20.6 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 147

Vinarija u BC-u je upravo proglašena za jednu od najboljih na svetu

0

Odmah nakon što je nekoliko  restorana u Vancouveru proglašeno najboljim u Kanadi, a jedan restoran u Vancouveru i najboljim luksuznim hotelskim restoranom u Kanadi , još jedna vinarija u BC-u je takođe dobija visoka priznanja.

World’s 50 Best nedavno je objavio svoju listu najboljih vinograda na svetu, a imanje Mission Hill Family Estate u dolini Okanagan našlo se na 45. mestu.

„Pre hiljada godina, dolinu Okanagan urezali su u vulkansku stenu sporo pokretni glečeri koji su taložili sediment. Mission Hill postoji od 1981. godine. Pionir uzgajivača grožđa, dobro upućen u održive poljoprivredne prakse, ali istovremeno prepun moderne tehnologije; kao npr. dronovi snimaju iz vazduha zdravlje vinograda, dok lagana Geierova mehanizacija omogućava uzgoj vinove loze visoke gustoće. Vina se neguju novim i starim tehnikama; betonska jaja za fermentaciju gledaju napred, dok glinene amfore odaju počast prošlosti zajedno sa širokim izborom hrastovih bačvi. Zbirka i duh Mission Hilla rezultiraju vinima koja odražavaju terroir ove izuzetne doline“, napisano je u 50 Best.

50 Best je takođe pohvalio brojne različite događaje vinarije, uključujući Festival drveća koji imanje pretvara u zimsku čaroliju, uz celogodišnju ponudu poput vođenih tura, obroka uparenih s vinom iz restorana The Restaurant at Mission Hill i program luksuzne jahte,  koji spaja goste u vinariju zajedno s dva druga vinska imanja u tom području.

Mission Hill ima nagrade, budući da je šest puta proglašen vinarijom godine na dodeli nacionalnih vinskih nagrada WineAlign u Kanadi.

Kompletnu listu 50 najboljih vinarija na svetu možete pročitati online .

SERBIANNEWS/CANADA

Sunce nestaje nad ovim malim gradom – do januara će živeti u potpunom mraku

0
northern lights

Polarna noć

Stanovnici grada Utkijagvika na Aljasci opraštaju se od Sunca na 64 dana, a ovaj događaj označava početak polarne noći. Ona će trajati do 22. januara 2026. godine. Sledeći izlazak Sunca u gradu očekuje se oko 13.23 po lokalnom vremenu, 26. januara 2026. godine, čime će se završiti period polarne noći.

Mali grad, nekada poznat kao Barrow, nalazi se na severnom vrhu Aljaske, oko 480 kilometara severno od Arktičkog kruga, čineći ga severnijom zajednicom u Severnoj Americi.

Ova produžena tama nastaje zbog nagiba Zemlje oko svoje ose. Kako se severna hemisfera naginje od Sunca između septembarskog i martovskog ekvinocija, dnevna svetlost sve više nestaje na severu, dostižući svoj maksimum oko decembarskog solsticija. Tokom polarne noći, jedini izvori prirodne svetlosti dolaze iz slabog sumraka na južnom horizontu i povremenog sjaja Aurore Borealis iznad grada.

Nakon zalaska sunca u utorak, sledeći izlazak Sunca u Utqiagviku neće biti sve do 22. januara 2026. godine.

Uslovi tokom polarne noći su ekstremni: temperature često padaju daleko ispod nule, a odsustvo sunca menja svakodnevni ritam za oko 5.000 stanovnika.

Ipak, tama je privremena. Kada se vrati proleće, vratiće se i svetlost – a do sredine maja sunce će potpuno preuzeti kontrolu. Od tada pa sve do početka avgusta, sunce nikada neće zalaziti, donoseći sezonu beskonačnog dana, svetlu suprotnost dugoj zimskoj noći Utqiagvika.

Može li nedelju dana bez društvenih mreža poboljšati mentalno zdravlje?

0
A person holding a smart phone with social media on the screen

društvene mreže, istraživanje, telefon, mentalno zdravlje

Nova studija pokazuje da je svaki četvrti mladi čovek prijavio manje simptoma depresije nakon samo jedne nedelje pauze od aplikacija.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Jama Network Open, odricanje od društvenih mreža na sedam dana može smanjiti depresiju, anksioznost i nesanicu kod mladih odraslih, prenosi Euronews Health. 

