18.8 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 91

Foča: Bolnica finansira treći ciklus studija za deset ljekara i specijalizanata

0
woman standing under tree

Univerzitetska bolnica Foča finansiraće studiranje na Trećem ciklusu studija Medicinskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu za deset ljekara i specijalizanata. Svi kandidati su zaposleni u Bolnici, koja je nastavna baza Fakulteta.

Foča - Bolnica finansira treći ciklus studija za deset ljekara - Foto: RTRS

Foča – Bolnica finansira treći ciklus studija za deset ljekaraFoto: RTRS

Među budućim doktorandima biomedicinskih nauka, tri godine na studiju uz rad u Bolnici provešće Nemanja Kovač, specijalizant intrenističke onkologije i Nikolija Skakavac, ljekar na Odjeljenju pulmologije.

– Ovo nam znači mnogo u smislu edukcije i akademskog usavršavanja, jer su nas kao specijalizante rasteretili troškov – ističe Kovač.

Univerzitetska bolnica za svakog doktoranda godišnje će izdvojiti po 2.000 KM, što je u pola cijene od uobičajene školarine. Olakšice u plaćanju priroritet su Bolnice i Fakulteta kako bi mladim kadrovima omogućili kvalitetno sticanje znanje i usavršavanje.

– Naš glavni cilj jeste da na svakoj katedri napravimo sopstveni kadar koji će dodatno podići nivo zdravstvenih usluga, a naravno i sam nivo nastave – rekao je Nenad Lalović, v.d. direktora Univerzitetske bolnice Foča.

Dekan Medicinskog fakulteta Dejan Bokonjić naglasio je da bez jake Bolnice nema ni jakog Fakulteta i obrnuto.

– Mi smo posljednjih godina odskočili visoko kada je riječ o kvalitetu nastave i broju studijskih programa, a samim tim potrebni su novi kadar, novi asistenti i docenti. Sporazumom se dobijaju beneficije za kandidate kojih ćemo ove godine upisati deset i u najmanje naredne dvije godine po još toliko – rekao je Bokonjić.

Univerzitetska bolnica i Medicinski fakultet u Foči dogovorili su da će školovanje budućih doktora medicinskih nauku biti nastavljeno i u naredne dvije godine.

Savjet ministara legalizovao kanabis za korišćenje u medicinske svrhe

0
person holding green grass during daytime

Na današnjoj sjednici Savjeta ministara usvojena je odluka o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe.

Kanabis (foto: EPA/JALAL MORCHIDI - ilustracija) -

Kanabis (foto: EPA/JALAL MORCHIDI – ilustracija)

Savjet ministara izmijenio je propise o opojnim drogama kojim se kanabis premješta iz kategorije zabranjenih tvari u kategoriju tvari pod strogim nadzorom, čime se usklađuje zakonodavstvo s međunarodnim standardima.

Komisije Ujedinjenih nacija za opojne droge i Svjetske zdravstvene organizacije, su 2020. godine stavile kanabis u kategoriju tvari s priznatim medicinskim svojstvima.

Prema novoj regulaciji, proizvodnja, promet i posjedovanje kanabisa biće dopušteni isključivo u obliku farmaceutskih pripravaka na ljekarski recept, a Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH biće odgovorna za nadzor cijelog procesa, od uvoza do primjene kod pacijenata. Ova mjera ne znači liberalizaciju tržišta, već uspostavu jasnog, sigurnog i nadziranog okvira za medicinsku primjenu kanabisa.

Ministarka civilnih poslova Dubravka Bošnjak naglasila je da BiH sada spada među zemlje koje kanabis regulišu za medicinske svrhe, prenosi Hina.

Odluka je donesena nakon više od deset godina administrativnog procesa i usklađivanja s međunarodnim preporukama.

BiH sada slijedi primjere drugih zemalja u kojima su lijekovi na bazi kanabisa već dopušteni za ublažavanje simptoma kod bolesti poput multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a i epilepsije.

Počinje čuvena Turneja četiri skakaonice

0
man riding ski blades illustration

Sa posljednjim danima decembra počinje i čuvena Turneja četiri skakaonice u ski-skokovima. Prva stanica je njemački Oberstdorf gdje su danas bile kvalifikacije. Najbolji je bio trenutni lider Svjetskog kupa, Domen Prevc.

Ski skokovi (Foto: EPA/MARCEL BIERI, ilustracija) -

Ski skokovi (Foto: EPA/MARCEL BIERI, ilustracija)

Domen Prevc je u kvalifikacijama nastupio posljednji i ostvario najduži skok u kvalifikacijama od 139 i po metara.

Tako je donekle pokvario raspoloženje njemačkim navijačima u Obersdorfu jer je do Prevcovog skoka na prvom mjestu bio lokalni skakač Filip Rajmund.

Slovenci imaju još razloga za zadovoljstvo jer su među prvih deset bili i Timi Zajc i Anže Lanišek.

Treći rezultat u kvalifikacijama imao je prošlogodišnji šampion, Austrijanac Danijel Čefenig.

U finalu Obersdorfa gledaćemo i Јapanca Kobajašija, trostrukog pobjednika novogodišnje turneje četiri skakaonice.

Finalna serija u Obersdorfu na programu je sutra od 16 časova i 30 minuta. Druga stanica turneje je Garmiš Parten Kirhen.

Kvalifikacije su na programu 31. decembra, a finale je prvog dana nove godine od 14 časova.

Onda slijede dvije skakaonice u Austriji. U Inzbruku su kvalifikacije zakazane za 3. januar, dok je takmičenje na programu 4. januara od 13.30 časova.

Pobjednik Turneje četiri skakaonice biće poznat u Bišofshofenu.

Kvalifikacije će biti održane 5. januara, a veliko finale planirano je za 6. januar od 16.30 časova.

Đoković: Cilj mi je da igram na OI u Los Anđelesu 2028. godine

0

Srpski teniser Novak Đoković izjavio je da mu je cilj da nastupi na Olimpijskim igrama, koje će biti održane 2028. godine u Los Anđelesu

Novak Đoković (Foto: EPA/GEORGE VITSARAS) -

Novak Đoković (Foto: EPA/GEORGE VITSARAS)

Rekao sam da su mi cilj OI u Los Anđelesu 2028. Ali znate šta? Nemam ograničenja – rekao je Đoković u Dubaiju gdje je u nedjelju dobio nagradu “Globe Sports Award” za dostignuća u sportu.

