13 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 569

Najdosadniji grad u Kanadi želi da prodrma stvari, rešili su da zaposle cara noćnog života

0

Glavni grad Kanade se sprema da promeni svoj nadimak „grad koji je zabava zaboravila“ — i traži pravu osobu da promeni ovaj imidž.

Ottawa je možda poznata uglavnom po politici, tako da nije baš mesto za žurke. Kanadski novinar Allan Fotheringham smislio je ovaj nelaskavi nadimak (koji se, nažalost, zadržao), ali sada je nezabavan grad spreman da pokaže svoju zabavnu stranu.

U maju 2023., grad Ottawa je odobrio prvi akcioni plan za ekonomiju noćnog života . Plan je stvoren da „razvija i promoviše noćne aktivnosti između 18 sati i 6 sati ujutro, te da stvori živahniji, raznolikiji, inkluzivniji, održiv, siguran i dobro vođen noćni život širom Ottawe”.

Stvaranjem noćnog života, grad se nada da će stvoriti radna mesta, privući investicije, podstaknuti turizam i podstaknuti „izgradnju imidža grada“.

Kao rezultat toga, Ottawa traži prave ljude koji će preuzeti odgovornost unajmljivanjem službenika komisije za noćni život (ili gradonačelnika za noćni život, komesara za noćni život ili noćnog cara, prema The Wall Street Journal  -u – zvanična titula tek treba da se utvrdi).

Osoba će biti zadužena za kancelariju za noćni život koja će uskoro biti formirana, a osoblje će dostaviti ažurirane informacije o napretku do kraja sledeće godine.

Cilj je „uspostaviti okvir za kancelariju za noćni život koji će se pokrenuti 2024. godine“.

Tim će morati promovisati noćni život u različitim četvrtima i pregledati gradske propise, politike i usluge kako bi podržao ekonomiju noćnog života.

Ako imate iskustva i ovo zvuči kao savršen posao za vas, svakako obratite pažnju, možda vi budete taj car zabave sledeće godine.

SERBIANNEWS/CANADA

Šta je VPN i da li vam treba: Najvažnije prednosti i mane

0

U poslednjih nekoliko godina primećen je porast u korišćenju VPN tehnologije, a njene primene su široke. Ako ste videli ovaj termin, ali niste sigurni šta znači ili da li vam treba, evo objašnjenja.

Akronim VPN stoji za Virtual Private Network (Virtuelna privatna mreža). U suštini, uspostavlja se povezanost između vašeg uređaja i nekog udaljenog servera, i tako se pravi “tunel” koji šifrira vaše lične podatke, maskira IP adresu i omogućava vam da zaobiđete određene blokade na internetu.

Pored toga što vas štiti tako što ekriptuje (odnosno, kako smo rekli, “šifrira”) vaše podatke, VPN onemogućava i praćenje istorije ili lokacije. Ovo je veliki benefit za one koji žele da “surfuju” internetom uz povećanu privatnost.

Mada je VPN legalan u većini zemalja, ponegde je ipak njegovo korišćenje zabranjeno ili ograničeno. Prema pisanju Forbsa, VPN je nezakonit u Belorusiji, Iraku, Severnoj Koreji i Turkmenistanu. Legalan je uz ograničenja u Kini, Egiptu, Omanu, Rusiji, Turskoj i UAE.

Dobre strane VPN-a

Foto: Shutterstock/NicoElNino
Foto: Shutterstock/NicoElNino

Sad kad znate šta je VPN, evo nekoliko stvari za koje je koristan, pa možete da odlučite da li vam treba.

Prvo, tu je bezbednost podataka poput radnih mejlova, inforamcija o plaćanju, kao i tagovanja lokacije. Ovakvi vidovi informacija su laki za zloupotrebu ukoliko kriminalci dođu do njih, a VPN im otežava posao.

Dalje, ukoliko radite od kuće, možda bi vam VPN koristio jer biste mogli da pristupite resursima firme gde god da se nalazite, sve dok imate internet-vezu.

Treće, i možda najzanimljivije – možete da koristite VPN kako biste pristupili sadržaju sa geografskim ograničenjem (npr. filmovi koji nisu dostupni za Srbiju na nekim striming servisima). Imajte, međutim, na umu da mnogi striming servisi imaju blokatore VPN-a pa ćee se možda malo pomučiti da pronađete onaj koji “probija” poznate sajtove kao što su Netflix, Amazon itd.

Četvrto, korišćenje VPN-a je korisno u zemljama gde vlada ograničava pristup određenim uslugama ili servisima (možda je Kina najpoznatiji primer). Pored toga što se omogućava zaobilaženje blokada, VPN otežava i nadziranje korisnika.

Mane VPN-a

Foto: Shutterstock/Connect world

Foto: Shutterstock/Connect world

Mada VPN ima svoje prednosti, kao i svaka druga tehnologija, ima i mane. Evo kratkog pregleda nekih od loših strana.

