– Mogu li vam pomoći gospođice da izaberete najbolji čaj, upita Isak crnokosu djevojku koja je razgledala policu sa čajevima u jednoj prodavnici prehrambenih proizvoda u Torontu.- Čaj sam već izabrala, ali nisam platila. Možda mi u tome možete pomoći, snađe se iznenađena djevojka, prihvatajući razgovor sa anonimnim mladićem.- Zašto da ne, ja sam naučio da plaćam na kraju, izusti Isak i šaljivo se nasmiješi.- Ja tražim nekog ko plaća i na početku i na kraju, sa osmijehom na licu reče snalažljiva i vesela djevojka.Isaku je bila zanimljiva konverzacija koju je započeo sa visprenom i nepoznatom devojkom. Znao je da je iz Bijeljine jer je na ulazu u prodavnicu, prošao kraj nje kada  je jedna žena pitala kad se vraća u Bijeljinu. Zato je iskoristio ovo saznanje i radoznalo nastavio razgovor, rekavši: „ U Bijeljini niste mogli naći takvu osobu?Djevojka se ponovo začudi, klimnu glavom i sa osmijehom na licu, nastavi: „Čak znate i odakle sam. Nisam našla u Bijeljini, možda ću uspjeti u Torontu, dan je lijepo počeo.”

– A zašto se ne bi lijepo i završio, pa da imate jedan potpuno lijep dan.- A kako bi se to moglo desiti?- Pa, recimo jednim zajedničkim susretom na kafi sa nekim kome se dopadate – predloži on.- Zanimljiv prijedlog, ali morate mi reći ko mi to želi uljepšati dan? – upita djevojka.I tako se Isak i Mima upoznaše i ona mu reče da je  došla u posjetu kod tetke, početkom aprila i da će ostati samo još dva mjeseca tj. do kraja oktobra 2016. Dogovorili su da se nađu na kafi u obližnjem „Tim Hortonsu”, popodne u pet sati. Prvi susret je bio sasvim običan. Pričali su jedno drugom o sebi, još malo porazgovarali, a na rastanku su razmijenili telefonske brojeve i dogovorili se da ostanu u kontaktu.Sasvim brzo su uspostavili prisniju vezu, viđajući se gotovo svakodnevno. Međutim, približavao se kraj oktobra. I baš tih poslednjih dana da bi Mima ostala u Kanadi odlučili su da se vjenčaju. Na žalost, vremena nije bilo dovoljno, pa nisu mogli dobiti raniji datum od 1. novembra za regulisanje bračnog statusa. Smatrali su da jedan dan kašnjenja nije bitan.Međutim, Mima je dobila pismo od Imigracionog centra Kanade da mora napustiti zemlju jer joj je viza istekla. Čin vjenčanja je obavljen dan kasnije i bez obzira što su angažovali advokata nisu mogli produžiti njen boravak.Devojka se morala vratiti, nazad u Bijeljinu. Snagom pravnih akata, dvije srodne duše su se morale razdvojiti. Dogovorili su se da se ona, nakon toga, što prije vrati u Toronto.

Odmah, nakon njenog odlaska, Isak je osjetio koliko mu je ona značila, željno je iščekivao svaku njenu poruku, svakoj se obradovao kao malo dijete nekoj novoj igrački. Nekad su se dopisivali, a nekad neposredno kontaktirali preko Skajpa.Isak je finansijski izdašno pomagao Mimu, i povrh toga kupovao i slao joj poklone i tako je to bilo više od pola godine od njenog odlaska. Ona je zbog bolesti majke odgađala svoj povratak, a on je nalazio opravdanje za njen izgovor iako je osjećao da je njen početni ljubavni zanos postepeno gubio na snazi.***Jakov, Isakov brat od strica, živio je u Doboju sa svojom porodicom. Ponekad je dolazio u Bijeljinu i dovozio robu za svog prijatelja koji je imao zakupljen štand te godine na bijeljinskoj pijaci. Jakov je imao naviku da poslije dovezene robe malo odmori i popije kafu u kafeu „Puškin”, nedaleko od pijace.I jedan dan, tek što je dovezao robu, svratio je u bar da malo predahne. Sjeo je u ljetnu baštu i poručio kafu i piće. Uživajući u ljepoti divnog julskog dana, Jakovljev pogled se najednom zaustavi na jednom mladom paru, očigledno veoma zaljubljenom koji je sjedio za stolom nedaleko od njega.Da li je to ona, prostruji mu kroz glavu. Iako je nikada nije vidio uživo, već samo na slikama koje mu je brat poslao, bio je ubijeđen da je to njegova snajka. Nenametljivo pogleda još jednom malo bolje i više nije bio u dilemi, to je ona.Očigledno da je bila u emotivnoj vezi sa ovim mladićem. Jakov je uzeo telefon i  neprimjetno snimio zaljubljeni par i sliku odmah poslao Isaku u Toronto.