– Ove Igre su moja zvijezda vodilja. Nema limita. Volim da se takmičim i sve dok se dobro osjećam, dok moje tijelo izdržava sve, dok igram na visokom nivou, zašto da ne – izjavio je Đoković, prenio je sajt “Gulf news”.

Đoković je istakao da još uvijek doprinosi tenisu.

– Spremaju se velike promene, a ja želim da budem dio njih. Veoma mi je stalo kako me mlade generacije doživljavaju, ne samo kroz rezultate, već i kroz moj karakter i sistem vrijednosti. Veoma je važno da znate odakle dolazite, da poštujete svoju porodicu i svoju kulturu, kao i da sebe u najboljem svjetlu predstavite svijetu – istakao je Đoković.

Barselona zainteresovana za srpskog fudbalera Dušana Vlahovića

0

Fudbalski klub Barselona zainteresovan je za napadača Јuventusa i reprezentativca Srbije Dušana Vlahovića, prenijela je danas španska Marka.

Dušan Vlahović (foto: arhiva - EPA/ALESSANDRO DI MARCO) -

Dušan Vlahović (foto: arhiva – EPA/ALESSANDRO DI MARCO)

Barselona je, kako tvrdi španski list, navodno već napravila prvi korak i kontaktirala Vlahovića, koji ima ugovor sa Јuventusom do 30. juna 2026. godine.

– Ovo je prvi kontakt, pošto katalonski klub želi da iskoristi situaciju koja se stvorila na tržistu. Otvoreni rat prošlog ljeta između Vlahovića i Јuventusa je završen bez produženja ugovora, ali igrač se vratio na teren, pošto je znao da ulazi u posljednju godinu ugovora. Cilj je da igrač na kraju sezone dođe bez obeštećenja ili da pod veoma povoljnim uslovima stigne u zimskom prelaznom roku – navela je Marka.

Takođe, navodi se da Barselona već neko vrijeme radi na zamjeni za Roberta Levandovskog, koji još nije produžio ugovor sa katalonskim klubom. Poljski napadač bi na kraju sezone mogao da napusti Barselonu.

Vlahović se oporavlja od povrede, a na teren bi mogao da se vrati u martu naredne godine. Srpski fudbaler je ove sezone odigrao 17 utakmica za Јuventus, a postigao je šest golova. Prije Јuventusa igrao je za Fiorentinu i Partizan.

Veliki svedok značaja istorije i kulture – otvoren Muzej u Arheološkom parku Viminacijum

0

Premijer Srbije prof. dr Đuro Macut izjavio je da otvaranjem arheološkog muzeja Viminacijum „otvaramo ne samo novi izložbeni prostor, već i novo poglavlje u načinu na koji čuvamo, razumemo i predstavljamo sopstveno nasleđe, koje nas povezuje sa Evropom, sa svetom i sa vremenima koja su duboku ugrađena u temelje savremene civilizacije”.

Велики сведок значаја историје и културе – отворен Музеј у Археолошком парку ВиминацијумVeliki svedok značaja istorije i kulture – otvoren Muzej u Arheološkom parku Viminacijum

Premijer Srbije je na svečanom otvaranju muzeja poručio da je Viminacijum mesto koje svedoči o dubini, trajanju i značaju naše kulture i istorije i podsetio da je to i jedan od najvećih i najznačajnijih areheoloških lokaliteta u Srbiji ali i Evropi.

„Antički Viminacijum bio je više od grada – administrativni trgovački i kulturni centar, mesto susreta ljudi, ideja i puteva. Danas, vekovima kasnije on postaje mesto susreta nauke, kulture, obrazovanja javnosti”, rekao je dr Macut.

Naglasio je da posebnu vrednost ovom projektu daje ccinjenica da je muzej nastao kao deo živog arheološkog lokaliteta u neposrednoj vezi sa istrazzivanjima koja traju decenijama i čine originalnu srpsku arheološku školu.

„Ovde se znanje ne samo čuva već i stalno stvara zahvaljujući multidisciplinarnom radu arheologa, naučnika istraživača koji Viminacijum svrstavaju među najsavremenije naučno istraživačke centre. Država Srbija prepoznaje važnost ovog projekta, kao i da ulaganje u kulturno nasleđe nije trošak već ulaganje u identitet, obrazovanje, međunarodnu saradnju ugled i održivi razvoj”, rekao je Macut.

Zbog toga, dodao je, Vlada Srbije, Ministarstvo kulture i stručne institucije nastavljaju da sistemski podržavaju zaštitu istraživanje i savremenu prezentaciju našeg kulturnog blaga, a Viminacijum predstavlja primer kako nasleđe može da se čuva ali i da živi.

„Kao deo Evropske mreže arheoloških parkova nalazište je to koje teži punom upisu na listu svetske baštine Unesko-a i pokazuje da Srbija ima znanje, viziju i odgovornost da svoju prošlost predstavi na način dostojan njene veličine. Danas otvaranjem ovog muzeja ne čuvamo samo ostatke prošlosti već jasno pokazujemo da Srbija zna ko je bila, razume ko je danas i sigurno zna kuda ide”, rekao je premijer Srbije.

Izjave premijera dr Đura Macuta, ministra Nikole Selakovića i direktorke Arheološkog instituta Snežane Golubović

Pokreni video

Prema njegovim rečima Viminacijum nas podseća da velike civilizacije nastaju tamo gde se znanje poštuje kultura čuva a budućnost gradi na čvrstim temeljima.

Zato ovaj muzej nije samo spomenik istorije već poruka generacijama koje dolaze da je zemlja Srbija zemlja trajanja, vrednosti i odgovornosti”, zaključio je Macut.

Selaković: Arheologija je stub očuvanja kulturnog nasleđa

Ministar kulture Nikola Selaković izjavio je danas na otvaranju Viminacijuma da Srbija ne posmatra arheologiju kao sporednu disciplinu već kao jedan od stubova očuvanja kulturnog nasleđa i naučne istine o prostoru na kome živimo, kao i da je Ministarstvo kulture prepoznalo Viminacijum kao jedan od ključnih oslonaca nacionalne kulturne politike i u periodu od 2014. do 2025. godine podržalo 33 projekta koje su vezana za taj lokalitet, ukupnog iznosa više od 65 miliona dinara.

