18.5 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 998

Krsna slava se vraća pod porodični krov

0

Ona je danas više društveni nego religijski obred. Ona ima porodičnu i društvenu funkciju – ljudi se na slavi okupljaju, kroz nju se vrši i nacionalna identifikacija („Slavim slavu, ja sam Srbin”), a neretko služi i pokazivanju socijalnog statusa.

Imajući u vidu način na koji se održala u brojnim varijantama u Srbiji, krsna slava je jedinstven oblik praznika srpskih pravoslavnih porodica. Ovim rečima prof. dr Vesna Marjanović, etnolog-antropolog, objašnjava po čemu je ovaj običaj autentičan. Prema njenim rečima, Srbi su se po načinu proslavljanja pojedinih, naročito izabranih svetitelja, izdvojili od ostalih pravoslavnih naroda i razvili svoj opštenacionalni domaći kult s posebnim ritualom.

Naša sagovornica proučava narodnu tradicionalnu duhovnu kulturu i religiju. Bavila se profesurom, a radila je u Etnografskom muzeju u Beogradu i u Muzeju Vojvodine. Autorka je oko 80 stručnih i naučnih radova, četiri monografije i devet studijskih izložbi, a bila je i koautor dve međunarodne postavke. Za „Politiku” ona govori o nastanku krsne slave, odnosu tradicije i modernosti, komercijalizaciji verskih praznika i načinima prikazivanja narodnih običaja u našoj savremenoj kinematografiji.

Dr Vesna Marjanović (Foto lična arhiva)

Koliko je krsna slava kod nas očuvana u izvornom smislu, a koliko je podložna novotarijama, poput praznovanja u kafani umesto porodičnog okupljanja?

Krsna slava kod Srba danas je više društveni nego religijski obred. Ona ima porodičnu i društvenu funkciju – ljudi se na slavi okupljaju, kroz nju se vrši i nacionalna identifikacija („Slavim slavu, ja sam Srbin”), a neretko služi i pokazivanju socijalnog statusa, odnosno bogatstva priređivanjem velikih i raskošnih gozbi. U nekim sredinama, naročito na jugu Srbije i u južnim krajevima Šumadije, praznovanje je zadržano u arhaičnijoj formi i može se konstatovati da je krsna slava povezana i s agrarnim kultovima i kultom predaka. Pomeranjem stanovništva ka gradskim sredinama sama porodična svetkovina se modifikuje prema uslovima načina života i statusa domaćina. Na primer, ako se u toku godine ide na više slava, domaćin je u obavezi da pozove sve one na čijim je slavama bio. Ali zbog toga što neko živi u manjem stanu i ne može da ih sve ugosti vremenom se iskoračilo s proslavljanjem u javnom prostoru. Ipak, oni koji to čine u većini slučajeva u svom domu obave molitvenu gozbu, slavski ručak, pa nastave sa slavljem u restoranu ili kafani sa bliskim prijateljima i familijom. Takvih slučajeva nema mnogo i mislim da se sa novim uslovima stanovanja, proširenja prostora ali i pandemijom svetkovina vratila u svoje „korito” – pod kućni krov porodice. Omasovljavanju praznovanja krsne, porodične slave pomaže i Srpska pravoslavna crkva, propovedajući da svako novo domaćinstvo treba da ima svog svetitelja kojem se porodica posvećuje. Tako se stvaraju uslovi da, na primer, otac slavi Svetog Nikolu, 19. decembra, dok sin uzme da slavi letnjeg Svetog Nikolu 22. maja, a sve da bi mogli jedni druge posećuju jer su domaćinstva odvojena.

Koliko znamo o poreklu slave kod Srba?