Prvo, kao i za sve drugo u životu – koliko para, toliko muzike. Nisu svi VPN isti, pa vas tako kvalitetan može koštati. Ne mora to biti neki prevelik iznos, ali u moru besplatnih usluga još jedna stavka koju morate da plaćate svakog meseca svakako da može odbiti potencijalne korisnike.

Drugo, korišćenje VPN-a povećava potrošnju vasih mobilnih podataka, jer oni sada moraju da “svrate” i do VPN servera. Ovo, ako koristite VPN na telefonu, može dovesti do većeg računa.

Treće, ako odaberete neki VPN koji nije baš dobar, može usporiti vašu internet konekciju a da vam zauzvrat ne pruži gotovo ništa. Štaviše, postoji mogućnost i da će VPN prodati vaše podatke nekoj trećoj strani, mada takva opasnost postoji od bilo čega na internetu kuda vaši podaci prolaze. Tu jednostavno morate da imate poverenja.

Poslednja mana koju bismo izdvojili, jeste ta što većina VPN-ova jednostavno nije dovoljno efikasna za one primene koje su najpopularnije. Kao što smo rekli, veliki broj striming servisa je u poslednje vreme krenuo u agresivno blokiranje VPN-ova, pa ćete verovatno morati veliki broj njih da isprobate pre nego što budete mogli da zaobiđete neku takvu blokadu.

Bukari doneo Zvezdi pobedu nad Vojvodinom pred odlučujući meč sa Jang bojsom

0
FOTO: FK CRVENA ZVEZDA

Fudbaleri Crvene zvezde savladali su Vojvodinu 2:1 u utakmici 16. kola Superlige Srbije, odigranoj na stadionu “Karađorđe” u Novom Sadu.

Interesantna utakmica u Novom Sadu, gde je Vojvodina parirala šampionu Srbije.

Осман Букари, двоструки стерлац против Војводине

Osman Bukari, dvostruki sterelac protiv Vojvodine

Osman Bukari je već u trećem minutu doveo goste iz Beograda u vođstvo, asistirao mu je Nasir Điga.

Izjednačenje je stiglo preko Radomira Milosavljevića u 12. minutu. Uspešno se Milosavljević ubacio, izbegavši ofsajd zamku i pas u prostor Đorđa Crnomarkovića za laku egzekuciju.

Zvezdi vođstvo vraća Bukari drugim golom, posle loše reakcije odbrane Vojvodine na centaršut Ivanića i “poklon” pred golom Carevića.

Crveno-beli su se sa 37 bodova približili lideru prvenstva Partizanu na samo tri boda zaostatka, a crno-bele čeka duel sa TSC-om u Humskoj. Vojvodina ostaje na 22 bodva i nalazi se na petom mestu.

Zvezdu očekuje odlučujući susret za “evropsko proleće” protiv Jang bojsa 28. novembra, a “Lale” gostuju kod Partizana u narednom kolu Superlige.

TSC osramotio lidera! Topolčani ugasili magiju Partizana i objasnili mu zašto ne igra u Evropi

0
Foto: FK Partizan

Tim Žarka Lazetića dao tri identična gola iz kornera – 4:0

Čarobnu prašinu koja je milovala Partizan od početka sezone, koja mu je donela neke pobede za koje ni on ne zna kako ih je upisao, oduvao je TSC večeras u Humskoj, otresao je rukom i lupio šakom o sto, da se zna ko je evropska marka, a ko davno razdužio dresove kratkih rukava. To kako su Topolčani odučili od fudbala lidera Mozzart Bet Superlige, odavno nije viđeno na stadionu na Topčiderskom brdu, iako je istorijskih poraza bilo i prošle sezone – 4:0.

Bila su četiri laka komada u mreži crno-belih, a moglo je i više. Visila je „petarda“ iznad prečke Jovanovićevog gola u drugom poluvremenu, smešio se istorijski debakl, još jedan negativni rekord Igora Duljaja i to nakon serije od 13 pobeda u domaćem prvenstvu. Dva puta su gosti davali taj peti pogodak, ali oba puta je ofsajd spasao Partizan nezapamćenog debakla na srpskoj fudbalskoj sceni.

Bilo je neverovatnih poraza crno-belih u poslednjih godinu i po dana, Mladost GAT je slavila usred Humske sa 4:0, a potom ispala iz lige. No, sve su to uglavnom bili neki spletovi i spretnih i srećnih okolnosti. Ovo kako je TSC razvalio Partizan odavno nije viđeno na domaćoj sceni, jer Duljajev tim nije napravio šansu za gol, nije znao šta će s loptom, kao da je to strano telo koje mu je neko uvalio u noge.

Uoči ovog kola nadali su se navijači Partizana da bi bodovna prednost na vrhu tabele mogla da poraste u odnosu na večitog rivala, a umesto toga – prepolovila se. Naredno kolo i novi derbi, ovog puta sa Vojvodinom u Humskoj, Parni valjak će dočekati sa samo tri boda „viška“ u odnosu na Zvezdu.

