Evropska premijera parfema Armaf Club de Nuit BLING
Beograd je sinoć bio u znaku glamura i svetskog luksuza. Novi parfem Club de Nuit BLING brenda Armaf svečano je predstavljen na ekskluzivnom događaju u Sava Centru koji je okupio veliki broj poznatih ličnosti, influensera iz regiona i sveta, kao i medija, pretvarajući prestonicu u pravu mirisnu pozornicu inspirisanu Dubaijem.
Među zvanicama su se našle brojne zvezde Netflixove serije Dubai Bling (Ebraheeim Al Samadi, Jwana Karim i Farhana Bodi), kao i izvezde domaće scene – Breskvica, Sergej Pajić, Teodora Popovska i mnogi drugi, dok su influenseri i lifestyle kreatori dodatno doprineli atmosferi večeri o kojoj se već govori na društvenim mrežama.

Centralni trenutak večeri bio je spektakularni grand reveal parfema Club de Nuit BLING, mirisa koji simbolizuje samopouzdanje, prepoznatljiv stil i snažno prisustvo. Inspirisan duhom Dubaija i serijom Dubai Bling, BLING je osmišljen kao miris za one koji žele da budu primećeni i zapamćeni.
U okviru zabavnog programa, poseban utisak ostavio je nastup Tomishe Monae, čiji su snažan vokal i scenska interpretacija dodatno naglasili glamur večeri. Program je upotpunio umetnički projekat ONE PEOPLE – multidisciplinarni koncept koji spaja opernu tradiciju, elektronsku muziku i vizuelni spektakl. Projekat predvode Mattia Zanatta, tenor i kompozitor školovan u Veneciji, i Angela Kassiani, sopran i glumica prepoznatljiva po snažnom vokalnom i dramskom izrazu.

Zaštitno lice parfema je Ebraheem Al Samadi, međunarodna zvezda Netflix serijala Dubai Bling. U saradnji sa brendom Armaf, Ebraheem – poznat kao MR BLING – uneo je svoju viziju savremenog luksuza i modernog glamura, dajući parfemu autentičan i globalno prepoznatljiv identitet.
Armaf Club de Nuit BLING simbolizuje eleganciju, svetlost i samopouzdanje. Moderan drveno-aromatičan miris otvara se svežim citrusnim notama, u srcu donosi svetlucavi cvetni akord, dok se u bazi razvija topao i sofisticiran trag baršunastog drveta i vanilije. Inspirisan duhom Dubaija, BLING je osmišljen kao snažan statement – miris za one koji žele da budu primećeni i zapamćeni, a možete ga pronaći Almara parfimerijama u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Sarajevu i Skoplju.

Posebnu pažnju privukla je i činjenica da je upravo Beograd izabran za evropsko lansiranje ovog parfema, što dodatno potvrđuje značaj domaćeg tržišta. Za realizaciju događaja zaslužna je kompanija DP Lux grupa, jedan od vodećih evropskih distributera parfema i premium skin care kozmetike, koja već godinama donosi najpoznatije svetske brendove publici u Srbiji i regionu.

