17.8 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 233

Premijera filma „Oče naš“ u Torontu

0
Toronto building with lights

Debitantski igrani film „Oče naš“ scenariste i reditelja Gorana Stankovića uvršten je u zvaničnu selekciju jubilarnog 50. Toronto internacionalnog filmskog festivala. Biće predstavljen početkom septembra  u okviru prestižnog programa „Discovery“ koji afirmiše najuzbudljivije nove autore svetske kinematografije.

Goran Stanković, poznat je kao koscenarista i reditelj serija „Sablja“ i „Jutro će promeniti sve“, završio je master studije režije na prestižnoj AFI filmskoj školi u Los Anđelesu. Njegov prvi dugometražni film „Oče naš“ donosi smelu autorsku viziju o složenom odnosu između moći, vere i lične odgovornosti. Ova filmska priča prati Dejana kojeg tumači glumac Vučić Perović, zavisnika od narkotika koji dolazi na lečenje u manastirsku komunu u zabačenom delu Srbije. Tamo ga pod svoje uzima otac Branko, igra ga Boris Isaković, strogi sveštenik čije metode „isceljenja“ postaju sve ekstremnije.

– Ovaj film je za mene pre svega priča o zloupotrebi moći. Zanimalo me je kako izgleda sistem koji se predstavlja kao prostor spasenja, oslonjen na veru, a u stvarnosti funkcioniše kroz strah, kontrolu i potpunu poslušnost. Hteo sam da razumem gde se nalazi granica između pomoći i manipulacije, i šta se dešava kada vera prestane da bude lični čin nade, a postane oruđe za uspostavljanje moći. „Oče naš“ je film o sistemima koji istovremeno pružaju strukturu dok oduzimaju slobodu. U središtu filma je čovek koji traži pomoć unutar zajednice u kojoj nasilje nije izuzetak, već pravilo funkcionisanja, kaže Goran Stanković

U filmu igraju i Goran Marković, Dado Ćosić, Lazar Tasić, Jasna Žalica, Toni Mihajlovski, Nenad Heraković i drugi.

Otpornost mikroba i bakterija na antibiotike preti zdravlju ljudi i ekonomiji

0
a cell with two yellow cells inside of it

LONDON – Otpornost mikroba na lekove, odnosno bakterijska rezistentnost na antibiotike mogla bi da izazove smrt miliona ljudi širom sveta i da globalnoj ekonomiji nanese godišnje gubitke od govoto dva biliona dolara do 2050. godine, pokazuje nova studija koju je finansirala britanska vlada.

U istraživanju koje je sproveo Centar za globalni razvoj (Center for Global Development) upozorava se da bi rastuća otpornost bakterija na antibiotike mogla uzrokovati godišnje gubitke u svetskom BDP-u od 1,7 biliona dolara, a najpogođenije bi bile ekonomije SAD, Velike Britanije, EU i Kine, navodi danas britanski „Gardijan”.

Autori studije navode da bi, prema najpesimističnijem scenariju, Kina mogla izgubiti do 722 milijarde dolara godišnje, SAD oko 296 milijardi, EU 187 milijardi, Japan 65,7 milijardi, a Velika Britanija 58,6 milijardi dolara. Iako, kako napominje „Gardijan”, tema otpornosti mikroba ne dominira političkim agendama, broj preminulih od infekcija otpornih na antibiotike mogao bi porasti za 60 odsto do sredine veka, navodi Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME).

Samo u SAD bi godišnje moglo umirati 1,34 miliona ljudi, a u Velikoj Britaniji oko 184.000. Troškovi lečenja otpornih infekcija gotovo su duplo veći od standardnih, jer zahtevaju duži boravak u bolnici, skuplje lekove i složeniju terapiju, a ukupni globalni zdravstveni troškovi zbog otpornosti mikroba na lekove mogli bi dostići 176 milijardi dolara godišnje, prenosi Tanjug.