(Foto D.J.)

Videvši svoju suprugu sa nepoznatim mladićem, Isak je zanijemio. Dileme više nije bilo. Mima je pronašla nekog drugog, zato je i odugovlačila sa povratkom u Toronto. Iako je još ranije primijetio da su njena osjećanja prema njemu počela da se hlade, nije vjerovao da  ljubav može tako brzo da iščezne.Tako se tužno završila saga nesuđenog bračnog. Da li su dvoje mladih samo žrtve njihove površnosti i brzopletosti ili je pak daljina ubila njihovu bliskost, pitanje je čiji odgovor ostao zauvijek tajna.Isak je ispunio sva svoja obećanja prema Mimi, čak i ono neobično – naučio je da plaća na kraju. Mada je bio skrhan, kao i mnogo puta ranije kada je prolazio kroz životna iskušenja, mnogo toga mu nije bilo jasno ali jedno ipak jeste – nije to bila istinska ljubav.***Godinu dana kasnije, poslije okončanja papira za razvod sa Mimom, Isak je pronašao novu djevojku u Bostonu. Nakon nekoliko mjeseci dopisivanja i par međusobnih uzajamnih posjeta, riješili su da se vjenčaju. Isak se preselio iz Toronta u Boston kod Dane. Tu su se vjenčali, a on je uskoro našao novi posao.Danas žive u srećnom braku i imaju kćerku Nevu.

***

 (Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna)

Valjevo – Autor nastoji da rasplete zamršene veze između životne sredine, društva i nasleđa predaka. Istražuje kako spajanje svake od ovih komponenata doprinosi manifestaciji koju naziva „Tiha apokalipsa”. Sintagma „Tiha apokalipsa” kombinuje kontrastne ideje tišine, koja implicira suptilnu i prigušenu promenu, sa apokalipsom, koja tradicionalno konotira dramatičan i katastrofalan događaj. Projekat zalazi u oblast materijalnog mišljenja, kako bi artikulisao narativ koji odzvanja tihim raspletom našeg sveta.

Ovo je saopšteno iz valjevskog Internacionalnog umetničkog studija „Radovan Trnavac Mića” povodom samostalne izložbe mladog kineskog umetnika Joujua Rena pod nazivom „Tiha apokalipsa”, koja je otvorena u galeriji ustanove kulture poznate po promociji brojnih modernih umetnika iz celog sveta. Postavka obuhvata radove prvog kineskog doktoranda na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, među kojima dominiraju skulpture.

– Ovi radovi predstavljaju moj četvorogodišnji umetnički proces u Srbiji. Stalo mi je do toga da publika kroz materijale koje sam koristio može da razume ideje koje stoje iza njih. Većina ovih radova nosi kineske elemente i tragove istočnog razmišljanja, pokušao sam da ih izrazim savremenim umetničkim jezikom. Ne mogu da poreknem da mi je umetnička atmosfera u Srbiji često pružala inspiraciju – poručio je autor Jouju Ren na srpskom jeziku, ponosno ističući da je srpski zet. Dodao je da ima još mnogo ideja koje želi da realizuje.

– Apokalipsa o kojoj govorim jeste metafora. Pa, hajda da se zapitamo: Šta dolazi posle apokalipse? Ovo pitanje me prati poslednjih šest meseci i povezano je i sa mojom životnom situacijom. Čini mi se da sam sada pronašao odgovor. Mislim da posle apokalipse dolazi prolećni povetarac. Zato bih želeo da ovoj izložbi dodam i podnaslov „Kada prolećni povetarac dođe nežno” – rekao je kineski umetnik na otvaranju izložbe.

Izložba ne pokazuje samo rezultat obrazovanja na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu već zapravo prikazuje i razmenu u oblasti obrazovanja i kulture između Kine i Srbije, istakla je u obraćanju prisutnima Čen Šue Jao, funkcioner Kulturno-obrazovnog odseka Ambasade NR Kine u Beogradu.

– Ove godine je sedam decenija uspostavljanja prijateljstva između Kine i Srbije, tako da je ovaj događaj veoma važan. U Kini imamo drevnu izreku koja kaže „Ćutanje je zlato”, što govori da je ono što nije izrečeno u stvari mnogo snažnije i moćnije – dodala je predstavnica kineske ambasade.

Osim što je prvi kineski doktorand na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, Jouju Ren je i prvi umetnik iz Kine koji ima samostalnu izložbu u galeriji Internacionalnog umetničkog studija „Radovan Trnavac Mića”, istakla je Mirjana Vojić, direktorka studija. Izložba je rezultat sporazuma o saradnji Fakulteta likovnih umetnosti Univerziteta u Beogradu i studija „Trnavac”, podsetila je ona.

Izložba „Tiha apokalipsa” biće otvorena do sredine jula.