KAD SE MORA, TU JE DŽORDAN NVORA
Ponovo je Nigerijac bio jedan od najzaslužnijih za trijumf Crvene zvezde, kojim je tim Saše Obradovića prekinuo seriju od tri uzastopna poraza u Evroligi
Ozbiljan teret sa svojih ramena skinula je Crvena zvezda sinoćnom pobedom nad Virtusom. Bili su crveno-beli u blagom psihološkom kanalu posle tri uzastopna poraza u Evroligi, a svi su videli okršaj sa timom iz Bolonje kao idealnu priliku za povratak na pobednički kolosek.
Tako je i bilo, s tim što Zvezda nije slavila iz lake šale, već je na mišiće i doslovno u poslednjem napadu stigla do zlata vrednog trijumfa koji je smirio nemirno more, a crveno-beli brod posle nekog vremena uveo u mirnu luku. Ovako je, možda, slađe i bolje, jer trijumf ostvaren na ovaj način pokazuje psihološku snagu tima, kao i njegovu sposobnost da se izdigne iz teške situacije. Nosioci igre su pružili tačno ono što se od njih očekuje. Niko nije bežao od odgovornosti, niti pokušavao da se sakrije u bitnim momentima, a po ko zna koji put ove sezone figurirao je Džordan Nvora kao lider crveno-belih.
Ne, nije Nigerijac bio najefikasniji (Miler Mekintajer 21, Nvora 20 poen), niti imao najbolji indeks, ali je ponovo bio Zvezdin pokretač u kriznim situacijama i čovek koji je omogućio Beograđanima da uopšte dođu u priliku da savladaju Virtus.
Malo šta je igračima tima s Malog Kalemegdana polazilo za rukom na startu meča. Možda je pritisak bio taj koji je okovao domaćina i doslovno niko ništa nije mogao, osim Nvore. Nigerijac je uveo Zvezdu u napadački ritam, pogodivši tri prva šuta na meču i već tada se videlo da bi ovo moglo da bude veče u kojem rival neće imati rešenje za ofanzivni arsenal kojim raspolaže nekadašnji član Toronto Reptorsa. I bi tako.
Još važnije od toga kako je Nvora počeo utakmicu, jeste način na koji je odigrao u ključnim momentima. Iako je Džered Batler taj koji je postigao pobedonosni koš, Nigerijac je bio igrač koji je Zvezdu držao u životu u poslednjih 10 minuta. Italijanski tim je vodio na nešto manje od sedam minuta do kraja utakmice. Gost je na svom kontu imao plus tri posle trojke Luke Vildoze, dok je na drugoj strani Nvora bio primoran da igra simultanku, te tako bude vetar koji duva u crveno-bela jedra. Krilni igrač je herojski izvukao dva polaganja koja su vratila rezultatski plus na stranu Beograđana, a potom je pronašao odgovor i na zakucavanje Alena Smailagića i sve vreme Zvezdi držao glavu iznad vode.
Nvora je i u finišu utakmice razmišljao trezveno. Nigerijac je novim poenima omogućio domaćinu dva poseda prednosti, što je za ovakav meč značajna zaliha, a u poslednjem napadu Virtusa bio je jedan od igrača na čiji račun idu zasluge za odbranu. Znalo se da će Karsen Edvards biti taj koji će tražiti odlučujući šut i pokušati da donese pobede italijanskom gigantu. Nvora je ostao dovoljno priseban i miran da ispreuzima sve u rotaciji, ostane zajedno na sa Kodijem Milerom Mekintajerom na snažnom beku i maksimalno mu oteža šut koji je Edvards u svojoj karijeri pogodio na desetine puta.
Naravno, nije ova pobeda samo Nvorina, daleko od toga. Međutim, sigurnost koja zrači iz Nigerijca pokazuje da on neće ustuknuti kada je teško, već da će se pojaviti u svom punom sjaju.
Jer kad se mora, tu je Džordan Nvora.
NIJE BILO DO TRENERA – DO IGRAČA JE
Čini se da je ovaj tima Partizan Mozzart Beta nepovratno izgubio kompas i to samo tri meseca od starta sezone
Bruka i sramota. Nema šta dalje da se kaže. Bruka je prikladna reč koja opisuje izdanje košarkaša Partizan Mozzart Beta protiv Žalgirisa i poraz od 41 poena razlike (109:68), a sramotno je sve ono što se u prethodnim nedeljama izdešavalo klubu iz Humske koji nastavlja da tone sve dublje i dublje. U očima navijača, poziciji na tabeli Evrolige, ali i svom renomeu. Četiri pobede u nizu pod vođstvom privremenog trenera Mirka Ocokoljića su bila samo trenutni inat igrača, međutim poslednja dva poraza jasno pokazuju da je problem ekstremno većih proporcija i da se nije nalazio (isključivo i pre svega) u Željku Obradoviću, već da stanuje u individuama koje trenutno nose grb i dres tima iz Humske.
Nešto je opasno trulo u crno-belom timu. I to nešto ne traje od starta ove takmičarske godine, već je tinjalo dosta ranije, a nije rešavalo kada mu je bilo vreme. Sada može samo da se obavi kontrola štete. Jer, čini se da je sve otišlo predaleko i da nijedno trenersko ime, koliko god ono bilo kvalitetno i autoritativno – neće moći da spasi situaciju. Što dovodi do toga da Partizan posle samo tri meseca od starta sezone može da se oprosti sa istom. Barem kada je reč o nastupu u Evroligi.
