12.2 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 123

Tržište iznajmljivanja nekretnina u Vancouveru iznenada raste u popularnosti među Kanađanima

0

Vancouver je postao iznenađujuće popularna destinacija za iznajmljivače u Kanadi, prema novom izveštaju.

RentCafe je otkrio da se Vancouver plasirao na 11. mesto od 25 gradova u zemlji među favoritima. Grad je skočio za 11 mesta od poslednjeg izveštaja.

Platforma za online pretragu stanova navela je da je statistika Vancouvera jedinstvena među svim velikim gradovima u zemlji.

„Jedini veliki kanadski grad koji je zabeležio rast angažmana zakupaca u ovom kvartalu je Vancouver, koji se obično nalazi pri dnu naše rang liste“, navodi se u saopštenju RentCafe-a. „Omiljeni oglasi su porasli za 83 posto, a sačuvane pretrage za 92 posto u poređenju s prošlom godinom.“

„U međuvremenu, svi ostali veliki gradovi kreću se u suprotnom smeru.“

RentCafe daje Vancouveru ukupnu ocenu za iznajmljivanje od 65,02 u izveštaju o interesu zakupaca u velikim kanadskim gradovima u trećem kvartalu 2025. godine. Poređenja radi, grad je u izveštaju za drugi kvartal postigao samo 50,25.

Rezultat se izračunava na osnovu četiri ključna pokazatelja, uključujući dostupne oglase, preglede oglasa, apartmane sačuvane kao favorite i sačuvane personalizovane pretrage.

„Ovaj nagli porast aktivnosti ukazuje na obnovljeni zamah na tržištu najma u Vancouveru, signalizirajući rastući interes nakon ranijih usporavanja.“

Vancouver je ipak niže rangiran od Edmontona na šestom i Calgary-ja na devetom mestu. Toronto je zauzeo 14. mesto na listi.

RentCafe je takođe istakao da manji i srednji gradovi „nadmašuju svoj potencijal“.

„Nekoliko manjih i srednje velikih gradova ističe se u ovom kvartalu, privlačeći pažnju zakupaca daleko iznad onoga što bi njihova populacija sugersala“, navodi se na platformi.

„Potkrepljena snažnim angažmanom i stalnim porastom na rang listi, ova tržišta se i dalje pozicioniraju kao privlačne alternative najvećim kanadskim urbanim centrima.“

Viktorija je istaknuta u izveštaju, popevši se za dva mesta na osmo mesto na listi najboljih tržišta za iznajmljivanje nekretnina u zemlji sa ocenom 71,32.

„Ova aktivnost odražava stalnu tražnju zakupaca za obalnim načinom života u Viktoriji, učvršćujući njenu poziciju kao jednog od najpoželjnijih manjih gradova u zapadnoj Kanadi“, objasnio je RentCafe.

Celi Izvještaj o interesima zakupaca u Kanadi može se pročitati online .

U oktobru, Vancouver (i Calgary) su predvodili pad cena najma u celoj zemlji , dok je severni Vancouver bio najskuplji za iznajmljivanje u celoj Kanadi.

Prosječna tražena cena najma za jednosobni stan u severnom Vancouveru u oktobru je iznosila 2.562 dolara, što predstavlja pad od 0,3 posto u odnosu na septembar. U odnosu na prethodnu godinu, to je pad od 6,9 posto. Cena dvosobnih stanova porasla je za 0,3 posto u odnosu na prethodni mesec na 3.397 dolara. To je pad od 2,4 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Vancouver, drugo najskuplje mesto za iznajmljivanje u Kanadi, zabeležio je prosečnu traženu cenu jednosobnog stana od 2.463 dolara u oktobru. Dvosobni stan u Vancouveru u oktobru je prosečno koštao 3.354 dolara, što je pad od 2,1 posto u odnosu na prethodni mesec i pad od 4,4 posto u odnosu na prethodnu godinu.

SERBIANNEWS/CANADA

Kako je planina u Kanadi dobila ime po vojvodi Putniku?

0

Vojvoda Radomir Putnik zauzeo je svoje mesto među najvećim srpskim vojskovođama, predvodeći vojsku u jednim od najtežih trenutaka naše istorije – tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata.

Njegova dela odjeknula su daleko izvan granica Srbije. Cerska bitka, u kojoj je Putnik komandovao srpskom vojskom, označila je prvu pobedu saveznika u Prvom svetskom ratu. Nakon tog uspeha, svetske sile su shvatile da su možda potcenile malu, ali izuzetno hrabru srpsku vojsku, koja se borila ne samo za zemlju, već i za opstanak svog naroda. Za Srbiju, Prvi svetski rat nije bio običan sukob, to je zapravo bila borba za život.

Putnik stigao do daleke Kanade

Iako Srbi ponekad zaboravljaju, svet nije zaboravio. Kolike su patnje i nesreće zadesile srpski narod, znali su i stanovnici daleke Kanade. Neposredno nakon završetka Velikog rata, 1918. godine, Kanađani su jednu planinu u čast vojvode Radomira Putnika i srpskog naroda nazvali “Putnik”.

Radomir Putnik, Kanada, planina

Foto: Freepik

Ova planina, visoka 2.940 metara, nalazi se između provincija Alberta i Britanske Kolumbije, kao deo Stenovitih planina u masivu Kananaskis. I danas stoji ponosno, a iako mnogi Kanađani možda više ne znaju odakle potiče ime, postoje oni koji pamte i poštuju njegovu istoriju.