Krsnu slavu odlikuje složen kompleks obredne prakse nasleđene iz prehrišćanskog vremena, ali njeno poreklo nije potpuno rasvetljeno. Hrišćanski karakter ovom obredu dala je osamostaljena, autokefalna svetosavska crkva početkom 13. veka kada je, najverovatnije pod ličnim uticajem prvog srpskog arhiepiskopa Save Nemanjića, zabranila svojim sveštenicima da činodejstvuju u obredima žrtvovanja životinja i učestvuju u potonjim narodnim gozbama organizovanim kod crkava u spomen svetaca i za pokoj umrlih. Istim aktom je dozvoljeno svakom da kod svoje kuće zakolje odabranu životinju, pa ispeče i iznese meso na trpezu koju samo u tom slučaju sveštenik može da blagoslovi, u domu svakoga ko slavi svetitelja. Oni koji su hteli da slave „pomen svetom” donosili su u crkvu sveće, prosfore (krsni kolač), koljivo (žito), zejtin i tamjan na blagosiljanje, a tadašnji sveštenici su, u nedostatku pisanih pravila, sami stvorili mnoge molitve i rituale. Obred kakav danas poznajemo SPC je propisala 1862. godine, za vreme mitropolita Mihaila. Hipotetički pretpostavljam da je krsna slava povezana s hramovnom slavom zajednica koje su pripadale određenoj parohiji i crkvi u prošlosti i koje su pri čestim seobama nosile spomen na zavičaj i na doba kada su kolektivno slavili u svojim matičnim sredinama. Kasnije se izdiferenciralo slavljenje po porodicama.

Gde je mera između prilagođavanja tradicionalnih običaja modernim okolnostima i njihove komercijalizacije u savremenom svetu?

Tradicija je fluidna i nije statična. Ona se prenosi s kolena na koleno, ali se u isto vreme prilagođava vremenu u kojem se živi i potrebama savremenika. Sigurno se Božić, Bela nedelja, Vaskrs i slave ne svetkuju na isti način kao pre 50 ili sto godina. Ali se proslavljaju. Što se tiče komercijalizacije, ona je globalno prisutna u svim kulturama. I kod nas se poodavno, na primer, badnjak kupuje na pijacama, a slavski i drugi kultni kolači u pekarama. Pojedini sveštenici su na početku sezone slava osveštavali vodu u buradima po pekarama, pa su slavski kolači namenjeni tržištu nosili oznaku „pripremljeni sa osvećenom vodom”. Sada i crkve prodaju osveštane predmete za pojedine praznike. Kada je reč o životnom ciklusu običaja, posebno o svadbama, krštenju i pogrebnim običajima, gotovo sve je komercijalizovano i ima ekonomsku vrednost. To je neminovno. Ujedno, određeni simbolični predmeti iz struktura obrednih praksi samo su ostatak onoga što je imalo značaja u doba kada su zajednice bile povezane s prirodom i kada su ti predmeti (kultni hleb, badnjak, jaje, venac i drugi) imali stvarna značenja za ljude. Produžetak trajanja te simbolike dobro je iskoristila današnja tržišna orijentacija za komercijalizaciju tog aksesoara. Sve je to u saglasju sa savremenom civilizacijom, ali se ipak i na taj način pomaže očuvanju određene simbolike praznične kulture.

Svake godine, krajem oktobra, aktuelizuje se polemika o obeležavanju Noći veštica u Srbiji, koju jedni vide kao benignu zabavu, dok drugi u njoj zapažaju štetan strani uticaj. Kojem ste gledištu bliži?

Katolički praznik posvećen svim svetima, to jest pokojnicima, proslavlja se 1. novembra. Noć uoči tog praznika je posebna i deo je stare prehrišćanske evropske tradicije kada su se narodi pripremali da se na neki način susretnu sa svojim precima. Ljudi su se uglavnom maskirali, verujući da se tako otvara put ka inkarnaciji predaka koji obilaze svoje žive i pomažu da naredna godina bude plodonosnija. Međutim, odlaskom ove prakse preko okeana, u američka društva, vremenom se desila njena komercijalizacija i pretvaranje u spektakl namenjen zabavi dece i omladine. Kao takva se vratila u evropsko društvo, pa je u poslednjoj deceniji 20. veka ušla i u našu kulturnu sferu kao zabava omladine na maskenbalima u kojima prednjače kostimi koji asociraju na smrt, ali istovremeno slave život. U našoj kulturi je to poznato u koledarskim povorkama ili u povorkama maskiranih koji obilaze domaćinstva o Beloj nedelji u Vojvodini i Šumadiji. Lično nemam ništa protiv da se obeležava i Noć veštica jer je to kod nas shvaćeno kao vreme za dobru zabavu u gradskim sredinama – od vrtića do studentskih okupljanja.