„U 2025. godini nastavljena je podrška kroz više projekata arheološkog instituta, čija ukupna vrednost premašuje 16,5 miliona dinara, što je najviše u poslednjih nešto više od 10 godina”, rekao je Selaković i ocenio da su ta ulaganja važna investicija u identitet, znanje u u kulturu pamćenja.

Dodao je da su ta ulaganja dokaz da Srbija zna da njena dužnost nije samo da čuva kulturno nasleđe već i da omogući njegovo naučno tumačenje i njegovo savremeno predstavljanje.

„Osnivanjem muzeja u sastavu arheološkog instituta na prostoru Viminacijuma stvoreni su uslovi da arheološko blago bude predstavljeno tamo gde je pronađeno i tamo gde je nastalo”, naglasio je Selaković.

Istakao je da Viminacijum više od arheološkog lokaliteta i više od arheološkog parka.

„To je mesto gde vreme ima svoju dubinu, mesto gde se prošlost ne posmatra, nego se u nju uranja, bass kao što ste danas uronili u ovaj muzej, ulazeći u dva nivoa ispod zemlje. Viminacijum je jedan od retkih prostora na kojima prošlo vreme nije stalo, već je ostalo zapisano u zemlji, u kamenu, u živim tragovima ljudske misli i dela”, naveo je Selaković.

Ukazao je da arheološka istraživanja koja se vode daju sliku jedne civilizacije koja je danas znaccajna na kulturnoj mapi Srbije ali i Evrope i čitavog sveta.

„Od prvih arheolosskih istraživanja krajem 19. veka preko značajnih iskopavanja u 20. veku do savremenih interdisciplinarnih istraživanja, koje bez prekida traju više od dve decenije, Viminacijum predstavlja primer kako se kulturno nasleđe ne samo čuva, već i razvija”, istakao je Selaković.

On je naveo da je arheologija temeljna nauka pamćenja bez koje bi istorija ostala bez glasa, a kulturni identitet bez uporišta. „Zato Republika Srbija arheologiju ne posmatra kao sporednu disciplinu, već kao jedan od stubova očuvanja kulturnog nasleđa i naučne istine o prostoru na kome živimo. To je posebno važno za prostore i narode u kojima rimsko, slovensko, hrišćansko, vizantijsko, srpsko srednjovekovno nasleđe predstavljaju tradiciju i bitan pečat života koji živimo i danas”, naveo je Selaković.

Prema njegovim rečima, Viminacijum godišnje poseti više od 100.000 ljudi i to, naglašava Selaković, pokazuje da Viminacijum nije samo naučno već i društveno značajan.

„Ubrzanim razvojem putne infrastrukture, naročito izgradnjom Dunavske magistrale, brze magistrale, Viminacijum će postati još dostupniji domaćim i stranim posetiocima. Ali Viminacijum je samo početak kada od Beograda krenete nizvodno”, rekao je Selaković.

Istakao je da Srbija ima bogato antičko rimsko i rimsko-vizantijsko nasleđe koja otvaraju vrata razvoja, u budućnosti razvoja kulture, kulturnog nasleđa, ali i razvoja kulturnog turizma.

„Posebnu priliku za to predstavlja 2027. godina i održavanje Svetske izložbe Ekspo u Beogradu, tokom koje se očekuje da našu prestonicu tokom tih 100 dana poseti više od četiri miliona posetilaca”, naveo je Selaković.

Najavio je da će Ministarstvo kulture u januaru da otvori još jedan muzej – muzej Ćirilice u Rači kraj Bajine Bašte, a nakon toga i kuću Mileve Marić Ajnštajn u Rumi, potom i kuću Kolubarske bitke u Mionici.

„Nama je plan da u Beogradu 2027. otvorimo prvi put naš Arheološki muzej. Takođe nam je plan da do kraja iste godine uspostavimo i arheološku kartu Srbije, jer smo jedina država u ovom delu sveta koja je nema”, naveo je Selaković.

Počela zlatiborska turistička zima: koncerti, manifestacije i očekivanih 100.000 posetilaca za praznike

0

Na Zlatiboru je zvanično počela zimska sezona uz najavu brojnih manifestacija narednih mesec dana. Za novogodišnje praznike najavljena su tri koncerta na Kraljevom trgu 31. decembra, 1. i 2. januara, pa se očekuje da će ova planina i tada biti najposećenije turističko mesto u zemlji.

Zlatiborska turistička zima počela je nešto drugačije nego inače – snega ima tek ponegde da podseti koje je doba, ali zato događanja obećavaju i nove rekorde uz ovogodišnjih više od milion i dvesta hiljada registrovanih noćenja.

Pripremila Slavica Jovanović

Pokreni video

„Očekujemo u novogodišnjim danima u danima dočeka Nove godine oko 100.000 posetilaca na destinaciji. U razgovoru s privredom, hotelski kapaciteti su popunjeni sada preko 95 odsto u zimskoj sezoni, što znači da će Zlatibor imati dnevno 50 do 60 hiljada posetilaca nakon novogodišnjih praznika“, navodi Vladimir Živanović, direktor TO „Zlatibor“.

I Gold gondola u godini svog malog jubileja očekuje rekorde i najavljuje novine u duhu vremena.

„Tu je zabava za decu kroz zimske igre. Takođe, puno sadržaja i za odrasle. U duhu digitalizacije kojoj smo posvećeni, pokrenućemo i lojaliti program upravo od Nove godine kreće i digitalna kartica koja će dati puno pogodnosti“, najavljuje Bojana Božanić direktorka „Gold gondole“.

Mnogo je planova i na duži period.

„Ove godine smo krenuli s izradom projektne dokumentacije za ove naše velike, kapitalne projekte, kao što je Zlatni grad na potezu Ribnice, kao što je aerodrom, kao što su ovde sportski tereni“, napominje Milan Stamatović predsednik opštine Čajetina.

Uvod u prazničnu razglednicu je otvaranje Zlatiborske božićne bajke koja će potrajati mesec dana, dodela paketića za 1.800 mališana iz čajetinske opštine, koncert i vatromet uz očekivanje snega, prirodnog ili veštačkog.

Može li vožnja bicikla da utiče na probleme sa prostatom

0
Cyclist enjoying a fast ride at night.

Urolozi vrlo često od svojih pacijenata čuju pitanje da li vožnja bicikla izaziva probleme sa prostatom ili probleme sa erekcijom. Naučno zasnovan odgovor je da verovatno ne izaziva.

