorijsku scenu, naravno, pod novim maskama. Recimo, pod maskama kineskog vođe Si Đinpinga ili ruskog predsednika Vladimira Putina.

Sada se Eskobaru pružila prilika na nastavi putovanje koje je, zbog pandemije kovida, morao da prekine 2020. godine, duž starih i novih Puteva svile.

Svila kao simbol i moneta

Simbol – i stvarna moneta – tog sveta bila je svila. Svila nije bila samo luksuzni proizvod, već i monetarna jedinica (uporedite to sa ruskom rubljom): ključni element u trgovini. U početku, svila se proizvodila samo u Kini.

Godine 105. pre nove ere, nastavlja Eskobar, prva kineska diplomatska misija iskrcala se u Persiju, kojom su u to vreme dominirali Parti. Parti, koji su već zauzeli Baktriju, Asiriju, Vavilon i pojedine delove Indije, tada su bili ključni posrednici u transkontinentalnoj trgovini.

U međuvremenu, kineska svila je stigla i u Rim. Rimsko carstvo se danas, u zapadnoj istoriografiji, sasvim pogrešno predstavlja kao tadašnji “centar sveta”. U stvari, Rim je bio samo njegov okrajak.

Rimski vojnici su, dodaje Eskobar, prvi put videli svilu u bici kod Kare: “Legenda kaže da su svilene zastave, koje je postavila parćanska vojska, njihov blistavi izgled, uplašile rimsku konjicu. To je prvi slučaj da je svila doprinela ubrzanju pada Rimskog carstva”.

Misteriozna zemlja Seresu na Dalekom istoku

Svila je, u stvari, izazvala pravu ekonomsku revoluciju na Zapadu. Rimljani su je kupovali za suvo zlato. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje da li su Rim i Kina ikada ostvarile diplomatske kontakte, mada postoje neka svedočanstva o tome.

Paralelno s tim, postojao je i pomorski Put svile, najkasnije u vreme Aleksandra Velikog, kao što je postojao i Put začina. Kinezi su stigli do Indije, ubrzo potom i do Vijetnama, Malezije i Sumatre.

Rimljani su trgovali svilom, kopnom ili morem, arapskim brodovima, a da, pri tom, ništa nisu pouzdano znali o poreklu ove robe. Kako dodaje brazilski novinar, Rim nije otišao mnogo dalje od starih Grka u znanjima o “dalekoj, misterioznoj zemlji Seresu”.

Bilo kako bilo: skitski, partski i persijski karavani su se još od davnih vremena susretali sa kineskim karavanima, kako bi trgovali dragocenom svilom i drugim robama.

Go West!

Vratimo se u današnje vreme. Kako beleži Eskobar, koji je proputovao duž i oko auto-puta Karakorum, on je sada glavna tačka teritorija Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC) i jedna od ključnih tačaka kineskog projekta novih Puteva svile (BRI).

Kina je danas ono što je i bila najvećim delom istorije: visokoproizvodna i visokotehnološka sila, koja nema potrebe da bilo koga osvaja ili potčinjava; to je zapadni način dominacije, koji je varvarski i, na duži rok, neisplativ.

Putovanje u ovako daleku prošlost, istorijsko putovanje kroz vreme, može da nam osvetli i sadašnjost i budućnost. Osim toga, ne možemo govoriti o jednom Putu svile, već samo o “Putevima”, koji povezuju Istok i Zapad.

Eskobar nas podseća na čuvenu Šekspirovu metaforu: “Čitav svet je pozornica”. To pokazuje čitava istorija Puta svile, koja se odvija u znaku izreke Si Đinpinga: to je “razmena naroda sa narodima”, “ljudi sa ljudima”, i to ne samo trgovinska, ekonomska, već i kulturna – razmena ideja. A to je istinski duh drevnih i novih Puteva svile.

Eskobarovo putovanje okončalo se usred 70. godišnjice osnivanja Autonomne regije Sinđang Ujgur. Ujguri, muslimanski narod smešten na severu Kine, na severnoj ruti Puta svile, danas živi u znaku kineske kampanje “Go West”. (Zapad ovde označava bivše zapadne nerazvijene budističke pokrajine, sada nastanjene uglavnom turkijskim i muslimanskim narodima.)

Kampanja “Go West” je pokrenuta 1999. godine. Tada je niz državnih agencija i državnih preduzeća iz 14 kineskih provincija poslao ogromnu količinu sredstava i osoblja kako bi pomogli razvoju siromašnog ujgurskog Sinđanga.

Orvelovska cenzura opasnih i nedozvoljenih misli

Nedavno su Hongkonški univerzitet za nauku i tehnologiju i Hongkonški univerzitet objavili istraživanje koje belodano pokazuje da je britanski MI6 tokom 1990-ih instrumentalizovao manjinu Ujgura, što je pratila globalna Pi-Ar kampanja, sa eksplicitnim ciljem razbijanja Kine na tri dela.

Tome treba dodati jedan detalj, primećuje Eskobar: pokušajima MI6 da destabilizuju Kinu priključila se CIA, sa optužbama za “genocid” i logore za “prisilni rad i reedukaciju Ujgura”.

Predvođeni samim Ujgurima, piše Eskobar, pokušali smo da utvrdimo ima li u svemu barem zrno istine.

Šta su pronašli u kineskom Sinđangu? “Pa, izvinite”, piše brazilski novinar, “ali logori za Ujgure uopšte ne postoje”.

To je samo varvarska, drska i bezočna zapadna propaganda, koja se oduvek zasnivala na lažima i na cenzuri “nedozvoljenih” i “opasnih” misli, u najboljem stilu engleskog pisca Džordža Orvela.

DA LI PARTIZAN MOZZART BET IMA KONKURENTAN ROSTER I KO JE ODGOVORAN ZA TO?