U studiji je učestvovalo 373 mladih uzrasta od 18 do 24 godine, koji su dve nedelje redovno koristili Facebook, Instagram, Snapchat, TikTok i X, dok je istraživački tim pratio njihovu upotrebu.

mentalno zdravlje, telefon, mreže

Foto: Unsplash

Nakon tog perioda, gotovo 80 odsto učesnika pristalo je da uradi jednonedeljni detoks od društvenih mreža, dok je ostatak odbio. Svi su beležili kako su se osećali pre, tokom i nakon pauze.

Rezultati su bili zanimljivi:

  • 25% učesnika imalo je manje simptoma depresije

  • 16% je prijavilo manju anksioznost

  • 15% je imalo manje problema sa nesanicom

Detoks je najviše pomogao onima koji su pre studije već imali povišene nivoe depresije, anksioznosti ili probleme sa snom.

Ipak, istraživači su otkrili da pauza nije pomogla u smanjenju osećaja usamljenosti, što objašnjavaju činjenicom da su mladi ostali bez uobičajenih komentara, lajkova i interakcija iz svoje online zajednice.

Josep Maria Suelves, istraživač sa Univerziteta Katalonije, objašnjava da društvene mreže mogu biti korisne za komunikaciju, ali „česta i dugotrajna upotreba može remetiti zdrave navike“ poput sna i fizičke aktivnosti, te povećavati izloženost negativnim sadržajima i uticajima.

Važno je napomenuti da učesnici nisu potpuno izbegavali telefone. Tokom detoksa prosečno su koristili mobilne uređaje oko 30 minuta dnevno, što je značajno manje od skoro dva sata koliko su provodili pre detoksa.

Najviše su „varali“ na dve aplikacije, Instagramu i Snapchatu, dok su se na Facebook, X i TikTok vraćali znatno ređe.

Potrebno je više istraživanja

Autori studije navode da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo koliko bi optimalno trebalo da traje detoks društvenih mreža da bi se smanjili nivoi depresije i anksioznosti.

Takođe ističu da je potrebno uključiti raznovrsniju populaciju, jer su većina učesnika bile mlade, visoko obrazovane žene.

Profesor psihologije sa Univerziteta u Granadi, Hose Perales, dodaje da je jedan od problema studije to što je detoks bio dobrovoljan, što može narušiti rezultate:

„Samoselekcija je loša praksa, jer omogućava da učestvuju samo oni koji su najmotivisaniji ili imaju najveća očekivanja“, objašnjava on.

Perales smatra da je značaj studije „prilično skroman“ i da bi lako mogao da završi „na dugoj listi nedovoljno jasnih i često preuveličanih istraživanja“ o uticaju društvenih mreža na mentalno zdravlje.

Porodična kuća Al Kaponea prodata za iznos koji je iznenadio i agente

0
black and white table lamp on brown wooden table

Bruklin, Al kapone, kuća, Njujork

Porodična kuća u kojoj je odrastao nekada najtraženiji američki kriminalac Al Kapone, prodata je u njujorškoj opštini Bruklin u naselju Park Sloup za 5,82 miliona dolara, piše Njujork post.

Petospratna kuća, koja je u aprilu ponuđena za 6,25 miliona dolara, prošla je kroz temeljnu renovaciju. Kapone, rođen u Bruklinu, preselio se u kuću u ulici Garfild Plejs početkom 1900-ih.

Kao jedanaestogodišnjak pridružio se lokalnoj bandi „Five Points„, a kasnije je napustio dom i otišao u Čikago, gde je izgradio kriminalno carstvo koje mu je donelo titulu „Državni neprijatelj broj 1“.Međutim, prema rečima agenta za nekretnine Nadije Bartoluči, istorija kuće nije bila presudna za prodaju.

Bruklin, Al kapone, kuća, Njujork

Foto: Unsplash

Tokom prvih obilazaka kupcima se čak nije ni pominjalo da je reč o domu porodice Kapone, a zainteresovani su sami otkrili tu činjenicu. „Svima je bilo neverovatno zanimljivo“, rekla je Bartoluči.

Ona je ranije zastupala i prodaju kuće na adresi Garfild Plejs 21, u kojoj je živela šira porodica Kapone. Dodala je da je presudan bio način na koji je novi vlasnik, kompanija Minerva, preoblikovala istorijski objekat. Minerva je kuću kupila 2024. godine kao tek drugi vlasnik posle porodice Kapone.

