13.3 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 125

Zvezda prelomila Budućnost i slavila u derbiju ABA lige

0

Košarkaši Crvene zvezde savladali su ekipu Budućnosti rezultatom 95:79 (19:24, 22:17, 33:17, 21:21) u šestom kolu regionalne ABA lige.

KK Crvena zvezda (FOTO: KK Crvena zvezda) -

KK Crvena zvezda (FOTO: KK Crvena zvezda)

Za ovaj meč Obradović je odlučio da odmori Batlera i sačuva Nvoru za predstojeće duplo kolo u Evroligi.

Sjajan meč viđen je u Hali “Aleksandar Nikolić”, pravi evropski. Pregršt lijepih poreza, zakucavanja pokazali su igrači obje ekipe.

Đoković odlučio da ne igra na ATP finalu u Torinu, mijenja ga Muzeti

0
Foto: ATP

Najbolji srpski teniser Novak Đoković odlučio je da ne igra na ATP finalu u Torinu, a njegovo mjesto zauzeće Italijan Lorenco Muzeti, koga je savladao u finalu turnira u Atini.

Novak Đoković (Foto: EPA/GEORGE VITSARAS) -

Novak Đoković (Foto: EPA/GEORGE VITSARAS)

– Zaista sam jako želio da se takmičim u Torinu i da dam sve od sebe, ali poslije finala u Atini, nažalost, moram sa vama da podijelim da moram da se povučem zbog povrede. Zaista mi je žao zbog svih navijača koji su se nadali da će me vidjeti kako igram – vaša podrška znači mnogo. Želim svim igračima sjajan turnir i ne mogu da dočekam da se vratim na teren sa vama svima zajedno – napisao je Đoković na Instagramu.

Đoković, rekorder sa sedam titula, trebalo je da bude u “DŽimi Konors” grupi sa Karlosom Alkarazom, Tejlorom Fricom i Aleksom de Minorom.

U “Bjern Borg” grupi su Јanik Siner, Aleksander Zverev, Ben Šelton i Feliks Ože-Alijasim.

Nova pobjeda Denvera, novi tripl-dabl Nikole Јokića

0

Košarkaši Denvera pobijedili su na svom parketu ekipu Indijane rezultatom 117:100 (31:18, 25:29, 39:35, 22:18) u NBA ligi, uz novi tripl-dabl učinak Nikole Јokića.

Nikola Јokić (Foto: EPA/JOHN G. MABANGLO SHUTTERSTOCK OUT) -

Nikola Јokić (Foto: EPA/JOHN G. MABANGLO SHUTTERSTOCK OUT)

Bez većih problema Denver je pred svojim navijačima u “Bol areni” ubjedljivo savladao ekipu Indijane za četvrtu pobjedu u nizu i ukupno sedmu od početka nove NBA sezone. Trener Dejvid Adelman mogao je i da odmori neke igrače, a drugima smanji minutažu.

Timovi su se samo tokom uvodnih minuta smjenjivali u vođstvu, a onda su Nagetsi prvu četvrtinu zatvorili serijom 12:0 nakon koje su prvi put stekli opipljivu dvocifrenu zalihu – 31:18.

Do kraja meča domaćin više nije ispuštao vođstvo. Već u drugom kvartalu umakao je na ubjedljivih plus 19, a nije se uspaničio ni kada je Indijana početkom drugog poluvremena svela zaostatak na tri poena.

Brzo je domaćin otklonio mogućnost potpunog preokreta, da bi u posljednjih 12 minuta samo dotukao već slomljenog rivala. Rasla je prednost Nagetsa sve do najubjedljivijih plus 21.

Najzaslužniji za novu pobjedu franšize iz Kolorada bio je srpski reprezentativac Nikola Јokić koji je zabilježio tripl-dabl učinak – već šesti od početka sezone.

Somborac je u statističke kolone upisao 32 poena, 14 skokova i isto toliko asistencija. Sve to za svega 32 minuta na parketu i uz samo četiri promašaja iz igre – 10/14. Sa linije slobodnih bacanja bio je skoro savršen – 11/12.

Lidera su pratili Tim Hardavej DŽunior sa 17 poena (5/9 za tri) i Votson sa 16, dok su Kem DŽonson i DŽulijan Stroter ubacili po 12.

Među košarkašima Indijane, koji sada imaju skor 1-8, istakao se Endru Nembhard sa 22 poena i šest asistencija. Efikasniji je poenterski bio samo Eron Nesmit sa 25 poena, a 14 je sakupio Kamerunac Paskal Sijakam.

Posle veka tajnosti: Potomci Habzburgovaca izlažu carske dragulje javnosti u Kanadi

0

Potomci poslednjeg austrougarskog cara Karla I saopštili su da će javno izložiti kolekciju carskih dragulja koji su od Drugog svetskog rata bili sakriveni u Kanadi, uključujući i čuveni firentinski dijamant za koji se verovalo da je zauvek izgubljen.