0

Fotografija sa promocije Željka Obradovića, juna 2021. (©MN Press)

Navijači s pravom traže objašnjenje. A zarad mira u kući i daljeg rada, neko u Partizanu treba da preuzme odgovornost kako ovakvi propusti ne bi postali hroničan problem

Nije lako ovih dana raditi u Partizan Mozzart Betu, ni navijati za njega. Na već osetnu pauzu Šejka Miltona nadovezala se teška povreda Karlika Džonsa, koji će, po svemu sudeći, van parketa biti najmanje do početka 2026. godine. Time su Željko Obradović i njegov stručni štab ostali bez pravog plejmejkera i generalno bez dovoljno opcija u bekovskoj liniji, na već natrpan kalendar takmičenja.

U svemu tome, sinoć se navijačka energija na tribinama rasula na teme koje sa sportom nemaju mnogo veze, zbog čega su crno-beli makar delimično patili i na terenu.

Posledica svega navedenog bila je najslabija partija sezone, praćena najtežim porazom u poslednjih sedam meseci i košarkom Parnog valjka mučnom za gledanje u drugom poluvremenu. Košarkašima Pariza treba odati duboko poštovanje. Bez obzira na sastav i trenera, ne odustaju od svoje, za evropske uslove atipične igre. Na delu se videlo kako izgleda kada te sistem, koncipiran gotovo po uzoru na NBA franšize, uhvati u mašinu i ne pušta. To je jedna strana medalje. Druga se odnosi na Partizanovu borbu sa problemima o kojima se moralo razmišljati ranije.

Poraz kao takav publika u Areni i kraj malih ekrana verovatno bi lakše podnela, jer je Pariz zaista bio toliko bolji da deluje kako Partizan, u ovakvom sastavu, ne bi pobedio ni da se igralo još 40 minuta. Takve utakmice se dešavaju. Međutim, Željko Obradović je na konferenciji za medije izgovorio nešto što je odjeknulo:
“Da bismo bili konkurentni, treba nam roster, a mi ga u ovom trenutku nemamo — zbog povreda i zato što nismo potpisali neke igrače na vreme”.

Da li Partizan Mozzart Bet ima konkurentan sastav? I ko je, zapravo, odgovoran za to što ga, po Obradovićevim rečima, Parni valjak nema? Povrede su sastavni deo profesionalnog sporta i ne mogu se uvek sprečiti, ali se može delovati preventivno – kroz dobar oporavak, pravilnu ishranu i posvećenost telu. Klub, s druge strane, utiče na smanjenje rizika pametnom rotacijom i dovoljno širokom postavom da izdrži surov tempo evroligaškog života. I upravo u tom kontekstu treba čitati završni deo Obradovićeve izjave.

Najtrofejniji evropski trener poručio je da Partizan “nije potpisao neke igrače na vreme”. Ako se vratimo na početak meseca i izjavu posle meča sa Armanijem, Obradović je tada rekao:
“Pogledajte roster Dubaija koji ima 18 igrača, bez ijednog juniora… A ja imam Bošnjakovića koji je još junior, plus dvojicu momaka koji su već sa juniorskim timom. Koji je to roster? Ovih 12 igrača? Plus Murinen koji je tek došao… Uzmite i pogledajte rostere svih drugih timova, pa nađite jedan koji ima manje od 16 seniora”.

Kasnije se zahvalio upravi što mu je “napravila ovakav tim”. Poslednjih sedmica je nekoliko puta naglasio da ima puno poverenje u igrače, ali se između redova jasno osetilo nezadovoljstvo što posao na tržištu nije obavljen na vreme. Zašto nije? I čiji je posao bio da se obezbedi dovoljan broj igrača kako bi se izbegle alibi konferencije trenerskog velikana i preveliko opterećenje pojedinaca?

Lanac odgovornosti proteže se kroz tri ključne karike – predsednika Ostoju Mijailovića, sportskog direktora Zorana Savića i trenera Željka Obradovića. Samo ljudi iz kluba znaju kako izgleda piramida odlučivanja i kakva je dinamika dogovaranja i zaključivanja poslova, ali je još na početku priprema bilo jasno da je ekipa nekompletna. Nedostajala je prava zamena za Tajrika Džonsa, kao i još jedan bek u rotaciji nakon odlaska Frenka Nilikine, s obzirom na to da je Ife Lundberg već ranije bio precrtan. O problemu na centru Obradović je više puta javno govorio prethodnih dana. Pokazalo se da Dilan Osetkovski nije profil koji može da nadomesti Brendona Dejvisa, odnosno da nema te karakteristike potrebne da bude drugi centar. Uz to su Balša Koprivica i Ajzea Majk napustili ekipu. Klub je znao da će Dejvis otići još pre kraja prošle sezone, ali rešenje stiže tek sa Brunom Fernandom – mesecima kasnije. Povredu Karlika Džonsa niko nije mogao da predvidi, ali su upozoravajući signali pored puta postojali, nakon gotovo 70 odigranih minuta u Madridu i Vitoriji i još 21 protiv FMP-a, do trenutka povrede.

Niko ne tvrdi da su u Humskoj sedeli skrštenih ruku i čekali da pojačanje, narodski rečeno, padne s neba. Ali, činjenica je da nije urađeno dovoljno kako bi se na vreme zatvorile dve ključne pozicije. Obradovićeva deviza “nećemo da dovedemo nekog, samo da bismo ga doveli” ima smisla nakon promašaja sa Frenkom Kaminskim, Brunom Kaboklom, Ifeom Lundbergom… Globalni problem je siromašno tržište plejmejkera i centara. Oni sa kvalitetom brzo nađu angažman ili ne žele da napuste komforne zone u NBA, FIBA ligi šampiona ili drugim takmičenjima. U tom kontekstu, Partizan nije izuzetak, već samo jedan od kluba koji muči istu muku.