 

Skoro sto godina kasnije, 2012. godine, planina je dobila i simboličnu spomen-ploču u podnožju masiva:

“Planina Putnik nazvana je u znak večnog sećanja na muškarce i žene iz savezničkih oružanih snaga u Srbiji i njihovog vođe, vojvode Radomira Putnika (1847–1917). Srbija je izgubila četvrtinu svog stanovništva, kako vojnika, tako i civila, tokom Prvog svetskog rata (1914–1918). Ova žrtva bila je deo kanadskih i savezničkih borbi u Evropi protiv tri carevine, u cilju zaštite ljudskih prava i slobode čovečanstva.”

Ploča je rezultat zalaganja Srba iz dijaspore u Kalgariju i grupe ljudi iz Edmontona. Većina ljudi u Srbiji verovatno nikada neće videti ovu planinu uživo, ali važno je znati da ona postoji. Da se sećanje ne izgubi.

SERBIANNEWS/CANADA

Odložena izložba „Srpkinja, heroina Velikog rata” u Vukovaru

0
white and grey decors

Odložena je za večeras najavljena izložba fotografija u Vukovaru pod nazivom “Srpkinja, heroina Velikog rata

Odložena izložba „Srpkinja, heroina Velikog rata" u Vukovaru

VUKOVAR – Odložena je za večeras najavljena izložba fotografija u Vukovaru pod nazivom “Srpkinja, heroina Velikog rata, saopštio je predsednik Zajedničkog veća opština Vukovar Dejan Drakulić.

“S obzirom na događanja i zahtev gradonačelnika za odgađanje izložbe želimo poslati poruku mira i razumevanja. Odlučili smo smo da otvaranje izložbe odložimo za decembar”, rekao je Drakulić, prenosi Hina.

Izložba je odložena nakon velikog pritiska predstavnika Vlade i gradskih vlasti, koji su događaj ocenili neprihvatljivim da bude održan u novembru kada Hrvatska obeležava Dan sećanja na vukovarsku žrtvu.

Vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček zatražio je od organizatora izložbe – Srpskog kulturnog centra Vukovar, Zajedničkog veća opština i Generalnog konzulata Republike Srbije da “izvan novembra” odlože izložbu čije je otvaranje zakazano za večeras, ocenivši to neprimerenim u mesecu kad se Danima sećanja na žrtvu Vukovara odaje počast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima.

Neprihvatljivom zbog utiska, a ne zbog sadržaja izložbu je ocenila ministarka kulture Hrvatske Nina Obuljen Koržinek. Istog mišljenja je bio i potpredsednik Vlade Hrvatske i ministar odbrane Ivan Anušić.

Navijači FK Dinama, Bed Blu Bojsi, tokom noći oblepili Vukovar fotografijama i transparentima protiv oficira JNA.

I iz Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat iz Beograda saopšteno je juče da je otkazano književno veče u okviru  Dana srpske kulture u Hrvatskoj na kojoj je trebalo da učestvuju  sutra u Vukovaru.

Na književnoj večeri “Mitrov danak – pesnički sastanak” Adligat je trebalo da predstavi rad Muzeja knjige i putovanja i, uz ostalo, zbirke vezane za Hrvatsku, uključujući pisma Miroslava Krleže.

“Zar ni kordon policije ne bi bio dovoljan da nas zaštiti? Predavanje o muzeju i čitanje poezije pretvoriše se u – junačko delo! Kažu, nepogodan je novembar jer podseća na period kada su činjeni zločini. A kada nije bilo zločina, svih nad svima?”, upitao je u saopštenju počasni predsednik Adligata Viktor Lazić.

I sve to se događa iako je premijer Andrej Plenković rekao da iražavanje prava nacionalnih manjina ne treba dovoditi u vezu sa datumima iz Domovinskog rata, preneo je Tanjug.

Nemačka povećava pomoć Ukrajini na 11,5 milijardi evra u 2026. godini

0
a very tall building with lots of windows

Sredstva su deo šireg plana da se ojača ukrajinska odbrana

Nemačka povećava pomoć Ukrajini na 11,5 milijardi evra u 2026. godini

Nemačka će povećati svoju pomoć Ukrajini za tri milijarde evra u 2026. godini, čime će ukupna podrška dostići više od 11,5 milijardi evra, prema najnovijem nacrtu budžeta koji je Ministarstvo finansija pripremilo za završnu raspravu Budžetskog odbora Bundestaga.

Ta dodatna sredstva, koja će biti odvojena za odbrambene svrhe, biće usmerena na nabavku artiljerije, dronova, oklopnih vozila i zamenu dva raketna sistema protivvazdušne odbrane Patriot, piše Velt.

Prema vladinim izvorima, sredstva su deo šireg plana da se ojača ukrajinska odbrana protiv ruskih napada.

Budžetski odbor Bundestaga biće zadužen za finalizaciju nacrta budžeta za 2026. godinu na sastanku zakazanom za četvrtak, dok će posebna pitanja u vezi sa klimatskom i infrastrukturnom transformacijom da se razmatraju odvojeno.

Očekuje se da će ti planovi da budu objavljeni u narednim nedeljama, dok je već predviđeno povećanje finansiranja za projekte infrastrukture i klimatske neutralnosti.

Osim toga, predloženi budžet uključuje i novi fond od 450 miliona evra koji će biti usmeren na izgradnju i proširenje infrastrukturnih objekata poput mostova i tunela, dok bi penzijsko osiguranje trebalo da bude obogaćeno sa dodatnih 50 miliona evra za isplate penzija za prevremeni početak u 2026. godini.