TSC, evropski predstavnik Srbije u Evropi, iskoristio je ovaj derbi da pokaže da slika na tabeli prvenstva ne odražava realnost. Tri identična gola iz kornera postigli su Topolčani u prvih nešto više od pola sata, kao da su za rivala imali kadete ili amatere. Tri gotovo preslikana pogotka iz prekida je nešto što se retko viđa na ozbiljnom nivou takmičenja.

Ali, nije samo to prelomilo meč u korist aktuelnog vicešampiona. Ekipa Žarka Lazetića je izašla na teren rešena da ode kući sa bar nečim u rukama, visokim presingom je ugasila Partizanu od prvog minuta svaku ideju o igri, o „plesu“ po domaćem terenu. Štaviše, u prvih deset minuta crno-beli nisu uspeli da prenesu loptu preko centra. I sve do isteka 45. minuta, kada je na semaforu već bilo 0:3, lider prvenstva nije znao šta će s loptom, kuda da napadne, šta da čini.

TSC je čvrsto držao u rukama kontrolu utakmice, igrao agresivno koliko je bilo potrebno, igrajući pomalo i po nervima potpuno izbačenih iz takta fudbalerima Partizana.

Drugo poluvreme nije donelo ništa, osim novog gola i još više šansi TSC-a. Izmene koje je napravio Duljaj u pauzi nisu donele nikakav pomak, dok je TSC zaigrao nešto povučenije, čekajući kontre. Koje su došle.

Milovanović je u 50. minutu povisio na 4:0, a nakon toga su Đakovac i Ćirković propustili prilike da prvu pobedu TSC-a nad Partizanom u istoriji kluba obeleže „petardom“ u Humskoj. Ipak, ni sa ova četiri laka komada neće biti u Topoli nezadovoljni, dok će na crno-beloj strani Topčiderskog brda morati da vide šta im se dešava sa timom, koji je na jedvite jade pobedio u prošlom kolu Čukarički, dok je večeras i to nakon dve nedelje pauze, doživeo jedan od najtežih poraza, rezultatski i igrački, od TSC-a, još jednog predstavnika Srbije u Evropi.

Let Orlova prekinut u polufinalu, Kecmanović i Đoković poraženi u presudnom meču od Sinera i Sonega

0

Italijanski dubl Lorenco Sonego-Janik Siner bio je bolji od srpskog para Miomir Kecmanović-Novak Đoković sa 2:0 (6:3, 6:4) u odlučujućem duelu polufinala Dejvis kupa. Italijani su posle poraza Lorenca Muzetija od Miomira Kecmanovića u prvom susretu singla uspeli da ostvare preokret preko Janika Sinera protiv Đokovića i potom trijumfa dubla.

Italijanski dubl je od starta izašao sa više energije i do prvog seta su došli brejkom u šestom gemu za prednost od 4:2, koju su odmah potvrdili.

U drugom setu je viđena ogromna borba i neizvesnost. Prvo su Italijani brejkom poveli 2:1, pa su im Kecmanović i Đoković odmah uzvratili i potom su osvojili i gem na svom servisu za preokret i vođstvo 3:2.

Možda i presudni je bio šesti gem kad su Novak i Miomir imali tri brejk lopte i ponovo, kao u prethodnom meču singla, Siner se “razgoropadio” jakim servisima i udarcima za preokret i ulazak u maratonski finiš. Taj gem je na kraju pripao Italiji.

Opet dug gem i opet iz njega kao pobednici izlaze rivali Srbije, oduzevši servis Đokoviću i Kecmanoviću za vođstvo 4:3. U tim prelomnim momentima su pokazali mentalnu spremnost i koncentraciju.

Do kraja su rutinski čekali gemove na svom servisu za približavanje i konačnu pobedu.

Italija će u finalu igrati protiv Australije, koje počinje u nedelju od 16 časova.

Italiji će to biti osmo finale, prvo posle 1998. godine, a slavila je samo jednom, davne 1976.godine. Australija ima čak 28 pehara u Dejvis kupu, ali je poslednji osvojila davne 2003. godine. Uz to, Australija je poražena u čak 20 finala, uključujući i prošle godine protiv Kanade.

Najveća plata u Starom gradu 153.989 dinara, najmanja u Bojniku 55.890 dinara

0

Prosečna septembarska neto plata u Srbiji iznosila je 85.066 dinara, a podaci Republičkog zavoda za statistiku o primanjima u pojedinim regionima i gradovima u Srbiji pokazuju da su razlike među njima velike, pa je najveća zarada isplaćena u beogradskoj opštini Stari grad i to 153.989 dinara, a najmanja u Bojniku i iznosila je 55.890 dinara.

Gledano po regionima, najveća su primanja u Beogradskom regionu, gde je septembarski neto prosek premašivao 100.000 dinara i iznosio 108.235 dinara.