Nepoverenje prema mladim igračima dodatno komplikuje situaciju. Partizan nekada nije imao luksuz da kupuje skupa pojačanja u doselekciji, davao je šansu igračima iz svog sistema, dok danas, usled pritiska rezultata i manjka strpljenja, mladi talenti sve češće biraju američke koledže. I tu se ponovo vraćamo na novac – jer sve ima svoju cenu.

Kada se već pominju finansije, klub je ovog leta izašao sa rekordnim budžetom. Prema rečima predsednika Ostoje Mijailovića – 27.000.000 evra. Navijači su tome delom “doprineli” kroz plaćanje skupljih sezonskih karata, a prema istraživanju Mozzart Sporta, 17.500.000 evra namenjeno je igračima i stručnom štabu, što Partizan svrstava u gornji dom Evrolige. I dok se čeka dolazak centra Real Madrida Bruna Fernanda i potencijalni potpis NBA veterana Kamerona Pejna, brojke jasno govore da prostora za izgovore nema.

Sa takvim uslovima, Partizan je morao posao da uradi sistematično i na vreme. Morao je da uđe u sezonu sa širim rosterom, a ne da sada, gotovo panično, češlja tržište kako bi izbegao rezultatski sunovrat jer je rotacija kratka i vidljiv je manjak kvaliteta. Ona stara “bolje sprečiti, nego lečiti” u ovom slučaju odzvanja glasnije nego ikad ranije prostorijama u Humskoj ulici. Klub više nema luksuz da čeka i bira, mora da reaguje, svestan rizika. Pitanje je samo da li je taj rizik morao da dođe tek posle mesec dana takmičenja i gubitka motora ekipe, ili se sve moglo završiti još tokom leta?

Istinu o tome šta je sprečilo klub iz Humske da na vreme zatvori roster znaju samo oni koji donose odluke, pre svih Mijailović, Savić Obradović, kao i odgovor ko u Partizanu treba da se češe po glavi jer nije uradio domaći zadatak. Navijači s pravom traže objašnjenje. A zarad mira u kući i daljeg rada, neko u Partizanu treba da preuzme odgovornost. Kako ovakvi propusti ne bi postali hroničan problem.

ZVANIČNO: KATAI DO KRAJA KARIJERE U CRVENOJ ZVEZDI!

0

Aleksandar Katai (©FK Crvena zvezda)

Ono što je Mozzart Sport prvi najavio, sada je ozvaničeno – Aleksandar Katai potpisao je ugovor sa Crvenom zvezdom do juna 2027. godine!

To znači da će popularni Magiko ostati u Ljutice Bogdana praktično do kraja fudbalske karijere, jer će za dva leta imati punih 36 godina. Kako smo već pisali, vrlo je izvesno da će pošto okači kopačke o klin dobiti i funkciju u klubu.

Katai je jedan od najboljih fudbalera Crvene zvezde u 21. veku i na 330 utakmica je postigao 163 gola. Na večnoj listi strelaca ako se računaju samo takmičarske utakmice, ima 144 pogotka i šest golova ga deli od toga da prestigne Dušana Savića i probije se na treću poziciju. Takođe, Katai je i aktuelni najbolji strelac Mozzart Bet Superlige Srbije u istoriji, kao i treći fudbaler Zvezde sa najviše golova na evropskim duelima našeg kluba. Tokom dva mandata u Zvezdi iskusni fudbaler je osvojio šest titula domaćeg prvenstva, pet trofeja nacionalnog kupa, uz pet uzastopnih duplih kruna.

Ofanzivac iz Srbobrana je sezonu u Mozzart Bet Superligi započeo vrhunski, sa čak jedanaest pogodaka u sedam nastupa, na šta je uvezao još jedan gol i dve asistencije u kvalifikacijama za Ligu šampiona.

Iako je prethodnih par nedelja odsustvovao zbog povrede, Zvezdin Magiko igra sezonu svoje druge mladosti. Daleko je najbolje ocenjeni igrač šampionata po izveštačima Mozzart Sporta (7,42), a u prethodnom periodu bio je pozivan u reprezentaciju Srbije, gde je učestvovao u akciji kod prvog gola u pobedi nad Andorom u Leskovcu, a onda i asistirao Dušanu Vlahoviću za jedini pogodak na meču protiv Letonije u Rigi. Nakon toga, kada nije igrao, Orlovi više nisu ni postizali golove protiv Engleske, odnosno Albanije…

Brojevi su tu da se pišu i ostanu u almanasima, ali navijače Crvene zvezde verovatno mnogo više raduje onaj subjektivni deo priče, jer zbog majstora kakav je Katai se zapravo i dolazi na stadion. I dolaziće se još bar dve i po godine…

Tramp prekinuo trgovinske pregovore sa Kanadom posle sporne reklame iz Ontarija

0

U reklami, koju je finansirala kanadska provincija Ontario, citira se nekadašnji američki predsednik Ronald Regan koji je upozoravao da carine „nanose štetu svakom Amerikancu“. Tramp je na svojoj društvenoj mreži označio tu poruku kao „laž“ i „nečuvenu provokaciju“, nakon čega su pregovori odmah prekinuti. Nova američka administracija prethodno je uvela carine od 35 odsto na sav uvoz iz Kanade, posebno pogađajući automobilsku i čeličnu industriju, što je izazvalo oštre reakcije u Ontariju.

Savetnik Bele kuće Kevin Heset izjavio je da je Tramp „frustriran Kanadom“ i da pregovori „nisu bili baš kolegijalni“. „Pregovori ne idu dobro. Predsednik je veoma frustriran. On želi veliki dogovor sa Kanadom, baš kao što želi veliki dogovor sa Meksikom“, rekao je Heset, direktor Nacionalnog ekonomskog saveta, u intervjuu za Foks njuz.

