13.9 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 11

Istraživanje: Siromaštvo oblikuje dečji mozak više nego roditeljstvo ili kvocijent inteligencije

0
boy in orange and blue stripe shirt sitting on sand during daytime

Nedostatak novca ne utiče samo na kvalitet života porodice, već može imati i dugoročne posledice po razvoj deteta. Prema rezultatima novog istraživanja, uslovi u kojima deca žive i odrastaju povezani su sa promenama u funkcionisanju mozga više nego što se do sada mislilo.

Istraživanje: Siromaštvo oblikuje dečji mozak više nego roditeljstvo ili kvocijent inteligencijeGetty © Varavut Noovong

Materijalni položaj porodice ima značajan uticaj na razvoj dečjeg mozga, pokazuje novo istraživanje. Sve što dete doživi tokom odrastanja ostavlja trag na mozgu i utiče na njegov razvoj i funkcionisanje tokom čitavog života.

Porodične finansijske prilike i okruženje u kojem dete odrasta, uključujući i naselje u kojem živi, mogu imati veći uticaj na razvoj mozga nego što se do sada pretpostavljalo, ukazuje istraživanje.

Istraživači su utvrdili da socioekonomski faktori objašnjavaju oko 16 odsto razlika u pokazateljima moždanih funkcija kod dece. Njihov uticaj pokazao se većim od uticaja koeficijenta inteligencije (IQ), načina vaspitanja i zdravstvene istorije.

“Mozak deteta koje odrasta u nepovoljnim socioekonomskim uslovima po mnogo čemu podseća na mozak deteta iz imućnijeg okruženja koje je izloženo nedostatku sna i stresu”, rekao je jedan od autora studije.

On je naglasio da to ne znači da je reč o “manje inteligentnom mozgu”, već da bi se poboljšanjem uslova za spavanje i smanjenjem stresa kod dece koja odrastaju u težim okolnostima mogle ublažiti razlike povezane sa tim uslovima.

Deca su posebno osetljiva na posledice siromaštva. Verovatnije je da će živeti u siromaštvu nego odrasli, a posledice su posebno izražene tokom ključnih godina razvoja.

Prema podacima UNICEF-a, gotovo 900 miliona dece širom sveta živi u višedimenzionalnom siromaštvu, što znači da nemaju pristup osnovnim potrebama kao što su hrana, voda, siguran smeštaj, obrazovanje i zdravstvena zaštita.

Istraživači su analizirali podatke od oko 12.000 dece uzrasta od devet i deset godina, proučavajući njihovo okruženje, zdravlje i svakodnevne aktivnosti, piše Juronjuz. Ispitivano je 649 različitih faktora koji mogu uticati na razvoj mozga, uključujući vreme provedeno pred ekranima, kognitivne sposobnosti, fizičko i mentalno zdravlje, roditeljstvo, kao i pol i rasnu pripadnost.

Kao najznačajniji faktori izdvojili su se uslovi života u naselju i materijalni status porodice. Oni su posebno bili povezani sa funkcionisanjem motornih i čulnih delova mozga, koji su veoma osetljivi na svakodnevne promene u nivou stresa i kvalitetu sna.

“Počeo sam da to nazivam ‘slonom u mozgu’. Očekivao sam da će socioekonomske prilike imati značaj, ali nisam mislio da će biti toliko veliki. Njihov uticaj daleko je nadmašio sve ostale faktore”, rekao je glavni autor studije i dodao da su istraživači, posmatrajući samo snimke mozga, mogli da procene materijalni položaj porodice, kao i koliko dete spava i koliko vremena provodi pred ekranima.

Međutim, na osnovu snimaka mozga nije bilo moguće odrediti kvocijent inteligencije.

“To govori da IQ nije direktno utemeljen u neurobiologiji. Okruženje oblikuje dečji mozak na načine koji su često pogrešno tumačeni kao odraz inteligencije, a zapravo su posledica stresa i nedostatka sna”, zaključio je.

Švajcarci sutra glasaju o ograničenju broja stanovnika: Krajnja desnica traži granicu od 10 miliona

0
red flag on top of snow covered mountain

Ukoliko inicijativa bude usvojena, vlada će morati da ograniči useljavanje, a u krajnjem slučaju i da raskine sporazum o slobodnom kretanju sa EU. Protivnici upozoravaju na udar na privredu i tržište rada

Švajcarci sutra glasaju o ograničenju broja stanovnika: Krajnja desnica traži granicu od 10 milionaGetty © EThamPhoto

Građani Švajcarske ovog vikenda odlučuju o predlogu konzervativne Švajcarske narodne partije (SVP) da se broj stanovnika zemlje ograniči na 10 miliona do 2050. godine. Reč je o do sada nezabeleženoj inicijativi u Evropi, a njeni protivnici upozoravaju da bi usvajanje predloga moglo da ima dalekosežne posledice po ekonomiju, tržište rada i odnose Berna sa Evropskom unijom.

Ukoliko građani na referendumu glasaju “za”, švajcarska vlada biće obavezna da preduzme mere kako broj stanovnika ne bi prešao 10 miliona do sredine veka. Predlog predviđa da, ukoliko broj stanovnika pre toga dostigne 9,5 miliona, budu uvedena stroga ograničenja za spajanje porodica, izdavanje boravišnih dozvola i odobravanje azila.

Još dalje ide odredba prema kojoj bi vlada morala da raskine sporazum o slobodnom kretanju ljudi sa Evropskom unijom ukoliko broj stanovnika ipak premaši 10 miliona pre 2050. godine. Takav potez bi praktično značio i gubitak pristupa jedinstvenom evropskom tržištu.

Švajcarski sistem direktne demokratije omogućava održavanje referenduma o takozvanim narodnim inicijativama ako u roku od 18 meseci prikupe najmanje 100.000 potpisa. Referendumi se u Švajcarskoj održavaju nekoliko puta godišnje, a SVP ih već decenijama koristi za promovisanje antiimigracione politike.

Od uvođenja sporazuma o slobodnom kretanju sa EU 2002. godine, broj stanovnika Švajcarske porastao je za 23 odsto, značajno brže nego u većini susednih država. U istom periodu bruto domaći proizvod zemlje povećan je za oko 24 odsto.