Може ли вожња бицикла да утиче на проблеме са простатомMože li vožnja bicikla da utiče na probleme sa prostatom

Prostata se nalazi odmah ispod bešike i obavija uretru. Nalazi se duboko u karlici, direktno iznad perineuma (mekog područja između skrotuma i anusa). Sve što iritira taj region, uključujući pritisak, zategnute mišiće ili dugotrajno sedenje, može stvoriti senzacije koje muškarci tumače kao „bol u prostati“.

Pritisak koji oseća prostata

Vožnja bicikla koncentriše telesnu težinu na perineum, gde se kreću pudendalni živac, ključni krvni sudovi i mišići karličnog dna. Glavni živci koji podržavaju erekciju takođe prolaze duž spoljašnje površine prostate, zbog čega iritacija u okolnim tkivima može da se oseća kao problem sa prostatom ili seksualnom funkcijom, čak i kada je sama žlezda normalna.

Usko ili tradicionalno sedište bicikla može dugo da pritiska ova osetljiva područja, stvarajući peckanje, pritisak ili osećaj nagnječenja. Ta nelagodnost je stvarna, ali nije oštećena sama prostata ili okolni živci.

Vožnja bicikla utiče na tkiva oko žlezde – ne na samu žlezdu. Ovo odražava ono što najnovije smernice Američkog urološkog udruženja napominju: Pritisak na perineum i dugotrajno sedenje su poznati okidači za bol u karlici i skrotumu, a ne za pravu povredu prostate.

Prostatitis: Pogrešno shvaćeno stanje

Prostatitis je jedna od najčešće pogrešno shvaćenih dijagnoza u urologiji. Teški bakterijski oblik – onaj koji izaziva groznicu, jezu i intenzivne urinarne simptome – je redak. Mnogo češće se muškarcima kaže da imaju prostatitis, iako nema infekcije.

Вожња бицикла утиче на ткива око жлезде – не на саму жлезду

Vožnja bicikla utiče na tkiva oko žlezde – ne na samu žlezdu

Njihovi simptomi potiču od iritiranih ili zategnutih mišića karličnog dna, preosetljivosti nerava, stresa ili dugotrajnog sedenja – problema koji se ne pokazuju na testovima urina ili urinokulturama. Osetljivost u ovim mišićima se nalazi kod značajnog broja muškaraca sa bolom u karlici, što pomaže da se objasni zašto simptomi mogu biti toliko slični upali prostate.

Vožnja bicikla može da iritira ove mišiće kod nekih vozača, posebno ako sede tokom cele vožnje ili su novi u ovoj aktivnosti. Nelagodnost koja sledi može biti identična pravoj upali prostate, iako je sama prostata normalna.

Šta je sa erektilnom disfunkcijom

Strah od erektilne disfunkcije često se javlja u trenutku kada muškarci osete pritisak ili utrnulost u karličnom području nakon vožnje. Starije istraživačke studije su izražavale zabrinutost da bi vožnja bicikla mogla smanjiti protok krvi u penis.

Te rane studije su dospele na naslovne strane, a mnogi muškarci i dalje pretpostavljaju da postoji direktna veza između vožnje bicikla i erektilne disfunkcije – ali to nije nužno tačno.

Novija istraživanja pokazuju da redovna vožnja bicikla ne povećava dugoročni rizik od erektilne disfunkcije. U stvari, mnogi biciklisti prijavljuju bolju seksualnu funkciju od onih koji ne voze, uglavnom zato što vožnja bicikla ili bilo koja vežba utiče na poboljšnje zdravlja srca i krvnih sudova.

Može se javiti privremena utrnulost ili peckanje nakon duge ili intenzivne vožnje, ali to obično brzo nestaje kada se pritisak smanji.

Brza provera stvarnosti u vezi sa erektilnom disfunkcijom

Erekcije zavise od zdravih krvnih sudova, dobro funkcionišućih nerava i uravnoteženih hormona koji deluju zajedno sa psihološkim faktorima kao što su stres i uzbuđenje. Hronična stanja poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska, visokog holesterola i srčanih bolesti su među najčešćim činiocima koji doprinose erektilnoj disfunkciji jer smanjuju protok krvi do penisa.

Pušenje, neaktivnost, gojaznost, stres i određeni lekovi takođe igraju glavnu ulogu u kvalitetu erekcije.

Стационарни бицикли често држе возаче у једном положају дуже време, што може повећати притисак на карлицу

Stacionarni bicikli često drže vozače u jednom položaju duže vreme, što može povećati pritisak na karlicu

Testosteron utiče na libido i energiju, ali retko je jedini uzrok erektilne disfunkcije. Ovo poslednje je obično problem celog tela, a ne problem sa vožnjom bicikla. I kao što je ranije pomenuto, kardiovaskularne koristi vožnje bicikla često pomažu erektilnoj funkciji, a ne štete joj.

Zašto se simptomi zbog vožnje bicikla i dalje javljaju

Čak i ako vožnja bicikla ne uzrokuje trajnu štetu, i dalje može ostaviti privremene senzacije kod vozača tokom ili nakon vožnje. Ovi simptomi se javljaju i zbog načina na koji se telo vozača susreće sa sedištem – količine vremena koje provode sedeći, držanja tela i koliko su karlični mišići kondicionirani za podupiranje pritiska u tom položaju.

Način na koji vozite je takođe važan. Stacionarni bicikli često vas drže u jednom položaju duže vreme, posebno tokom velikog otpora, što može da poveća karlični pritisak.

To se razlikuje od vožnje bicikla na otvorenom, koja prirodno pomera težinu vozača – stojite da biste okretali pedale, podešavate težinu tokom uspona i spustova i krećete se slobodnije – dajući karličnim mišićima kratke pauze.

Električni bicikli pomažu tokom većih napora i mogu ograničiti koliko se naginjete napred, ali i dalje zavise od pravilnog prileganja sedišta i držanja tela.

Faktori kao što su oblik sedišta, visina kormana (volana) i neprekidno vreme provedeno u sedištu određuju koliko pritiska karlica apsorbuje. Novi vozači obično više primećuju ove senzacije jednostavno zato što se njihova tela još nisu prilagodila dužim periodima u sedlu.

Kod nekih muškaraca se češće javljaju karlični simptomi. Vozači sa istorijom problema sa donjim delom leđa, stezanjem kukova, hroničnim stresom, anksioznošću ili prethodnim bolovima u karlici često imaju osetljivije mišiće karličnog dna.