Kuća sada ima više od 370 kvadratnih metara stambenog prostora raspoređenog na pet nivoa, sa četiri spavaće sobe, pet kupatila i tri toaleta. Iako je veza najozloglašenijim američkim gangsterom igrala ulogu u prodaji kuće, Bartoluči tvrdi da su kupcima bili presudni pristupačnost i kvalitet naselja.

Kako izgleda najkišovitiji grad u Evropi tokom jedinih 30 dana sunca?

0
houses near body of water and mountain during daytime

Švedska

U najkišovitijem gradu Evrope postoji samo jedan mesec u godini koji se slavi kao praznik svetlosti – maj. Upravo taj kratki, gotovo neverovatni period proslavljeni norveški fotograf Helge Skodvin pretvorio je u dugoročni projekat koji stiže pred beogradsku publiku. U okviru 13. Međunarodnog festivala fotografije VIZUALIZATOR, u četvrtak, 27. novembra u 19 časova, u Galeriji Nikola Radošević otvara se izložba „Ne možemo da se žalimo – Bergen u maju“.

Skodvin od 2018. godine fotografiše maj u svom rodnom gradu Bergenu, jedini period kada se grad, poznat po više od 200 kišnih dana godišnje, privremeno pretvori u prostor kolektivnog optimizma. Serija je inspirisana rečenicom koju autorova majka izgovara nakon svakog još jednog hladnog i vlažnog leta: „Ne možemo da se žalimo, imali smo one lepe dane u maju.“

Švedska

Kroz bizarne detalje iz javnog prostora, spontane parade, procvetale ulice i kratkotrajna slavlja, Skodvin dokumentuje atmosferu koja traje tek nekoliko dana, ali ostavlja snažan trag u identitetu grada. Precizno komponovane scene, humoristični momenti i prepoznatljiva dokumentaristička ironija čine njegov rad jedinstvenim portretom svakodnevice koja na kratko postaje spektakl.

Švedska

Helge Skodvin jedan je od vodećih autora skandinavske dokumentarne fotografije. Prepoznat je po dugoročnim projektima sa izrazitim vizuelnim identitetom, a njegove fotografije objavljene su u uglednim novinama, časopisima i izdavačkim kućama u Norveškoj. Fotoknjiga 240 Landscapes proglašena je za najbolju na svetu 2015. godine po izboru Martina Para. Skodvin je bio nominovan za Leica Oskar Barnack Award i Magnum Photography Award, a višestruki je dobitnik nagrada na takmičenju Picture of the Year Norway.

Švedska

Izložba se realizuje uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške.

Bogat program 13. Festivala fotografije VIZUALIZATOR

Festival VIZUALIZATOR održava se od 18. novembra do 15. decembra u Beogradu, Pančevu i Somboru pod sloganom „Budi prisutan“. Program obuhvata više od deset izložbi međunarodnih i domaćih autora, radionice, panel diskusije i prateće sadržaje.

Švedska

Ove godine radove izlažu Majnrad Šade (Švajcarska), Pauliana Valente Pimentel (Portugal), Angelo Leonardo (Italija), Milica Macanović, Strahinja Vukić, kao i autori godišnjih selekcija Foto-saveza Srbije i Press Photo Srbija.

Festival se realizuje uz podršku Misije OEBS u Srbiji, ambasada Italije, Češke, Švajcarske, Norveške i Portugala, Turističke organizacije Beograda, Alma Quattro, Info Media Group i NS Plakata. Partneri festivala su Radisson RED, Vinarija Bikicki, Foto Image, Studio Fotografija, Java Otisak, Rubin, Franš, Cveće zla, Intergalactic Diner, Dolly Bell, Carlsberg, Somersby, Gradska kafana Sombor i Babbler Media Group.

Zašto milioni biraju Tajland kao idealnu destinaciju za odmor?

0
five brown wooden boats

Tajland, putovanja, odmor, more, plaža, voda

Od opuštajućih masaža do uličnih teretana u kojima se vežba Muay Thai, Tajland jednostavno redefiniše pojam blagostanja i pokazuje da je „isceljenje novi luksuz“.

Ova zemlja nije samo sinonim za netaknute plaže i živopisne gradove, ona poziva putnike da uspore, urone u bogatu kulturu i iz nje odu obogaćeni, odmorni i isceljeni.

Na sajmu World Travel Market u Londonu, Čiravadi Kunsab, zamenica guvernera za međunarodni marketing Turističke organizacije Tajlanda, govorila je o tome šta njenoj zemlji daje toliku privlačnost.