Drugi po visini primanja je region Vojvodine sa prosekom od 80.404 dinara, slede Južna i Istočna Srbija sa 72.493 dinara, a najmanji prosek zabeležen je u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji i to 71.064 dinara, prenosi Tanjug.

Šestocifrenim prosekom mogli su da se pohvale samo zaposleni u osam beogradskih opština.

Osim već pomenutog Starog grada, više od 100.000 primili su radnici na Voždovcu, Vračaru, Zvezdari, Zemunu, Novom Beogradu, Savskom vencu i Čukarici.

Van Beograda nijedna opština ni grad nisu uspeli da dostignu ovaj iznos, a najbliži su bili Novi Sad sa prosekom od 99.007 dinara, Bor sa 96.421 dinar i niška opština Medijana sa prosečnom platom od 93.715 dinara.

Na drugom kraju liste, gde su mesta sa najmanjim primanjima, pored Bojnika, koji je zabeležio najmanji prosek, su i Preševo, gde su radnici u proseku primili po 57.545 dinara, Svrljig sa prosekom od 57.493 dinara i Vlasotince sa 57.162 dinara.

Ovde je izvor našeg naroda

0

„Ne pamtim da je bilo više naroda”, kaže vladika raško-prizrenski Teodosije u Visokim Dečanima. Ktitorska je slava Sveti Stefan Dečanski, u veliku kraljevu crkvu ne može da se uđe. Taj utisak i slika obeležavaju dan.

Oni koji su ovde proveli svoj život, kao Pećanac Dragan Božović, imaju osmeh ljudi koji pamte zla vremena i imaju iskustvo povratka i radost obnove. On ima smirenu reč za budućnost i plan šta treba popraviti i gde se može pomoći.

U besedi na liturgiji vladika diseldorfski i nemački Grigorije Durić postavio je jedno od ključnih pitanja naroda opterećenog stalnim seobama i migracijama.

„Ako nas neko pita odakle smo, svako od nas može da kaže – ja sam iz Pećke patrijaršije. Ako nas neko pita ko ste – mogli bismo da kažemo da smo iz Dečana. Ako nas neko pita šta su vam ti Dečani – mogli bismo da kažemo: To je ono mesto gde su se zagrlili istok i zapad. Na najčudesniji način zagrlili su se umetnošću. Sve ono što je veština i dostignuće zapadne umetnosti možete da vidite ako stanete napolju, ispred Dečana, a ono što je iznutra – to je dostignuće pravoslavnog istoka i tu se zagrlila ta veština s toplinom. Takvi bi trebalo da budemo mi na ovim prostorima, gde bi trebalo ne da guše jedno drugo, nego, kao što je ovde u Dečanima, da grle i dopunjavaju nedostatke jedan drugog”, govori vladika Grigorije u potpunoj tišini, u ogromnom hramu u koji više ne može da stane nijedan čovek.

Kad su zazvonila crkvena zvona masa ljudi je podigla mobilne telefone i okrenula ih prema dečanskom oltaru, jer svako želi da za sebe ponese zvuk i svetlost boja koje se prelivaju iznad njihovih glava. Reklo bi se da ova savremena slika ima premalo veze sa zapaljivim i nemirnim Kosovom i da se ova masa sveta ni za najveće praznike ne može videti u Beogradu ili nekom drugom velikom mestu i gradu.

„Naše je srce ovde. Ispunjeni smo danas velikim božjim blagoslovima i milostima Svetoga kralja Stefana Dečanskoga. Ovaj je sabor naše veliko ukrepljenje. Jer u našem zajedništvu, našoj zajedničkoj molitvi, jeste naša velika sila koja preporađa celo naše biće i ceo svet”, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, koji je predvodio Svetu arhijerejsku liturgiju. Objasnio je šta je u teškom vremenu, baš u ovom trenutku, dovelo sa svih strana ogroman broj vernika i gostiju: „Vidimo gde je srce našeg naroda. Danas su se ovde sabrali sa severa, juga, istoka i zapada u veliku lavru, manastir Dečane, kao na svoj izvor. Pokazujemo da smo grane iz svetoga korena Nemanjića. Da smo grane iz tog korena koji je rodio Svetoga Stefana Dečanskog. Svi smo mi negde u toj lozi. Ta loza nije samo po krvi, nego je mnogo više. Vidimo, dakle, gde je osećanje, gde je misao i gde je srce srpskog naroda.”

Iznad svih ovih velikih reči vlada neka vrsta duhovne prakse i realnih veza kojima politička defragmentacija i granice malo znače.