Muškarci koji zbog posla sede dugo satima takođe mogu intenzivnije da osete pritisak na sedištu kada prvi put počnu da voze bicikl. Ovi simptomi ne znače da se nanosi šteta – ali znače da njihovom telu može biti potrebno više pažnje na prilagođavanje bicikla, držanje i postepenu kilometražu.

Kako zaštititi zdravlje karlice

Većina tegoba povezanih sa vožnjom bicikla poboljšava se podešavanjima umesto prekidom aktivnosti. Sedla sa centralnim izrezima ili podeljenim dizajnom smanjuju pritisak na osetljiva područja, a male promene u visini sedišta, nagibu ili položaju kormana mogu pomeriti težinu sa međice.

Облик седишта, висина кормана (волана) и непрекидно време проведено у седишту одређују колико притиска карлица апсорбује

Oblik sedišta, visina kormana (volana) i neprekidno vreme provedeno u sedištu određuju koliko pritiska karlica apsorbuje

Kratko ustajanje svakih 10 do 15 minuta, nošenje šorceva sa podlogom i postepeno povećanje kilometraže takođe može pomoći.

Ako simptomi potraju, fizikalna terapija karličnog dna je jedan od najjačih tretmana potkrepljenih dokazima. Cilj nije prestati sa vožnjom bicikla – već voziti na način koji podržava udobnost, štiti okolna tkiva i omogućava vašem telu da se bezbedno prilagodi tokom vremena.

Kada simptomi zahtevaju stručnu procenu

Urologu se treba obratiti u slučaju uporne utrnulost, nelagodnosti koja traje satima ili danima nakon vožnje bicikla, bolne erekcije ili promena u urinu. Ovi simptomi se obično mogu lečiti i ne podrazumevaju trajnu povredu.

Prilagođavanje opreme, kratka pauza od vožnje ili ciljana terapija često rešavaju problem.

Uporne simptome ne treba ignorisati, ali ne treba ni paničiti.

Zaključak o vožnji bicikla

Vožnja bicikla neće oštetiti prostatu niti uticati na seksualno zdravlje – ali senzacije koje se javljaju su realne, a strah se javlja zbog raznih priča koje se neosnovano šire.

Razumevanje kako pritisak sedla deluje na karlično dno i živce može pomoći da udobnije vozite i da tumačite nove senzacije bez pretpostavke najgoreg. Ipak, mnogi muškarci reaguju – prvo strah, pa činjenice.

Uz pravi raspored i malo svesti, vožnja bicikla može postati deo redovne rutine, a da pritom ne ugrozi prostatu ili seksualno zdravlje.

I ovo ne važi samo za vožnju bicikla. Svaka nova vežba dolazi sa periodom prilagođavanja i normalno je da osećate nepoznate bolove dok se vaše telo prilagođava. Malo pripreme, dobra forma i traženje pomoći kada vam je potrebna mogu vas održati bezbednim, savetuju urolozi.

Da li su ljudi stvorili pustinju Saharu

0
gray sand under white and blue sky

Sahara danas predstavlja jedno od najvećih i najsušnijih kopnenih prostranstava na Zemlji. Pa ipak, između 5.000 i 10.000 godina, u periodu koji se obično naziva „afrički vlažni period“, i klima i ekosistem Sahare bili su znatno drugačiji. Umesto sušnog pustinjskog pejzaža, Saharu je karakterisala bujna i raznovrsna vegetacija, kao posledica monsunskih uticaja i povećanih padavina nad kopnenom masom severne Afrike.

Kraj ovog neobično vlažnog perioda u istoriji Sahare i prelazak na savremene uslove dugo su bili predmet interesovanja naučnikâ koji nastoje da razumeju klimatske i ekološke prekretnice. Do sada je većina studija ukazivala na promene u Zemljinoj orbiti ili na prirodne promene u vegetaciji kao glavne pokretačke sile.

Novi rad, objavljen u časopisu Frontiers in Earth Science, čiji je autor arheolog dr Dejvid Rajt sa Nacionalnog univerziteta u Seulu, u Južnoj Koreji, dovodi u pitanje ovaj stav i sugeriše da su i ljudi možda imali aktivnu ulogu u pokretanju klimatskih promena tokom tog perioda.

„Tokom afričkog vlažnog perioda, Sahara je imala potpuno drugačiji vegetacioni izgled. Sve biljke koje se danas nalaze u Sahari bile su prisutne i tada, ali su postojale i biljke karakteristične za Sahel, polusušnu zonu južno od Sahare, pa čak i vrste koje se danas nalaze u prašumi Konga“, rekao je dr Dejvid Rajt.

Ova takozvana „Zelena Sahara“ bila je u stanju da podrži život velikih životinja – crteži na stenama nastali u severnoj Africi, koji datiraju iz ovog perioda, prikazuju krokodile, slonove i žirafe, životinje kojih danas nema u Sahari.

Vlažni uslovi su takođe imali značajan uticaj na ljudsku održivost i kulturni razvoj, omogućavajući ljudima da napreduju u zajednicama zasnovanim na sakupljanju hrane i ribolovu.

„Za razliku od mnogih drugih područja, ljudi u Sahari postali su slabo pokretljivi, poljoprivreda nije bila neophodna. Jedna od osnovnih namirnica ljudi u tom periodu bio je nilski grgeč, ogromna riba teška i do 150 kilograma, što je bilo moguće zahvaljujući velikim saharskim jezerima koja su mogla da podrže obilne populacije ribe i razvijen ribolov“, rekao je Rajt.

Povoljni uslovi nisu potrajali

Iako se tačno vreme i prostorna distribucija ovih promena još razmatraju, u geološkim i arheološkim zapisima postoji dosledna saglasnost da je, počevši od pre otprilike 8.200 godina, Sahara započela trend ka sve sušnijim uslovima. Tokom narednih 3.500 godina, pejzaž severne Afrike promenio se od raznovrsnog, vlažnog ekosistema do uslova sličnih onim koji preovlađuju danas.

Slika

Osnovni uzroci ovog procesa sušenja i dezertifikacije ranije su pripisivani suptilnim promenama u Zemljinoj orbiti, koje su zauzvrat uticale na atmosferske obrasce i dovele do smanjenja količine padavina u severnoj Africi. Međutim, Rajt, čija su istraživanja obuhvatila arheološka nalazišta iz neolitskog doba širom sveta, sugeriše da taj pristup ne pruža potpunu sliku.