Uprkos ozbiljnosti problema, Gardijan ističe da vlade širom sveta smanjuju pomoć namenjenu borbi protiv rezistentnosti. „Smanjenje pomoći moglo bi dovesti do najgoreg mogućeg scenarija rasta otpornosti”, upozorio je Entoni Mekdonel, vodeći autor studije, dodajući da i zemlje koje otpornost mikroba drže pod kontrolom ne mogu da priušte da ostanu pasivne.

Profesor Mohsen Nagavi iz IHME upozorio je da se „pristup lekovima koje danas imamo može urušiti ako se odmah ne reaguje”, dodajući da je neophodno razvijati nove antibiotike i obezbediti da javnost shvati da antibiotici ne deluju protiv virusa.

Veliki pad prodaje novih automobila u Evropskoj uniji

0
a person holding a car key in front of a silver car

BRISEL – U zemljama Evropske unije je u junu registrovan 1,01 milion novih putničkih automobila, što predstavlja veliki pad za 7,3 odsto više u odnosu na isti mesec lane, objavilo je danas Udruženje evropskih proizvođača automobila (ACEA).

Ukupne registracije u širem evropskom regionu – EU, Velika Britanija i zemlje EFTA (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska) smanjene su za 5,1 odsto na 1,24 miliona vozila.

Pad dolazi u trenutku kada se proizvođači bore sa slabljenjem potražnje, rastućom konkurencijom iz Kine i sve restriktivnijim regulatornim okvirom za vozila sa unutrašnjim sagorevanjem, prenosi Rojters.

Najveći tržišni gubitnici u junu su tradicionalni proizvođači. Folksvagen grupa zabeležila je pad prodaje od 6,1 odsto međugodišnje, Stelantis 12,3 odsto, Hjundai 8,7 odsto, dok je Reno registrovao minimalni pad od 0,6 odsto.

Tesla je u još većem padu – sa 22,9 odsto manje prodatih vozila, njen udeo na tržištu smanjen je sa 3,4 odsto na 2,8 odsto.

Brendovi koji nisu članice ACEA, pre svega kineski proizvođači kao što je Bi-Vaj-Di (BYD), više nego su udvostručili svoj tržišni udeo, sa 2,1 odsto na 4,5 odsto, što dodatno ilustruje promenu u strukturi evropskog auto-tržišta.

U vodećim evropskim državama zabeleženi su različiti trendovi: Nemačka je u padu od 13,8 odsto međugodišnje, Italija 17,4 odsto, Francuska 6,7 odsto, dok je Velika Britanija ostvarila rast od 6,7 odsto, a Španija 15,2 odsto.

U junu je u Evropskoj uniji registrovan najveći udeo novih hibrid-električnih vozila (HEV) i to 33,8 odsto, slede vozila na benzin 27,7 odsto, električna vozila na baterije (BEV) 16,7 odsto, plug-in hibridi 9,3 odsto.

Ako pogledamo podatke za prvih šest meseci 2025, zaključujemo da je broj registracija putničkih automobila u Evropskoj uniji pao za 1,9 odsto međugodišnje, a udeo BEV je iznosio 15,6 odsto.

Koje su posledice odlaganja rađanja prvog deteta

0
person holding baby feet

Nešto više od četvrtine žena i čak 45 odsto muškaraca starih 35 godina u našoj zemlji ne ma dete, pokazao je poslednji popis stanovništva Srbije. Zahvaljujući specijalnoj obradi popis– nih sociodemografskih podataka došli smo do zaključka da prosečna žena koja nema potomstvo živi u gradu, nije u partnerskoj zajednici, zaposlena je i ima više ili visoko obrazovanje. Na nivou opština i gradova, najviše žena sa 35 godina koje nisu imale dete prilikom popisa 2022. godine živelo je u centralnim beogradskim opštinama Stari grad, Savski venac i Vračar, u kojima svaka druga žena na sredini četvrte decenije još uvek nije postala majka. Prosečan muškarac bez dece koji je imao 35 godina prilikom poslednjeg popisa stanovništva živeo je u gradu, nije bio u (van)bračnoj zajednici, bio je zaposlen i stekao je srednjoškolsko obrazovanje. Podaci takođe govore da je čak u pet opština udeo muškaraca koji nisu postali očevi do 2022.