Nemačka vlada se, takođe, obavezala da će nastaviti da podržava Ukrajinu u njenoj borbi protiv ruskih napada.

Veliki rat je oblikovao istorijsko pamćenje srpskog naroda

0
a black and white photo of a man in a trench

Srbija nikada u istoriji nije bila toliko hvaljena kao 1918. kada je završen Veliki rat, nikada tako cenjena kao saveznica i pobednica

Veliki rat je oblikovao istorijsko pamćenje srpskog naroda

Srbija nikada u istoriji nije bila toliko hvaljena kao 1918. kada je završen Veliki rat, nikada tako cenjena kao saveznica i pobednica, njene žrtve priznavao je svet, izjavio je povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu istoričar Momčilo Pavlović.

On je naglasio da Srbija u Velikom ratu nije bila samo žrtva, već i pobednica koja je vaskrsla iz gotovo nestale države u priznatog saveznika i oslobodioca.

“Nema jače identitetske tačke od uloge, stradanja i pobede Srbije u Prvom svetskom ratu”, rekao je Pavlović za Tanjug.

On je podsetio da je to bio rat koji je oblikovao slobodu i istorijsko pamćenje srpskog naroda.

“Srbija se danas vraća tim tačkama i žrtvama i ima valjane razloge da se ponosi svojim učešćem u Velikom ratu, jer to je bila borba za slobodu”, rekao je Pavlović koji je podsetio da je sve počelo sukobom s Austrougarskom, koja je “rat protiv Srbije povela ne zbog Gavrila (Principa), nego zbog principa”.

Podsećajući na ključne momente srpskog ratnog puta u Velikom ratu, od Cerske i Kolubarske bitke, albanske golgote i proboja Solunskog fronta, koji se može posmatrati kao personifikacija srpske žrtve i junaštva, Pavlović je naglasio da bi svako trebalo da poseti mesta na kojima su se odvijale velike bitke, posebno Kajmakčalan i Solunski front, kako bi razumeo razmere srpske epopeje.

“I kada se popnete na 2.500 i više metara i pogledate kako ovi odozdo jurišaju na tranšeje – neprijateljske rovove, kada vidite bodljikavu žicu, shvatite kroz šta su prolazili srpski vojnici, mnogo toga će vam biti jasnije”, kazao je Pavlović i dodao da tek kada se obiđu groblja javlja se gorak ukus, jer su srpska groblja na prostoru severne Grčke, ali više današnje Severne Makedonije u veoma zapuštenom stanju.

Odnos prema žrtvama se, kako je naveo, najbolje vidi kada se poseti srpsko vojničko groblje u Bitolju, a potom francusko.

“Na nekoliko kilometara su ta dva groblja, sve će vam biti jasno kada vidite kako se održava francusko vojničko groblje, a kako srpsko”, rekao je Pavlović koji je naglasio da su herojstva srpske vojske priznali i saveznički komandanti.

Pavlović je podsetio i na veliku žrtvu koji je srpski narod podneo.

“Iako ne postoje egzaktni podaci zato što popis nikada nije završen do kraja, a dok se žrtve pojedinačno ne imenuju, barata se samo procentima i brojevima koji ne mogu da dočaraju svu tragičnost srpske žrtve. Procenjuje se da smo imali oko 630.000 civilnih žrtava u Srbiji koja je imala tada oko četiri miliona stanovnika”, rekao je Pavlović.

Vojne žrtve su, naglasio je, procenjene na između 330, 370 pa do više od 400 hiljada.

“Ali najveći broj ljudi stradao je u logorima. Samo na prostoru Bugarske bilo je oko dvadesetak različitih logora… Veliki broj civila stradao je čak i na prostoru današnje BiH, odnosno današnje Republike Srpske”, rekao je on i dodao da je jedan veliki logor bio u Doboju.

Na pitanje koji su bili vojni ciljevi, kako su ostvareni, šta su doneli Srbiji, Pavlović podseća da je u početku cilj bio odbrana i oslobađanje srpske teritorije, ali da su se stvari promenile već u decembru 1914. godine.

Podsetio je da je Niška deklaracija iz decembra 1914. godine definisala ratne ciljeve Srbije – oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca – što je 1918. godine i ostvareno stvaranjem zajedničke države.

“Kada je rat stao, sednica skupštine u Nišu održana je još jednom i tada je u posebnim odnosima stvorena zajednička država Srba, Hrvata i Slovenaca, … i od tog trenutka, čak su i srpske žrtve date za slobodu Srbije naznačene da su pale i za oslobođenje drugih naroda u Austrougarskoj. Dinamika kasnijih odnosa pokazuje da ti narodi nisu mogli da shvate da su to i njihove žrtve. Odnos prema srpskim žrtvama govori o putu stvaranja suživota i razaranja zajedničke države”, rekao je Pavlović i naglasio da se Srbija sada vraća tim tačkama i žrtvama.

Istoričar je ocenio da je Srbija 1918. godine bila na vrhuncu međunarodnog ugleda.

“Njene žrtve priznavao je čak i britanski kralja koji je već 11. novembra 1918. godine kralju Petru uputio telegram u kojem govori da će Velika Britanija večno pamtiti srpske žrtve. A kako je to izgledalo kasnije, to znamo”, rekao je Pavlović.

Na pitanje zašto je Dan primirja važan prvo za svet, a onda za Srbiju, Pavlović kaže da nema nikakve dileme da je 11. novembar važan za svetsku istoriju.