Prema zvaničnim podacima, oko 27 odsto stanovnika Švajcarske nema švajcarsko državljanstvo. Pristalice inicijative tvrde da priliv radnika, uglavnom iz Evropske unije, stvara preveliki pritisak na stambeno tržište, škole, saobraćajnu infrastrukturu i socijalni sistem.

“Nekontrolisana imigracija dovodi do toga da Švajcarska raste suviše brzo. Negativne posledice osećaju se u svim oblastima života”, poručila je stranka SVP u okviru svoje kampanje.

Međutim, sedmočlana Savezna vlada, u kojoj su zastupljene četiri najveće političke stranke, uključujući i SVP, protivi se inicijativi. Vlada upozorava da bi usvajanje predloga ugrozilo stabilnost zemlje, naškodilo privredi i umanjilo životni standard građana. Predlog su odbacile i velike većine u oba doma švajcarskog parlamenta, kao i vodeće poslovne i sindikalne organizacije.

Glavni ekonomista organizacije “Ekonomisuis” Rudolf Minš ocenio je da je reč o populističkom pokušaju da se složeni problemi reše jednostavnim administrativnim ograničenjem.

“Ova inicijativa prodaje iluziju da postoji besplatno rešenje za sve probleme i neće otkloniti naše probleme sa stanovanjem ili saobraćajem”, rekao je Minš.

S druge strane, poslanik SVP-a Tomas Mater odbacuje kritike kao zastrašivanje birača.

Švajcarski sistem direktne demokratije omogućava održavanje referenduma o takozvanim narodnim inicijativama ako u roku od 18 meseci prikupe najmanje 100.000 potpisa. Referendumi se u Švajcarskoj održavaju nekoliko puta godišnje, a SVP ih već decenijama koristi za promovisanje antiimigracione politike.

Od uvođenja sporazuma o slobodnom kretanju sa EU 2002. godine, broj stanovnika Švajcarske porastao je za 23 odsto, značajno brže nego u većini susednih država. U istom periodu bruto domaći proizvod zemlje povećan je za oko 24 odsto.

Prema zvaničnim podacima, oko 27 odsto stanovnika Švajcarske nema švajcarsko državljanstvo. Pristalice inicijative tvrde da priliv radnika, uglavnom iz Evropske unije, stvara preveliki pritisak na stambeno tržište, škole, saobraćajnu infrastrukturu i socijalni sistem.

“Nekontrolisana imigracija dovodi do toga da Švajcarska raste suviše brzo. Negativne posledice osećaju se u svim oblastima života”, poručila je stranka SVP u okviru svoje kampanje.

Međutim, sedmočlana Savezna vlada, u kojoj su zastupljene četiri najveće političke stranke, uključujući i SVP, protivi se inicijativi. Vlada upozorava da bi usvajanje predloga ugrozilo stabilnost zemlje, naškodilo privredi i umanjilo životni standard građana. Predlog su odbacile i velike većine u oba doma švajcarskog parlamenta, kao i vodeće poslovne i sindikalne organizacije.

Glavni ekonomista organizacije “Ekonomisuis” Rudolf Minš ocenio je da je reč o populističkom pokušaju da se složeni problemi reše jednostavnim administrativnim ograničenjem.

“Ova inicijativa prodaje iluziju da postoji besplatno rešenje za sve probleme i neće otkloniti naše probleme sa stanovanjem ili saobraćajem”, rekao je Minš.

S druge strane, poslanik SVP-a Tomas Mater odbacuje kritike kao zastrašivanje birača.

KOŠMARNA SEZONA I GREŠKE KOJE NE SMEJU DA SE PONOVE

0

Đoan Penjaroja (©ABA liga - Dragana Stjepanović)

Najmanja je odgovornost Đoana Penjaroje, treba svi da se zapitaju zašto je Partizan Mozzart Bet ostao bez ijednog trofeja

Partizan Mozzart Bet je na kraju ostao praznih šaka. Rečenica koju u Humskoj niko ne želi da čuje, konstatacija koja naročito para uši navijačima posle svega što je u ovu sezonu uloženo. Novac, reputacija, navijačka energija, ambicija, očekivanja… Sve je Partizan imao, na kraju se u delu vitrina skuplja prašina.

Prokockane su sve šanse da se osvoji makar jedan trofej. U nacionalnom prvenstvu i Mozzart Kupu Radivoja Koraća čak i pre finala, dok je Dubai pred razočaranom beogradskom publikom spustio zavesu na sezonu koja može da se okarakteriše kao sportski debakl.

Kada posle svega ostanu neuspesi i sada već neizbežan osećaj da treba krenuti ispočetka, obaveza je govoriti o odgovornosti. Najlakše je poći od trenera, mada to ne znači da je njegov jedini i(li) najveći greh. Đoan Penjaroja bio je na klupi kada je Partizan Mozzart Bet izgubio polufinale Mozzart Kupa Radivoja Koraća od Mege, polufinale domaćeg prvenstva od FMP-a i sada finale ABA lige. To su činjenice koje ostaju zapisane i koje niko neće moći da obriše, niti da javnosti maže oči pričama o boljem utisku iz nekih drugih utakmica.

Trener uvek nosi deo tereta, kao i igrači koji su tema za sebe, posebno kada ekipa u tri različita takmičenja padne pre cilja. Ali daleko od toga da u Penjaroju treba upirati prstom zbog onoga što se dogodilo Partizanu. Treba da ima novu priliku da se dokaže. Moguće je da je mogao bolje da rasporedi potrošnju igrača, da je ranije mogao da izabere određene rotacije, da liderima ostavi više prostora za predah ili da u pojedinim trenucima sačuva ekipu od pražnjenja koje se videlo na licima i u nogama. Imao je i on utakmice u kojima je kasnio sa reakcijama. No, sve su to sada priče iz kategorije “svi su generali posle bitke”. Kada se sve sabere, njegova odgovornost je najmanja.