Na optužbe iz Vašingtona reagovao je i kanadski premijer Mark Karni, istakavši da je njegova zemlja spremna da nastavi trgovinske razgovore „kada okolnosti to dozvole“. Karni je poručio da Kanada samostalno vodi svoju trgovinsku politiku i da će „nastaviti da brani interese svojih radnika i industrije“.

Tramp je ranije tokom dana naveo da Kanada „vara i da je uhvaćena“, pozivajući se upravo na reklamu iz Ontarija kao dokaz da „Kanada više ne pregovara u dobroj veri“. U pozadini spora nalazi se i predstojeća odluka Vrhovnog suda SAD koji bi ove godine trebalo da oceni da li Trampove globalne recipročne carinske tarife predstavljaju zakonitu upotrebu vanrednih ovlašćenja koje mu je dodelio Kongres, kao i da li bi sredstva prikupljena njihovom primenom trebalo da budu vraćena.

SERBIANNEWS/CANADA

Održana promocija knjige „Putovanje identiteta“

0
opened book on bed

Povodom promocije knjige „Putovanje identiteta“, autora Peđe Jovanovića i Ivane Tomić Blečić, scena pozorišta Madlenianum sinoć je bila mesto jedinstvenog putovanja kroz priče o identitetu. Događaj, koji ni malo nije ličio na klasičnu promociju knjige, okupio je brojnu publiku, a sav prihod od prodaje ulaznica namenjen je Fondaciji 1% za razvoj mladih talenata.

Autori su vodili publiku kroz interaktivno veče koje je otvorilo pitanja o ulogama koje svakodnevno igramo – kao roditelji, partneri, profesionalci i prijatelji, i o onim životnim trenucima koji nas teraju da se zapitamo: „Ko smo mi sada?“

Knjiga i sam događaj su kruna višegodišnjeg rada autora na njihovom jedinstvenom trening programu „Putovanje identiteta“. „Ova knjiga je nastala iz potrebe da otvorimo dijalog o trenucima koji nas redefinišu. Želeli smo da stvorimo prostor gde je u redu preispitivati se, a reakcije publike večeras su nam pokazale koliko je takav razgovor svima potreban“, izjavila je Ivana Tomić Blečić, jedna od autorki knjige.

Poseban pečat i najemotivniji trenutak večeri bio je nastup mladih talenata iz Fondacije 1%, koji su se pridružili autorima na sceni. Njihovo prisustvo simbolično je podsetilo da se svaka unutrašnja promena pojedinca preliva na celo društvo i na generacije koje dolaze.

„Uključivanjem mladih talenata, želeli smo da pokažemo kako se naša lična putovanja prelivaju na budućnost i kako podrška mladima jeste ulaganje u identitet celog našeg društva. Ovo je bilo veče gde smo inspirisali i bili inspirisani“, dodao je autor Peđa Jovanović.

Nakon jedinstvenog programa na sceni, gosti su imali priliku da razmene utiske na koktelu.

Više informacija o knjizi i autorima dostupno je na zvaničnom sajtu: www.myidentityjourney.com

Od šljive požegače do modernog džina: Kako destilerija „Čupić” čuva autentične ukuse Srbije

0

Destilerija Čupić

Na obroncima Cera, u selu Lipolist, kod Šapca, porodica Čupić više od decenije stvara rakije koje osvajaju ljubitelje ovog autentičnog pića. Njihov brend Poema danas nudi šest etiketa rakija i džin, a iza svake boce stoji pažljivo negovan proces, od izbora voća do završne kupaže i odležavanja. Predstavljamo vam priču o ukusu, ali i o upornosti i posvećenosti koja je srpsku rakiju podigla na novi nivo.

Srce Mačve u svakoj kapi pića

Destilerija „Čupić” osnovana je 2010. godine, ali tradicija na koju se oslanja daleko je starija. Na granici Pocerine i Mačve, dve generacije porodice spojile su znanje, iskustvo i ljubav prema domaćem piću. Ambicija je od početka bila jasna, a cilj je bio stvoriti rakiju koja će biti više od običnog destilata, piće koje u sebi nosi duh kraja iz kojeg potiče.

Tako je nastao brend Poema, čije ime nije slučajno izabrano. Poema označava priču ispričanu kroz piće, priču u kojoj se prepliću ljubav, priroda i tradicija. Danas se pod tim imenom proizvodi šest različitih etiketa rakije: šljivovica premijum kvaliteta, kao i rakije od dunje, kajsije, viljamovke, maline i selektovane šljive. Svaka od njih donosi različit karakter, ali sve povezuje pažljivo vođenje procesa i insistiranje na autentičnosti.

Destilerija Čupić

Strategija ukusa, a ne slučajnost

Iako mnogi rakiju doživljavaju kao tradicionalno piće koje nastaje u malim kazanima i porodičnim dvorištima, u destileriji „Čupić” proces se vodi s mnogo većom preciznošću i profesionalizmom. Kako objašnjava Dejan Debeljaković, tehnolog destilerije, u pitanju je strategija, a ne rutina.

Destilerija Čupić

„Proizvodnja vrhunskih rakija podrazumeva pravilan izbor sorte šljive, pravi momenat berbe, način prerade uz poštovanje tehnoloških procedura, pravilnu destilaciju, adekvatan izbor buradi za odležavanje, optimalno vreme odležavanja, brižljivu degustaciju, pravilnu kupažu odležalih destilata i adekvatnu finalnu doradu. Sve ovo utiče na konačan kvalitet proizvoda”, objašnjava Debeljaković.

Kako kaže, taj niz koraka zahteva posvećenost i disciplinu.

„Svako odstupanje može dovesti do gubitka karaktera pića. Upravo zato, ništa se ne prepušta slučaju, od izbora sorti do selekcije buradi”, dodaje on.