“Jedanaestog dana, 11. meseca u 11. sati, 1918. godine obznanjeno je primirje između Francuske i Nemačke, odnosno, saveznika i nemačke vojske. Primirje je potpisano na 35 ili 36 dana i tog dana utihnulo je oružje na kopnu, moru pa čak i u vazduhu”, podsetio je on.

Pavlović kaže, da se toga dana u Srbiji ništa posebno nije desilo.

Podsetio je da to pokazuje i intervju koji je na desetogodišnjicu završetka Velikog rata, tad već kralj Aleksandar dao za francuski list, gde je naveo da je rat u Srbiji završavan postepeno.

Pavlović je naveo da o stradanju srpskog naroda i njegovoj pobedi govori i cvet Natalijna ramonda, jer je to cvet feniks, kojem je i malo dovoljno da ponovo nikne i vaskrsne.

Natalijina ramonda simbol je po ugledu na “crveni mak” u Flandriji i Normandiji, ona je i personifikacija puta koji je Srbija prošla od 1915 – od države koja skoro ne postoji – kako su govorili u neprijateljskoj propagandi, do 1918 – kada ne samo što je vaskrsla nego je postala priznata pobednica, saveznica, zemlja koja je uspela da oslobodi i okolne narode, da im donese slobodu, i da stvori zajedničku državu sa Hrvatima i Slovencima u čvrstoj veri da je to zajednički cilj.

Marković:Srpska vojska dala odlučan doprinos u pobedi saveznika u Prvom svetskom ratu

Direktor Instituta za savremenu istoriju prof. dr Predrag Marković izjavio je da je srpska vojska dala odlučan doprinos u pobedi saveznika nad Centralnim silama u Prvom svetskom ratu i dodao da je Dan primirja u Velikom ratu jedini praznik koji Srbija obeležava zajedno sa svojim zapadnim saveznicima.

Primirje u Prvom svetskom ratu potpisale su sile Antante – Velika Britanija, Francuska i Rusija sa Nemačkom 11. novembra 1918. godine, u železničkom vagonu u Kompijenu, a potpisivanjem je Veliki rat okončan.

Do primirja, kako je ispričao Marković za Tanjug, došlo je zbog potpunog raspada Nemačke iznutra, gladi koja je vladala i nedostatka kapaciteta za vođenje rata.

Marković je dodao da je postojao i strah od revolucije te da je zato Nemačka potpisala to primirje.

Dan primirja u Prvom svetskom ratu u Srbiji se obeležava kao državni praznik od 2012. godine.

“To je jedini praznik koji obeležavamo sa našim saveznicima – taj praznik se obeležava u Velikoj Britaniji, u velikim državama, u Australiji, Francuskoj, na Novom Zelandu, tako da to je jedini praznik koji nas povezuje sa zapadnim saveznicima u Prvom svetskom ratu”, rekao je Marković, ističući da je srpska vojska dala ključan doprinos u pobedi nad Centralnim silama.

Kako je naveo, frontovi Centralnih sila počeli su da propadaju udarom srpske vojske 15. septembra.

Srpski artiljerci u Velikom ratu (Dokumentacija Politike)

“Za dva meseca, zahvaljujući toj lančanoj reakciji koja je nastupila od Solunskog fronta, propali su svi frontovi Centralnih sila”, naveo je Marković.

Profesor ukazuje da je tokom rata Srbija postigla neverovatne stvari i podseća da je dva puta porazila ogromnu austrougarsku vojsku u prvoj godini rata.

Kao jednu od neverovatnih činjenica, Marković navodi i povlačenje srpske vojske preko Albanije čime je, kako dodaje, sačuvana cela država.

“To se skoro nikad nije desilo u ljudskoj istoriji, da se jedna državna vojska uz ogromne gubitke na taj način sačuva. Mi imamo državu na Krfu, imamo vojsku na Solunskom frontu, i to nije uspelo nijednoj drugoj državi u ljudskoj istoriji”, naglasio je.

Za probijanje Solunskog fronta, Marković kaže da predstavlja blistavu završnicu jednog pobedonosnog rata koji je odneo mnogo žrtava, ali koji je na kraju bio verovatno najveća pobeda u istoriji srpskog naroda.

Marković navodi i da se broj žrtava srpskog stanovništva mora revidirati i dodaje da broj poginulih zavisi od toga koji deo Srbije se uzme u obzir.

“Najviše su stradali delovi Srbije pre 1912. godine, ali ta priča s trećinom stanovništva šalje jednu pesimističku poruku. Šalje poruku da je naša država bila neodgovorna i da je žrtvovala trećinu stanovništva u ratu. Zapravo, prema istraživanjima koja se vrše u 21. veku, broj žrtava tog rata je između 750.000 i 900.000, a ne 1.250.000, što smo učili decenijama”, kazao je Marković.

Kako je pojasnio, broj od 1.250.000 žrtava korišćen je na Pariskoj mirovnoj konferenciji koja je počela u januaru 1919. godine, a završena je u januaru 1920. godine.

“Mi smo se držali tog broja, ali, na sreću, izgubili smo manje. Neko će me napasti da umanjujem srpske žrtve, ali ja se radujem da je 300.000, 400.000 Srba ostalo živih, za koje smo mislili da su poginuli. Tih 300.000 ili 400.000 danas imaju milione potomaka”, kazao je.

Marković je ukazao da je već sredinom dvadesetih godina 20. veka broj stanovnika u Srbiji premašio onaj od pre Prvog svetskog rata i dodaje da je razlog za to veliki natalitet.