Beli i crni mladenci

Domaća kinematografija se u poslednje vreme intenzivno bavi običajima našeg podneblja. Koliko su, na primer, svadbeni običaji u seriji „Nečista krv” dosledno prikazani?

Nisam pratila seriju, pa ne mogu da se izjasnim o tom pitanju, mada je tradicionalni model svadbe, pogotovo na jugu Srbije, sadržao mnoge arhaizme, posebno one koji veličaju ulogu svekrve, to jest žene koja se ostvarila rodivši sina i samim tim produžila lozu.

Možemo li pojasniti običaj „crne svadbe” koji se povezuje s vlaškom kulturom?

Ispraćaj mlade osobe, posebno one koja se nije ostvarila sklapanjem braka, u pogrebnim običajima ovog podneblja odlikovao se određenim ritualima. Ne samo u kulturi Vlaha već i kod Srba i Hrvata bila je praksa da neoženjenog mladog pokojnika do crkve ili kapele prate u pogrebnoj povorci devojka i mladić obučeni u belu odeću, a potom bi drugi mladi par, obučen u crno, sa svećama u rukama pratio kovčeg do groba. Prvi par su nazivali „bela mlada i beli mladoženja” a drugi – „crna mlada i crni mladoženja”. Ova praksa je zabeležena i u Zemunu početkom 20. veka i kod pravoslavnog i kod katoličkog stanovništva.

Prvi avioni sa aerodroma “Rosulje” poleću u aprilu?

0

Već u aprilu biće sve spremno da prvi avioni polete sa aerodroma “Rosulje” kraj Kruševca, rekao je direktor Aerodroma Srbije Mihajlo Zdravković.

Prema njegovim rečima, statusna promena pripajanja ove vazdušne luke Aerodromima Srbije je završena.

“Donet je pravilnik o njegovom korišćenju, kao i cenovnik usluga, a trenutno se radi na postupku registracije ovog aerodroma u Direktoratu civilnog vazduhoplovstva”, dodao je Zdravković za TV Zona Plus.

“NAVIJAČIMA SMO VRATILI PONOS”: Terzić: Zvezda je najuspešnija srpska firma u evropskim okvirima

0

GENERALNI direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić smatra da klub sa Marakane nema konkurenta u Srbiji kada se radi o međunarodnim uspesima.

– Napravili smo velike rezultate u 2021. godini, kao dokaz ostvarenog je i transparent koji su naši navijači, inače naši najveći kritičari, istakli na poslednjoj utakmici, a to je “Najveći uspeh u poslednjih 30 godina”. Navijačima smo vratili ponos, a klubu slavu. Vratili smo u maju posle 14 godina duplu krunu na Marakanu, u avgustu smo peti put uzastopno ušli u grupnu fazu u Evropi, izjavio je Zvezdan Terzić.

On je u novogodišnjem intervjuu za klupsku televiziju istakao da je Zvezda odigrala sjajnu godinu u Evropi, kao i da će upravo iz tog razloga crveno-belima biti lakše u narednim kvalifikacijama za najveća takmičenja na Starom kontinentu.