To je poražavajuća slika, ali potpuno realistična. Bolno realistična. Igrači ne reaguju ni jedni na druge, ni na navijače, a kamoli na onog na koga bi morali najpre – njihovog šefa. Obradović je digao ruke od njih, a ni Ocokoljiću nije trebalo puno da se oseti kao totalno nemoćan.
“Bio sam optimista, mislio da će igrači pokazati reakciju… Što se to nije desilo najbolje da pitate igrače. Pojedinačno ili zajedno, kako god. Ovo je jasan pokazatelj da imamo veliki problem sa timom. Svako može da da sud o treneru, kako smo vodili ekipu ranije Željko Obradović ili sad ja… Ekipa je pokazala određenu reakciju u nekoliko utakmica, ali smo se nekako vratili na staro. Moramo da sednemo svi zajedno i da vidimo šta da preduzmemo. Ovako više ne može da se radi“, rekao je Ocokoljić posle blamaže u Kaunasu.
Nešto drugačije reči, ali istu poruku imao je i Obradović posle poraza od Panatinaikosa, na svojoj poslednjoj utakmici koju je vodio kao strateg kluba. Nije još jasno da li će Ocokoljiću ova u Kaunasu biti poslednja, ali je jasno da ni on ne vidi izlaz iz svega ovoga. I to je još više zabrinjavajuće.
Svojim stavom i odnosom, pa čak i više nego igrom, igrači su dopustili da im oni koji ih bespogovorno bodre, okrenu leđa. A neki od njih su odlučili da urade što više da celu situaciju dodatno pogoršaju. Gestikulacijama, izjavama, nepožrtvovanjem i svakim odsustvom bilo kakve odgovornosti.
Hemija je potpuno narušena, što ne reći i nepostojeća. Te se čini da većina radi za sebe, a ne za tim.
I da nije spremna da se menja zarad boljitka. Što novog čoveka koji dođe na klupu stavlja pred Tantalove muke.
Da je zaista problem bio u treneru, onda se ovako nešto kao juče ne bi nikako moglo desiti. Jer ovde se ne radi o lošem skautingu ili pripremi meča, već o apsolutnom nemaru i nezainteresovanosti. Ona se kod ovih igrača javlja tek na mahove, kada im se ćefne. Tako ne može da se uspe. Niti da se promeni stanje.
Čini se da je ovaj tim nepovratno izgubio kompas
OD GLADNOG SIROČETA DO NAJVEĆEG DOBROTVORA Poklonio više od 10 MILIONA evra, a Srbija mu je ceo život bila u srcu, Milomir (101) Srbin kakav se rađa jednom u veku
Milomir Glavčić je svojim životom pokazao da se prava veličina čoveka ne meri bogatstvom koje je stekao, već dobrotom koju je podelio. Njegova priča ostaje snažna poruka i primer budućim generacijama – da i iz najvećeg siromaštva može izrasti najveće dobročinstvo. Ovaj izuzetni čovek, koji je u humanitarne svrhe darovao više od deset miliona evra, dočekao je svoj 101. rođendan kao oličenje bezuslovne dobrote, rodoljublja i ljudskosti.
Od siročeta do svetskog uspeha
Njegov životni put nimalo nije bio lak. Rođen u siromašnom zaseoku Pope, nedaleko od Jošaničke Banje, Milomir je vrlo rano ostao bez roditelja. Detinjstvo mu je prošlo u oskudici, često je, kako je sam govorio, bio više gladan nego sit. U potrazi za boljim životom stigao je u Beograd, ali ga je tamo zatekao Drugi svetski rat, koji mu je sudbinu dodatno zakomplikovao.
Put ga je potom vodio preko Grčke i italijanskih logora sve do Kanade. U novoj zemlji započeo je od najtežih poslova u rudniku, da bi upornošću i radom kasnije izgradio uspešnu karijeru kao hotelijer u Nijagara Folsu. Iako se nikada trajno nije vratio u Srbiju, svoje korene i narod nikada nije zaboravio.
Zadužbinar našeg vremena
Milomirove donacije ostavile su neizbrisiv trag u Kraljevu i okolini. Njegovim sredstvima izgrađen je novi most na Ibru, koji danas nosi njegovo ime, a za koji je izdvojio više od dva miliona evra. Pomogao je kraljevačkoj bolnici nabavkom magnetne rezonance, skenera i sanitetskih vozila, finansirao izgradnju novog dečjeg vrtića na Beranovcu, kao i brojne projekte Srpske pravoslavne crkve.
Nakon razornog zemljotresa 2010. godine i kasnijih poplava, izdvojio je stotine hiljada evra za obnovu domova i kupovinu bele tehnike svojim sugrađanima, pokazujući da pomoć stiže onda kada je najpotrebnija.
Briga koja se ne zaboravlja
Posebno se ističe njegova briga o rođacima i meštanima rodnog kraja. Svake godine, od septembra do Božića, slao je značajnu novčanu pomoć porodici – stariji rođaci dobijali su po 5.000 evra, mlađi po 4.000, dok je svako dete u porodici dobijalo po 2.500 evra.
– On zna kako se živi u Srbiji i kaže da mu je najveća radost to što može da pomogne – ispričao je njegov sestrić Radoje Glavčić.
SERBIANNEWS/CANADA









.jpg.webp)