Destilerija Čupić

Autentičnost se gradi od samog početka procesa

Posebna pažnja posvećuje se voću koje se nalazi u sopstvenim zasadima, a deo sirovina dolazi i od lokalnih proizvođača. Sam ključ je u pravom trenutku berbe.

„Voće se bere isključivo u punoj tehnološkoj zrelosti. Pre početka prerade rashlađuje se na odgovarajuću temperaturu kako bi se izbegli rizici oksidacije, a samim tim i degradacije kvaliteta. Ovakvim stavom i visokom posvećenošću u svim fazama procesa obezbeđujemo autentičnost naših proizvoda iz srca Mačve”, objašnjava Debeljaković.

Na taj način, svaki plod postaje deo pažljivo vođenog procesa, a rezultat su rakije u kojima se jasno osećaju poreklo i teritorija, specifična kombinacija tla, klime i ljudskog znanja.

Spoj tradicije i savremene tehnologije

Jedan od najvećih izazova za proizvođače rakije danas jeste kako spojiti tradicionalne metode sa savremenom tehnologijom. Destilerija „Čupić” upravo na tom polju gradi svoj identitet.

„Tradicija za nas znači očuvanje i korišćenje starih sorti voća, pre svega šljive požegače, ali i drugih domaćih autohtonih sorti. Istovremeno, težnja ka vrhunskom kvalitetu podrazumeva primenu savremenih tehnologija: fermentacija u kontrolisanim uslovima, destilacija na vrhunskoj Kothe koloni, odležavanje u pažljivo odabranoj selekciji buradi renomiranih francuskih proizvođača, kao i korišćenje sopstvene hrastovine za izradu domaćih buradi”, ističe jedan od vlasnika Jovan Čupić.

Taj spoj starog i novog daje Poemi specifičan karakter. S jedne strane, čuva se duh Srbije i autentičnost šljive i drugih voćnih sorti. S druge strane, precizna kontrola procesa garantuje konzistentan kvalitet i prepoznatljivost, što je preduslov za izlazak na zahtevna inostrana tržišta.

Destilerija Čupić

Džin kao most ka novim generacijama

Odgovor na savremene trendove stigao je u obliku džina, pića koje poslednjih godina beleži globalni uspon. U destileriji „Čupić” želeli su da se uključe u taj talas, ali na svoj način, spajajući urbanu estetiku sa lokalnim identitetom.

„Džin je naš novi izazov, maštovita kreacija nastala iz entuzijazma i velikog broja oglednih destilacija, pažljivo osmišljenih kupaža i još više degustacija, koje su nas dovele do finalnog proizvoda. Za razliku od rakije, tehnološki zahteva potpuno drugačiji pristup u proizvodnji”, objašnjava Jovan Čupić.

Konačan rezultat je džin koji poštuje klasične standarde, ali ujedno nosi i lokalni pečat, zahvaljujući pažljivo biranim sastojcima karakterističnim za šabački kraj. Na taj način, destilerija se približila mlađoj, urbanoj publici, bez odricanja od svojih korena.

Pogled u budućnost

Planovi destilerije jasno pokazuju da ovo nije kratkoročna priča. Razvoj portfolija i širenje na inostrana tržišta postavljeni su kao ciljevi za naredne godine. Ambicija je da Poema postane prepoznatljiv srpski brend, sinonim za kvalitet i autentičnost, bez obzira na to da li je u pitanju rakija ili džin. U vremenu kada globalno tržište pića traži nove, originalne priče, Poema nudi spoj tradicije i inovacije sa teritorije Mačve pretočen u boce, koje se sve češće nalaze na stolovima i van Srbije. 

U bioskope stiže nova „Žikina dinastija“: Lude godine tri decenije kasnije

0

Žikina dinastija

Sam početak decembra u bioskopima širom Srbije biće rezervisan za nastavak najgledanijeg domaćeg filmskog serijala „Žikina dinstija“. Jedna od najomiljenijih komedija sa ovih prostora, koja je obeležila odrastanje generacija, dobila je svoj novi nastavak – „Povratak Žikine dinastije“, čija je velika beogradska premijera zakazana za 2. decembar u Sava centru.

Zbog velikog interesovanja, karte za premijeru biće distupne već od petka 24. oktobra na svim Tickets prodajnim mestima, Tickets blagajni u Sava centru i online.

Duhovit, emotivan i pun prepoznatljivog šarma koji je ovu priču učinio besmrtnom, „Povratak Žikine dinastije“ sada nam donosi priču o Miši Pavloviću, koga i dalje tumači Nikola Kojo, a čije ljubavne i egzistencijalne probleme budno prate Frau Elza, (Vesna Čipčić) i otac Boba (Vladimir Petrović).

Glavna linija priče prati Mišu kome dolaze sinovi koje dugo nije video, jer žive sa Natašom u Moskvi, ali kada stignu momci koji nose imena svojih pradeda – Žike i Milana, počinje nova luda godina, prepuna smeha, avanture, ali i porodičnih vrednosti.

Za sve one koju su dugo čekali nastavak ovog kultnog filma, svakako će najbolji uvod biti pesma “Stani tugo” koju izvodi Nikola Kojo u ulozi Miše.

U filmu ćemo gledati i Danijelu Dimitrovsku, Srđana Timarova, Mladena Sovilja, Jova Maksića, Galu Videnović, Slobodana Bodu Ninkovića, Ljiljanu Stjepanović, Milenu Predić, Tamaru Radovanović, Minu Nenadović, Katarinu Veljović ali i mlade nade: Nikolu Bruna i Gavrila Ivankovića.

Režiju potpisuje Milan Konjević, scenario Milena Marković, dok su producenti filma Milan Todorović, Ognjen Rakčević, Goran Peković i Jovan Marković, u produkciji Talking Wolf Productions, Olimp produkcije, i FITa. Film je snimljen uz podršku Filmskog centra Srbije i platforme Apolon, a bioskopska distribucija je poverena Art Visti.