– Osvajanjem prvog mesta u grupi Lige Evrope izborili smo posle ko zna koliko vremena plasman u osminu finala. Osvojili smo toliko bodova da smo na rang listi uspeli da se probijemo na 35. mesto i mogu sa mnogo argumenata da kažem da smo najuspešnija srpska firma u evropskim okvirima. Ostvarili smo toliko koeficijenata da smo sledećeg leta u kvalifikacijama za Ligu šampiona u povlašćenom položaju u svim rundama do grupne faze, poručio je generalni direktor FK Crvena zvezda.

Nevakcinisani radnici koji izgube posao možda neće imati pravo na EI benefite, kaže ministar

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kanađani koji izgube posao, jer odbiju da se vakcinišu, mogli bi biti isključeni sa naknade za nezaposlene, upozorava ministarka zapošljavanja Carla Qualtrough.
Govoreći za Canadian Press, Qualtrough je rekla da sve dok postoji vanredna situacija u javnom zdravstvu, nevakcinisani radnici koji izgube svoj posao možda neće imati pravo na beneficije osiguranja pri zapošljavanju.
Liberalska vlada isplaćuje brojne beneficije, izveštavaju novine, ali su isključeni oni s medicinskim izuzećem.

Svrha ove politike je da radna mesta budu otvorena, te podstakne primenu vakcina, rekla je Qualtrough.

“Sve dok je kolektivno javno zdravlje Kanađana ugroženo i naša ekonomija time ugrožena, moraćemo voditi računa o javnoj zdravstvenoj politici u našem zapošljavanju, radu i donošenju ekonomskih odluka”, napomenula je.

“I ne znam koliko će to trajati.”
Agencija za zapošljavanje i socijalni razvoj Kanade je izdala obaveštenje poslodavcima o sprovođenju obavezne vakcinacije, ii zaposleni moraju objaviti svoj status oko vakcinisanja, za dokument koji im je eventualno potreban za podnošenje zahteva za beneficije EI.

Sa odeljenja su rekli, da ako se radnik ne javi na posao ili bude suspendovan ili otpušten zbog odbijanja da se pridržava obavezne vakcinacije, poslodavac treba da naznači da je radnik dao otkaz, uzeo odsustvo ili je otpušten, što bi ga potencijalno diskvalifikovalo u dobijanju EI.

Obaveštenje takođe navodi više faktora koji bi se mogli uzeti u obzir, uključujući da li je politika vakcine jasno saopštena, da li je bila razumna u kontekstu radnog mesta i da li postoje eventualna izuzeća od politike vakcinacije.

U novembru je savezna vlada proširila beneficije za radnike u Kanadi, kako bi pružila privremenu podršku radnicima ako je njihovo radno mesto bilo pogođeno ograničenjem kapaciteta od 50 % ili više tokom pandemije.
Radnici koji ispunjavaju uslove mogu dobiti 270 dolara nakon poreza za svaku sedmicu, do 12. februara ako su izgubili 50 % ili više svog prihoda zbog ograničenja kapaciteta.
Trudoovi liberali su na jesen uneli odredbe u saveznu politiku pomoći u slučaju pandemije kako bi podstaknuli učešće u radnoj snazi, objasnila je Qualtrough.

“Znali smo da moramo osigurati da, ako se dogodi nešto poput Omikrona, i dalje trebamo alat za pomoć Kanađanima koji će ili izgubiti posao ili će se suočiti sa skraćenim radnim vremenom”, rekla je.

„Ali znali smo da je ekonomija u septembru 2021. izgledala sasvim drugačije nego u septembru 2020. Tako da nismo mogli samo nastaviti sa širokim merama koje bi možda destimulisale rad ili ne bi podstakle maksimalno učešće radnika.“

Stopa nezaposlenosti u Kanadi pala je na 6,0 posto u novembru, 0,3 procentna poena manje od podataka iz februara 2020., neposredno pre nego što je pandemija udarila, procenjuje kanadska statistička agencija. U izveštaju je utvrđeno da je 19,3 miliona ljudi u zemlji zaposleno, što je najveći ikad zabeležen rezultat.