“Već sredinom dvadesetih godina centralna Srbija ima više stanovnika nego što je imala deset godina ranije. Natalitet je bio ogroman u zemlji. Ako gledate statistiku, 1924. godine su već ti gubici nadoknađeni, međutim kvalitativno gubici su ogromni”, naveo je Marković.

Istakao je da su nestale čitave generacije, kao i da su najviše stradali oni koji su rođeni 1892. i 1893. godine.

Marković podseća da ratnoj generaciji pripadaju i nobelovac Ivo Andrić, koji je rođen 10. oktobra 1892. godine, kao i književnik Miloš Crnjanski, koji je rođen 24. oktobra 1893.

“Možete zamisliti, to je generacija koja je skoro potpuno nestala. Mnogo je talentovanih, velikih ljudi nestalo u tom ratu”, rekao je Marković.

Prvi svetski rat počeo je 28. jula 1914. godine napadom Austrougarske na Srbiju.

Vlasti Dvojne monarhije iskoristile su tragičnu pogibiju prestolonaslednika nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije vojvotkinje Hoenberg u Sarajevu, na Vidovdan, 28. juna 1914, da optuže Srbiju da navodno stoji iza atentata.

U Beču je zapravo dugo tražen prikladan moment za, kako su verovali, konačni obračun sa Srbijom.

Atentat koji su izvršili mladobosanci uzet je otuda kao opravdanje za rat.

Rat je objavljen, verovatno ciljano, simbolički, mesec dana po atenatu u Sarajevu, 28. jula.

Probojem Solunskog fronta, koji su izveli Srbi, sredinom septembra 1918. i pobedonosnom ofanzivom koja je presudno doprinela porazu Centralnih sila, okončan je Prvi svetski rat.

Po kapitulaciji Bugarske, zatim i Austrougarske, Nemačka je primirje potpisala 11. novembra. Bio je to kraj Velikog rata.

Dan primirja u Prvom svetskom ratu u Srbiji se obeležava kao državni praznik od 2012. godine.

U Srbiji se kao glavni motiv za amblem Dana primirja koristi cvet Natalijine ramonde, što je ugrožena vrsta u Srbiji, koji je poznat i kao cvet feniks.

Osim Natalijine ramonde, u amblemu se pojavljuje i motiv trake Albanske spomenice, koja se nalazi iznad cveta.

  Dan primirja u Srbiji praznuje se neradno.

Danas se u Srbiji obeležava Dan primirja

0

Dan primirja u Prvom svetskom ratu biće sutra obeležen u Srbiji, u znak sećanja na 11. novembar 1918. kada su sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom

Danas se u Srbiji obeležava Dan primirja

Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležava se danas u Srbiji, u znak sećanja na 11. novembar 1918. kada su sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom i time okončale Prvi svetski rat, a tim povodom predsednik Vlade Srbije Đuro Macut položiće venac na Spomenik neznanom junaku na Avali, nakon čega će biti održana i državna ceremonija polaganja venaca u kosturnici branilaca Beograda u Prvom svetskom ratu.

Državnu ceremoniju predvodiće ministarka za rad zapošljavanje boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski.

Takođe, ceremoniji polaganja venaca i odavanja počasti prisustvovaće delegacija Grada Beograda.

Povodom obeležavanja Dana primirja, pripadnici Garde Vojske Srbije izvršili su juče u 16.00 časova počasnu artiljerijsku paljbu ispaljivanjem 10 plotuna iz šest artiljerijskih oruđa sa Savske terase na Kalemegdanu, a reprezentativni orkestar Garde intonirao je himnu Srbije, uz podizanje državne zastave.

 U Srbiji i u svetu sutra se obeležava Dan primirja u Prvom svetskom ratu, u znak sećanja na dan kada su utihnula borbena dejstva i time okončan najrazorniji rat koji je istorija do tada zabeležila, u kome je stradalo više od 17 miliona ljudi, a Srbija izgubila skoro trećinu stanovništva.

Primirje je potpisano u jutarnjim satima 11. novembra 1918. godine u železničkom vagonu u Frankportu, u šumi kod varošice Kompijenj u Francuskoj, a na snagu je stupilo u 11.00 sati po srednjeevropskom vremenu.

Prema memorandumu Delegacije Kraljevine SHS tokom Mirovne konferencije u Parizu 1919. godine, Srbija je do oktobra 1915. godine mobilisala 707.343 osoba, dakle 24 odsto populacije ili 40 procenata muškog stanovništva.

Prema istom izvoru, ukupni gubici Srbije bili su 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto populacije iz 1914. godine, od čega je vojnih gubitaka bilo 402.435 a civilnih 845.000.

Srpske bokserke Ćirković i Mitić osvojile zlatne medalje

0

Srpske bokserke Sara Ćirković i Sanja Mitić osvojile su zlatne medalje na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore i omladinke

Srpske bokserke Ćirković i Mitić osvojile zlatne medalje

JEREVAN – Srpske bokserke Sara Ćirković i Sanja Mitić osvojile su zlatne medalje na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore i omladinke, pa se ženska selekcija Srbije iz Jerevana vraća sa ukupno dva zlata, četiri srebra i tri bronze.

Šampionat “starog kontinenta” u boksu za mlađe seniorke (do 23 godine) i omladinke (do 19 godina) u organizaciji Evropske bokserske kofederacije (EUBC) održan je u glavnom gradu Jermenije.

Poslednjeg dana takmičenja Srpkinje su “iskovale” tri medalje – Sara Ćirković i Sanja Mitić zlato, a Anastasija Bošković srebro.