„U Istočnoj Aziji postoje odavno utvrđene teorije o tome kako su neolitske populacije toliko duboko izmenile pejzaž da su monsuni prestali da prodiru duboko u unutrašnjost kontinenta“, objašnjava Rajt, istovremeno ističući da su dokazi o ekološkim i klimatskim promenama izazvanim ljudskim delovanjem dokumentovani i u Evropi, Severnoj Americi i na Novom Zelandu. On je smatrao da bi se slični scenariji mogli primeniti i na Saharu.

Kako bi testirao svoju hipotezu, Rajt je analizirao arheološke dokaze koji su potvrdili pretpostavke: počevši od pre oko 8.000 godina, u regionima oko reke Nil pojavljuju se pastoralne zajednice koje se postepeno šire ka zapadu, paralelno sa povećanjem žbunaste vegetacije. „Pastoralizam i poljoprivreda su zavisnosti – što se više na njih oslanjate, to su vam više potrebni“, istakao je Rajt.

Rastuća zavisnost od poljoprivrede imala je značajan uticaj na ekologiju regiona. Uklanjanjem vegetacije radi gajenja stoke, količina sunčeve svetlosti se odbija od površinu Zemlje, praveći neobičan efekat. To je, zauzvrat, dovelo do promena atmosferskih uslova i smanjenja monsunskih padavina. Slabljenje monsuna izazvalo je dalju dezertifikaciju i gubitak vegetacije, stvarajući povratnu spregu koja se s vremenom proširila na čitav prostor današnje Sahare.

Slika

Centralnu ulogu u ovom ciklusu imala je vatra kao faktor stvaranja novih ekoloških uslova. Iako postoje dokazi o prisustvu požara tokom čitave ljudske istorije, divlje životinje obično izbegavaju novospaljene predele jer su tamo lake mete za predatore. Nasuprot tome, pastoralisti usmeravaju i štite svoja stada na obnovljenim pašnjacima, čime menjaju takozvanu „ekologiju straha“. Taj proces podstiče rast žbunja na račun travnate vegetacije.

Iako još postoje brojne praznine u znanju, Rajt veruje da se veliki deo odgovora nalazi ispod površine.

„U to vreme, jezera su postojala širom Sahare i ona sadrže zapise o promenama u vegetaciji. Moramo detaljnije istražiti ova nekadašnja jezerska korita, analizirati arheološke podatke i utvrditi šta su ljudi tamo radili“, naglašava on.

Rajt ističe da se ovakva istraživanja mogu najuspešnije sprovoditi kroz interdisciplinarnu saradnju arheologa, ekologa i klimatologa koji koriste kompjuterske modele za razumevanje klimatskih sistema Zemlje.

„Veoma je teško modelirati uticaj vegetacije na klimu. Naš zadatak kao arheologa i ekologa jeste da prikupljamo podatke na terenu i tako doprinesemo razvoju sofisticiranijih modela“, navodi Rajt.

Iako se ovi događaji odigrali pre nekoliko hiljada godina, njihove implikacije za razumevanje ljudske odgovornosti za ekološku i klimatsku degradaciju ostaju veoma aktuelne. U postindustrijskom periodu, ljudske aktivnosti su toliko izmenile prirodna staništa da su geolozi predložili uvođenje nove epohe – „antropocena“ – kako bi označili period u kojem su promene pejzaža jasno uočljive u geološkom zapisu.

S obzirom na to da oko 15 odsto svetske populacije živi u pustinjskim i polusušnim regionima, Rajt naglašava značaj svojih otkrića: „Implikacije načina na koji menjamo ekološke sisteme direktno utiču na to da li će ljudi moći da opstanu u sušnim sredinama.“

Ipak, čak i nakon prelaska ekoloških prekretnica, Rajt vidi razloge za umereni optimizam: „Ljudi su evoluirali u uslovima promenljive klime – tokom poslednjih šest miliona godina naša adaptacija je usko povezana sa klimatskim promenama. Iako ne možemo izbeći buduće klimatske promene, koje će biti ozbiljne i izazvaće značajan ekološki stres, mi smo, u krajnjoj liniji, izuzetno kreativna i inovativna vrsta, prilagođena preživljavanju u promenljivim uslovima.“

Sportski velikani koji su nas napustili u 2025.

0
black wooden bench near green leaf trees under white clouds during daytime

Godinu za nama su pored velikih sportskih rezultata obeležile i tragične smrti voljenih sportskih lica. Naročitu pažnju su privukli prerani odlasci usled tragičnih okolnosti i zdravstvenih problema.

Спортски великани који су нас напустили у 2025.Sportski velikani koji su nas napustili u 2025.

Prelaskom u narednu kalendarsku godinu, otvaraju se vrata budućnosti uz iščekivanje novih događaja, momenata i promena. Dok nas ta budućnost plaši i uzbuđuje, potrebno je i osvrnuti se iza sebe i uvideti čemu se svedočilo.

Tokom 2025. su domaći i svetski sport, sem rezultata, trofeja i rekorda, obeležili i tragični odlasci voljenih i uspešnih lica, koja su ostavila veliki trag i čiji će se izostanak uvek osećati.

Pored kraja života vremešnih giganata u dostojanstvenom zalasku svog veka, 2025. su obeležile nagle, šokantne i prerane smrti dragih lica, koja su mogla mnogo da daju, pre svega svojim porodicama, pa onda i sportu kom su se predali.

Dan Tana i Milan Mandarić

Iako se radi o listi sportista, ne smemo da preskočimo da važna imena iz Srbije u zapadnom svetu sa uticajem i radom i kod nas. Dobrivoje Tanasijević i Milan Mandarić su potekli sa ovih prostora, ostvarili zapadni san i svojim imenom, konekcijama i ostvarenim rezultatima vrednih pomena.

Милан Мандарић

Milan Mandarić

Milan Mandarić bio je istaknuta i složena figura u svetu fudbala. Srpski preduzetnik i sportski radnik koji je svojim poslovnim uspehom i ljubavlju prema fudbalu ostavio dubok trag u nekoliko zemalja, a preminuo je 4. oktobra u Beogradu u 88. godini života.

Rođen u Vrebcu u Lici, odrastao je u Novom Sadu i nakon ranog uspeha u industriji računarske opreme u Sjedinjenim Državama, uložio je znatan kapital u evropski fudbal, vodeći klubove kao što su Šarlroa, Nica, Portsmut, Lester, Šefild Venzdej i Olimpija iz Ljubljane, čime je postao jedan od najpriznatijih funkcionera svog vremena.