Ovu kolekciju nakita carska porodica je od Drugog svetskog rata tajno čuvala u trezoru kanadske banke, prenosi mađarski portal Hirado.hu.

Posle Prvog svetskog rata, 1919. godine, kada je Austrija postala republika, carska porodica je proterana iz zemlje, a veći deo porodične imovine je konfiskovan.

Samo je nekoliko ličnih stvari, uključujući i privatni nakit carske porodice proglašeno privatnim vlasništvom i prenet je u Švajcarsku, dok je zvanični carski nakit ostao u Beču, gde je i danas izložen.

Poslednji austrougarski car Karlo I, naredio je svojim potomcima da iz bezbednosnih razloga čuvaju porodične dragulja u tajnosti najmanje sto godina.

Karlova supruga carica Zita je posle muževljeve smrti trpela progon nacističkog režima jer je otvoreno kritikovala i pružala otpor Hitlerovoj diktaturi zbog čega je cela carska porodica pobegla u Kanadu neposredno pre nego što je na samom početku rata njihov dom u Belgiji bombardovao nemački Luftvafe.

U privatnoj carskoj kolekciji nakita je i čuveni firentinski žuti dijamant, dragulj veličine oraha koji je nekada bio jedan od najvećih poliranih dragulja na svetu, nekadašnje vlasništvo velikog vojvode Toskane u Firenci, zbog čega je nazvan firentinski dijamant.

Međutim, nakon smrti poslednjeg člana porodice Mediči koja je upravljala Firencom, došao je u posed Habzburgovaca.

Kolekcijom trenutno upravlja kanadska fondacija čiji su korisnici potomci porodice Habzburg, a nakit će ostati u Kanadi i biće dostupan javnosti u bliskoj budućnosti, navodi mađarski portal.

SERBIANNEWS/CANADA

Darko Rajaković napravio hit NBA lige: Četiri pobede u nizu i ne planira da stane

0
Darko Rajakovic

Košarkaši Toronta upisali su novu pobedu u NBA ligi, a ubedljiv trijumf protiv Atlante (109:97) je čak četvrti u nizu za ekipu srpskog stručnjaka Darka Rajakovića. Iako je sezona počela turbulentno, a tim iz Kanade izgubio čak četiri od prvih pet mečeva – sada je situacija potpuno drugačija jer Reptorsi imaju pozitivan učinak.

Samo su Lejkersi na zapadu i Pistonsi na istoku trenutno u boljem nizu rezultata od Toronta, koji je nakon četiri uzastopna trijumfa “pozitivan”. Rajakovićev tim ima skor 5-4, što je u ovom trenutku dovoljno za osmo mesto Istočne konferencije, ali uz napomenu da pet pobeda ima i nekoliko timova iznad.

Imajući u vidu da su Toronto Reptorsi prethodnu sezonu u NBA ligi završili na mestu koje ne vodi u doigravanje, a da su na kraju ligaškog dela imali skor 30-52, već sada se može reći da se vidi napredak. Tim Darka Rajakovića deluje mnogo takmičarskije nastrojen nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Zapravo, još od kako je jedini kanadski tim osvojio NBA titulu predvođen Kavaijem Lenardom, 2019. godine.

Kako je Toronto pobedio Atlantu?

Što se tiče devetog meča u sezoni za ekipu iz Kanade, ona je izvojevana na gostovanju Atlanti koja je imala nekoliko veoma zapaženih aktera. Najbolji strelci na meču bili su Džejlen Džonson (21) i Nikel Aleksander-Voker (20), dok su Toronto Reptorse vodili Brendon Ingram (20), RJ Beret (19) i Imanuel Kvikli (18). Košarkaši Toronta Skot Barns (14 poena, 10 skokova) i Džejkob Poeltl (12 poena, 10 skokovA) ostvarili su dabl-dabl učinke i tako pomogli timu da stigne do pobede.

Nakon prve četvrtine u Džordžiji bilo je nerešeno (26:26), a Atlanta je do poluvremena stekla osetljivu prednost i sa čak devet poena viška otišla na odmor. Imala je Atlanta čak 15 poena prednosti sredinom druge deonice, bila na dvocifrenom odstojanju i u trećem periodu, ali to nisu uspeli da sačuvaju. Fantastična četvrta deonica momaka iz Kanade donela je pobedu Toronte, a 12 razlike na kraju su ujedno i maksimalna prednost koju je tim Darka Rajakovića imao na ovom meču.