SERBIANNEWS/CANADA

Ontario razmatra zabranu ručavanja u zatvorenom, strožija ograničenja za okupljanja, kaže izvor

0

Vlada Douga Forda razmatra uvođenje strožih ograničenja jer Ontario i dalje beleži rekordne dnevne nove slučajeve.

Izvori kažu za CTV News Toronto u nedelju, da se premijer Doug Ford sastao sa svojim kabinetom kako bi razgovarao o mogućim merama za očuvanje kapaciteta bolnica i održavanje škola otvorenim usred širenja Omicron varijante.

Među novim ograničenjima koja se razmatraju uključuju, zabranu ručavanja u zatvorenom prostoru, smanjenje ograničenja okupljanja u zatvorenom (sa 10 ljudi na 5 i trebali bi biti potpuno vakcinisani) i na otvorenom, te smanjenje kapaciteta osnovnih maloprodaja na 50 % i 25 % za maloprodaju koja nije neophodna, rekli su izvori.
Vlada, kažu izvori, takođe razmatra ograničavanje usluga teretana i usluga lične nege, kao i limitiranje sala za bankete i venčanja.

Osim toga, pokrajina razmatra otkazivanje događaja gde se kupuju ulaznice.

Ako mere budu odobrene, vlada planira da ih implementira već u sredu i biće na snazi ​​tri sedmice pre nego što bude ponovo procenjena situacija, rekli su izvori.

Sastanak vlade se održao istog dana kada je Ontario prijavio više od 16.000 novih slučajeva COVID-19. U subotu je pokrajina postavila rekord po broju novih dnevnih infekcija sa više od 18.000.

Zvaničnici su upozorili da su zbog ograničenja testiranja brojke podcenjene.

Colin Furness, epidemiolog za kontrolu infekcija, rekao je za CTV News Channel u nedelju uveče da su ograničenja koja se razmatraju trebala biti uvedena još prošlog meseca.

“Trebali su nam neke od tih stvari u decembru i mislim da bi to zapravo zaista držalo stvari pod kontrolom. Sada, ova ograničenja će samo na neki način otkloniti veliki problem koji imamo, a to je prenos koji je trenutno neverovatno van kontrole “, rekao je Furness.

“Dakle, pokušavajući pregovarati s virusom uz ograničenja kapaciteta, ne mislim da će se postići mnogo. Istovremeno, znam da ljudi nemaju želju za predloženim merama zatvaranja, što je potrebno da bi mere uspele. Dakle, nalazimo se na prilično teškom trenutku.”

SERBIANNEWS/CANADA

Živi u izolovanom ledenom gradu i putuje 2 dana da kupi hranu

0

Ova neustrašiva devojka živi u Jukonu u Kanadi i, na prvi pogled, tamo joj je sasvim fino.

Kako po prirodi voli divljinu i seoski život, deluje da joj ništa od gradske vreve i dešavanja ne nedostaje. Osim hrane.

Kad vas sledeći put bude mrzelo da trknete do obližnje prodavnice, setite se ove devojke koja putuje dva dana da bi nabavila hranu koja joj je neophodna.

TikTokerka Šinejd Mider živi u Jukonu u Kanadi koji osim fantastične prirode ima i jednu manu – prva prodavnica se nalazi 544 kilometara dalje.

Da stvar bude još luđa, Šinejd je savetnica za ishranu, a u nabavku odlazi svakih šest do osam nedelja.

Šinejd Mider (@sineadmeader) koja živi u udaljenom Jukonu u Kanadi, mora na opasno putovanje da bi kupila namirnice.Jukon je teritorija u severozapadnoj Kanadi sa pogledom koji oduzima dah i ima jako malo stanovnika.

Šinejd kaže da do prodavnice vozi oko pet sati u jednom pravcu i da tada nema ni telefonski signal.

Takođe, ona kaže da sve to može biti zamorno, ali bar ima prelep pogled usput.

Vreme u tom delu Kanade nije baš najbolje, često pada mnogo snega, kiše i leda, a temperature se spuštaju i na minus 20 stepeni.