bio viši od 60 odsto, a to su Priboj, Stari grad, Crna Trava, Nova Varoš i Golubac. Činjenica da značajno veći broj muškaraca nego žena starih 35 godina nema dete može se objasniti biološkom datosti o potencijalno dugom plodnom periodu muškaraca i socijalnoj normi o najčešće kasnijem stupanju u bračnu zajednicu muškaraca koji su po pravilu stariji od žene sa kojom zasnivaju brak ili partnerstvo, kaže dr Mirjana Rašević iz Odeljenja društvenih nauka SANU i dugogodišnja direktorka Instituta društvenih nauka, upravnica Centra za demografska istraživanja i profesorka na Katedri za demografiju Geografskog fakulteta u Beogradu.

Naša sagovornica ističe da je odlaganje ulaska u roditeljstvo za kasnije godine života važan uzrok niskog nivoa fertiliteta, sa kojim se danas suočavaju brojne ili sve evropske zemlje. Problem je još veći, dodaje ona, kada u jednoj populaciji postoji relativno veliki udeo žena starosti između 30 i 35 godina koje još uvek nemaju decu.

„Iako se one nalaze u plodnom periodu, može se pretpostaviti da jedan broj njih iz različitih razloga, kao što su fiziološko smanjenje plodnosti, sekundarni infertilitet, veća psihološka cena braka i rađanja dece u starijim godinama, neće moći da ima željeni broj dece. Odlaganje rađanja za kasnije životno doba nosi i brojne rizike za nepovoljni tok i ishod trudnoće. Osim toga, poklapanje izraženijeg porasta prosečne starosti majke prilikom rođenja deteta sa jasnim padom stope završenog fertiliteta kod petnaest analiziranih generacija žena, rođenih od 1968. do 1982. godine, ubedljivo ukazuje da odlaganje ulaska u roditeljstvo nije bilo kasnije kompenzovano većim brojem dece. Važi i suprotno. Popisni rezultati pokazuju da postoji obrnuta relacija između prosečne starosti majke pri rođenju prvog deteta i broja živorođene dece. Naime, prosečna starost majke u Srbiji pri rođenju prvog deteta iznosila je 27 godina ako je rodila samo jedno dete, 24 godine ako je rodila dva deteta, 23 godine ako je rodila tri deteta, 22 godine ako je rodila četiri deteta i 21 godinu ako je rodila petoro ili više dece”, objašnjava dr Mirjana Rašević.

Ona dodaje da je odlaganje rađanja dece intenzivirano između dva poslednja popisa stanovništva. Naime, podaci govore da je prilikom popisa 2022. bez dece bilo čak 87 odsto

žena starosti 20–24 godine. Utvrđeno je da u reprodukciji nije učestvovalo gotovo dve trećine žena starosti 25–29 godina i više od trećine žena između 30. i 34. godine života. Na regionalnom nivou, najveći udeli žena bez dece u svim analiziranim starosnim grupama najviši su u Beogradskom regionu. S obzirom na to da su muškarci u Srbiji prvi put upitani koliko dece imaju prilikom poslednjeg popisa stanovništva, došlo se do zaključka da oni u većoj meri odlažu ulazak u roditeljstvo u odnosu na žene iste starosne dobi. Razlike po polu izrazite su već od 25. godine, a brojke govore da oko 95 odsto muškaraca u starosnoj grupi od 20 do 24 godine nema decu, a to važi i za oko 80 procenata muškaraca starosti 25–29 godina i oko 60 odsto njih starosti 30–34 godine.