SERBIANNEWS/CANADA

Duh Japana kroz note na koncertu u Istorijskom muzeju Srbije

0
a close up of a person playing a keyboard

U Istorijskom muzeju Srbije održan je koncert japanskog trija JUI. To je treći koncert klasične i popularne muzike u okviru šeste sezone ciklusa „Muzikom kroz muzej”. Koncert je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Srbije.

Naziv trija JUI potiče od drevne reči iz regije Tohoku u Japanu koja označava vezu zasnovanu na dubokom poverenju i čvrstoj povezanosti srca i uma. Tako svaki muzički glas u triju postaje pripovedač koji priča jedinstvenu priču koja se zove muzika.

Pripremila Vera Janković Raičević

Pokreni video

„Pre tri godine sam došla prvi put u Srbiju i bila oduševljena vašim narodom, vašim temperamentom, srčanošću, ali i tom divnom nostalgijom koja se oseća u vašim pesmama. Drago mi je što se poezije i muzika japanskog i srpskog u mnogome kompatibilne”, kaže Jošiko Kaduta.

Trio JUI čine sopran Takako Hiraoka, mecosopran Jelena Končar i pijanistkinja Jošiko Kadota, koje izvode umetničke melodije iz Japana i Srbije. Trio je formiran tokom posete Jelene Končar Japanu 2023. godine.

„Uvek je jako interesantno sarađivati sa njima. Naše kulture koliko su različite na neki način su i bliske. Oni možda tako ne deluju ali poseduju jednu vrstu srčanosti koje se možda ne vidi na prvi momenat. Mi smo se upoznali 2023. kada sam ja putovala u Tokio, u okviru razmene Kizuna, i tada smo rešili da ostvarimo trio i nastupamo jednog dana u Srbiji”, ispričala je meco-sopran Jelena Končar.

U šestoj sezoni ciklusa „Muzikom kroz muzej” publiku očekuju koncerti renomiranih domaćih muzičkih umetnika i mladih talenata, a pored gostiju iz Japana nastupaće i gosti iz regiona i Italije.

Međunarodni salon urbanizma – moderna arhitektura i prostorno planiranje sve više okrenuti prirodi

0
a person walking in front of a building

Međunarodni salon urbanizma svake godine se održava u drugom gradu, a ove godine je deo programa „Zrenjanin – prestonica kulture Srbije”. Smotra urbanista, 34. po redu, na kojoj je predstavljeno 126 radova, potvrđuje da su moderna arhitektura i prostorno planiranje sve više okrenuti čoveku i prirodi.

Salon rangira radove u 12 strukovnih kategorija, a velika nagrada 34. Međunarodnog salona urbanizma pripala je zajedničkom projektu stručnjaka iz Srbije i Severne Makedonije.

Pripremio Branislav Prokić

Pokreni video

„Radi se o nagradi za studiju urbanog razvoja za novi prostorni plan za Republiku Severnu Makedoniju. Naša saradnja je, ja bih rekla, dugogodišnja, nije samo na ovom projektu, a ovo je rekla bih, kruna ove saradnje”, izjavila je Ana Utiš Kordar iz Skoplja, dobitnica Velike nagrade Salona.

Posebna nagrada uručena je za delo Srećan grad.

Srećan grad podrazumeva prvo da vi možete da uzmete za ruku vašu decu i da šetate mirno, da se ne gušite, da postoji zelenilo, da možete da odete u park, da sa prozora vidite drvo – to je dosta važno!”, rekla je dr Eva Vaništa Lazarević, dobitnica Prve nagrade Salona u kategoriji Publikacije.

Imperativ okupljanja urbanista je unapređenje životnog prostora i traženje balansa između urbanog i prirode. Šestočlani žiri 34. Salona nije imao ni malo lak zadatak.

„Svaki plan predviđa i ima svoja pravila, standarde i kriterijume i svakim planom je predviđen procenat zelenila za svaku namenu. Međutim, malo kasnije, kod sprovođenja planskih dokumenata dolazi do promena u realizaciji”, kaže Tatjana Simonović, predsednica 34. Međunarodnog salona urbanizma.

„To je važno za nas koji učestvujemo u Salonu i koji organizujemo da se upoznamo sa svim gradovima u kojima naši urbanisti deluju. A važno je i za kolege iz cele Srbije, pa i inostranstva, jer ovo je međunarodni salon na koji dolaze kolege iz čitavog regiona, ali i iz daljeg inostranstva, na primer iz Portugalije, a imamo i radove iz Ruande, Japana…”, rekao je dr Božidar Manić, predsednik Udruženje urbanista Srbije.

Svi pristigli radovi i projekti tradicionalno će biti sačuvani kao zbirka dostupna naučnim, obrazovnim i javnim institucijama – dragocena literatura budućim stručnjacima arhitekture i prostornog planiranja u savremenim stremljenjima uređenja gradova po meri čoveka.