To možda zvuči kontradiktorno posle sezone u kojoj je upravo pod njegovim vođstvom izgubljeno ono što je moralo da se napada do poslednjeg daha, ako je Evroliga već bila davno prežaljena u trenutku njegovog dolaska. Zvučaće kao traka koja se samo ponavlja, ali vredi podsetiti da Španac nije došao u Humsku kada je trebalo graditi roster i praviti velike planove. Došao je u trenutku kada je priča maltene već bila završena, kada je svima postalo jasno da je još jedna godina otišla u nepovrat, posle odlaska Željka Obradovića, u danima kada je klub bio emotivno, organizaciono i takmičarski potresen. Rukovodioci u redovima crno-belih tražili su čoveka koji će pristati da uđe u zapaljenu kuću i pokupi ono što je ostalo, da smiri svlačionicu, izdrži pritisak sa tribina, ali i da prihvati nasleđeni roster, u pokušaju da od grupe pojedinaca u rasulu napravi tim.

To je i uradio. Nije osvojio trofej, ali je udahnuo život sastavu koji je u jednom trenutku delovao kao da će sezonu završiti bez prava da se za bilo šta ozbiljno pita. Partizan Mozzart Bet je pod Penjarojom ponovo počeo da liči na ekipu. U nesvakidašnjim okolnostima pokazao je da može da stabilizuje tim, imao je ideju i videlo se da nije došao samo da preživi do kraja ugovora. Delovalo je da postoji makar privid kontrole u periodu kada je sve oko kluba bilo suprotno od toga. Iz svlačionice su odstranjeni Džabari Parker i Tajrik Džons, igrači koji su u teoriji trebalo da budu stubovi projekta, a u praksi su postali simboli anarhije koja je vladala, ali i pogrešne procene karaktera. Penjaroja je tu povukao rezove koje Obradović nije, iako su ga njegovi najbliži saradnici, kako se kasnije govorilo, nagovarali da to uradi pre nego što je sve otišlo u nepovrat.

Ako pitate navijače, to nije dovoljno i jasno je zašto. Zbog istorije kluba, njegove veličine, zbog očekivanja i snova koji na kraju nisu dosanjani… To što “rezultatski” nije uradio ništa značajnije od eliminacije večitog rivala u polufinalu ABA lige Penjarojin je krst, koji mora sam da nosi… Da preuzme svoj deo kolača i proba da popravi utisak od jeseni.

Žarko Paspalj i Ostoja Mijailović (©Star Sport)Žarko Paspalj i Ostoja Mijailović (©Star Sport)

Zarad oporavka i ozdravljenja, pitanje Partizanove sezone ne sme da ostane samo pred vratima trenerske kancelarije. Treba da ide ka svima koji su učestvovali u sastavljanju tima, koji su ga kasnije nasledili, ka svima koji su dozvolili da klub sa tolikim ulaganjima uđe u sezonu sa toliko mana. Da se priznaju i prihvate greške, kako bi se zatvorilo ovo teško i mučno poglavlje. Kako se neke stvari više ne bi ponavljale.

Partizan je imao veliki broj kvalitetnih stranaca, ali u domaćim takmičenjima nije imao domaću bazu koja može da iznese borbu za titulu. To nije sitnica, struka i sportski sektor nisu uradili dobar posao. Partizan je domaća takmičenja potpuno zanemario i fokusirao se na druge planove. A onda, kada je počelo da gori pod nogama, od drugih se tražio uspeh koji je na kraju izostao.

Ne treba se vraćati previše unazad, ali jeste vredno pomena… Željko Obradović bio je najveći autoritet Partizana, ali i najveći štit kluba. Dok je bio tu, mnogo toga moglo je da se objasni njegovim imenom, izborom ili vizijom. Igrači su dolazili zbog njega i to nisu krili, sponzori su lakše prepoznavali veličinu projekta, navijači su mnogo toga opraštali jer su verovali da iza svega stoji najtrofejniji trener Evrope.

Partizan Mozzart Bet imaće izazov da pokaže koliko je klub zaista sistem, a koliko je proteklih godina živeo na veličini Željka Obradovića. Kada se uzimaju zasluge za finansijsko podizanje Partizana, za njegovo vraćanje u evroligaški prostor, za rast organizacije i za sve ono što se ne sme zaboraviti u naletu nezadovoljstva, treba prihvatiti i to da neke stvari nisu bile dobre. Sportski krah se svakako ne poništava pričom o prethodnim zaslugama, a zarad daljeg oporavka i planiranja mora otvoreno da se razgovara o tome kako najveći budžet u klupskoj istoriji nisu ispratili rezultati, može li se u novim okolnostima zadržati konkurentna finansijska moć, na čemu će se zasnivati poverenje sponzora i navijača… I šta će biti sa ekipom?

Za klupski vrh neće biti odmora. Dolazi leto koje može da odredi ne samo narednu sezonu, već i pravac Partizana posle Željka Obradovića. Klub sada mora da pronađe način da energiju tribina ponovo usmeri prema timu, a to se radi jasnim planom, poštenim obraćanjem i potezima koji pokazuju da su lekcije naučene.

Klub treba da stane iza Penjaroje. Znak poverenja dobio je odlukom da mu se produži mandat do juna 2028. godine. Sada prvi put dobija šansu da kaže kakav tim želi, koje profile igrača traži, kakvu košarku Partizan treba da igra i koliko u svemu tome treba da bude domaće osnove, da se ovakva sezona ne bi ponovila. Uprava tu priliku mora da mu omogući, ne samo deklarativno.

Postoji i element rizika. Ako se ispostavi da Penjaroja ipak nije pravo rešenje, Partizan bi mogao da izgubi još jednu godinu u novom krugu promena. Takvih sezona je već bilo previše. Klub koji ima ambiciju da pripada vrhu Evrope ne sme da živi od stalnog resetovanja. Mora jednom da izabere pravac i da izdrži pritisak. Iz tog razloga, Partizanovo leto biće test zrelosti.

Boli kada se sezona završi bez trofeja. U Partizanu takav kraj nikada nije prihvatljiv i ne može sve da nestane posle nekoliko dana ćutanja i bolovanja. Poraz od Dubaija u finalu ABA lige samo je zatvorio krug koji je počeo mnogo ranije.

Đoan Penjaroja jeste izgubio na parketu i tu nema ništa sporno. Nije dobro. Samo, Partizan Mozzart Bet je sezonu izgubio mnogo pre poslednjeg zvuka sirene… To tek nije dobro.

Leto udobnosti i stila uz Crocs sandale

0
A pair of shoes sitting on the shore of a lake

Ovog leta modni trendovi nalažu kombinaciju stila, opuštenosti i udobnosti – upravo ono što donosi nova kolekcija Crocs sandala.

