U znak sećanja na osnivače sela koji su bili dobrovoljci u Prvom svetskom ratu, u Banatskom Karađorđevu tokom januara organizuju se brojne manifestacije. Jedna od tema bila je i uloga Mihajla Pupina u mobilizaciji dobrovoljaca iz Sjedinjenih Američkih Država i mirovnim pregovorima koji su usledili posle rata.
Ostavili su Ameriku i potencijalno bolji život. Prevalili su hiljade kilometara da bi se priključili srpskoj vojsci u odlučujućem boju za oslobođenje zemlje.
Na ovo neizvesno putovanje dobrovoljce je pozivao između ostalih i Mihajlo Pupin, veliki naučnik sa autoritetom i za Srbe i za Amerikance. Vlasti su zato blagonaklono gledale ovako njegovo angažovanje.
„Ja imam priču od svog dede, gde ih je Pupin ispratio. Moj deda je svirao tamburicu i on ih je ispratio. On ih je organizovao. Organizovao je dobrovoljce. Mora se uzeti u obzir da SAD tek 1917. ulaze u rat. Da je to vrlo bilo opasno i jedna ozbiljna priča. Ali 4.200 dobrovoljaca iz sevrne Amerike je došlo da se bori na Solunski front“, kaže Milan Radaković, potomak solunskog dobrovoljca.
Pupinovo prijateljstvo sa američkim predsednikom Vudroom Vilsonom bilo je odlučujuće za iscrtavanje granica tokom versajskih pregovora. Zahvaljujući tome ceo Banat nije pripao Rumuniji.
„Bilo je mnogo lutanja oko formiranja tih granica jer našim predstavnicima uglavnom nisu dozvoljavali da se izjasne kako bi oni to hteli. Ali zahvaljujući autoritetu jednog Mihajla Pupina mi smo dobili granicu prema Rumuniji ovakvu kakva je danas, a da se niko nije pobunio, niko nije podneo primedbe na to“, istakao je predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, Hadži Borislav Novaković.
Tokom 23. „Karađorđevačkih prela“ kulturne manifestacije u selu Banatsko Karađorđevu predstavljena je izložba „Srpski dobrovoljci iz Sjedinjenih Američkih Država. Doprinos Pupina i Vilsona mobilizaciji i versajskom miru“, a promovisan je i novi broj Dobrovoljačkog glasnika.