Nova mapa otkriva 300.000 kilometara drevnih rimskih puteva, a to je samo tri odsto ukupne mreže

0
a stone wall with a stone walkway

Ispostavlja se da, ipak, ne vode svi putevi u Rim, barem ne u bukvalnom smislu. Nova mapa antičkih kopnenih ruta carstva gotovo je udvostručila dužinu potvrđene mreže rimskih puteva, sa 190.000 na 300.000 kilometara, a glavni čvorovi nalaze se daleko od samog Rima.

Da rimljanska građevinska umešnost bude još impresivnija, mapa nazvana Itiner-e predstavlja, u najboljem slučaju, samo tri odsto cele mreže rimskih puteva, kaže tim na čelu sa arheologom Tomom Brugmansom sa Univerziteta Orhus.

„Ovo je bilo ogromno iznenađenje i trezveno shvatanje – putevi su jedna od najzagonetnijih tema rimske arheologije i istorije, bili su svuda, imamo izreke poput ‘svi putevi vode u Rim’. Kako je moguće da samo za tri odsto znamo lokaciju sa sigurnošću? Ovo je zapravo izuzetno konstruktivan nalaz. Zahvaljujući našem radu, znamo da precizno lociranje rimskih puteva zahteva mnogo više istraživačke pažnje“, rekao je Brugmans za Sajens alert.

Staro Rimsko carstvo imalo je ogroman uticaj, sa dalekosežnom dominacijom koja je na svom vrhuncu obuhvatala pet miliona kvadratnih kilometara, kojom se upravljalo iz centra u Rimu, blizu obale Italije. Danas njegovi odjeci žive i dalje – u književnosti i propagandi, grafitima, umetnosti i arhitekturi.

Rimska mreža puteva bila je gotovo legendarna – povezujući carstvo i kojoj se pripisuje ključna uloga u ekspanziji i održavanju Rima. Takva je bila njihova izrada i dokumentovanje da, čak i hiljadama godina kasnije, i dalje pronalazimo te drevne putanje, ponekad na najneočekivanijim mestima.

Мапа свих до сада познатих римских путева

Mapa svih do sada poznatih rimskih puteva

Putevi nam mogu mnogo reći o starim Rimljanima. O tome kako su se kretali i trgovali jedni s drugima, o obimu i vremenskoj liniji širenja carstva i o tome kako su se bolesti širile. Ipak, dostupni podaci o rimskoj mreži puteva bili su stari i fragmentarni.

Brugmans i njegov tim pokrenuli su projekat Itiner-e kako bi centralizovali mapu na jednom mestu i učinili informacije slobodno dostupnim svakome ko želi da ih koristi.

„Glavni doprinos projekta je što na otvoren i transparentan način objedinjuje sva istraživanja o lokacijama rimskih puteva – svaki od 14.769 segmenata sadrži izvore korišćene za njegovo lociranje i stepen sigurnosti lokacije. Ovo je prvi otvoreni skup podataka koji kombinuje istraživanja o lokaciji svih rimskih puteva širom celog carstva. Proučavaju se više od 200 godina, i trebalo bi da imamo pouzdan resurs koji ovo znanje čini dostupnim svima“, objašnjava Brutmans.

Cilj je bio da se objedine svi dostupni podaci, nadovezujući se na prethodni rad, poput mape Digital Atlas of Roman and Medieval Civilizations zasnovane na Baringtononovom Atlasu grčkog i rimskog sveta iz 2000. godine, istorijskih itinerera, rimskih miljokaza, arheoloških podataka o nalazištima, istorijskih mapa iz 19. i 20. veka, kao i najnovijih istraživanja koja identifikuju nove puteve.

Slika

„Upoređivali smo dokaze iz iskopavanja i književnih izvora sa satelitskim snimcima kako bismo identifikovali tragove drevnih puteva, kao i istorijske topografske mape iz vremena pre guste urbanizacije, kada su rimski putevi mogli biti vidljiviji. Možemo čak pronaći puteve skrivene ispod današnjih akumulacionih jezera koristeći istorijske satelitske snimke nastale pre izgradnje brana“, ističe Brugmans.

Rezultat je skup podataka koji obuhvata 40 zemalja, proširujući 188.554,7 kilometara na 299.171,31 kilometar poznatih rimskih puteva.

„To je više od sedam obima Zemlje. Ovaj period je fundamentalno restrukturirao transportnu infrastrukturu u regionu, u obimu neviđenom sve do industrijske revolucije u 19. veku, a sada imamo skup podataka koji nam omogućava da proučavamo kako se kopnena mobilnost menjala tokom 2.000 godina“, kaže Brugmans.