Vitomir Maričić nam otkriva kako je zadržao dah 29 minuta pod vodom i oborio svetski rekord

0
man in blue shorts diving on water

vitomir maričić

Rekorder, istraživač, sportista i čovek koji neprestano pomera granice mogućeg, Vitomir Maričić  je ime koje u svetu freedivinga izaziva poštovanje. Njegov rekord od 29 minuta i 3 sekunde zadržavanja daha pod vodom, kojim je oborio Ginisov svetski rekord, obišao je planetu. Ipak, iza tog nadljudskog podviga ne stoji samo fizička priprema, već i duboka filozofija o učenju, strahu, znatiželji i ljudskoj izdržljivosti.

U razgovoru za BIZLife, ovaj rekorder iz Hrvatske otkriva kako izgleda svet tišine ispod površine, kako se nosi sa izazovima i šta ga i dalje pokreće nakon tolikih rekorda.

„Sport je mesto gde pravila važe jednako za sve“

Kada ga pitate kako bi se predstavio, Maričić ne nabraja medalje, rekorde ni titule. On počinje mnogo jednostavnije, iznutra.

Kaže da bi sebe opisao kao nekog ko voli da uči, istražuje i otkriva nove stvari, jer je u suštini znatiželjan po prirodi. Sport mu je oduvek bio prostor u kojem se oseća slobodno i pravedno, mesto gde je sve jasno i gde važe ista pravila za sve.

„Ako bih se morao predstaviti, mislim da bih se predstavio kao neko ko voli da uči, istražuje i otkriva nove stvari, posebno u sportu, jer su stvari tamo nekako pojednostavljene, barem bi trebalo da važe ista pravila za sve. Zato mi ta kompetitivnost ima više smisla nego u svakodnevnom životu.“

Taj sportski duh pratio ga je od detinjstva. Prošao je kroz različite discipline, ali ga je na kraju osvojilo ronjenje na dah,  disciplina u kojoj čovek ne nadvladava druge, već samog sebe. Danas Vitomir ne samo da se takmiči, već i predaje, trenira i edukuje nove generacije ronioca i kaže da mu je ronjenje na dah donelo fokus, mir i svest o tome koliko možemo da uradimo kada kontrolišemo sebe.

Ginisov rekord: „Veliko olakšanje, ali i najteži zaron u životu“

Kada se u junu 2025. godine, u Opatiji, pojavio snimak Vitomira Maričića koji 29 minuta i 3 sekunde mirno leži pod vodom, svet je bio fasciniran. Ljudi su komentarisali njegovu nadljudsku smirenost, ali on kaže da se iza tog trenutka krio ogroman pritisak i duga priprema.

„Kada se taj rekord dogodio, bilo je ogromno olakšanje“, priznaje Maričić. „Bio je to kompleksan projekat, pun neizvesnosti i faktora koji su morali da se poklope. Na kraju se sve dobro završilo i bilo mi je drago, ali iskreno, ne bih ponovo to pokušavao.“

Dok mnogi taj podvig vide kao vrhunac karijere, on ga posmatra drugačije. „Ako bih to uporedio s osvajanjem svetskog prvenstva, puno veću sreću i neko samopriznanje osećam nakon što osvojim svetsko prvenstvo“, objašnjava on i dodaje: „Rekord je više bio polukaskaderska disciplina, dosta neistražena. Ipak, bio je to jedan od najtežih zarona i najzahtevnijih trenutaka u mom životu“, ponosno kaže Vitomir.

Između putovanja, monotonije i finansija

Kao i u svakom ozbiljnom sportu, iza rekorda stoji rutinadisciplina i bezbroj sati ponavljanja. Maričić priznaje da freediving nije lak put, ne samo fizički, već i logistički, psihološki i finansijski.

„Nekome je najteži fizički aspekt, nekome mentalni, a nekome strah, dok kod nas postoji i taj praktični problem, na Jadranu nemamo dovoljne dubine za trening, pa često moramo da putujemo. Nije lako stalno biti na putu, menjati krevete, avione…“, kaže on u intervjuu za BIZLife i dodaje da je iscrpljenost često prisutna, ali i da se u njoj krije lekcija o strpljenju: „Nekad su to povrede, nekad finansije, nekad monotono ponavljanje treninga iz dana u dan. Ali, svako ko je vrhunski u nečemu prošao je kroz te faze. I sve to na kraju gradi čoveka, kroz uspone i padove, kroz male pobede i velika odricanja.“

Prvi rekordi i početak putovanja pod vodom

Zanimljivo je da je Vitomirov prvi ozbiljan projekat u ronjenju odmah bio svetski rekord i to pod ledom. Kaže da nije reč o ekstremno teškoj disciplini, već o nečemu što je jednostavno nepristupačno i zahteva posebne uslove.

„To nije nešto što puno ljudi radi, ne zato što je ekstremno teško, već jer je komplikovano organizovati“, objašnjava on i dodaje: „Kasnije su došli pravi takmičarski rekordi. Imao sam neku fizičku pripremu odranije, ljubav prema sportu i talente koji su se nadogradili treningom.“

Danas veruje da svako može biti iznenađen sopstvenim mogućnostima: „Ko god odluči da se posveti ronjenju na dah, vrlo brzo će se iznenaditi koliko zapravo može. Rezultati mogu biti blizu nacionalnih, a možda i svetskih rekorda.“

Rituali i mentalna priprema

Vitomir se ne oslanja na sreću, već na stanje uma. Za njega, ključ svakog uspeha leži u pripremi, ne samo fizičkoj, već i mentalnoj.