„Poslednjih desetak godina sprovedeno je više istraživanja koja su se, direktno ili indirektno, bavila pitanjem uzroka odlaganja rađanja u Srbiji. Nalazi su ukazali da nesporno važnu ulogu ima nezaposlenost mladih ili rad na određeno vreme, teškoće u rešavanju stambenog pitanja, nizak životni standard, kao i problemi u vezi sa čuvanjem dece mladih parova. No pored ovih činilaca iz ekonomskog kruga, od uticaja su i drugi faktori, počev od nezadovoljstva društveno-političkim kontekstom i neizvesne budućnosti, preko povećanog investiranja u profesionalnu karijeru i žena i muškaraca, teškoća u pronalaženju odgovarajućeg partnera i ulaganja u lični identitet u uslovima jasnog rizika za razvod braka, pa sve do razvijenih aspiracija prema potrošnji i slobodnom vremenu. Ipak, treba podsetiti na rezultate nacionalnog reprezentativnog istraživanja koje je sproveo dr Dragan Popadić sa saradnicima iz 2019. godine, koji su pokazali da su za mlade u Srbiji najbitnije vrednosti deca, brak i uspešna karijera”, navodi dr Mirjana Rašević.

Ona dodaje da su, pored odlaganja roditeljstva, za sve kasnije godine života prisutni i drugi izazovi koji ugrožavaju reproduktivno zdravlje. To su dominacija tradicionalne kontrole rađanja, rasprostranjeno rizično ponašanje među mladima, učestalost polno prenosivih infekcija, kao i visoke stope incidencije i visoke stope mortaliteta (u evropskim razmerama) u vezi sa karcinomom dojke i karcinomom grlića materice žena.

„Pored poboljšanja opštih društvenih uslova, politički odgovor na nizak fertilitet treba da bude dugoročan, celovit i zasnovan na evidencijama različite vrste. Nalazi o razlozima odlaganjima ulaska u roditeljstvo ukazuju kreatorima politika da je neophodno pokušati da se ublaže barijere za rađanje i podizanje prvog deteta u optimalnoj životnoj dobi. U tom smislu, bitno je smanjiti ne samo ekonomsku već i socijalnu i psihološku cenu roditeljstva kroz podršku savremenim oblicima zajedništva između žene i muškarca i pomoć pri uspostavljanju balansa između porodice i posla, kao i rađanja i obrazovanja. Osim toga, važno je promovisati savremeni koncept planiranja porodice u funkciji očuvanja reproduktivnog zdravlja. Sprovođenje ovih mera bilo bi podsticajno i za rađanje drugog i(li) trećeg deteta u porodici”, zaključuje dr Mirjana Rašević.

Dobar rod pšenice, kvalitet bolji nego lane

0
brown grains

Prinosi žita u Srbiji približni rekordnoj 2021, ali je otkupna cena na globalnom nivou niska zbog velike konkurencije

(Фото EPA/Hannibal Hanschke)

Žetva pšenice gotova je bila još početkom jula, a prema prvim procenama ovo će biti jedna od uspešnijih godina što se tiče prinosa, dok je kvalitet zrna, po mišljenju stručnjaka, svakako bolji nego prošle godine.

– Prinosi žita biće približni rezultatima iz 2021, koja je bila rekordna. Imaćemo svakako jednu od boljih godina. Govorimo o proseku jer su oni varirali u zavisnosti od dela zemlje. Prema nekim informacijama koje imamo, na severu Vojvodine prinosi nisu rekordni, dok su u Banatu ratari uglavnom zadovoljni – kaže za „Politiku” dr Vladimir Aćin, viši naučni saradnik u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada.

Istovremeno, ječam je ove godine podbacio, ali to je nešto što je bilo očekivano jer je rano polegao zbog oluja.

I pre žetve u Srbiji se očekivala rekordna količina hlebnog zrna. Jesenas je ovom kulturom posejano oko 600.000 hektara, a očekivani prinosi bili su između 5,5 i šest tona po hektaru, što je znatno iznad dugogodišnjeg proseka u zemlji. Ukupan rod trebalo da bude između 3,3 i 3,5 miliona tona. Za zaradu ratara biće takođe od značaja i kakav je kvalitet žita sa njiva.

Dr Dragan Živančev, viši naučni saradnik sa Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, ističe da je prema prvim ocenama kvalitet pšenice bolji nego prošle godine. Viši je sadržaj proteina i vlažnog glutena ali je povećan sadržaj šturih zrna i loma, što snižava cenu takve pšenice prilikom otkupa.