– Čak i kad ništa ne pada, magla je pa se teško vidi tokom vožnje. Često životinje istrče na put, nema signala. Na jedan odlazak u prodavnicu potrošim više od 1.000 dolara – priča Šinejd.

U blizini kuće ona doduše ima jednu malu prodavnicu, ali u njoj ima samo osnovnih stvari i mnogo je skuplja nego marketi u većim sredinama.

RIK: Ukupan broj glasača na predstojećem referendumu 6.510.233

0

Republička izborna komisija objavila je da je ukupan broj glasača u Srbiji na predstojećem referendumu o ustavnim promenama 6.510.233.

RIK je na današnjoj sednici doneo Odluku o objavljivanju ukupnog broja glasača na dan 31. decembra 2021. godine, koja će biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srbije.

Predsednik RIK-a Vladimir Dimitrijević rekao je da je, u skladu sa Zakonom o jedinstvenom biračkom spisku, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, rešenjem zaključilo birački spisak 15 dana pre dana izbora, odnosno 31. decembra u ponoć.

Time je, kako je dodao, Ministarstvo postupilo u zakonom propisanom roku.

Na sednici su određene tri članice RIK-a koje će činiti Komisiju za kontrolisanje štampanja glasačkih listića.

Naveo je da glasačke listiće priprema nadležna komisija i da se oni štampaju na jednom mestu.

Na pitanje da li ima neka informacija od Kancelarije za KiM o održavanju glasanja na KiM, Dimitrijević je rekao da još uvek nema nikakve zvanične informacije, kao i da će, čim ih bude imao, obavestiti javnost u propisanim rokovima.

Referendum o promeni Ustava u oblasti pravosuđa zakazan je za nedelju, 16. januar.

Ustav se menja da bi se srpsko zakonodavstvo uskladilo sa evropskim, u procesu pristupanja Srbije EU.

Promene se odnose na način izbora sudija i tužilaca kako bi se smanjio uticaj politike u tom procesu.

Referendum, na kojem će se građani izjašnjavati o promenama koje su predviđene Aktom o promeni Ustava Republike Srbije, biće održan u nedelju, 16. januara, od 7 do 20 časova.

Pobeda košarkaša Zvezde u Splitu na startu 2022.

0

SPLIT – Košarkaši Crvene zvezde savladali su večeras na gostovanju Split 66:62 u utakmici 14. kola ABA lige.

Crveno-beli su pobedom započeli 2022. godinu, uprkos tome što su nekoliko sati pre meča ostali bez Nikole Kalinića, koji je dobio pozitivan test na korona virus.

Zvezdu su predvodili Nikola Ivanović sa 11 i Aron Vajt sa 10 poena, dok su Branko Lazić i Stefan Lazarević ubacili po devet.

Kod domaćina Šenon Šorter ubacio je 24 poena.

Zvezda je sačuvala lidersku poziciju na tabeli sa skorom 13-1, dok su Splićani na začelju sa učinkom 2-12.

Zvezda u narednom kolu, 9. januara, gostuje ekipi Budućnosti u Podgorici.

U čemu je tajna šumadijske šljivovice

0

Po recepturi, rakija mora da sadrži najmanje 20 posto stare šljive „ranke”, ostalo su čačanske sorte – „rodna” i „lepotica”, uz uslov da odleži najmanje 18 meseci u buretu od srpskog hrasta „kitnjaka”

Kragujevac – Otkako je osnovano, sredinom 2017, Udruženje „Šumadijska rakija” uradilo je mnogo na promociji rakije od šljive i podizanju – kako se to stručno kaže – rakijske kulture u Srbiji.

Šta će Srbima „rakijska kultura”? Eh, jedno je opijanje, a drugo je „konzumacija”… Konzumira se vino, a rakija se, brate slatki, pije… Ipak moderna proizvodnja, u skladu sa tržišnim standardima, podrazumeva i određene propise koji se moraju primeniti u procesu proizvodnje, da bi se, na kraju, kao i kod vina, dobio buke – skladna kombinacija mirisa i ukusa koji se dugo pamti.