„Ne ostade mi niko na Cetinju, svi odoše u Dečane. Monaši se naš Božo Knežević”, kaže sveštenik Aleksandar Lekić. Taj mladi lekar, istaknuti učesnik promena i litija u Crnoj Gori, izrastao u duhovnom kontekstu mitropolita Amfilohija Radovića, primio je monaški čin i dobio ime po svom učitelju i duhovniku. Taj dirljivi trenutak, realno i kroz ličnost, povezao je hrišćanski i kosovski zavet jednog od najznačajnijih ljudi Srpske pravoslavne crkve s mladićem koji počinje monaški podvig noseći ime i sledeći nasleđe svog uzora i učitelja.

Na liturgiji koju su služili i episkopi budimljansko-nikšićki Metodije i novobrdski Ilarion, izaslanik patrijarha Porfirija, činom protosinđela odlikovani su jeromonah Petar Rojević iz Visokih Dečana, jeromonasi i profesori Prizrenske bogoslovije Isidor Jagodić i Nikita Adamović, a Udruženje „Svi za Kosmet” iz Podgorice ovde počinje obeležavanje petnaest godina svog humanitarnog rada.

Svečanostima u Visokim Dečanima prisustvovali su gosti i brojni lokalni zvaničnici, predstavnici Kancelarije za KiM, italijanskog Kfora i različitih međunarodnih misija.

“Ne čini mi se u redu”: Kanađanin prodaje stan jer će se mesečne rate kredita udvostručiti

0

Adam Cantor je upravo stavio na prodaju svoj dvosobni stan u kome živi već 14 godina u South Surrey-u, neselje Morgan Crossing. Ali odlučio je da je to jedina održiva opcija kada je saznao da će mu se mesečne rate kredita udvostručiti nakon obnavljanja u januaru.

“Ne čini se u redu kada… radite na svoj način, živite tamo toliko dugo, i samo zato što su kamate tako visoke stan prodajete, to stvara veliku barijeru za ljude koji žele ostati,” rekao je on .

Cantor prolazi kroz razvod, a ostati u stanu nakon što je isplatio svoju bivšu ženu bila je jedva održiva opcija. Ali obnavljanje njegovog petogodišnjeg kredita na fiksni rok kada kanadska primarna kamatna stopa iznosi 7,2% gura ga preko ivice.

On plaća otprilike 1.900 dolara mesečno za svoju hipoteku, ali od januara će plaćati oko 4.000 dolara mesečno, obnavljajući po višoj kamatnoj stopi. Uz uključene naknade za održavanje stana, njegovi ukupni mesečni troškovi stanovanja bi se približili 5.000 dolara.

Razgovarao je o opcijama obnove hipoteke, ali nije mogao pronaći mnogo toga što bi mu pružilo olakšanje. Razmišljao je i o tome da nađe cimera, ali mu se nije svidela ideja da bi stanarina nekog stranca bila jedina stvar koja mu to garantuje.

„Šta ako kaže, ‘Oh, ovaj mesec mi je teško’, a ne mogu platiti ”

Povećanje cena prisiljava mnoge Kanađane da prodaju kuće

Odluka da li da zadrže ili prodaju svoj dom je jedna s kojom se mnogi Kanađani danas suočavaju dok se hipoteke pojavljuju na obnovi u vreme kada zemlja doživljava najbrže i najveće povećanje kamatnih stopa u poslednje četiri decenije.

Neki vlasnici kuća razmišljaju o kreativnim načinima da ostanu tu gde jesu , od dovođenja cimera do produženja roka kada će otplatiti hipoteku. Ali za druge, prodaja ima više smisla.

Kanadska hipotekarna i stambena korporacija kaže da 45% svih neotplaćenih hipoteka tek treba da se obnove u 2024. i 2025. godini, a oko 2,2 miliona dužnika i oseća šok zbog obnavljanja po višoj stopi.

Ni povećanje plaćanja nije mala stvar. CMHC predviđa da će većina dužnika doživeti rast otplate hipoteka za 30 do 40% u naredne dve godine, ako već nisu.

Otprilike trećina vlasnika hipoteke već je primetila povećanje otplate, uglavnom onih sa varijabilnim uslovima ili koji su već morali da obnove fiksne uslove.

Hipotekarni broker Rebecca Casey, sa sedištem u Surrey-u, kaže za Daily Hive da vidi da se mnogi klijenti ovih dana odlučuju za kraće hipoteke na fiksni rok u nadi da će osigurati bolju stopu kada kamatne stope ponovo padnu.

Predložila je produženje otplate hipoteke na 25 ili 30 godina, što bi moglo biti privremeno sredstvo za održavanje mesečnih plaćanja pre nego što se vrati na pravi put s paušalnim iznosima kada su kamate niže.

„Svi čekaju da se smanje stope i shvataju da je ovo privremeni period“, rekla je ona.

Što se tiče Cantora, on traži mesto koje može iznajmiti otprilike onoliko koliko je plaćao za svoju hipoteku.

„[Ja sam] frustriran,“ rekao je. “Moram da ugrozim svoj životni stil za istu cenu.”