Kako napominje, ovo je uopštena slika, negde je naravno bolje, negde lošije. Do takve pojave došlo je zbog toga što je zrno bilo isuviše suvo zbog visokih temperatura, tako da je tokom žetve dolazilo do loma. Ovakva pšenica ne može da se koristi za ljudsku ishranu već se prodaje za stočnu hranu.

Poljoprivrednici su većinom zadovoljni prinosima, ali ne i otkupnom cenom hlebnog zrna.

– Cena žita je i kod nas, ali u svetu na nivou od pre deset godina, na šta utiče geopolitička situacija – kaže za naš list Zdravko Šajatović, direktor Poslovnog udruženja „Žitounija”. Tome delimično doprinosi i činjenica da su prelazne zalihe, prema nezvaničnim informacijama, bile oko 700.000 tona. Izvoz u prošloj ekonomskoj godini iznosio je oko 1.200.000 tona.

Naš sagovornik očekuje da će se pšenica ove godine više koristiti za stočnu hranu, kao zamena u jednom delu za kukuruz, jer je cena kukuruza trenutno relativno visoka (24,5 dinara za kilogram) i za oko 20 odsto viša nego cena pšenice u otkupu na berzi – 20,5 dinara.

– Žito je dobro rodilo i u Rumuniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj… Konkurencija u regionu je velika, tako da je i značajan pritisak na cenu. Naši izvoznici ne mogu da se uklope u one cene koje važe u Konstanci. Šta će tek biti kada pristigne žito iz Rusije i Ukrajine – ističe naš sagovornik i dodaje da je neizvesnost na globalnom tržištu velika ali da je moguće da će u septembru-oktobru biti bolja cena. Nažalost, kaže, zbog suše se ne očekuje dobar rod kukuruza, soje, suncokreta a moguće je i šećerne repe. Tako da poljoprivrednici ni kod ovih kultura ne mogu da računaju na neke značajnije prihode.

Jorgić: Šahovski festival „Srbija open” oborio rekorde i spojio istok i zapad

0
depth of field photography of man playing chess

Peti međunarodni šahovski festival „Srbija open”, uz učešće 550 takmičara iz 45 nacionalnih federacija svečano je završen danas u beogradskom hotelu „Metropol”.

Svečanom završetku prisustvovao je i ministar sporta Zoran Gajić, a najbolji na turniru bili su Sofija Pogorelskih i Aleksandar Predke.

Predsednik Šahovskog saveza Srbije Andrija Jorgić rekao je da se iz godine u godinu pomeraju granice i da Srbija to zaslužuje.

“Šah je definitivno igra koja spaja ljude, poput mostova, bili smo kao ćuprija između istoka i zapada. U sali Ivo Andrić hotela Meteopol imali smo i Ukrajince i Ruse i Azerbejdžance i Jermene i Irance i Izraelce. Niko se nije tukao, svi su igrali šah i pružali jedni drugima ruku. A posebno sam ponosan što je među učesnicima bilo 30 posto dama, a svetski i srpski prosek je 10 posto. Naredni izazovi su Evropsko prvenstvo u Gruziji, u Batumiju i Svetsko amatersko prvenstvo, kod nas, u Vrnjačkoj banji”, rekao je Tanjugu Jorgić.

Šahovski savez je jedan od najstarijih, najtradicionalnijih, najjačih saveza koji ima veliko iskustvo u organizaciji takmičenja, naglasio je ministar Zoran Gajić.

“Država je tu uvek da pomogne i ubeđen sam da to nije samo potrošnja, nego preko sportskog turizma donosi zaradu i doprinosi BDP-u naše zemlje. Verujem da svi takmičari nose lepe uspomene iz Beograda i da će doći opet sledeće godine”, istakao je Gajić.

FIFA kaznila FSS zbog rasizma, protiv Engleske smanjen kapacitet stadiona

0

Disciplinska komisija Svetske fudbalske federacije (FIFA) kaznila je Fudbalski savez Srbije (FSS) zbog ponašanja navijača u kvalifikacionoj utakmici za plasman na Svetsko prvenstvo 2026. godine protiv Andore, odigranoj 10. juna 2025. godine na stadionu „Dubočica” u Leskovcu, sa 50.000 švajcarskih franaka i smanjenjem kapaciteta stadiona „Rajko Mitić” u meču protiv Engleske.