„Zemlja osmeha“

„Kada ljudi planiraju odmor, najpre traže mesto na kojem mogu da se lepo provedu, da budu srećni. Tajland je upravo takva destinacija“, rekla je Kunsab.

„Imamo izuzetno raznovrsnu turističku ponudu – od severa, koji obiluje nacionalnim parkovima i UNESCO lokalitetima, do juga, poznatog po svetski čuvenim plažama.“
Ipak, ono što Tajland zaista izdvaja, dodaje ona, nisu samo pejzaži već – ljudi. Posetioci često ističu autentičnost iskustva i toplinu Tajlanđana, koji svaku interakciju čine posebnijom, prenosi Euronews Travel. 

Tajland, putovanja, odmor, more, plaža, voda

Foto: Unsplash

„Poznati smo po gostoprimstvu i vrhunskoj usluzi“, kaže kroz osmeh. „Zato se mnogi turisti vraćaju – u pojedinim provincijama čak 60% posetilaca dolazi ponovo.“

Poznat kao „Zemlja osmeha“, Tajland sada poziva putnike da otkriju i mesta izvan poznatih turističkih tačaka.

„Tajland ima više od 55 provincija za istraživanje“, napominje Kunsab. „Ali evropskim i američkim turistima posebno ističemo 13 ključnih. Na primer, Nan na severu je poput Čijang Maja pre trideset godina – prelep, autentičan, i još uvek duboko povezan sa sopstvenom tradicijom.“

https://bizlife.rs/kako-izgleda-zivot-digitalnog-nomada-lazar-je-napustio-sve-i-otisao-u-aziju/

Foto: Unsplash

Blagostanje i zdravlje

Blagostanje i zdravlje su, naravno, jedan od glavnih aduta.

„Posetioci mogu da iskuse Muay Thai treninge i ojačaju telo i duh. Naša wellness ponuda spada među pet najboljih na svetu, zahvaljujući bogatom nasleđu, tradicionalnoj biljnoj medicini i čuvenoj tajlandskoj masaži.“

Ali, kako kaže Kunsab, suština isceljenja u Tajlandu prevazilazi spa tretmane i luksuzne hotele. Ona se nalazi u toplini ljudi, u dubokoj kulturi i u sposobnosti ove zemlje da vas uspori – i podseti da ponovo dišete punim plućima.

ZVEZDA BEZ DAVIDOVCA; OBRADOVIĆ: UMORNI SMO, MORAMO DA BUDEMO KONCENTRISANI

0

Saša Obradović (Starsport)

“Jeste stresno ovo putovanje bilo, utiče na emocije i samu pripremu utakmice, ali moramo da se privikavamo na to”, kaže trener Zvezde

Crvena zvezda je na domaćem parketu neprikosnovena od kada je Saša Obradović preuzeo trenersku palicu od Janisa Sferopulosa. Sve utakmice u ABA ligi i Evroligi u Beogradu su crveno-beli pobedili, pa će protiv Olimpijakosa (sreda, 19.30) tražiti nastavak niza.

Sa Obradovićem je Crvena zvezda vezala šest trijumfa zaredom u elitnom takmičenju u dvorani Aleksandar Nikolić, gde je beogradski klub i prošle godine u decembru savladao Olimpijakos.

Utakmicu sa crveno-belima iz Pireja najavio je šef stručnog štaba Crvene zvezde.
“Ne prihvatam da je jedno ozbiljno putovanje, biće uvek ozbiljnih putovanja, čak i poslednje ekipe… Jeste stresno ovo putovanje bilo, utiče na emocije i samu pripremu utakmice, ali moramo da se privikavamo na to. Sada ide znatno teži raspored i moramo da znamo kako da se ponašamo”.

Odlično poznaje Olimpijakos.
“Manje-više znaš otprilike šta treba da radiš. Ako je neko igrao protiv Olimpijakosa poslednjih par godina, onda sam to ja bio i kroz plej-of serije. Nema tu previše iznenađenja, jedino što su malo promenili ekipu. Neki fokus je na organizovanoj igri, znaju da umrtve protivnika kontinuiranim kretnjama i na taj način kontrolišu tempo igre. Mi smo ekipa koja voli brzo, oni će kroz tu vrstu destrukcije da probaju da nas spreče, moramo da se prilagodimo i da neke male stvari uradimo dobro. Znamo da su jaki na ofanzivnom skoku, pogotovo Vezenkov i Milutinov ili Donta Hol, moj igrač. Znamo gde završavaju i kako te akcije na kraju četvrtine. Koncentracija je bitna. Dosta smo umorni došli sa ovog putovanja, nije bilo prevelikog inteziteta u pripremi utakmice”.