Fascinantno je da, kako istraživači navode, postoji zapanjujući nivo kontinuiteta korišćenja rimskih puteva kroz poslednjih 2.000 godina, a mnoge rute koriste se i danas. Iako carstvo odavno ne postoji, duh njegove moći i dalje živi u putevima koji povezuju svet.

Slika

A gde vode? Mapa pokazuje da su glavni čvorovi bili u Padskoj niziji i alpskom koridoru na severu Italije; položaj Rima na poluostrvu značio je da je, bar kada je reč o kopnenim mrežama, ispao svojevrsni „ćorsokak“. Tek kada se uključe pomorske i rečne rute, Rim postaje pravi centar carstva.

U međuvremenu, tim planira da nastavi proširivanje Itiner-e projekta, kako bi, nadaju se, izgradio najpotpuniju mapu rimskih puteva ikada.

„Tri stotine hiljada kilometara je zapravo samo vrh ledenog brega. Nadamo se da ćemo podstaći budući rad na unapređivanju otvorenog znanja o tome gde se nalaze svi rimski putevi“, navodi Brugmans.

Pronađen čuveni firentinski dijamant – blago dinastije Habzburg čuvano u Kanadi

0

Nakon što je poslednji vladar dinastije Habzburg, car Karl I od Austrougarske, napustio Beč i otišao u egzil u Švajcarsku posle završetka Prvog svetskog rata i ukidanja monarhije, među dragocenostima koje su ponete sa njim, njegovom suprugom caricom Zitom i njihovom decom bio je i firentinski dijamant od 137 karata.

Dijamant je u obliku kruške, žute je boje i ima zanimljivo poreklo. Ne samo da je bio porodično nasleđe koje je bilo deo Habzburške dinastije od osnivanja 1736. godine (od braka roditelja Marije Antoanete, Franca Stefana i nadvojvotkinje Marije Terezije od Austrije), već je pre toga bio vlasništvo porodice Mediči (tako je dobio i ime).

Nestao je ubrzo nakon selidbe, što je izazvalo spekulacije da je dragulj ukraden, verovatno isečen i prodat – i to je legenda o firentinskom dijamantu već više od jednog veka. Misterija koja ga prati je toliko primamljiva da je inspirisala književnike, autore filmova, pa čak i kreatore parfema.

Ispostavilo se da su Habzburgovci bili mnogo veštiji u obezbeđivanju svoje imovine nego njihove evropske kolege. Dijamant je sve vreme bio u porodici, a poslednjih 85 godina je u bankarskom trezoru u Kanadi.

Kako je Karlov unuk Karl fon Habzburg-Loringen ispričao za Tajms, strogo poverljivo čuvanje porodičnog blaga bio je master plan carice Zite, koja je pobegla iz Evrope sa svojom decom početkom Drugog svetskog rata (Karl je umro 1922. godine) i završila u Kanadi.

Ponela je dragulje sa sobom u običnom koferu i otišla pravo u banku, rekavši samo dvojici sinova o tome gde je dijamant, zaklevši ih na tajnost. Takođe je zahtevala da ostane skriven najmanje 100 godina nakon smrti njenog muža. Tajnu su sinovi preneli dalje – svojoj deci.

„Imam osećaj da je bila veoma srećna što je sačuvala neke važne predmete porodice. To je za nju bilo istorijski veoma važno, jer je ona bila neko ko je razmišljao na takav način“, rekao je Fon Habzburg-Loringen.

Sada kada je tajna otkrivena, potomci planiraju da izlože firentinski dijamant – zajedno sa drugim porodičnim blagom – u Muzeju Kanade.

Stari putopisci o Novom Pazaru: Brdo s kog se vidi Dubrovnik, Stambol, Dunav i Jadran

0
Novi Pazar, 20. novembra 2022 - Zbog kise koja bez prestanka pada u Novom Pazaru, drasticno je porastao vodostaj Raske, Josanice i Trnavice. U tom gradu uvedena je vanredna odbrana od poplava. Mehanizacija javnih preduzeca je na terenu, a hitnu sednicu odrzace i Stab za vanredne situacije. Javna preduzeca iz Kraljeva i Cacka dopremice Novom Pazaru oko 8.000 dzakova sa peskom, a JVP"Srbijavode", uputice i mehanizaciju u taj grad ako bude potrebe. FOTO TANJUG/ ALEKSANDAR NICIFOROVIC/bs

Стари путописци о Новом Пазару: Брдо с ког се види Дубровник, Стамбол, Дунав и Јадран

Piše:  ENES HALILOVIĆ

Mnogi su putopisci dolazili i prolazili. Kako oni čitaju gradove, tako i čitaoci čitaju duše putopisaca koji kroz gradove i kroz krajeve pronose svoje utiske ili ponekad predubeđenja. Istine putopisaca pamte se kao istine, a izmišljotine kao izmišljotine. O Pazaru su u poslednjih petsto godina zapise ostavili razni francuski, italijanski, engleski putnici. Evo nekih od njih.