Ćirković je u finalu kategorije do 54 kilograma pobedila Ruskinju Dariju Pantelejevu jednoglasnom odlukom sudija (5:0) i tako osvojila treću u nizu zlatnu medalju na šampionatima Evrope u olimpijskom boksu za mlađe seniore (U23).

Ujedno, ovo je peto Sarino zlato u svim takmičarskim uzrastima kada su u pitanju šampionati “starog kontinenta”. Prethodna evropska zlata u ovom uzrastu, Ćirkovićeva je osvojila u Budvi (2023) i Sofiji (2024), gde je na oba šampionata proglašena najboljom bokserkom kao i sada u Jerevanu, gde je dobila poseban pehar namenjen najboljoj bokserki Evropskog prvenstva.

Mitić je u kategoriji do 50 kilograma u finalu pobedila Arinu Vostrikovu iz Rusije na poene, jednoglasnom odlukom sudija – 5:0.

Anastasija Bošković se za zlato borila protiv Beloruskinje Darije Lecko. Poražena je na poene jednoglasnom odlukom sudija – 5:0, pa je osvojila srebrnu medalju.

U uzrastu omladinki Srbija je okićena sa tri srebra. Nikolina Džida (do 52 kg) se u finalu borila žestoko protiv Ruskinje Ksenije Cimbaljuk, poražena je na poene, Milica Pantelić (do 60 kg) je u finalu zaustavljena od Sofije Molčanove iz Rusije, prekidom borbe u drugoj rundi od strane sudije u ringu, dok je Dunja Vuksić (do 63 kg) u finalu izgubila od Ruskinje Arine Varsanije.

Četiri bronzane medalje za Srbiju na šampionatu Evrope u boksu za mlađe seniorke (U23) i omladinke (U19) iz kalendara EUBC osvojile su: Lejla Sejdi (do 57 kg) u omladinskoj konkurenciji (U19), a u uzrastu mlađih seniorki (U23), Dragana Jovanović (do 57 kg), Kristina Kuluhova (do 60 kg) i Dimitrij Gorbenko (do 63,5 kg).

Žensku reprezentaciju Srbije u konkurenciji omladinki predstavljale su: do 52 kg Nikolina Džida, 57 kg Lejla Sejdi, ⁠⁠60 kg Milica Pantelić i 63 kg ⁠Dunja Vuksić. Kod mlađih seniorki (U23) boje naše zemlje u Jerevanu branile su: 50 kg Sanja Mitić, ⁠54 kg Sara Ćirković, ⁠57 kg Dragana Jovanović, ⁠63 kg Kristina Kuluhova i ⁠70 kg Anastasija Bošković.

Stručni štab ženske reprezentacije Srbije činili su selektor Mirko Ždralo i treneri Alen Bičenov iz Rusije, Kubanac Pedro Granado i Aleksandar Vučković, prenosi Tanjug.

Željko Obradović: Monako ima kvalitetan tim, pobede najbolji lek za izlazak iz krize

0

Trener „crno-belih“ očekuje težak meč protiv Monaka i ističe da je ključ u dobroj odbrani i zaustavljanju kreatora igre rivala

Željko Obradović: Monako ima kvalitetan tim, pobede najbolji lek za izlazak iz krize

Trener košarkaša Partizana Željko Obradović izjavio je danas u Beogradu da Monako ima kvalitetan tim i naveo da su pobede najbolji lek za izlazak iz krize.

Košarkaši Partizana će sutra od 20.30 časova u Beogradskoj areni dočekati Monako u 10. kolu Evrolige.

Za “crno-bele” na ovoj utakmici neće igrati Karlik Džons, Vanja Marinković, Arijan Lakić i Mario Nakić.

„Monako je tim izuzetnog kvaliteta, koji igra godinama zajedno, uz Danijela Tajsa su doveli i peticu iz Pariza, Kevarijusa Hejsa koji je prisutan u odbrani. Angažovali su i Nikolu Mirotića. Snaga te ekipe je u spoljnim igračima, naravno, sa Majkom Džejmsom, koji ima izvanrednu sezonu, sa 19 poena u proseku i mnogo asistencija. Najbitnije je da te kreatore njihove zaustavimo i da igramo odbranu od pika kao što smo igrali u Pireju većim delom. Radi se o dobroj napadačkoj ekipi, ali sa odbrambenim reakcijama sa specijalcima, koji pomažu timu na taj način”, rekao je Obradović na konferenciji za medije.

Partizan je doživeo četiri poraza na poslednja četiri meča u svim takmičenjima.

„Najbolje za tim su pobede. Igrali smo odlično protiv Barselone, protiv Dubaija vrlo loše, a protiv Olimpijakosa zaista veliki deo utakmice veoma dobro. Sezona je takva da nemamo ni vremena da tugujemo ili da se radujemo. Ponašamo se kako se ponašamo pred svaku sledeću utakmicu. Analizirali smo pre svega poslednju četvrtinu protiv Olimpijakosa. Važno je da su sve te odluke na kraju meča, koje su se ispostavile da nisu dobre, pravili igrači kod kojih je morala da bude lopta. To su ljudi koji kreiraju, Dvejn Vašington, Sterling Braun i Šejk Milton. Eventualno visoki ako mislimo da imamo prednost pod košem. Tu nema zamerki. Videli su sebe, posle utakmice odmah su dolazili da razgovaraju sa mnom. Naravno da im je žao, svesni su da je bila velika šansa da pobedimo u Pireju. Najbolji lek za situaciju u kojoj se nalazimo da se igra dobro, ali da se pobedi”, dodao je trener Partizana.