Među ovogodišnjim modelima mogu se pronaći sve – od sandala sa platformom do minimalističkih japanki koje se lako kombinuju uz ležerne, ali i elegantne letnje odevne kombinacije. Novi modeli ove sezone popularni su i među influenserkama širom sveta. Među najpoželjnijim modelima izdvaja se Miami Flip, japanka elegantnog izgleda. Ovaj model privlači pažnju svojim minimalističkim dizajnom i odlično se uklapa uz opuštene kombinacije za plažu, ali se jednako dobro može kombinovati i uz večernju haljinu.

Nova letnja kolekcija donosi i brojne druge modne favorite koji osvajaju bojama, mekim materijalima i prepoznatljivom Crocs udobnošću. Svaki od njih je jedinstven i namenjen različitim prilikama. Među novitetima se izdvajaju Women’s Saturday Slide i Getaway Triangle Flip japanke, savršene za lagane šetnje pored mora, kao i Women’s Saturday Platform Dipped Buckle Sandal, model koji se lako uklapa uz laganu letnju haljinu i omogućava da se osećate udobno, a istovremeno sređeno. Ukoliko želite da vaš par bude poseban, možete ga ukrasiti Jibbitz™ privescima i prilagoditi svom letnjem raspoloženju.

Neka uz Crocs sandale svaki vaš letnji korak bude lagan, moderan i otvoren za nove avanture.

Crocs modeli dostupni su u Crocs prodavnicama, kao i putem sajta crocs.rs.

SUP daska ovog leta? Dobra ideja, ali pre prve vožnje obratite pažnju na ovo

0
a woman on a paddle board

Leto prirodno zove da se više vremena provodi napolju, po mogućnosti blizu vode. Nekome je dovoljno kupanje, neko bira vožnju bicikla pored reke, a sve više ljudi želi nešto između rekreacije, odmora i malog izlaska iz svakodnevne rutine. Tu su se vrlo lako uklopile SUP daske.

Na prvi pogled, sve deluje jednostavno: stanete na dasku, uzmete veslo i krenete. I zaista, SUP jeste jedna od pristupačnijih aktivnosti na vodi. Ne morate biti u ozbiljnoj sportskoj formi, ne treba vam veliko predznanje i ne morate odmah planirati dugu turu. Ali baš zato što deluje lako, vredi znati nekoliko stvari pre nego što prvi put stanete na dasku.

Nije svaka SUP daska za istu vodu i isti stil vožnje

Ako tek ulazite u svet SUP-a, verovatno ćete prvo gledati oblik, boju, cenu ili dimenzije koje deluju ozbiljno. Ipak, najvažnije pitanje je jednostavnije: gde ćete najčešće voziti?

Za jezero, mirniju reku ili opuštenu vožnju uz obalu, najčešće ima smisla stabilnija all round daska. Ona je šira, mirnija pod nogama i lakše oprašta greške, što posebno znači početnicima. Ako planirate duže ture i želite da daska bolje drži pravac, onda touring modeli ulaze u priču. Oni su duži, bolje klize i manje “lutaju” levo-desno pri svakom zaveslaju.

Race i surf modeli zvuče atraktivno, ali nisu uvek ono što vam treba za rekreativno leto. Uže i brže daske traže više ravnoteže, bolju tehniku i mirniji pokret. Drugim rečima, daska koja izgleda sportski ne mora biti ona na kojoj ćete najviše uživati.

Obratite pažnju i na konstrukciju. Tvrde daske daju bolji osećaj na vodi, lepše klize i preciznije reaguju, ali traže prostor za čuvanje i transport. Naduvavajuće SUP daske su praktičnije za većinu ljudi: spakuju se u ranac, staju u gepek i lakše se nose do plaže, jezera ili reke. Za rekreativno veslanje to je često sasvim dovoljno, naročito ako želite opremu koju ćete stvarno koristiti, a ne samo planirati da koristite.

Dimenzije takođe nisu samo tehnički podatak. Šira daska znači više stabilnosti. Duža daska bolje drži pravac. Zapremina mora da odgovara težini korisnika, jer daska koja je premala neće lepo “nositi” na vodi. Ako ste početnik, stabilnost je važnija od brzine. Ako planirate dužu vožnju, pravac i kliz su važniji od okretljivosti.

Pre nego što krenete: veslo, leash, odeća i realna procena uslova

Dobra SUP vožnja ne zavisi samo od daske. Veslo je mnogo važnije nego što deluje na prvi pogled. Ako je preteško, brzo ćete ga osetiti u ramenima. Ako je premekano, svaki zaveslaj deluje manje efikasno. Za kraće letnje vožnje to možda nećete odmah primetiti, ali na dužim turama razlika postaje jasna.

Leash, odnosno vezica koja spaja vas i dasku, ne treba posmatrati kao dodatak za “ozbiljne” veslače. Kada padnete u vodu, naročito ako dune vetar, daska može otići dalje nego što očekujete. Zato je leash praktičan i na jezeru, i na reci, i na moru.

Vredi razmišljati i o garderobi. Na SUP-u treba da vam bude udobno dok stojite, sedite, klečite, veslate ili ulazite u vodu. Muškarcima su praktični šorcevi za kupanje, jer se brzo suše i ne sputavaju pokret. Za žene su kupaći kostimi najprirodniji izbor, posebno ako se vožnja kombinuje sa kupanjem, sunčanjem i boravkom na plaži. Dodajte laganu majicu, kačket, zaštitu od sunca i vodu za piće, jer se na vodi sunce često potceni.

Još jedna stvar koju ne treba preskočiti jeste procena uslova. Mirna voda je najbolji početak. Vetar može brzo da promeni osećaj na dasci, a na rekama treba voditi računa o toku, granju, izlaznim tačkama i tome koliko se lako možete vratiti. Na moru su jutra često prijatnija za početnike, dok kasnije talasi i vetar mogu tražiti više iskustva.