Љубомир Ивановић: Нови Пазар 1935. (Из збирке Музеја Ljubomir Ivanović: Novi Pazar 1935. (Iz zbirke Muzeja “Ras”)

Tako je to: između Lima i Raške, od Novog Pazara do Prijepolja, od Rogozne preko Golije i Pešterske visoravni do Starog Vlaha – ispod svakog kamena istorija, ispod svakog kamena legenda… Vreme i ljudi na svakom koraku ostavili su tragove.

Mnogi su putopisci dolazili i prolazili. Kako oni čitaju gradove, tako i čitaoci čitaju duše putopisaca koji kroz gradove i kroz krajeve pronose svoje utiske ili ponekad nose predubeđenja. Istine putopisaca pamte se kao istine, a izmišljotine kao izmišljotine. Bilo je kroz istoriju mnogo smešnih putopisa. Antonije Diogen tvrdi da je ploveći ka Arktiku stigao nadomak Meseca. Nije, dakle, uvek verovati onima koji prolaze nekim krajem i zapisuju. Ipak, najbolje je da utiske putopisaca uporedimo sa savremenim viđenjem gradova i narodnih sklonosti.

Kuripešića brdo i Srebrna planina

Benedikt Kuripešić (1490-1531) bio je prevodilac austrijskoj delegaciji koja je krenula u Carigrad da pregovara sa Osmanlijama o miru, nakon pobedonosnih osmanlijskih pohoda severno od Save i Dunava. Kuripešić je Slovenac, piše na nemačkom jeziku, a prevodi na latinski. Njegov putopis objavljen je 1531. godine.

Pisac pominje da je po vedrom danu, 20. septembra, iz Nove Varoši jahao lepom poljanom, pa piše kako prelazi reku Uvac i penje se na veliko brdo sa kojeg se jasno mogu videti i Dubrovnik i Carigrad, i Smederevo i Bosna.

Насловна страна Курипешићеве књиге из 1531.Naslovna strana Kuripešićeve knjige iz 1531.

Milisav Savić pisac knjige Terra Rascia smatra da Kuprešić ovog puta preteruje, što mu inače nije svojstveno. Savić smatra da ne postoji brdo sa kojega se mogu videti i Dubrovnik i Carigrad, Jadran i Bosfor. „Valjda iz tog razloga on i ne navodi ime tog vrha s kojeg se vidi čitavo Balkansko poluostrvo. Za svaki slučaj: jer ako bi naveo ime, neko od čitaoca koji bi se našao na tom istom putu, mogao je da ga opovrgne“, piše Savić.

Kornelije Duplicije Šeper (Cornelius Duplicius Shepper, 1503-1555) ostavio je zapis o poseti manastiru Mileševi. Sreo je kaluđere koji su radili u polju; oni su tvrdili da Sveti Sava potiče iz porodice Lincijeve kojega je ubio car Konstantin. Šeper međutim ne veruje u njihovu tezu i tvrdi da je Sveti Sava bio Sloven.

I Benedeto Ramberti (Benedetto Ramberti, 1503-1547) je posetio Mileševu kada je sa svojim rođakom, inače diplomatom, putovao od Dubrovnika za Carigrad. On tvrdi da su mu „kaluđeri grčke vere i nošnje“ pokazali očuvano telo Svetog Save, ali i zapisuje informaciju da manastir dobija podjednako darova od Turaka, Jevreja i hrišćana. Ali iznenađenje tek sledi! Ramberti je preko Sjenice stigao u Novi Pazar, grad u kojem vidi živu trgovinu i mnogo dućana turskih i hrišćanskih. U varoši vidi bistru reku (Rašku) koja se uliva u Moravu – što nije tačno: Raška se uliva u Ibar – ali Ramberti dalje tvrdi da je u mestu Ibar – koje ne postoji danas, a možda je postojalo – video mitsku reku Hebros koja teče u podnožju Srebrne planine. Da li je pod Srebrnom planinom smatrao Kopaonik ili Rogoznu? Ako je o Rogozni reč, zaista je bila prepuna rudnika kao i Kopaonik, a njena reka zove se Izbička reka. Planinu Hebros pominje Ovidije kada govori o Orfeju.

Мапа из 1545. годинеMapa iz 1545. godine

Srebrnu planinu pominje i Žan Šeno (Jean Shesneau) koji prolazi ovuda 1547. i navodi da je „mučna i visoka“; iz nje se vadi srebro za sultana. Godinu dana posle njega ovim putem prolazi i Žak Gaso (Jacques Gassot) koji Novi Pazar imenuje mestom razvijene trgovine i takođe pominje Srebrnu planinu kao mesto odakle se vadi srebro za veliki prihod sultana, a planinu opisuje kao veoma tegobnu.