On je govorio i o novim igračima Brunu Fernandu i Niku Kalatesu.

„Uvek je problem kad igrač dođe usred sezone. Kalatesova adaptacija je u nekoj meri lakša, jer mene poznaje i ja njega. On razume, ima košarkašku inteligenciju. I sa njim dosta razgovaram. Ako dođe u toku sezone, a mora da igra preko 30 minuta odmah, jasno vam je koliko je teška situacija. Milton je takođe novi, a imao je nesreću da mesec dana ne bude u timu zbog povrede. Izuzetno inteligentan igrač, u njega imam maksimalno poverenje. Što se tiče Fernanda, problem je što ga koristim na dve različite pozicije, četiri i pet. Onda nije lako da se zapamte svi detalji. Pokušavam da pojednostavim igru kad je on na terenu, što se tiče napada. Odbrana je lakša, mada i tu ima u pojedinim trenucima reakcija koje nisu dogovorene. Njihova želja i odnos prema treningu je dobra”, rekao je trener Partizana.

Evroliga je takva da nema mnogo vremena da se radi, naveo je Obradović.

„Posle izuzetno napornog puta iz Dubaija, igračima sam pustio celu utakmicu, da vide kako smo izgledali. I onda sam ih odveo na trening, bilo je povuci, potegni da li da se trenira. Ubedio sam ih nam je potrebno 20 minuta da se trenira kako bi sutra ujutru bilo bolje. Pristali su i to je dalo rezultat, odrazilo se na igru protiv Olimpijakosa. Nažalost, nemamo vremena. Stalno je tako. Ja sam za to da igračima dam dan odmora, ali ako je potrebno da se to preskoči, probaću i tako da radim”, izjavio je Obradović.

Košarkaši Partizana Vanja Marinković i Džabari Parker su propustili meč protiv Olimpijakosa.

„Lakić je na treningu dobio udarac u rame. Srećom, nije ozbiljno, ali su doktori preporučili mirovanje i neće biti u timu. Drugi povređen igrač je kapiten, Marinković. Oseća se malo bolje, ali nije dovoljno da trenira i igra. Parker je bio bolestan i sada je u redu. Trenirao je najnormalnije”, istakao je Obradović.

On je prokomentarisao ovosezonski učinak Džabarija Parkera.

„Postoje stručnjaci, ljudi zaista sposobni da objasne nešto. Tehnološka era i društvene mreže – pogubno je za svakog čoveka. Zamislite onda igrače koji su stalno prisutni tamo. Mene to ne zanima, neko će reći da sam starog kova. Kad bih se time bavio, imalo bi strašno negativan uticaj na moj posao. Ja informacije pronalazim na druge načine. Šta se piše po društvenim mrežama i sajtovima niti mogu, niti želim da utičem. U ovoj eri imate one koji će reći sve najbolje i one koji će reći sve najgore o Parkeru. A ja mogu da kažem da je on jedan od igrača koji apsolutno na treningu radi tako da daje sve od sebe. Da li je do sada mogao da igra bolje i pomogne više timu – mislim da da. Ali, tu je, trenira i to je preduslov za svakoga”, rekao je Obradović.

Trener Partizana je odgovorio na pitanje zašto Aleksej Pokuševski ne dobija minute na poslednjim utakmicama.

„Ne postoji nijedna druga odluka osim one koja je uvek najvažnija, da ja isključivo vodim računa o interesu tima. Moja procena, moja odgovornost. On igra dobro, ponaša se na treninzima dobro. Nikakav problem”, zaključio je Obradović.

Monako je u dosadašnjem delu sezone u Evroligi zabeležio šest pobeda i tri poraza, dok Partizan ima skor 3/6.

Košarkaši Crvene zvezde večeras gostuju Dubaiju

0

“Crveno-beli” su zabeležili sedam uzastopnih pobeda u Evroligi

Košarkaši Crvene zvezde večeras gostuju Dubaiju

Košarkaši Crvene zvezde gostovaće večeras od 17 časova ekipi Dubaija u 10. kolu Evrolige.

“Crveno-beli” su zabeležili sedam uzastopnih pobeda u Evroligi. Zvezda se nalazi na drugom mestu na tabeli sa sedam trijumfa i dva poraza, dok je Dubai na 15. poziciji sa skorom 3/6.

“Svi smo svesni jačine protivnika i utakmice, koju bi trebalo da pobedimo. Svaka utakmica na strani mnogo znači. Ovde će mnogo ekipa imati problema, pogotovo kada im se oporave neki igrači, kao Aleksa Avramović koji će igrati protiv nas. Što se nas tiče, želimo da nastavimo pobednički niz. Naš fokus trebalo bi samo da bude na igri. Velika je stvar što svugde imamo podršku navijača, to samo dokazuje veličinu kluba”, rekao je trener Crvene zvezde Saša Obradović uoči meča sa Dubaijem.

Košarkaš “crveno-belih” Donatas Moteijunas izjavio je da Dubai ima kvalitetan tim.

“Najveći njihov kvalitet jeste što imaju dosta izvanrednih igrača, veoma su opasni, svaki igrač može da postigne preko 20 poena. To je deo jedne sezone posebno sa putovanjima, kao što je sada slučaj sa Dubaijem. Kada su takva putovanja u pitanju, moramo da imamo širok roster, gde će trener imati na raspolaganju više igrača i mogućnost da ih menja. Na treneru je da odluči ko će igrati, a ko će biti na klupi u većem delu utakmice”, rekao je Moteijunas, prenosi Tanjug.