Recept se obično čuva za kraj ili se nikome ne otkriva, ali kriti ono što je svakom Srbinu od davnina poznato – nema smisla, smatra predsednik Udruženja „Šumadijska rakija” Goran Mijailović, s namerom da ukaže na to koliko je važno prihvatiti činjenicu da moramo učestvovati u tržišnoj utakmici, bilo našoj, bilo međunarodnoj. – „Šumadijska šljivovica” je, kako samo ime kaže, rakija od šljive, s tim da mora da sadrži najmanje 20 posto stare šljive „ranke”. Ostalih 80 posto je mešavina čačanskih sorti – „rodne” i „lepotice”, uz uslov da rakija odleži najmanje 18 meseci u buretu od srpskog hrasta „kitnjaka”, zapremine ili 500 ili 1.000 litara – objašnjava naš sagovornik, navodeći da je udruženje koje vodi prvo takvo u Srbiji.

U osnivanju Udruženja „Šumadijska rakija”, pre četiri godine, učestvovalo je osam proizvođača voćnih rakija s područja Šumadijskog okruga, uz asistenciju grada Kragujevca i Regionalne agencije za ekonomski razvoj Šumadije i Pomoravlja. Asocijaca danas ima 26 destilerija, proizvođača „šumadijske šljivovice”, koja je 2019. godine, zahvaljujući opisanoj recepturi, dobila pravo korišćenja oznake geografskog porekla. – Organizovali smo više manifestacija, tri ocenjivanja kvaliteta rakija naših proizvođača i dva festivala na kojima uručujemo nagrade najboljima. Cilj udruženja je unapređenje kvaliteta i promocija „šumadijske šljivovice” kao brenda s kojim nameravamo da izađemo i na svetsko tržište – navodi Mijailović, koji je ujedno i član Upravnog odbora Saveza proizvođača voćnih rakija Srbije sa oko 120 destilerija.

Proizvodnja rakije u Srbiji skopčana je s tradicijom, ali i nizom problema koje donose moderne vremena. – Već trideset godina se bavim proizvodnjom voćnih rakija, a samo pod šljivom imam 12 hektara. Šta mislite kolika su ulaganja bila potrebna da se sve to samo održi, a kamoli tehnološki unapredi, uz napomene da banke ne kreditiraju proizvodnju alkoholnih pića. Moja rakija košta između 1.300 i 2.500. dinara, mnogi bi rekli preskupo, ali treba znati da samo državna akciza staje 200 dinara po litru, da ne pominjem cenu ambalaže koju sada teško možete da nabavite – objašnjava Mijailović.

Posebna priča je crno tržište koje guši registrovane proizvođače. – Prema zvaničnim podacima, u Srbije se godišnje legalno proizvode 34 miliona litara rakije, a nelegalno više od 60 miliona litara. Država je zakonom regulisala ko može da se bavi proizvodnjom rakije, ali nije eksplicitno rekla ko ne može. To je najveći problem – upozorava Mijailović. „

Žuta osa” Raše Pljakića odavno je u ponudi „Ricovih” hotela, „tomovača” bivšeg predsednika Tomislava Nikolića zauzima svoje mesto na tržištu Rusije i Kine, a Udruženje „Šumadijska rakija” se bori za standardizaciju „srpske rakijske čaše”, koja uz odgovarajuće meze treba da donese pun ugođaj. – Srpska rakijska čaša mora da ima „stopu”, „vrat” i „balon” sa suženjem na vrhu da bi se osetili svi mirisi i ukus, dobio buke.