Poslednje angažovanje pred smrt bilo je u FK Vojvodina u funkciji potpredsednika. Kao rukovodilac i gazda je vodio Nicu do trofeja u Kupu Francuske 1997. i Portsmut do osvajanja FA kupa 2008. godine

Mandarić je bio poznat po svojoj strasti za razvojem fudbala, upornom radu i sposobnosti da oživi klubove u kriznim situacijama, zbog čega ga mnogi navijači i sportski radnici pamte kao vizionarsku figuru.

Dan Tana bio je jedinstvena ličnost koja je spojila sport, biznis i kulturu, ostavivši snažan trag kako u srpskom, tako i u američkom društvu.

Добривоје Танасијевић - Дан Тана

Dobrivoje Tanasijević – Dan Tana

Rođen kao Dobrivoje Tanasijević u Čibutkovici 25. maja 1935, karijeru je započeo kao fudbaler, zaigravši i za Crvenu zvezdu. Životni put je nastavio u SAD, gde je izgradio izuzetno uspešnu ugostiteljsku karijeru, vodivši sopstveni restoran “Dan Tana’s” u srcu Holivuda, mesto okupljanja svetskih zvezda, umetnika i sportista. Uspešno se oprobao i kao filmski producent.

Ipak, veza sa fudbalom i otadžbinom nikada nije prekinuta. Bio je na čelu FK Crvena zvezda, prvi kao vršilac dužnosti predsednika od 2.9. 2008. godine, a potom i kao prvi čovek kluba od 13. novembra iste godine, sve do 23. aprila 2009. godine, kad je podneo ostavku.

Došao je na čelo Zvezde u jednom od najtežih perioda u istoriji crveno-belih, nastojeći da očuva ugled i stabilnost šampiona Evrope. Dan Tana je ostao upamćen kao harizmatična, kosmopolitska persona, čovek širokih pogleda i velikih veza, čiji je život predstavljao neobičan spoj sportske strasti, preduzetničkog duha i kulturnog uticaja.

Preminuo je 16. avgusta u 91. godini.

Dragan Labović

Ogroman talenat evropske košarke “pregoreo” u ranom igračkom dobu. Zvezda koja nikad nije zasijala punim sjajem.

Драган Лабовић

Dragan Labović

Nesuđeni predvodnik nove zlatne generacije srpske košarke Dragan Labović preminuo je 16. maja u 39. godini u rodnom Prokuplju od srčanog udara. Ostao je upamćen kao snažan i talentovan košarkaš, ali i kao čovek čija je životna priča bila složenija od sportskih rezultata. Momak koji je sa mlađim kategorijama reprezentacije osvojio sve što se moglo osvojiti i redom kupio MVP priznanja gde god se pojavio.

Kao član kadetske reprezentacije sa kojom je osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2003, a dve godine kasnije i zlato na juniorskom Evropskom prvenstvu u Beogradu, na kome je bio proglašen za najkorisnijeg igrača. Sa mladom reprezentacijom 2006. osvojio je zlato na Evropskom prvenstvu u Izmiru, a naredne godine sa istom uzrasnom kategorijom opet osvaja zlato na Evropskom prvenstvu u Gorici. Za seniorsku reprezentaciju Srbije igrao je na Evropskom prvenstvu 2007. u Španiji.

U klupskoj karijeri je ostao najbolje upamćen u dresu FMP-a, gde je važio za jednog od najboljih proizvoda akademije kluba iz Železnika uz vršnjake Nemanju Aleksandrova i Miloša Teodosića. Među “panterima” je proveo sedam godina od 2003. do 2010, domogavši se trofeja u Jadranskoj ligi 2004. i Kupu Radivoja Koraća 2007. Tokom pozajmice u Borcu je briljirao u srpskom prvenstvu, domogavši se zvanja najkorisnijeg igrača sa tek 19 godina. Zatim su usledile česte selidve po inostranstvu, od Evrope do Bliskog istoka, ali nikad na najvišem evropskom nivou, što je po svom talentu zaslužio.

Ipak, Labovićeva priča ne završava se samo uspesima i statistikama. Njegov život podseća da iza javne slike sportiste često stoji krhka ljudska strana, puna unutrašnjih borbi i preispitivanja. Život pred i po završetku karijere obeležen je velikom borbom sa psihičkim problemima, koji su izazivali incidente.

Smrt Dragana Labovića ostavila je prazninu i tugu, ali i važno sećanje: da talenat i snaga nisu uvek dovoljni bez razumevanja, podrške i brige za čoveka iza sportiste.

Džordž Forman

Jedna od najvećih bokserskih ikona svih vremena i najprepoznatljivijih sportskih ličnosti 20. veka preminula je 21. marta u 76. godini života.

Џорџ Форман

Džordž Forman

Proslavio se osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1968. godine, nakon čega je izgradio profesionalnu karijeru obeleženu snagom, autoritetom i velikim pobedama, među kojima se posebno izdvaja osvajanje svetske titule 1973. godine protiv Džoa Frejzera.

Iako je poražen u čuvenom meču protiv Muhameda Alija u borbi „Rumble in the Jungle“ u tadašnjem Zairu, Forman je pokazao izuzetnu istrajnost tako što se, nakon višegodišnje pauze, vratio u ring i 1994. godine, u 45. godini života, te ponovo postao svetski prvak, čime je ušao u istoriju kao najstariji šampion teške kategorije.

Pored sportskih uspeha, bio je poznat i po svom radu van ringa, naročito kao uspešan preduzetnik i javna ličnost, zbog čega je njegova smrt predstavljala veliki gubitak ne samo za boks, već i za sport uopšte.

Diogo Žota

Život Dioga Žote je tragično prekinut 3. jula u 28. godini kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Španiji sa svojim bratom Andreom Silvom, takođe profesionalnim fudbalerom, ostavivši svet sporta u neverici i žalosti.

Диого Жота

Diogo Žota

Žota se proslavio kao napadač Liverpula i reprezentacije Portugalije, sa kojima je osvojio niz značajnih trofeja, uključujući Premijer ligu i Ligu nacija. Branio je boje i Pakoš de Fereire, Atletiko Madrida, Porta i Vulverhemptona.

Ostao je upamćen po svojoj brzini, golovima glavom uprkos nisko rastu, veštini i posvećenosti

Njegova smrt se dogodila samo dve nedelje nakon venčanja sa dugogodišnjom partnerkom sa kojom ima ćerku i dvojicu sinova.

