
Nekada je Mataruška banja bila veoma značajna, kako u pogledu balneološkog zdravstva, tako i po broju posetilaca u privatnim i društvenim kapacitetima. Raspadom SFRJ, Vlada tadašnje SRJ, uz saglasnost Opštine Kraljevo i Uprave Mataruške banje, izvršila je prihvat prognanih i izbeglih s Kosova i Metohije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u periodu oko 1992–2001.
U tim objektima oni proveli su dvadesetak godina, da bi se nakon toga uz pomoć Evropske unije, Opštine Kraljevo, Vlade Srbije, Crvenog krsta Srbije i drugih institucija i pojedinaca iselili iz banjskih objekata i uselili u namenska naselja i stanove, uglavnom u okolini Kraljeva. Takvim načinom iseljenja prognanih lica, Mataruška banja je doživela potpuni banjski fijasko, koji je direktno uticao na urušavanje svih objekata banje, kako zdravstveno-rehabilitacionih, tako i hotela „Žiča” i „Termal”, zatim smeštajnih vila, ugostiteljskih objekata, infrastrukture, parka i drugih objekata.
Posle višegodišnjih pokušaja bezuspešne prodaje Mataruške i Bogutovačke banje, pre nekoliko godina je privatizovana i time je počelo blago oporavljanje. Renoviran je hotel „Mineral” u Bogutovačkoj banji, a potom u Mataruškoj banji, poslastičarnica „Kapica”, kafić „Park”, hotel „Termal”, uređeni su park, obogaćen novim sadnicama i klupama, dečji vrtić, fontana, viseći most na Ibru, obale Ibra…
A da bi Mataruška banja ponovo bila balneološki lider u Srbiji moraju se formirati novi i savremeni zdravstveni centri: kupatilo, uz specijalističke preglede, kadrovske resurse, ambulante, savremenu opremu i još mnogo šta.
U sadašnjim uslovima nije realno očekivati tako nešto, barem u bližoj budućnosti, s obzirom na to da u banji postoji višedecenijski veoma uspešni Republički rehabilitacioni centar „Agens”, poznat po lečenju neuroloških, reumatskih, degenerativnih, posttraumatskih, ginekoloških i drugih bolesti.
Bez obzira na to što bi prioritet trebalo da bude zdravstveni turizam koji bi se odvijao u prirodnim lečilištima i objektima koji bi koristili prirodne lekovite resurse i zdravstvene ustanove, trebalo bi imati u vidu trend globalnog turizma u vidu putovanja radi zdravlja i očuvanja kvaliteta života.
Uzimajući u obzir nepovoljne okolnosti koje znatno utiču na postizanje liderstva u balneološkom lečenju, možda je prilika da se Mataruška banja više okrene turistima koji ne traže isključivo lečenje, već odmor i aktivnosti koje doprinose fizičkom i mentalnom zdravlju u vidu boravka u prirodi, termalnih izvora, spa i velnesa, zdrave hrane, tišine i čistog vazduha uz cvrkut ptica, pešačke i biciklističke staze, sportske objekte, u letnjem periodu kupanje u reci Ibar, lov i ribolov, planinarenje (Oštra glavica, Stolovi, Čemerno, Kotlenik…), obilazak manastira Žiče i Studenice, kao i Magliča, Krstov grada i drugih znamenitosti. Sve to Mataruška banja može da ponudi domaćim i stranim turistima.
Takav vid turizma ne samo da je razvojna šansa Mataruške banje, već i Srbije, koja na relativnom maloj geografskoj površini poseduje veliki broj banja, termomineralnih izvora, planina, čistog vazduha, bogatu gastronomiju, uz tradicionalno gostoprimstvo, pristupačne cene i mnoge druge pogodnosti.
Da bi se takvi potencijali što brže i realnije ostvarili, možda je rešenje intenzivnija primena javno-privatnog partnerstva, uz više ulaganja u infrastrukturu, modernizaciju banjskih resursa, edukaciju.
Dr Predrag Petrović,
naučni saradnik, Beograd