Urban i gudački kvartet će beogradskoj publici u nedelju dati najbolji deo sebe

0
people watching concert during night time

Damir Urban

Bend Urban&4 sa gudačkim kvartetom će 14. juna u Open Air Corner-u Luke Beograd održati svoj, do sada, najveći koncert na otvorenom u Beogradu. Ulaz za publiku biće otvoren od 19h, a koncert počinje u 20.30 časova. Early birds ulaznice su već rasprodate, a karte za parter po ceni od 3.200 dinara su dostupne putem online platforme cooltix.rs. Na dan koncerta, ukoliko ih preostane, ograničeni broj ulaznica će moći da se kupi na licu mesta po ceni od 3.500 dinara.

Biće to ujedno i jedno od centralnih regionalnih koncertnih okupljanja benda u godini u kojoj obeležavaju 30 godina rada, uz repertoar koji obuhvata najvažnije pesme iz različitih autorskih faza Damira Urbana koji je na muzičkoj sceni više od 40 godina.

Beograd je grad kojem se vraćamo sa posebnom emocijom, jer tamo publika sluša svim bićem. Zato želimo da ovaj susret u Luci Beograd bude više od koncerta i da to bude večer u kojoj će se pjesme, atmosfera i ljudi spojiti na pravi način. Takvi trenuci su razlog zbog kojeg i dalje stvaramo i izlazimo na pozornicu s istim uzbuđenjem“, poručio je Damir Urban.

Nakon niza zapaženih nastupa i velikih koncertnih večeri u regionu, Urban&4 u Beograd dolaze sa programom koji spaja dobro poznate numere i novu energiju izvođenja. Prepoznatljivi su po snažnoj koncertnoj dinamici, neposrednoj komunikaciji sa publikom i pesmama koje svaki put dobijaju drugačiji emotivni intenzitet.

Publiku očekuje izbor pesama koje su obeležile Urbanovu karijeru, među kojima su „Budi moja voda“„Mjesto za mene“„Iskra“„Astronaut“„Mala truba“ i „Sama“, kao i novije numere poput „Blijeda u proljeće“„Potpuno je nevažno“ i “Sagradit ću ti pjesmu”. Poseban pečat koncertu daće gudački kvartet, koji će poznatim aranžmanima dodati novu širinu i scensku atmosferu, donoseći publici drugačije, raskošnije zvučno iskustvo.

Belgrade Balloons: Cveće koje ne vene i pokloni koji nose emociju

0
a statue of a man standing on top of a tower

Dok mnogi njeni vršnjaci u ranim dvadesetim još traže svoj pravac, preispituju odluke, biraju fakultete i pokušavaju da razumeju u kom smeru žele da grade svoju budućnost, dvadesetjednogodišnja Elena iz Beograda već je pretvorila sopstvenu ideju u prepoznatljiv brend – Belgrade Balloons, koji klasične poklone i dekoraciju menja u lične, emotivne aranžmane namenjene da traju i nakon samog trenutka iznenađenja.

Ideja je nastala iz potrebe da poklon dobije dublje značenje i da se baloni posmatraju kao sredstvo izražavanja emocije, a ne samo dekorativni element, čime je otvoren prostor za brend koji spaja kreativnost i ličnu priču.

Od fotografije do preduzetništva

Pre nego što je zakoračila u preduzetništvo, Elena je svoj kreativni izraz gradila kroz fotografiju, koja joj je vremenom postala polazna tačka za razumevanje vizuelnog pripovedanja i načina na koji se ideja prenosi kroz sliku i detalj.

„Fotografija me je naučila da svet posmatram drugačijim očima. Počela sam da se bavim fotografijom sa šesnaest godina i upravo kroz objektiv sam shvatila koliko su emocija, detalji i estetika važni“, kaže Elena.

Kako objašnjava, iskustvo iz fotografije danas je neodvojiv deo identiteta brenda.

„To iskustvo danas ima veliki uticaj na sve što radim. Svaki aranžman posmatram kao malo umetničko delo. Fotografija mi je pomogla da razvijem osećaj za kompoziciju, boje i vizuelni identitet, a sve to je postalo važan deo priče koju gradi Belgrade Balloons.“

Foto: Konstantin Malaev

Kada poklon postane poruka

Ideja o buketima od balona nastala je iz ljubavi prema darivanju i emocijama koje pokloni bude kod ljudi. Nije bila važna njihova materijalna vrednost, već osećaj koji ostavljaju.

„Oduvek sam volela poklone, ali ne zbog njihove materijalne vrednosti, već zbog osećaja koji izazivaju. Najlepši trenutak je kada nekome izmamite osmeh i pokažete da ste mislili na njega. Iz te ideje nastali su buketi od balona. Želela sam da stvorim nešto drugačije – nešto što spaja igru, kreativnost i emociju. Danas svaki buket nosi svoju priču i posebnu poruku.“

Prvi koraci na tržištu pokazali su kako publika reaguje na drugačiji pristup poklonima i koliko je prostor za nove formate zapravo otvoren.

„Svaki novi koncept nosi određenu dozu neizvesnosti. Naravno da sam se pitala kako će ljudi reagovati i da li će razumeti ono što želim da stvorim. Ipak, podrška koju sam dobila od samog početka bila je neverovatna. To mi je pokazalo da ljudi prepoznaju iskrenost i kreativnost. Kada verujete u ono što radite i radite to srcem, publika to oseti.“

Svaki aranžman kao priča o emocijama i uspomenama

Za Elenu, Belgrade Balloons nije samo posao niti proizvod koji se prodaje. Suština brenda krije se u emocijama koje prenosi.

„Svaki cvet od balona ručno je izrađen i osmišljen kao jedinstven poklon. Ne nudimo samo proizvod, već osećaj iznenađenja, radosti i pažnje koju neko želi da pokloni drugoj osobi.“

Svaki proizvod u okviru Belgrade Balloons nastaje kroz razgovor sa klijentom, u kojem se polako otvara priča iza poklona i pretvara u ideju koja se zatim oblikuje u jedinstven, ručno izrađen aranžman.

„Želim da razumem kome je poklon namenjen i koju emociju treba da prenese. Nakon toga biram boje, formu i detalje koji će najbolje ispričati tu priču. Svaki aranžman se ručno izrađuje i prolazi kroz više faza dok ne dobije svoj konačan izgled.“

U središtu njenog rada nalazi se personalizacija, koja svaki buket pretvara u individualno kreiran poklon, prilagođen osobi i trenutku za koji se pravi.