Kolika je “minimalna plata za život” u Ontariju i koliko morate zaraditi da biste spojili kraj s krajem?

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prema novom izveštaju, postoji razlika od gotovo 10 dolara između minimalne plate u Ontariju i satnice, koja je potrebna radnici da bi mogli udobno da žive u širem području Toronte (GTA).

Prvog oktobra,  minimalna satnica u provinciji porasla je za 40 centi na 17.60 dolara, što odražava drugu najvišu minimalnu satnicu u provinciji Kanadi. Britanska Kolumbija se može pohvaliti satnicom od 17,85 dolara.

To povećanje i dalje bledi u poređenju sa onim što, prema Mreži za životnu platu Ontarija (OLWN),  treba da dobiju radnici s punim radnim vremenom i da udobno žive u GTA, to je 27,20 dolara po satu – razlika od 9,60 dolara u odnosu na trenutnu pokrajinsku stopu.

Da bi izračunala minimalnu platu za život, OLWN uzima u obzir troškove života u 10 regija u provinciji za tri vrste domaćinstava: samohranu odraslu osobu, samohranog roditelja i dvije odrasle osobe koje izdržavaju dvoje muških dece. Uzimaju se u obzir faktori poput hrane, smeštaja, brige o deci, prevoza i troškova rekreacije, a zatim ukrštavaju rezultate, uključujući sve primenjive državne poreze, beneficije i transfere. Ušteđevina se ne uzima u obzir.

„Ako radite posao na minimalnom platom, sedmično ćete biti manje od 336 dolara“, rekao je Craig Pickthorne, direktor komunikacija OLWN-a, u intervjuu za CTV News Toronto.

„Zbog te razlike između minimalne plate za život, ona je sada toliko udaljena, a svake godine kada vršimo izračun minimalne plate za život, ona se sve više udaljava od minimalne plate.“

Prošlogodišnji proračuni za GTA  imali su minimalnu satnicu od 26 dolara. To ukazuje na povećanje od 4,6 posto za 2025. godinu.

Pickthorne kaže da je to manji skok nego prethodnih godina, pa čak iu poređenju sa drugim regijama širom Ontarije. Najveći porast zabeležen je u jugozapadnoj regiji Ontarija – koja obuhvata područje od Sarni do Windsora – za 8,3 posto, porastao je sa 19,85 na 21,50 dolara po satu.

Cena je ono  što prvenstveno povećava ploču potrebne za život, rekao je Pickthorne.

„Videli smo prethodnih godina da su cene hrane bile povećanja i ove godine ih nije bilo toliko kao prošle“, rekao je Pickthorne. „30 do 40 posto stope minimalne plate za život je zbog stanarine… i tako da kada to poraste, to zaista ima veliki uticaj.“

Zoocasa, web stranica za nekretnine, nedavno je analizirala podatke kako bi utvrdila koliko bi Kanađani trebali minimalno zaraditi da bi mogli priuštiti iznajmljivati ​​jednosoban stan – što znači da bi trebali potrošiti samo 32 posto bruto godišnjeg prihoda.

Prema Zoocasi, stanovnici Toronte bi, s njihovim metrikom, trebali zarađivati ​​nanajmanje od 86,062 dolara godišnje, ili 44,13 dolara po satu, ako žele sami iznajmiti taj stan. Ta brojka je 151 posto više od stope u Ontariju i otprilike 62 posto više od stope minimalne ploče u području Velikog Toronta (GTA).

Ovi troškovi najveći koji su opteretili novčanik uzrokovali su  masovno iseljavanje iz Velikog Toronta (GTA) , što je također povećalo troškove u okolnim regijama.

„Takođe vidimo značajnu stopu, recimo, u onome što zovemo Bruce Gray Huron Perth Simcoe“, rekao je Pickthorne, pokazujući područje koje se štiti od Stratforda do Barrieja.

Kao rezultat doseljavanja većeg broja ljudi tamo, Pickthorne kaže da je to povećalo stopu minimalne zarade za područje za 6,7 ​​posto, na 24,60 dolara po satu.

Evo kako izgledaju satnice za život u Ontariju za 2025. godinu:

  • Područje GTA, 27,20 dolara

  • Bruce Grey Huron Perth Simcoe, 24,60 dolara

  • Otava, 23,40 dolara

  • Dufferin Guelph Wellington Waterloo, 23,00 dolara

  • Hamilton, 22,60 dolara

  • Istok, 22,20 dolara

  • Jugozapad, 21,50 dolara

  • Brant Haldimand Norfolk Niagara, 21,40 dolara

  • Sjever, 21,10 dolara

  • London Elgin Oxford, 21,05 dolara

istraživanju koje su nedavno dokazali OLWN i kanadski centar za političku alternativu , a koje je analiziralo podatke od jula 2024. do juna 2025. godine, oko 17,3 posto radnika u Torontu ima platu ispod minimalne zarade. Radnici s određenom rasnom pripadnošću imaju veću vjerovatnoću da zarađuju manje, sa 20,1 posto u toj kategoriji u poređenju sa 12,1 posto za radnike bez određene rasne pripadnosti.

Širom Ontarija postoji razlika u prihodima od sedam do deset procentnih poena između rasno različitih radnika. 

Mnogo više žena u Torontu ne zarađuje minimalnu platu u poređenju sa muškarcima, što odražava 20,4 posto u odnosu na 14,4 posto.

Kada se uporede rasa i pol, žene određene rase u Torontu imaju najveću verovatnoću da se zarađuju manje od egzistencijalne ploče, što odražava 23,4 posto.

SRPSKINEWS/KANADA