„Imam svoje obrasce, male rituale koji me uvode u stanje svesti koje mi treba pre nastupa, to su jednostavne, ponovljive radnje koje mogu izvesti bilo gde. Nekome sa strane to možda izgleda kao rutina, ali meni pomaže da uđem u fokus, da se uskladim sa sobom.“

U njegovom svetu, rituali nisu mistični, već praktični. „To je redosled kojim spremam stvari, način na koji dišem, kako razmišljam pre zarona. To je moj protokol koji me dovodi do mira i koncentracije“, kaže Vitomir Maričić.

Iako mnogima deluje zastrašujuće, Vitomir tvrdi da je freediving jedan od najsigurnijih sportova, pod uslovom da se radi kako treba.

„Možda deluje opasno, ali to je zapravo jedan od najsigurnijih sportova kojima sam se bavio, ako se poštuju pravila, nema mesta strahu.“

Za njega je strah često samo signal da nešto ne znamo dovoljno: „Kada to neznanje pretvorim u pravu informaciju, više nema straha. Onda mogu doneti informisanu odluku, da li ću nešto nastaviti ili neću. Tako brzo filtriram da li je strah bio koristan ili ne.“

Odmor, edukacije i novi rekordi

Nakon rekordne godine, Vitomir planira da zimu provede mirnije, u edukaciji, pripremama i odmoru.

„Sledeće na redu je malo odmoriti, držati časove, pripremiti kampove“, kaže on i dodaje: „Već od proleća kreće nova sezona i neki zanimljivi Ginisovi projekti. Mislim da će već početkom godine biti dosta zabavnih i izazovnih rekorda koje ćemo podeliti s javnošću.“

U njegovom kalendaru, izgleda, nema praznih meseci. I dok se mnogi tek spremaju da zadrže dah, Vitomir već planira sledeći zaron, još dublji, još tiši, još izazovniji.

Vitomir Maričić nije običan sportista koji pomera granice fizičke izdržljivosti. On je čovek koji spaja radoznalost, disciplinu i smirenost i koji u vodi pronalazi tišinu u kojoj se najglasnije čuje ono što je u nama.

ČIK DA VAS SAD VIDIMO

0
Foto: KK Partizan

Košarkaši Partizan Mozzart Beta (©ABA liga)

Košarkaši Partizan Mozzart Beta počev od duela sa Parizom (20.30) moraju da pronađu način kako da nadomeste odsustvo Karlika Džonsa

Da vidimo kako sada. Kako bez glavnog igrača i lidera tima. Onog koji daje ton napadačkoj igri i oko koga se sve vrti. Moraće Partizan Mozzart Bet da odgovori na ta pitanja ne samo večeras (20.30) protiv Pariza u okviru 6. kola Evrolige, već i u naredna tri meseca u kojima će biti bez pomoći omalenog organizatora igre koji je doživeo prelom pete metatarzalne kosti. Samim tim, biće na pravoj muci celokupan tim, ali će, ako ništa drugo, barem videti na čemu je. I za šta je.

Ophrvani kadrovskim problemima, crno-beli pristupaju današnjoj utakmici. Neće samo Karlik biti van tima, već i Šejk Milton koji se još nije oporavio od distorzije skočnog zgloba, dok blaže probleme sa prstom na ruci ima Mika Murinen te nije poznato da li će biti u sastavu.

Mada, i da ne bude, za njega će se naći zamena. Za Karlika Džonsa ne postoji! On je alfa i omega, toliko puta dokazano, a na startu ove sezone još jednom potvrđeno. Njegove dužnosti će u potpunosti preuzeti Dvejn Vašington koji će biti jedini zdravi plejmejker u ekipi (ili će istog oponašati).

Ružno je tako nešto reći, ali momak rođen u Nemačkoj se u neku ruku definitivno raduje ovakvom spletu okolnosti. Ne zato što mu je saigrač doživeo tešku povredu, već zato što će sada on biti u prvom planu. Imaće veću slobodu, ali i odgovornost. Više šuteva, više minuta – sve ono što voli, a što je dosada retko kada imao u Partizanu. Jer, nije nepoznanica da je često u paru sa Karlikom bio u neku ruku “ugušen”. Uglavnom za dobro tima pošto se već dobro zna kako neracionalan i ishitren zna da bude na parketu ponekad.
“Imamo najbolji posao na svetu. Igramo košarku. Dolazimo svaki dan nasmejani ovde, bez obzira na situaciju, bez obzira koliko je teško. Momci koje imamo, verujemo u njih, verujemo u sebe, kao i trener što veruje. Spremni smo. Može se i reći da sam ovo čekao, uzbuđen sam”, poručio je Vašington pred današnji okršaj čime je samo potvrdio koliko uživa u tome što je dobio ključeve tima.

Pomalo spletom okolnosti, ali više zbog igračke rapsodije koja je započela u Splitu, prelila se na špansku minu-turneju, i produžila do poslednjeg okršaja sa FMP-om kada je opet bio odlučujući faktor sa 31 postignutim poenom. I, nadaju se navijači tima iz Humske da će nešto slično biti i večeras.

Biće Dvejn Vašington pod ekstra opterećenjem u narednom periodu, ali i Sterling Braun. Sve dok ne dođe pomoć u vidu novog beka. Ako i dođe. Ili dok se ne vrati Milton. Ona toliko slušana priča da je sada momenat da neki drugi igrači iskoče je pomalo i prežvakana jer se dobro zna ko su vođe ovog tima i šta se od koga očekuje. I ko koliko može. Odnosno ne može.

Sigurno da je mogla da se izbegne Karlikova povreda da nije proveo toliko minuta u okršaju sa Panterima koji verovatno nije ni trebao da igra nakon izuzetnih napora protiv Reala i Baskonije, međutim pitanje je da li bi se izbegao poraz od FMP-a da on nije bio na parketu. Možda i bi, međutim sada je svakako suludo i nepotrebno o tome diskutovati.