Cantor sebe smatra sretnim što može raditi na daljinu, pa je u mogućnosti da se preseli dalje u Metro Vancouver bez brige o putovanju na posao. Prodaja svog stana u kome je živeo 14 godina nije ono što je želeo da uradi, ali pokušava da to podnese ne preteško, misleći se da je to pragmatična odluka da ne bude finansijski preopterećen.

„Ne znam da li je ovo dobra odluka“, rekao je. “Ali posedovanje nekretnine trenutno, za mene, nije nužna potreba. Morao sam da uradim ono što je najbolje za mene.”

SERBIANNEWS/CANADA

Pronaći mesto za ručni prtljag u avionu je postala misaona imenica, kaže analitičar

0

Stjuardesa Ket Džons nikada neće zaboraviti dan, kada je ugledala ženu kako nosi svadbenu tortu da bi se ukrcala u svoj avion u Vinipegu. Kada je putnica stigla do vrata, Jones joj je nežno spomenula da je kutija van ograničenja veličine za ručni prtljag.

“Bilo je to venčanje njene nećakinje i bio je to poklon porodičnog prijatelja koji je bio vlasnik pekare. I to je bio zaista značajan, sentimentalan deo ovog venčanja koje se spremalo da se dogodi”, rekla je Jones, koji je u to vreme radila za WestJet .

Ona i njene kolege provele su najmanje 10 minuta pomerajući ljude i njihove ručne prtljage po avionu, kako bi napravili mesta za tortu na podu pored prozora, da ne bi blokirala izlaz u slučaju hitan slučaj, rekla je Jones za Cost of Living . I to samo za dodatnu opremu jednog putnika.

Jones i drugi iz avio industrije kažu da putnici preteruju sa ručnim prtljagom, što dovodi do kašnjenja. To izaziva pozive na promene u načinu na koji avioni naplaćuju prtljag, a neke avio-kompanije s popustom poput Sunwinga i Spirita već počinju menjati strukturu naknada tako da putnici plaćaju privilegiju da svoje torbe drže u avionu.

Stjuardesa kleči u prolazu aviona

Cat Jones, koja je bila stjuardesa WestJeta 10 godina, rekla je da je morala napraviti mesta u kabini za sve vrste predmeta, od svetlosnih mačeva iz Diznilenda, do sobnih biljaka, pa čak i svadbene torte. (Cat Jones)

Henry Harteveldt, analitičar putovanja u Atmosphere Research Group u San Francisku, kaže da se ova promena mora dogoditi i da putnicima treba omogućiti da ponesu torbu.

“Ljudi koji žele udobnost i kontrolu platili bi da ponesu svoje torbe u avion”, rekao je Harteveldt, koji je napomenuo da će aviokompanije verovatno generisati više u prtljagu prihoda.

Osim toga, bilo bi i drugih ušteda, rekao je.

“Kada avion stoji na zemlji, on ne zarađuje novac za aviokompaniju.”

Kašnjenja se delimično dešavaju zato što, kako to opisuje Jones, se ekipa zaglavila igrajući se sa rancima, jastucima, bescarinskim kupovinama i suvenirima.

Povratni letovi sa Disney putovanja bili su posebno izazovni, rekao je Jones, koja živi u Calgary-ju, a sada radi u privatnoj avijaciji.

“Gde ću staviti ove svetlosne mačeve? I masivne plišane životinje. Miki Maus, znate, dolazi kao jedan ručni prtljag, jedan lični predmet. Treba mu vlastiti prostor iznad glave.”

Budući da aviokompanije dele kapije i piste, postoji “domino efekat” kada pretrpane kabine dovode do kasnih polazaka, rekla je ona.

Žena koja nosi blejzer svijetlih boja sprema se za fotografiju.

Caroline K. Marete je gostujući docent na školi avijacije i transportne tehnologije na Univerzitetu Purdue u West Lafayette, Ind. (Caroline Marete)

Zakasnela poletanja povećavaju troškove u celosti, rekla je Caroline Marete, gostujući docent na školi avijacije i transportne tehnologije na Univerzitetu Purdue u West Lafayetteu, Ind.

“Ako ima više putnika koji pokušavaju provući svoj ručni prtljag u kabini kroz prolaze, to odlaže celi proces ukrcavanja, a takođe i iskrcavanja putnika koji stižu”, rekla je Marete, koja je doktorirala vazduhoplovnu tehnologiju.

To znači da avioni troše više goriva, avio-kompanije plaćaju više za zemaljske usluge, a posade duže ostaju na dužnosti, rekla je. Kadrovski aspekt je posebno komplikovan s obzirom na to da postoje strogi maksimumi koliko sati može da radi posada.

A ti troškovi se mogu pretvoriti u veće cene karata.

Harteveld je rekao da ukrcavanje nije uvek bio tako dugotrajan proces.

“Ako se vratite u 1970-e i 80-e, avio-kompanije bi se ukrcale na letove možda 20 minuta pre polaska. Ali nismo imali ovoliku gužvu za mesto iznad glave”, rekao je.