I Italijan Katerino Zeno (Catarino Zeno) koji je 1550. godine putovao za Carigrad pominje Srebrnu planinu, ali smatra da je Kopaonik turska reč (Coparenih). Tu je boravio u selu Ostraće (Ostrate) koje može imati starogrčki koren. Možda se u tom mestu nekad proizvodio crep. Zeno je ušao u kuću domaćina Konstantina koji ima šest oženjenih sinova koji pak „imaju 12 kćeri, sve lepe“. Italijan navodi da je to lep kraj, bogat stokom i izvorima, sa privilegijama od sultana da ne plaćaju porez i da im se sinovi ne mogu oduzeti za janičare.

Prijepoljsko pivo

Pjer Leskalopije (Pierre Lescalopier) putuje širom Evrope, a 1574. kreće kao i mnogi prethodnici od Dubrovnika do Carigrada. Za kulinare je važan podatak da je u Mileševi poslužen čorbom od praziluka, ribom i crnim hlebom. U istom manastiru poslužen je i Žan Palern Forezjen (Jean Pelerne Foresien) koji 1582. beleži da je gostoljubivo pozvan na ručak sa mesom. „U manastiru sve narode lepo primaju i goste čitav dan, bez ikakvog plaćanja“, navodi Forezjen.

Пјер ЛескалопијеPjer Leskalopije

Dnevnik putovanja mletačkog ambasadora Paola Kontarina (Paolo Contarino) pisao je nepoznati pisac, njegov sluga. On navodi da u Prijepolju pored kuća sade hmelj da bi dobili pivo „koje piju umesto vina“. U Mileševi, kaže putopisac, službu služe na grčki način, na srpskom jeziku, a snabdeveni su hlebom, vinom i stokom.

Isti pisac u Novom Pazaru beleži šest hiljada kuća, od toga sto hrišćanskih, i navodi da su žitelji ovog grada vešti u izradi predmeta od gvožđa: buzdovani, katanci, medenice… Kaže i da žitelji Novog Pazara gvožđe iskopavaju u Gluhavici. Tu je mesto drevnog rudnika, nedaleko od Tutina.

Pominje i dva manastira: na brdu Sveti Đorđe (verovatno misli na Đurđeve stupove gde u tom trenutku boravi 15 kaluđera) i Sveti Petar (verovatno misli na Petrovu crkvu gde u tom trenutku borave dva kaluđera). Za ljude u Novom Pazaru ovaj sluga putopisac kaže da su dobri, ali sluga Foks (Fox), unajmljeni pisac, koji piše putopis Harija Kevendiša (Harrie Cavendish) navodi 1589. da je Novi Pazar „lopovsko mesto“. Foks piše: „Prođosmo pored Novog Pazara, ali ne uđosmo u varoš, jer nam naš janičar reče da je to lopovsko mesto poznato po brojnim ubistvima i pljačkama.“

Нови Пазар на мапи из 1735.Novi Pazar na mapi iz 1735.

Foks primećuje i da su ljudi u Srbiji i u Bosni „siromašni, priprosti i rđavo obučeni“. On vidi ljude koji oru malim volovima i ističe bolnu činjenicu koja ima ogroman uticaj na viševekovnu ekonomiju ovih prostora: „Njihovo oranje izgleda kao da je riljano.“

Zbog plodova i zbog hlada

Iako se kod sluge Paola Kontarina navodi da Novi Pazar ima šest hiljada kuća, samo trideset godina potom, 1610. Marin Bici (Marin Bizzi, 1570-1625) tvrdi da Novi Pazar broji tri hiljade ognjišta. U ta vremena često je kuga morila ovaj grad, te je moguće da je i zato došlo do naglog smanjenja populacije. Bici u novopazarskom kraju viđa mnogo jabuka i oraha, i voće zasađeno pored puteva, zbog plodova i zbog hlada.

A kako Novi Pazar vidi Pjer Lefevr (Pier Lefevure) koji ovuda prolazi početkom 17. veka? „Ovaj svet jako voli dokolicu u kojoj je odrastao i na koju je navikao. Po ceo dan se odmara i najviše vremena je pred vratima, ispod kućne strehe koja se nadnosi na ulicu i zabavlja se u međusobnom razgovoru i posmatranju prolaznika; nikad se ne vidi u šetnji.“ Putnik koji danas prošeta kroz Novi Pazara ne bi se začudio Lefevrovom opisu.