Na standardizaciji rade stručnjaci, ali će se čaša najverovatnije praviti u inostranstvu, da ne objašnjavam zbog čega. Rakiju je najbolje piti uz neutralni sir i pršutu, koji nisu mnogo slani, a ko voli može da gricka jabuku ili uzme malo mleka u pauzama – preporučuje Mijailović. Na potezu je sada država, kaže naš sagovornik, koji smatra da bi na međunarodnom nivou, po ugledu na „šumadijsku šljivovicu”, trebalo zaštititi „srpsku šljivovicu”, kako nas opet ne bi pretekli susedi.

Deda Mraz živi u Mramorku

0

Rasim Halilović potroši više od 300 sati, hiljade i hiljade lampica i lampiona, stotinak metara svetlećih creva, ponešto živaca, pa i fizičke snage kako bi okitio svoje imanje
(Фото лична архива)
Marmorak – U Mramorak baš morate da se zaputite. Do ovog južnobanatskog sela od oko 3.000 duša ne može se onako usput, a šteta je jer bilo bi tu kažu meštani šta da se vidi, ako ništa drugo, da se uživa u ravnici, okretanju krila gvozdenih vetrenjača i tišini.

Zimi ima i bonus ponude. Nalazi se u Ulici Žarka Zrenjanina na broju 100, ali adresa i ne treba za novogodišnje i božićne praznike, jer se zalutati ne može. Svi znaju diku sela, najlepše okićenu kuću. I dok su prestoničke fensi varijante novija moda, Rasim Halilović, domaćin ove, tim poslom se zanima duže od dve decnije.

Kako to biva, počeo je skromno od kuće, prešao na pančićevu omoriku u dvorištu, a onda je stvar uzela maha, pa sada potroši preko 300 sati, hiljade i hiljade lampica i lampiona, stotinak metara svetlećih creva, ponešto živaca, pa i fizičke snage da raskošno osvetli svoje imanje.

„Putovao sam u Nemačku i dok smo čekali da pređemo granicu, vidim usred zimske idile, fantastično ukrašenu kuću koja tako blješti da sam poželeo da i ja svoju tako okitim. Kreaciju ne smišljam unapred, nikad to nije ista kombinacija. Svake godine dokupi se i poneki ukras, stižu i iz Italije i Nemačke, a mnoge sam napravio i sam”, kaže Halilović i hvali se da je ove godine aranžman obogaćen UV lampama pastelnih boja, koje se lepo utapaju u ostale, a i manje su naporne za oči.

Velik je to posao, prava nauka da se sve poveže u šest stubova ograde, jer sve mora da se uklopi, ali i prilagodi arhitekturi i prostoru. Otežavajuća okolnost čitave operacije jeste to što veći deo posla mora da se odradi po mraku. Onda Rasim stavi lampu na glavu i sledi korektura, u čemu pomaže supruga. Kuršlusa do sada imao nije, jer naročito vodi računa o bezbednosti, a najveći neprijatelj je kiša koja ume da izazive pregorevanje lampica i upravljačkih kutija mramoračke čarolije, To je tradicija, pa i da hoće, Rasim ne može da je prekine, jer njegove komšije već polovinom decembra počinju da se raspituju kad će da krene s kićenjem.

„Oduševljeni su svi, a najviše najmlađi, za koje je ovo već godinama kuća Deda Mraza. Dolaze da se fotografišu i dovode svoje goste. Zatekli su se ovde i Holađani, pa kažu da tako nešto tamo nema, što me je iznenadilo. Jednom se desilo i da je vozač zaustavio autobus iz Pančeva da sačeka da uključim rasvetu. Putnici se nisu bunili zbog petnaestominutnog kašnjenja već su pohitali da naprave selfije za uspomenu”, priča Rasim, čija zimska bajka ponešto i košta. „Jeste da je račun za struju teži oko tri hiljade dinara, ali ne žalim, a nije to ni neki veliki trošak u odnosu na radost koju priuštim sebi i komšijama. Zadovoljstvo je kad put potegnu do nas i ljudi iz okolnih mesta, pa uživa i moja porodica i oni”, ističe Rasim Halilović iz Mramorka.