“To je kao okruženje u filmu Igare gladi u avionu. I imajte šanse tu, da pronađete mesto za svoju torbu u blizini svog sedišta.”

Ženske ruke i koljena prikazani su na vrhu malog, prepunjenog žutog kofera.
Prenatrpan ručni prtljag navodi neke da traže promene u strukturi naknada za prtljag, pri čemu putnici plaćaju za udobnost nošenja prtljaga. (Sebra/Shutterstock)

On je rekao da je Southwest jedina američka aviokompanija koja ne naplaćuje prijavljeni prtljag, i napominje da kompanija to pripisuje zaslugama što je svoje vreme na zemlji između letova svela na apsolutni minimum.

Drugi američki prevoznik sa popustom, Spirit Airways, naplaćuje oko 5 USD više za nošenje torbe.

U Kanadi, Sunwing omogućava putnicima koji rezervišu paket aranžmane da besplatno ponesu jednu torbu, do 50 funti (oko 23 kilograma). Iako omogućava putnicima da unesu jedan lični predmet – poput torbice ili torbe za laptop – u kabinu, naplaćuju 25 dolara za unošenje malog kofera, torbe ili ranca kao ručnog prtljaga.

Za velike prevoznike kao što je Air Canada, samo određene klase karata, programi lojalnosti, destinacije ili partnerstva sa avio-kompanijama dolaze sa uključenom prijavljenom torbom.

Pitanje poverenja

Harteveld je rekao da bi takođe bilo od pomoći kada bi aviokompanije mogle pružiti više sigurnosti da će prtljag ljudi stići s njima na odredište.

„Ako bi više aviokompanija učinilo kao što Aljaska i Delta rade u SAD-u i rekli: ‘Vidite, ako pošaljete svoju torbu, garantujemo da će ti biti isporučena za 20 minuta ili manje — a ako nije, mi ćemo vam dati ako često letite milje ili putni kredit’, onda mislim da bismo videli mnogo više ljudi koji se osećaju ugodno.”

Mnogo je aviokompanija uložilo u aplikacije za praćenje koje putnicima omogućavaju da prate status i lokaciju svojih torbi, rekao je Harteveld, ali bez garancije, “mnogi ljudi će reći: ‘Ne želim gubiti vreme na odredištu.'”

Lynn Kennedy iz Oxford Millsa, ON, rekla je za Cost of Living da ne bi imala ništa protiv da pošalje svoju torbu ako je sigurna da će je dobiti nazad.

„Kada bih imala garanciju da ću zaista dobiti svoje stvari na kraju leta, sigurno bih torbu poslala i uštedela svu muku guranja stvari u prtlažnik i borbe se sa ljudima za prostor i sve ostalo. “

Ali kako je često letela na posao, Kennedy je rekla da je često viđala ljude kako putuju s više ručnih torbi koje su po obimu jednake velikom koferu. “I niko ih nije upozorio.”

Nered šarenog prtljaga i frustriranih putnika prikazan je na prepunom terminalu za prtljag unutar međunarodnog aerodroma Vancouver.
Nered sa prtljagom i putnicima se vidi na traci za prtljag unutar međunarodnog aerodroma Vancouver usred masovnih otkazivanja i obustavljenih letova 19. decembra 2022. Mnogi putnici odlučuju da nose svoje torbe kako bi izbegli probleme s prtljagom uzrokovane ovakvim smetnjama. (Dostavio Craig Minielly)

U Viktoriji, Faye Fergusson je rekla da bi volela da avio-kompanije nikada nisu dozvolile ništa tako veliko kao kofer u kabini, jer previše ljudi zloupotrebljava tu privilegiju. Rekla je da je primetila da oni koji često lete na posao obično imaju skroman ručni prtljag.

“Ali onda imate ove druge koji će doći i oni će imati kofer i ranac i možda još nekoliko torbi za kupovinu. I zauzimaju mesto za jednu, dve, tri osobe u prostoru iznad glave.”

Fergusson je rekla da pozdravlja ideju plaćanja ručnog prtljaga i misli da bi se poslovni putnici odlučili za brzi izlaz iz aerodroma koji im je potreban, dok bi turisti trebalo da se rashlade na traci za prtljag.

Ali poslovna savetnica Jenifer Bartman, koja živi u blizini Winnipega, ne misli da je naplata ručnog prtljaga rešenje. “Ono što bih radije gledala sa stanovišta potrošača je bolja primena pravila koja su zapravo”, rekla je.

“Videla sam da se ovo dešava više puta, kada neko unosi torbu za odeću, veliku tešku torbu za nošenje, rolo kofer i torbu za kompjuter, i oni prolaze, a da im osoblje ništa nije reklo.”