Dejan Davidovac ima problem sa primicačem i neće igrati protiv grčke ekipe.
“Osim Davidovca svi su spremni i željni nadmetanja. Nije velika povreda, primicač je i neće biti u sastavu”.

Ostali koji su na raspolaganju su spremni.
“Sigurno je veliki protivnik koji to i zaslužuje. Realno ja jedva čekam da dođe ova pauza da mogu malo da implementiram neke svoje ideje. Pokušavao sam to i prilično sam dobro prepoznavao kako i koga treba da znam. Sve te situacije moramo malo bolje da uvežbavamo. Na tome će biti fokus. Dok ne bude to, daj da probamo da pobedimo Olimpijakos“, zaključio je Obradović.

KEVIN PANTER O CRNO-BELOJ FAMILIJI, SRPSKOM PASOŠU I RIVALSTVU IZMEĐU PARTIZANA I ZVEZDE

0

Kavin Panter (Foto: ABA liga)

“Bili smo prava familija, ostali smo to i sada. I dalje smo u kontaktu. Imali smo zajedničke momente, izlazili smo napolje svi zajedno. Postojale su situacije u kojima se meni nešto ne radi, ali ću učiniti to jer moj “brat” voli to da radi. To je ono što nas je učinilo toliko bliskim”

Nekadašnji kapiten Partizan Mozzart Beta Kevin Panter bio je gost u podkastu Full Court Pasport koji vode Boštjan Nahbar Rik Bušer.

Bek Barselone je odgovarao na mnoga pitanja, a Nahbar je odmah krenuo žargonski rečeno u glavu i upitao je Pantera da prokomentariše rivalstvo između crno-belih i Crvene zvezde.
“Uvek kažem da moraš fizički da budeš tamo i osetiš to, takvo je moje mišljenje. Možeš ti to da vidiš na internetu, da slušaš od prijatelja, trenera, ali kada si fizički tamo pred punom Partizanovom ili Zvezdinom Arenom osetiš i razumeš magnitudu onoga što ljudi osećaju i koliko je sve intenzivno na i izvan parketa. Postoji mnogo događanja i izvan terena, pogotovo koja se odnose na publiku, a ti moraš da ostaneš fokusiran na košarku koja i jeste glavna stvar, tako da postoji mnogo delova slagalice”, počeo je priču Panter.

Upitao je Bušer iskusnog beka da li je moguće iskustvo derbija uporediti sa nečim drugim.
“Iskreno, to nije moguće. Najbliže tome je ono što rade Panatianikos i Olimpijakos. Jednostavno, nemoguće je uporediti sa bilo čim drugim jer je odnos Partizana i Crvene zvezde više od sporta. Možeš da odeš na Lejkerse protiv Seltiksa, da govoriš o Golden Stejtu i Klivlendu, ali ono što se ovde dešava ne može da se uporedi sa nečim iz NFL-a, MLB-a, NBA-a. Postoje mnoge druge stvari koje utiču na igru koje generalno nisu bitne, ali jesu ako govorimo o utakmici”.

Insistirao je Bušer da Panter priča o tim drugim stvarima koje derbi čine posebnim.
“Tome doprinose navijači, očekivanja ljudi čiji je način života takav da se poistovećuju sa svojim klubom i timom pre nego što smo mi (igrači) bili tamo, oni dišu, žive za tim, kulturu. To je ono što pravi zavisnost, ali u isto vreme i stavlja određenu težinu”.

Pričao je Panter i o srpskom pasošu.
“To se dogodilo još dok sam bio u Crvenoj zvezdi, nisam ga dobio kada sam bio u Partizanu. Bilo je to pre nego što nas je kovid pogodio i ako se dobro sećam u mojoj četvrtoj godini profesionalne karijere. Bio sam u Olimpijakosu kod Dejvida Bleta. Napustio sam ih i otišao u Crvenu zvezdu koja mi je dala pasoš. Sezonu posle sam prešao u Milano i tek posle toga sam otišao u Partizan. Tako da sam ja već imao srpski pasoš, odnosno pre dolaska u Partizan. Uvek sam slušao o tome da imam pasoš i da mogu da igram za nacionalni tim, ali iskreno ne brinem o tome. Drago mi je zbog te činjenice. Počeo sam da shvatam kako funkcionišu stvari u Evropi. Posmatrao sam to kao dobru priliku i nastavio sam da radim”.