„Personalizacija je srce mog posla. Verujem da najlepši pokloni nisu nužno najskuplji, već oni koji su napravljeni sa pažnjom i imaju lično značenje. Zato svaki buket prilagođavam osobi kojoj je namenjen i trudim se da bude jedinstven kao i trenutak koji obeležava.“

Foto: Konstantin Malaev

Mlada preduzetnica koja gradi brend od nule

Iza vizuelno lepog proizvoda stoji svakodnevni rad koji podrazumeva više uloga istovremeno – od kreativnog do operativnog dela posla.

„Najveći izazov je to što u jednom danu moraš biti sve – kreator, marketing, prodaja, organizacija, ali i logistika, komunikacija sa klijentima, planiranje sadržaja i sama realizacija proizvoda. Ali u tome i jeste lepota, svaki izazov te nauči nečemu novom i tera te da rasteš, i kao osoba i kao brend.“

Upravo zbog tog iskustva, poruka koju šalje onima koji razmišljaju o pokretanju sopstvenog posla je direktna i bez ulepšavanja.

„Počnite odmah! Ne čekajte savršen trenutak, jer on retko kada dođe. Najvažnije je napraviti prvi korak, čak i kada nemate sve odgovore. Verujte u svoju ideju, budite uporni i nemojte odustajati kada naiđu prepreke. Svaki veliki uspeh jednom je bio samo ideja u nečijoj glavi.“

Iako je brend nastao lokalno, ambicije su regionalne i dugoročne. Svoj brend vidi kao koncept koji može da raste i van Srbije.

„Moji ciljevi su veliki. Želim da Belgrade Balloons nastavi da raste, da uvodimo nove kolekcije, radimo velike događaje i sarađujemo sa najpoznatijim brendovima u regionu. Moj san je da jednog dana Belgrade Balloons bude prepoznatljiv brend ne samo u Srbiji već i šire. Želim da pomeram granice kreativnosti i pokažem da godine nisu prepreka kada imate viziju, hrabrost i spremnost da radite za svoje snove“, zaključuje Elena.

Savoka – Sicilijanska ponuda koju ne možete da odbijete

0
concrete house on cliff

SAvoka, Sicilija, Italija,

Kada neko pomene Siciliju, u glavi se gotovo automatski razmenjuju savršene razglednice: tirkizno more koje se preliva pod suncem, miris tek ispečene pice, pasta koja ima ukus kao da je napravljena samo za vas i onaj specifičan, pomalo haotičan, ali topao ritam života koji Italijani nose kao deo svog identiteta.

Sicilija je, jednostavno, kompletno stanje duha, ostrvo koje vas istovremeno grli svojom toplinom i šamara svojom sirovom energijom. Od užurbanog i pomalo drskog Palerma, preko živopisne Katanije, koja pulsira pod senkom Etne, do romantičnih, skoro nadrealnih ulica Nota i antičke lepote Sirakuze, pa sve do glamurozne Taormine, koja vas posmatra sa visine svojih terasa – svaki kutak ovog ostrva ima svoj karakter, svoj specifičan miris i svoju neispričanu priču. Njihova kultura, istorija koja se taložila vekovima i prelepe, uske uličice gde se veš suši iznad glava prolaznika ostavljaju vas bez daha na svakom koraku.

Međutim, za nas koji na putovanja ne nosimo samo pasoš i kofer, već i duboku ljubav prema kinematografiji, Sicilija krije još jedan, mnogo suptilniji sloj. Dovoljno je samo izgovoriti reč „Kum” i cela atmosfera dobija drugačiju težinu. Taj film, koji se sa punim pravom smatra jednim od najvećih dostignuća u istoriji sedme umetnosti, sa čim ću se, kao autor ovih redova i neko ko je nedavno tamo ispijao espreso, svim srcem složiti. Film nije i nikada neće biti samo surova priča o porodici, moći i grehu. On je vizuelna poema o tradiciji, nepokolebivoj časti i onom mističnom mestu odakle sve počinje. A to mesto, barem za onaj najintimniji deo Majklove priče, nije ništa drugo do malo, kameno selo skriveno na oštrim brežuljcima – Savoka.

Put do filmskog svetog grala

Iako je Sicilija prepuna mesta koja vam nude „dolče vita” na tacni, Savoka je bila ta koja je na mene ostavila najsnažniji, gotovo katarzičan utisak. Ali postoji jedna caka – do nje se ne dolazi lako. Ovo nije lokacija do koje vas lagano dopremi veliki turistički autobus sa klimom i vodičem koji vam preko mikrofona odbrojava „45 minuta za slobodno fotografisanje”. Ne, Savoka je ponosno uzvišena. Ona traži trud.

Savoka, Kum, Sicilij

Bar Viteli

Put do Savoke je mali logistički poduhvat, ukoliko putujete sami i van sezone, ali upravo u toj prepreci leži njena najveća draž. Našao sam se u jednom obližnjem mestu, tražeći način kako da savladam taj poslednji uspon. I tu se desila ona prava, nepatvorena Sicilija. Lokalni meštani, ljudi kojima su snalažljivost i gostoprimstvo upisani u genetski kod, sa onom svojom prepoznatljivom južnjačkom energijom i brzim govorom, gotovo momentalno su mi organizovali prevoz. Ta spontanost, taj osećaj da ste na trenutak postali deo njihovog ritma, celoj ovoj avanturi dala je neku topliju, ljudskiju notu. Sicilija vam nikada neće dati sve na tacni, ali će vam uvek dati priču koju ćete prepričavati godinama.

Bar „Viteli”

Kako se penjete uz kaldrmu, Savoka vam se ne otkriva odjednom. Ona vas testira. Uske ulice, kamene fasade koje prkose vekovima i tišina koja nije prazna, već nabijena nekom čudnom, skoro filmskom napetošću. I onda, iza ugla, nazire se on. Mali, obrastao u zelenilo, sa terasom koja gleda na dolinu  bar „Viteli”.

Za nekog slučajnog prolaznika, ukoliko takvi zaista postoje, to je možda samo šarmantna lokalna kafana. Ali za nas ljubitelje „Kuma” – to je svetilište. Sedeo sam za čuvenim stolom gde je sedeo Al Pačino, što je bilo dovoljno da mašta preuzme vođstvo. Dok sam ispijao kafu, granica između stvarnosti i filmskog platna počela je da bledi. U vazduhu, teškom od podnevnog sunca, kao da su se materijalizovali duhovi prošlosti.