To je što je. Moraju crno-beli da pronađu način da igraju i pobeđuju pod trenutnim okolnostima. Koliko god one teške i za neke opterećujuće bile. Ali, će barem biti načisti sa tim da li je ovaj tim limitiran ili u sebi ima junačke atribute.

ČOPOR VUKOVA JE KONAČNO DOBIO VOĐU

0

Saša Obradović i Kodi Miler Mekintajer (Foto: Starsport)

Nosi Kodi Miler Mekintajer nadimak ove neukrotive i mitske zveri, a njegove partije od početka sezone pokazuju da je u ovom momentu možda i glavni igrač Crvene zvezde

Teret očekivanja stavljen je na pleća Kodiju Mileru Mekintajeru nakon što je posle odličnih partija u Baskoniji opremu tima iz Vitorije zamenio dresom Crvene zvezde. Imao je iskusni plej lane ozbiljne amplitude u svojoj igri, neretko umeo da zasija, pa se ugasi, kao da ga nije ni bilo. Međutim, kao da je Amerikanac pred start ove sezone rešio neke stvari sam sa sobom i konačno postao lider na kojeg je Zvezda toliko čekala.

Sudbina je htela da Kodi baš protiv svog nekadašnjeg kluba odigra jednu od najboljih partija od momenta kada je Baskiju zamenio Beogradom. Upisao je Zvezdin organizator igre 20 poena, dva skoka, isto toliko ukradenih lopti i četiri asistencije. Nije potrebno biti previše košarkaški pismen da se pogledom na statistiku zaključi da je Mekintajer bio, uz Džordana Nvoru, najzaslužniji za nastavak crveno-bele bajke i činjenicu da je tim s Malog Kalemegdana stigao do četvrtog uzastopnog trijumfa u najelitnijem klupskom takmičenju.

Daleko bitnije je to što je iskusni bek bio motor Zvezdine mašinerije u delikatnim momentima sinoćnjeg meča. Počeo je Kodi utakmicu sa dve trojke i tako nagovestio da će ovo biti njegovo veliko veče. Međutim, nije Zvezdi polazilo za rukom da slomi Baskoniju sve do trećeg kvartala u kojem organizator crveno-belih imao ne samo poenterski učinak, već je agresivnošću u odbrani pokazao želju i odlučnost da se pitanje pobednika napokon reši. Osetio je Miler Mekintajer da protivnik krvari iz rana koje mu je svojim ugrizima naneo “Vuk”, kako sebe Amerikanac inače naziva.

Uostalom, zato je i sam napisao na X društvenoj mreži: “Mi o vuku, a vuk na vrata“.

Bila je ovo gotovo perfektna Kodijeva partija i krug od Baskonije do Baskonije došao je kao kruna njegovog dosadašnjeg boravka u Zvezdi.

Nije više Miler Mekintajer onaj koji će da blesne na jednom meču, pa da nestane na nekoliko narednih. Ne, nikako! Nema više onih amplituda koje će da upozoravaju da je Amerikanac nepredvidiv i neko na koga ne možete zbog toga u potpunosti da se oslonite. Postao je Kodi sinonim za kontinuitet, a njegove dobre igre protkane ulogom lidera nisu više izuzetak, već pravilo koje prerasta da postan aksiom.

Gotovo da nema statističke kolone u kojoj Miler Mekintajer nije nadmašio očekivanja. Kritikovan je njegov šut ranijih godina, a sada plej crveno-belih posle šest odigranih kola može da se pohvali zavidnim procentom uspešnosti za tri poena koji iznosi preko 40 posto. Poznat je njegov osećaj za asistenciju i tu o brojkama nije potrebno ni pričati. Dovoljno je istaći da kada je on na terenu Zvezdina igra izgleda poletnije, lepršavije i fluidnije, jer ne gleda Kodi sebi da kreira situacije, a saigračima šta ostane. Naprotiv, uz njega ceo tim izgleda bolje i sa pravom se može reći da je Miler Mekintajer prvi plej čete s Malog Kalemegdana – bez obzira koji mu NBA igrač bude bio konkurent u borbi za mesto startne jedinice.

Stiže Džered Batler, čeka se uporedno na oporavak Devontea Grejema, ali već sada je potpuno jasno da je crveno-beli čopor dobio vođu kakvog zaslužuje. Naoštrio je Kodi svoje očnjake, videlo se to još u prvom kolu protiv milanske Olimpije, kada bio jedna od svetlih tački u porazu od Manekena. Kako je on rastao iz meča u meč, tako je i ekipa igrala sve bolje. Od vuka samotnjaka napravljen je vođe, neko za kim će drugi da idu i oko koga će da se skupe u kriznim momentima. Nije Kodi jedan od grlatih i glasnijih u Zvezdinoj svlačionici, ali onim što radi na parketu konačno je kritičarima zapušio usta i pokazao da je ove sezone lider na kojeg se čekalo.

EVROLIGA, 6. KOLO

Sreda

Makabi Tel Aviv – Real Madrid 92:91
/Voker 27 – Hezonja 24/

Četvrtak

Asvel – Dubai 85:79
/De Kolo 24 – Bejkon 22/

Hapoel Tel Aviv – Monako 85:77
/Micić 22 – Džejms 20/

Olimpija Milano – Valensija 100:103
/Bolmaro 31 – Montero 18/

Barselona – Žalgiris 73:88
/Para 17 – Lo 20/

Crvena zvezda – Baskonija 90:72
/Miler Mekintajer 20 – Luvavu 24/

Petak

20.00: (3,20) Virtus (16,0) Panatinaikos (1,45)

20.30: (1,50) Partizan Mozzart Bet (16,0) Pariz (3,00)

20.45: (2,40) Bajern (15,0) Olimpijakos (1,70)