A najpoznatiji putopisac među osmanlijskim putopiscima Evlija Čelebija (1611-1689) u Novom Pazaru je video 48 vrsta jabuka i 35 vrsta krušaka. I video je „jazove“ – vodu izvedenu iz Raške kojom su žitelji vekovima zalivali bašte. Jednog od tih jazova, koji naseljem Lug ide do biblioteke, seća se i potpisnik ovih redova, ali su 2007. „stručnjaci“ taj jaz zatrpali.

Евлија ЧелебијаEvlija Čelebija

Dubrovčanin Simo Budmani (1703-1764) dolazi u Novi Pazar 1734. godine, ali ne piše o boravku već beleži reči, turcizme, zagonetke i poslovice. Lokalni Srbi žale se na svoj položaj i Budmani zapisuje ovaj izraz: „Jedva tečemo“. Ali se žale i na sveštenike da su „grđi“ – jer naplaćuju svetu vodicu, prekađivanje i ulazak u kuću.

Pored gore pomenutog Relje, još jedan junak iz narodne poezije našao se u mastilu putopisca. Na Rogozni, nedaleko od Novog Pazara, u selu Banjska, obreo se Miloš S. Milojević (1840-1897), koji svedoči da je video razvaline gradića Strahinjića Bana. On tvrdi da je gradić razorio Vlah Alija sa 12.000 janjičara još pre bitke kosovske.

Dve Engleskinje u Pazaru

Dve autorke koje su istraživale Slovene pod Osmanlijama, Georgina Mur Mekenzi i Adelina Aulina Irbi, došle su 1863. u Novi Pazar i u Tutin. One smatraju Novi Pazar glavnom stanicom na putu od Carigrada prema Sarajevu, dakle daju mu u tom času primat u odnosu na Skoplje. Posetile su i Deževu za koju znaju da je tu nekada boravila, kako kažu „volela da sedi“, porodica Nemanjića. S tim u vezu, i danas u narodu ima predanje da je Rastko Nemanjić rođen upravo u zaseoku Deževe koji se zove Miščiće. One tvrde i da „ovde negde“ leži dvor Cara Dušana.

Аделина Паулина Ирби и Џорџина Мјур Макензи Adelina Paulina Irbi i Džordžina Mjur Makenzi

„Jednu gomilu kamenja na obali reke Raške narod zove kućom Reljinom, a pripada onom okriljenom junaku koga ćete videti u svakoj galeriji srpskih junaka“, navode autorke. Reč je, naravno, o Relji od Pazara koji je u predanju poznat i kao Relja Krilatica. Kao istorijska ličnost, Hrelja Ohmućević bio je velikaš srpske srednjovekovne države u vreme Cara Dušana. Zna se i da je bio u službi već u doba kralja Milutina, a umro je 1342. No, možda važnije od istorijskih spisa, narodni pevači vele da je Relja pobratim Kraljevića Marka.

Georgina Mur Mekenzi i Adelina Aulina Irbi nedaleko od Novog Pazara, ispituju i jednog čauša koga su srele na drumu prema Tutinu. Pitaju o junačkim sposobnostima Arnauta, Vasojevića i Bošnjaka. Sagovornik kaže da su Vasojevići vrlo dobri junaci, dobri junaci na pušci kao i Arnauti, „ali su Bošnjaci na konju junaci – ta nema im para u celom svetu“, kaže čauš, a gošće zapisuju.

U Tutinu dve Britanke razgovaraju sa glavom u porodici Hamzagića i primećuju da mu je jedna prostorija u kući izrupčana od metaka. Ovaj Hamzagić je bio prinuđen da puškom brani svoju kuću, posed i porodicu od razbojnika koji su tražili priliku da ga opljačkaju. Dakle, puškom je čuvao san članova svoje porodice ne tako davno – pre 160 godina.

„Муслимански бегови и хришћански свештеник”, илустрација из првог издања књиге  Џорџинe Мјур Макензи и Аделине Паулине Ирби „Muslimanski begovi i hrišćanski sveštenik”, ilustracija iz prvog izdanja knjige Džordžine Mjur Makenzi i Adeline Pauline Irbi “Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi”

Stil nekih putopisaca, iako štur, poetičan je, i rasni pisci bi mogli mnogo naučiti. Marin Kaboga (1673-1740), Dubrovčanin, došavši u Prijepolje kaže da je video čoveka visokog oko 80 centimetara: „Videsmo starmalog koji beše dug lakat i po dubrovački, brade duge kao u obična čoveka, a rekoše nam da ima ženu i decu oženjenu, ako mu neko drugi nije pomogao da učini.“

Dragi čitaoci, videli ste šta sve imamo i u čemu smo oskudni. Ovaj tekst napisan je sa ciljem da ukaže na jednostavnu činjenicu: do ulaska u XX vek mnogo je više svedočenja onih koji su prolazili kroz ovaj kraj nego onih koji su u njemu živeli.