Savoka, Kum, Sicilij

Bar Viteli, uspomene na snimanje kultne scene iz „Kuma“ 

Bio je to trenutak lične introspekcije. Dok sam posmatrao te planine, kroz glavu su mi prolazile scene iz 1972. godine. Na trenutak sam osetio kao da je pored mene prošao Majkl Korleone, tih i opasniji od senke. Kao da se vreme sklopilo poput stare, prašnjave lepeze. Nisam bio samo turista na proputovanju; bio sam nemi svedok jedne epohe koja odbija da prestane da postoji. Taj osećaj da sedite unutar sopstvenog sećanja, iako tu nikada ranije niste bili, to je ono što Savoku čini unikatnom.

Unutar bara stvari su ostale zastrašujuće autentične. Tu su fotografije sa snimanja, kadrovi koji su postali deo opšte kulture, pa čak i ta legendarna Pačinova stolica. Ništa tu nije veštačko, ništa nije napravljeno od jeftine plastike da bi impresioniralo mase. Sve je ostalo baš onako kako je Kopola to video svojim oštrim okom.

Korak ka večnosti u crkvi San Nikolo

Šetnja se nastavlja uzbrdo, istom onom stazom kojom je prolazila filmska svadbena povorka, ka crkvi San Nikolo. Kada stanete ispred njenih vrata, shvatite snagu jednostavnosti. Nema tu preteranog spektakla, nema kiča, samo goli kamen i istorija. Tu se Majkl venčao sa svojom Apolonijom. Dok stojite na tom mestu, ne možete a da ne osetite tu specifičnu „sicilijansku težinu”, spoj ljubavi, sudbine i neizbežnosti.

Savoka se nije prodala masovnom turizmu. Ona nije postala zabavni park za ljubitelje Holivuda. Ona je ostala svoja: ponosna, mirna i pomalo usporena, kao da je vreme za nju samo predlog koji ona često odbija.

Dok sam, na kraju dana, ponovo sedeo u baru „Viteli”, sa pogledom koji beži ka nestvarnim brežuljcima Sicilije, pomislio sam kako su neka mesta velika – ne po broju stanovnika ili visokim zgradama, već po jačini emocija koje izazivaju. Savoka je mala tačka na mapi, ali je kolosalna u utisku koji ostavlja na dušu.

Sicilija će vas sigurno oduševiti svojom kuhinjom, plažama i haosom, to se podrazumeva. Ali ako želite nešto više, ako ste spremni da skrenete sa utabanih turističkih staza i dozvolite sebi da zalutate u potrazi za suštinom, Savoka vas čeka. Ona vas neće samo ugostiti, ona će vas, na neki čudan način, potpuno resetovati.

I možda ćete, kao i ja, na trenutak pomisliti da ste, zapravo, ušli u film. Srećom po vas, ovaj film nema kraj, on traje dokle god traju vaša sećanja na taj kamen, tu kafu i tu tišinu koja priča najlepše priče.

Mesto gde vreme sporije teče: Vinarija „Eden” posebno iskustvo

0
clear wine glass with brown liquid

Vinarija „Eden”

Ako vam je potreban predah u prirodi, mesto gde će se posao i zadovoljstvo isprepletati tako da vaš tim neće ni primetiti da je radio ili želite da važan trenutak svoje porodice, prijatelja ili kompanije obeležite na poseban način – postoji jedno mesto koje morate posetiti.

Za vina vinarije „Eden” sigurno ste već čuli. Za Eden Vivid, sveži i živi sovinjon, poznavaoci kažu da savršeno podiže raspoloženje i priziva radostan smeh, dok Eden Chardonnay, koji šest meseci provodi u francuskom bariku, opisuju kao vino stvoreno za dugo i opušteno uživanje. Sa druge strane, zbog izraženije aromatike i punog ukusa, Eden Sauvignon Blanc Barrique izbor je onih koji radije degustiraju „ozbiljnije” gutljaje belog vina.

Vinarija „Eden”

Vinarija „Eden”

Ako pripadate onoj vrsti vinoljubaca koji čak ni sa dolaskom toplih dana ne propuštaju da naruče crveno, sigurno ste već otkrili lagani Eden Velvet, dok ste Eden Genesis naručivali kada ste želeli da produžite i produbite razgovor. Inače, oba ova vina kupaža su kaberne sovinjona, kaberne frana i merloa, samo što kod prvog dominira merlo, a kod drugog kaberne sovinjon.

Vinarija „Eden”

Vinarija „Eden”

Ali da li ste znali da se grožđe od kojeg se proizvode ova vina gaji u vinogradu ušuškanom između planina Kosmaj i Bukulja, u selu Ranilović, u blizini Aranđelovca? Na samo sat vremena vožnje od Beograda, u centru tog skoro zaslepljujućeg zelenila na koje pogled pada u krugu od 360 stepeni, nalazi se objekat modernog vinarskog stila.

Zato ova vinarija predstavlja idealnu destinaciju za bekstvo iz Beograda u okruženje koje vas prebacuje u drugu dimenziju, pruža potpuni mir i atmosferu u kojoj vreme sporije teče.

Boravak u vinariji „Eden” nije samo degustacija vina – to je potpuni doživljaj. Bilo da sedite na terasi, opuštate se u zoni za odmor ili uživate u intimnosti degustacione sale, vinogradi su vam stalno nadohvat ruke, a uz čašu s posvećenošću proizvedenog vina služe se à la carte specijaliteti ili zalogaji iz set-menija koji upotpunjuju ukus i iskustvo.

Za poslovne susrete kod kojih je cilj neprimetno kombinovanje rada i neformalnog druženja, ovde vam je na raspolaganju prostor prilagođen radu grupa do 50 osoba. Za privatne događaje, uživanje udvoje ili u manjem društvu, centar zbivanja postavite na terasu, ali u oba slučaja, uz pratnju domaćina, zavirite i u proces proizvodnje vina „Eden” – od podruma do prostora za odležavanje u hrastovim buradima. Neizostavno, vaš dan savršeno će upotpuniti i šetnja kroz vinograd.