Minut ćutanja je održan u njegovu čast u Premijer ligi, na duelu Portugalije i Španije, na meču Liverpul-Kristal palas na „Vembliju“ u Komjuniti šildu, a “redsi” su čak povukli dres sa brojem 20.

Dejan Milovanović

Bivši kapiten Crvene zvezde je preminuo 16. septembra u 42. godini kada je iznenada izgubio svest i kolabirao na terenu tokom meča veterana FK Zvezdare i PKB-a u Beogradu, nakon čega lekari nisu uspeli da ga spasu usled dvostrukog infarkta.

Дејан Миловановић на мечу против ОФК Београда, 2008. година

Dejan Milovanović na meču protiv OFK Beograda, 2008. godina

Rođen 21. januara 1984. godine u Beogradu, Milovanović je prošao kroz sve omladinske selekcije Crvene zvezde, dobio kapitensku traku i bio stub tima koji je osvojio tri prvenstvene titula prvaka i četiri nacionalna kupa. Lider Zvezdine generacije talenata, koji su imali potom zavidne internacionalne karijere i bili stalni nosioci reprezentacije.

U inostranstvu se oprobao u francuskom Lansu i grčkom Panioniosu, kraj profesionalne karijere je dočekao u Voždovcu.

Sa mladom reprezentacijom je osvojio dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima.

Njegova smrt pogodila je fudbalsku javnost, a klubovi, saigrači i navijači odali su mu počast minutom ćutanja.

Mladen Žižović

Šokantan momenat za srpski fudbal. Na meču Superlige između Radničkog 1923 i Mladosti iz Lučana 3. novembra, trener Kragujevčana Mladen Žižović naprasno se srušio bez svesti pokraj aut-linije, usled srčanog udara. Utakmica je momentalno prekinuta i odložena.

Младен Жижовић

Mladen Žižović

Lekarska intervencija nije bila uspešna, tako da dramatičan momenat nije imao srećan kraj. Preminuo je u 45. godini.

Tokom igračke karijere je nastupao za Mladost iz rodne Rotagice, Radnik Bjeljina, Rudar Ugljevik, Zrinjksi, Tiranu i Borac iz Banjaluke. Za reprezentaciju BiH je upisao četiri nastupa.

Kao trener je vodio Radnik iz Bjeljine, Zrinjski, Slobodu iz Tuzle, Škupi, Borac iz Banjaluke i Radnički 1923.

Radnički je potom saopštio da će do kraja sezone igrati u crnim dresovima njemu u čast.

Leni Vilkins

Jedna od najvećih NBA legendi preminula je 9. novembra u 88. godini života, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag kao izuzetan igrač, trener i uzor mnogim generacijama.

Лени Вилкинс

Leni Vilkins

Tokom svoje 15‑godišnje igračke karijere Vilkins je devet puta učestvovao u NBA Ol‑star utakmicama i bio jedan od najboljih plejmejekra svoje ere, branivši boje Sent Luis hoksa, Sijetl supersoniksa, Klivlend kavalirsa i Portland trejlbejzersa.

Nakon toga je postao jedan od najuspešnijih trenera lige, uključujući vođenje Sijetl supersoniksa do šampionske titule 1979. godine, jedine u istoriji ove „pokojne“ franšize.

Vilkins je takođe igrao značajnu ulogu u američkoj reprezentaciji, učestvovao je u osvajanju olimpijskog zlata 1992. godine u stručnom štabu Čaka Dejlija, dok je u Atlanti vodio „Drim tim“ do novog zlata.

Kraj trenerske karijere je dočekao sa rekordnih 2.487 utakmica više od bilo koga u NBA istoriji. Bio je prvi i na listi pobeda sa 1.332, pa su ga pretekli Don Nelson i Greg Popovič. Do tih antologijskih brojki je došao vodivši Supersonikse u dva navrata: kao igrač-trener od 1968. do 1972, pa samo na toj poziciji od 1977. do 1985. godine. Slušali su ga i igrači Portland trejlblejzersa, Klivlend kavalirsa, Atlanta hoksa, Toronto reptorsa i Njujork niksa.

Uvršten je u “Kuću slavni” kao igrač i trener, što je jedinstveno priznanje za retke veličine ovog sporta.

Andrija Delibašić

Duga borba sa tumorom mozga savladala je tihog ljubimca “grobara”. Bivši napadač Partizana preminuo je u 44. godini u Podgorici, posle čega je crna boja postala dominantnija od bele u Humskoj.

Андрија Делибашић и Тарибо Вест против Роналда 2003. године

Andrija Delibašić i Taribo Vest protiv Ronalda 2003. godine

Napadač u Partizanovoj ekipi koja se domogla uzastopnih titula 2002. i 2003, pa i antologijskog plasmana u Ligu šampiona u sezoni 2003/04. Delibašić je blistao u grupnoj fazi, golovima protiv potonjeg prvaka Porta i francuskog velikana Olimpika iz Marseja.

Proveo je pet godina u Partizanu i zatim se sa 23. godine preselio u Majorku. Upisao je 100 nastupa i 48 golova za crno-bele. Majorka ga je za čestiri godine redovno slala na pozajmice, tako da se oprobao u Benfiki, Bragi, AEK-u, Beira Maru i Real Sosijedadu. Igrao je i za rajo Valjekano, Erkules, Ratčaburi i na kraju u Sutjesci iz rodnog Nikšića.

Za crnogorsku reprezentaciju je zabeležio 20 nastupa i šest golova.

Ostao je upamćen kao fudbaler tišine i pouzdanosti, čovek koji nije tražio reflektore, ali je na terenu uvek govorio delima. Karijera ispisana radom, strpljenjem i verom, bez naglih skokova, ali sa jasnim i postojanim tragovima koje je ostavljao gde god da je igrao.

Kao napadač, Delibašić je posedovao osećaj za prostor i trenutak, umeće da bude na pravom mestu onda kada je timu najpotrebnije. Nije bio simbol spektakla, već stabilnosti, igrač na koga se moglo osloniti.

Delibašić je pripadao onoj vrsti sportista čiji značaj često postane jasniji tek kada ih više nema, kada tišina zameni njihovu mirnu, ali važnu prisutnost. Sećanje na Andriju Delibašića je na čoveka koji je sport živeo bez viška reči, ostavljajući iza sebe primer da veličina ne mora biti glasna da bi bila istinska.