Branko LazićFoto: Ustupljena fotografija
– Pozvali smo stotine snimatelja, reditelja, putnika, blogera i raznih drugih video entuzijasta iz cijelog svijeta da nam pošalju video snimke onoga što ljudi stavljaju na retrovizore svojih automobila, kamiona i autobusa. Taj predmet na retrovizoru više nije samo suvišan ukras, postaje simbol. Simbol naše želje da ponesemo dio sebe na put, dio svog straha, nade, sjećanja, pa i iracionalne vjere – navodi autor.
Gledajući ovaj film, čovjek shvati da su retrovizori postali nešto kao moderni oltari. Svaki automobil je jedna mala crkva. Svaki dan putovanja mala liturgija. A predmeti što vise na koncu, obično smiješni, kičasti, plastični, pretvaraju se u nekakve nove bogove našeg vremena.
– Ali u tom izboru kiča, plastike, tuđih ikona nalazi se i praznina. Simbol postaje predmet, vjera navika, a identitet lutka. Film upravo u tome otkriva koliko smo krhki, usamljeni, tražimo ritual da nas utješi, da nas definiše, makar i jeftin, plastičan. Јer šta je to što ljudi vješaju na retrovizore? Svoje strahove. Svoje nedoumice. Svoje mrvice identiteta. Svoje potajne nade da će im jedan komad plastike sačuvati život – navodi se dalje u objašnjenju za inspiraciju za film.
Produkcija filma trajala je pet godina i u njoj je učestovalo skoro stotinu snimatelja iz cijeloga svijeta. Film je nastao u produkciji MLT Media uz podršku Audio vizuelnog centra Republike Srpske.
Režiju i scenario potpisuje Branko Lazić. Producent je Ljubomir Tešinić a koproducent Miroslav Bata Petrović.
Za montažu je bio zadužen Vedran Marić, za dizajn zvuka Vladimir Vladetić, a za originalnu muziku Marko Tica. Pomogli su i mnogi drugi prijatelji na https://lab-film.com/