SERBIANNEWS/CANADA

Partizan primio stotku od Efesa

0
Foto: KK Partizan

Još jedva loša utakmica za crno-bele na gostovanju. Anadolu Efes je slavio na krilima Šejna Larkina u 10. kolu Evrolige

Kada primite 34 poena u četvrtoj četvrtini, onda ne pomaže ni 10 poena prednosti na kraju treće. Partizan Mozzart Bet je po ko zna koji put ove sezone prosuo prednost, odigrao loše neizvesnu završnicu pre svega zbog katastrofalne odbrane i na kraju morao da se pomiri sa još jednim porazom. U 10. kolu Evrolige Šejn Larkin je odigrao ključnu ulogu u rušenju crno-belih. Njegove ukradene lopte i trojke su donele pobedu Efesu rezultatom 100:94.

Kada se zna da je bilo priče da će Larkin propustiti ovaj meč zbog povrede, a onda je odlučio da stisne zube i sam razbije klub iz Humske u ključnim momentima četvrte četvrtine, onda čitav rasplet još više boli navijače Partizana. Posebno ako se zna da je Partizan u trećoj četvrtini igrao sjajnu košarku, došao do čak 10 poena prednosti pred ulazak u četvrtu četvrtinu na krilima Frenka Kaminskog, a onda je sve prosuto. Larkin je sam razbucao sve u crno-belom i sasvim zasluženo doneo pobedu Efesu. Ubacio je čak 27 poena.

Puno toga je za kritiku u crno-belom taboru. Od primljenih 100 poena, do 20 izgubljenih lopti… Na kraju nisu pomogle ni odlične partije Frenka Kaminskog (24 poena), Pi Džej Doužera (21 poen) i Džejmsa Nanelija (16 poena). Međutim, falila je pomoć ostatka ekipe, Kaboklo je imao devet poena, ostali su bili daleko ispod. Željko Obradović na ovom meču nije mogao da računa na povređene Aleksu AvramovićaUroša Trifunovića i Kevina Pantera.

Nije bilo lako gledati prvo poluvreme kada Partizan otvara izvanredno preko Kaminskog Bruna Kabokla. Centri su pogađali sa distance i doneli početnu prednost, ali koliko god je uvodni period bio dobar, toliko je katastrofalan bio nastavak.

Crno-beli skoro ništa nisu mogli da odbrane. Igrači Efesa su se šetali do obruča, a čak i u slučaju promašaja usledio bi ofanzivan skok. Po ko zna koji putove sezone, tim Željka Obradović je primio 50 poena za poluvreme. Imao je Efes u jednom momentu i dvocifrenu prednostu koju je Kaminski uspeo da ublaži do kraja prvog poluvremena pa je bilo prihvatljivih 50:45.

Međutim, bilo je evidentno da Partizan kako zna i ume mora da zategne odbranu jer koliko god je crno-beli tim talentovan u napadu, odbrana je ta preko čega se sve otvara. Prvi je to shvatio Pi Džej Doužer. Fantastično je ukrao loptu Klajburnu i lako poentirao na drugoj strani. Ostaje žal što je promašio jednu potpuno otvorenu trojku, ali tu je bio Džejms Naneli da zatvori sve i ispogađa kada je bilo bitno, a bilo je baš bitno da se klub iz Humske u potpnuosti vrati u meč, a onda i povede. Posle NanelijaKaminski se aktivirao i krenuo da teroriše odbranu Efesa, čak i asistencijama je pravio probleme domaćinu, posebno kada je pronašao Paonitku koji je doneo četiri poena prednosti crno-belima u finišu treće deonice.

Nije to bilo ništa. Ekplodirao je Partizan potpuno neočekivano. Svi su krenulu da pogađaju, ali niko kao Kaminski koji je imao 20 poena na kraju treće četvrtine, a trojka sa zvukom sirene je naterala sve na klupi crno-belih da skoče od oduševljenja… Jer kako da ne skoče kada je Partizan u drugoj četvrtini gubio 10 razlike, a pred ulazak u četvrtu je imao 10 poena prednosti.

Međutim ni tih 10 poena prednosti nije značilo da neće biti drame. Efes je za manje od 90 sekundi spustio na samo minus tri pre nego što je Anđušić pogodio dva slobodna bacanja za 76:71. Nije ni to zaustavilo Efes koji je na šest minuta pre kraja izjednačio (78:78). Ništa drugačije nije bilo ni četiri minuta pre kraja kada je Partizan mogao da pobegne, ali je Larkin ukrao dve žive lopte, prvo Smalagiću, a onda i Jaramazu.

Baš zato je Efes imao prednost od četiri poena tri minuta pre kraja, onda i pet kada je Larkin pogodio trojku i tako anulirao lepu akciju crno-belih. To je bilo dovoljno da se obezbedi pobeda. Partizan jednostavno nije imao rešenje za Larkina koji je bio u MVP modu, pa je čak dobio i ovacije dok je stavljao tačku na meč.

Partizan je sada pao na učink od četiri pobede i šest poraza. Bolnije od toga je činjenica da se porazi nižu na potpuno identičan način iz nedelje u nedelju.