Posetu vinariji „Eden”, naravno, najbolje je završiti izborom omiljene boce, koju možete poneti sa sobom kao podsetnik na jedno posebno iskustvo. Ili ćete, ipak, poneti paket, koji će postati dodatni, ozbiljan razlog za novi dolazak?

Vina „Eden” možete pronaći u svim bolje snabdevenim vinotekama, vinskim barovima i restoranima. Za više informacija o vinariji, pročitajte na www.vinarijaeden.rs. 

Profesorki Gordani Vunjak-Novaković u Parizu uručeno priznanje „L’Oréal–UNESCO Za žene u nauci” za 2026. godinu

0
Eiffel Tower under blue sky during daytime

Na svečanoj ceremoniji održanoj sinoć u sedištu UNESCO-a u Parizu, profesorki Gordani Vunjak-Novaković uručena je prestižna Internacionalna nagrada „L’Oréal–UNESCO Za žene u nauci” za 2026. godinu. Srpsko-američka naučnica, pionirka regenerativne medicine i profesorka Univerziteta Kolumbija, nagrađena je kao laureatkinja za Severnu Ameriku za svoj izuzetan doprinos razvoju bioinženjerstva ljudskih tkiva i unapređenju ljudskog zdravlja.

Profesorka Vunjak-Novaković priznanje je dobila za pionirski rad u oblasti inženjerstva ljudskih tkiva, uključujući razvoj tehnologija za uzgajanje koštanih graftova prilagođenih svakom pacijentu, kao i bioinženjerstvo ljudskih pluća za transplantacije koje spasavaju živote. Njena istraživanja pomeraju granice regenerativne medicine i otvaraju nove mogućnosti za razvoj personalizovanih terapija.

Posebno značajan doprinos predstavlja razvoj sistema poznatih kao „organi na čipu“, koji verno reprodukuju složenost ljudskih bolesti, uključujući kardiomiopatije i metastatske oblike karcinoma. Ove tehnologije omogućavaju naučnicima da proučavaju bolesti i testiraju terapije na način koji je bliži stvarnim uslovima u ljudskom organizmu.

U Laboratoriji za matične ćelije i inženjerstvo tkiva na Univerzitetu Kolumbija, profesorka Vunjak-Novaković sa svojim timom razvija tehnologije za uzgajanje ljudskih tkiva u laboratorijskim uslovima radi regeneracije tela – od zarastanja preloma kostiju do oporavka oštećenih pluća, jetre i srca. Njena dugoročna vizija jeste stvaranje univerzalnih matičnih ćelija koje bi omogućile regeneraciju vitalnih organa bez potrebe za imunosupresivnim terapijama nakon transplantacije.

  • Naš rad često opisujem kao radionicu za telo (body shop), za tretiranje povređenih ili obolelih organa, čime pomažemo ljudima da žive duže i zdravije – kaže profesorka Vunjak-Novaković. – Naša vizija je da uzgajamo biološke zamene za ljudska tkiva tako što ćemo ćelijama dati „uputstva“ kako da formiraju funkcionalna tkiva prilagođena svakom pacijentu. U krajnjem ishodu, ovaj rad će omogućiti delotvorne personalizovane terapije.

Ovogodišnje laureatkinje izabrane su među rekordne 504 nominacije iz 89 zemalja sveta. Nagrade su uručene naučnicama koje svojim istraživanjima daju ključan doprinos rešavanju globalnih zdravstvenih i ekoloških izazova – od regenerativne medicine i genomike do poljoprivrednih inovacija i istraživanja uticaja ishrane na mentalno zdravlje.

A uz profesorku Vunjak, one su: profesorka Lizl Cilke (Liesl Zühlke) za srčane i kardiovaskularne sisteme (laureatkinja za Afriku i arapske države), profesorka Felise Džaka (Felice Jacka) za oblast psihijatrije (laureatkinja za Aziju i Pacifik), profesorka Sara A. Tajhman (Sarah A. Teichmann) u oblasti biologija ćelije (laureatkinja za Evropu) i laureatkinja za Latinsku Ameriku i Karibe – profesorka Rakel Lija Čan (Raquel Lia Chan) u oblasti poljoprivredne biotehnologije.

Program „L’Oréal–UNESCO Za žene u nauci“, koji ove godine obeležava svoje 28. izdanje, do sada je podržao više od 5.000 naučnica iz preko 140 zemalja sveta. Od 1998. godine dodeljene su 142 međunarodne nagrade, a čak sedam laureatkinja kasnije je osvojilo Nobelovu nagradu za nauku.

Žene kao ključna uloga u napretku nauke

Govoreći o značaju programa, Žan-Pol Agon (Jean-Paul Agon), predsednik Fondacije L’Oréal, istakao je da žene imaju ključnu ulogu u napretku nauke, ali da se i dalje suočavaju sa sistemskim preprekama koje ograničavaju njihov pun doprinos naučnim istraživanjima.

  • Ove godine naš program dostigao je istorijsku prekretnicu: podržano je 5.000 naučnica u 140 zemalja sveta. To je 5.000 žena koje su, uprkos preprekama, dobile priliku da pomeraju granice nauke – poručio je Agon.

Generalni direktor UNESCO-a Halid el-Enani (Khaled El-Enany) naglasio je da nauka može ostvariti svoj puni potencijal samo kada je otvorena za sve talente, te da osnaživanje žena u nauci predstavlja preduslov za inovacije i održivi razvoj.

  • Laureatkinje za 2026. godinu predstavljaju oličenje transformativne snage nauke kada različitost ima priliku da procveta – rekao je el-Enani.

Fondacija L’Oréal i UNESCO obnovile partnerstvo na još šest godina

Prema podacima UNESCO-a, žene i dalje čine samo jednu trećinu istraživača širom sveta. Ovakva neravnoteža ne samo da ograničava potencijal i raznolikost u nauci, već unosi pristrasnost u istraživanja, potencijalno zanemarujući različite perspektive koje su neophodne za rešavanje gorućih svetskih izazova. Upravo u nastojanju da premoste ovaj jaz, Fondacija L’Oréal i UNESCO rade zajedno već 28 godina. Ovogodišnje izdanje programa stoga predstavlja istorijsku prekretnicu: zvanično šestogodišnje obnavljanje ovog značajnog partnerstva.