Kako je saopštio FSS, sankcije se, na osnovu disciplinskog pravilinka, odnose na diskriminaciju i rasističko vređanje i upotrebu gestova, reči, predmeta ili bilo kog drugog sredstva za prenošenje poruka koje su neprimerene sportskom događaju.

FSS je naveo i da je kažnjen novčano sa 50.000 švajcarskih franaka, kao i da će protiv Engleske 9. septembra u Beogradu, na tribinama biti ograničen broj gledalaca, jer je FSS kažnjen zatvaranjem najmanje 15 odsto raspoloživog kapaciteta stadiona na tribinama koje se nalaze iza golova, odnosno 8.100 mesta.

Na kraju, FSS je još jednom apelovao na navijače koji dolaze na stadion da bodre reprezentaciju da imaju na umu da se FSS nalazi u posebnom monitoringu Dispciplinskih organa FIFA i UEFA i da postoji nulta tolerancija za kršenje propisa i zakon.

FSS podseća da je samo za poslednjih nepunih pet godina (2021 – 2025) zbog raznih nedozvoljenih znakova, simbola, uvreda i diskriminacije na tribinama tokom mečeva najboljeg nacionalnog tima i ostalih selekcija, kažnjen od strane Evropske fudbalske unije (UEFA) 703.375,00 evra, što je samo oko 30.000 evra manje nego za prethodnih 14 godina, odnosno period od 2006. do 2020. godine.

Ništa od bronze, težak poraz vaterpolista Srbije od Grčke

0
Foto: FIBA

SINGAPUR – Vaterpolo reprezentacija Srbije nije uspela da osvoji bronzanu medalju na Svetskom prvenstvu u Singapuru, pošto je danas poražena od selekcije Grčke rezultatom 16:7 (2:2, 6:0, 3:3, 5:2).

Najefikasniji u reprezentaciji Srbije bio je Vasilije Martinović sa četiri gola.

U selekciji Grčke po tri pogotka postigli su Evangelos Pouros i Efstatios Kalogeropoulos.

Grčka je utakmicu rešila u drugoj četvrtini koju je dobila ubedljivo sa 6:0, a zatim je do kraja meča sigurnom igrom došla do pobede i bronzane medalje na SP.

Žuti kolač sa borovnicama: Mekan, sočan i kao stvoren za letnje dane

0
a plate of dessert

kolač

Biskvitni kolači s voćem savršen su izbor kad poželite nešto slatko, a nemate mnogo vremena. Priprema je brza i jednostavna, a sastojci su osnovni i lako dostupni. Mekano biskvitno testo u kombinaciji sa sočnim voćem daje ukusan i domaći desert koji uspeva čak i onima bez puno iskustva u kuhinji. Možete koristiti sveže sezonsko ili zamrznuto voće – u oba slučaja rezultat je odličan.

U ovom receptu sočnom biskvitu borovnice daju osvežavajuću notu. Kolač je ukusan i jednostavan za pripremu te je savršen kao desert ili poslastica uz kafu ili limunadu, piše Index.hr.

Žuti kolač sa borovnicama

Sastojci:

  • 5 jaja

  • 200 ml jogurta

  • 1 prstohvat soli

  • 250 g šećera

  • 200 ml ulja

  • 250 g glatkog brašna

  • 400 g borovnica

  • 1 prašak za pecivo

Priprema:

  1. Odvojite belanca od žumanaca. Umutite belanca dok ne postanu čvrsta.

  2. Umutite žumanca i šećer dok ne postanu penasti, zatim dodajte sve ostale sastojke, osim borovnica.

  3. Nežno umešajte belanca u smesu špatulom i sipajte je u podmazan i brašnom posut pleh.

  4. Rasporedite borovnice preko smese. Ako ne želite da potonu tokom pečenja, prvo ih uvaljajte u brašno.

  5. Pecite na 180 stepeni oko 45 minuta. Proverite čačkalicom.

  6. Ohladite, secite i pospite šećerom u prahu. Prijatno!

Zvuči čudno, ali deluje: Ležanje na podu može biti lek za dugo sedenje na poslu

0
a woman laying on the ground wearing a purple shirt

ležanje

Svakodnevno provodimo sate sedeći — za radnim stolom, u automobilu, na sofi. Iako se to možda čini bezopasno, dugotrajno sedenje ostavlja posledice: ukočenost u zglobovima, oslabljeni mišići i smanjena pokretljivost postaju uobičajeni problemi. Međutim, postoji jednostavno, besplatno i prilično neočekivano rešenje koje može ublažiti ove tegobe — ležanje na podu.

Zašto je ležanje na podu dobro  

Nije mit – ležanje na podu, bilo na leđima ili na stomaku, ima više koristi nego što mislite. Ne govorimo o dremanju sa ćebetom ispred televizora, već o svesnom odmaranju na tvrdoj, stabilnoj površini koja primorava vaše telo da se drugačije pozicionira nego obično, piše Index.hr.

„Naši fleksori kuka postaju zategnuti kada mnogo sedimo. Ležanje na stomaku suprotstavlja se tom položaju“, objašnjava fizioterapeutkinja Rejčel Prusinski iz Američkog udruženja za fizikalnu terapiju.

Ovo je važno jer većina nas ne samo da mnogo sedi, već to radimo na način koji pasivno utiče na celo naše telo – naslanjamo se na naslone, zavaljujemo se unazad, a naši trbušni mišići ne rade ništa. Vremenom nas to slabi i onda se ukočimo.

Koliko teško može biti?

Pored istezanja mišića, spuštanje i ustajanje angažuje celo telo. „Uključuje vaše članke, kolena, kukove, trbušne mišiće i još mnogo toga. To je dobar test pokretljivosti jer koristi skoro svaki zglob u vašem telu“, kaže Prusinski.

Ako vam postaje teško, to je veliki signal da nešto treba da se promeni. Možda ste izgubili ravnotežu, snagu ili fleksibilnost, što sve povećava rizik od padova i povreda kako starite. I tu vam fizioterapeuti mogu pomoći – ne samo kada se nešto desi, već i kao preventivna mera.

Važno za starije osobe, ali i za svakoga ko predugo sedi

„Ako starija osoba padne, mora da zna kako da bezbedno ustane. A to neće moći da uradi ako godinama nije pokušavala da siđe“, upozorava fizioterapeutkinja Dženifer Kostik-Džonson iz Zdravstvenog sistema Univerziteta Zapadne Virdžinije.

Isto važi i za svakoga ko sedi deset ili više sati dnevno – telo se jednostavno navikne na pokrete koji su mu nekada bili prirodni. A bez kretanja dolazi ukočenost, slabost i bol.

Dobre vesti? Ne morate se mučiti sa satima vežbanja – samo menjajte položaje tokom dana. Ne postoji „idealno“ držanje – najbolje je uvek sledeće, kaže Prusinski. Sedite neko vreme, zatim ustanite, možda se naslonite na sto, pa lezite na pod nekoliko minuta. I tako dalje.

Najgore što možete da uradite je da mirujete satima, čak i ako mislite da sedite „pravilno“.

Budite oprezni ako imate problema sa pokretljivošću

Naravno, ako imate istoriju padova, problema sa kolenima, problema sa cirkulacijom ili niste dugo ležali na podu, ne pokušavajte ovo sami. Fizioterapeuti savetuju da prve pokušaje radimo uz pomoć druge osobe ili sa stolicom za koju možemo da se držimo. Spuštajte se polako i slušajte svoje telo.

Ako vam ležanje na podu trenutno nije izvodljivo, ciljajte na bilo kakvu vrstu poboljšanja pokretljivosti. Hodanje, istezanje, vežbe na stolici, sve se računa. Važno je da se stalno krećete i da ne ostajete predugo u istom položaju.