Amerikanac je tokom boravka u crno-belima slovio za jednog od najboljih bekova u Evroligi. Svestan je toga i sam Panter koji ističe timsku hemiju na i van parketa kao ključnu za čudesnu sezonu u kojoj je Parni valjak stao na pobedu od plasmana na Fajnal-for Evrolige.
“Moja najbolja godina je ona u Partizanu. Mislim na onu drugu u kojoj smo bili Zek, Matijas, Dante, Jam, Danilo, Džejms… Taj tim je sve radio zajedno, bili su tu još Tristan, Trifa, bukvalno smo sve radili zajedno. To je razlog zbog čega mi je to bila i najbolja godina van terena. Bili smo prava familija, ostali smo to i sada. I dalje smo u kontaktu. Imali smo zajedničke momente, izlazili smo napolje svi zajedno. Postojale su situacije u kojima se meni nešto ne radi, ali ću učiniti to jer moj “brat” voli to da radi. To je ono što nas je učinilo toliko bliskim. Prve godine smo igrali Evrokup, a onda smo u drugoj svi već bili zajedno. Naravno tu su i Aleksa i Smajli, znali smo koji nam je sistem. Znali smo Željka i šta on želi od nas. Počeli smo sezonu sporo, a onda smo povukli prekidač i sve ostalo se zna”, zaključio je bivši kapiten Partizana.

Nadovezao se na to i nekadašnji slovenački reprezentativac i to vrlo zanimljivom opaskom.
“Imam dve ćerke i nikad ih nisam video toliko uzbuđene, kao te godine zbog Partizana. Moje devojke su gledale i igrale košarku, ali im je Partizan te godine bio poput religije. Tako da nije iznenađenje sve ono što se događalo te godine jer je hemija učinila svoje”, istakao je Nahbar.

Bibić pobedio na Beogradskom polumaratonu uz novi državni rekord

0

Drugo mesto zauzeo je Kenijac Viktor Kemboi, a treći je bio njegov sunarodnik Kejleb Alhamis

Bibić pobedio na Beogradskom polumaratonu uz novi državni rekord

(Фото Танјуг/Р. Прелић)

Srpski atletičar Elzan Bibić pobedio je danas na šestom Beogradskom polumaratonu uz novi državni rekord. Bibić je trku dugu 21 kilometar istrčao za sat, minut i 47 sekundi i za 24 sekunde popravio rekord star 27 godina koji je držao Janko Benša.

Drugo mesto zauzeo je Kenijac Viktor Kemboi sa 1:02,09, a treći je bio njegov sunarodnik Kejleb Alhamis sa 1:02,21.

Takođe i u ženskoj konkurenciji oboren je rekord staze, a trijumfovala je Valentajn Žebet iz Kenije sa sat i 11 minuta, prenosi Beta.

Druga je bila bugarska takmičarka Devora Avramova sa 1:12,54, dok je treće mesto osvojila Kenijka Damaris Džepleting sa 1:13,01.

Šesti Beogradski plumaraton, koji je organizovan u saradnji sa Srpskim atletskim savezom, ujedno je bio i državno prvenstvo u polumaratonu, a titulu šampiona Srbije osvoji je Đuro Borbelj (1:07,49).

Srebrnu medalju osvojio je Stefan Tovilović (1:010,48), a bronza je pripala Saši Miljkoviću (1:11,47).

Od srpskih polumaratonki najbolja je bila Nora Trklja Boca (1:20,27), srebro je osvojila Ivana Živković (1:28,08), dok je bronzu osvojila Katarina Pohlod (1:25,08).

Osim polumaratonske, održana je i trka na 10 kilometara na kojoj su takođe oboreni rekordi staze. U muškoj konkurenciji najbrži je bio domaći atletičar Nemanja Cerovac (30:07), koji je za čak 64 skunde oborio prethodni rekord.

Drugi je bio Rus Vjačeslav Sokolov (31:43), a treći Denis Firulović (31:45) iz Rumunije.

U ženskoj konkurenciji najbolja je bila Marcela Jokić (34:44) iz Hrvatske, drugo mesto zauzela je srpska atletičarka Milica Tomašević (35:01), a treće njena sunarodnica Aleksandra Kostadinović (38:41).

Šesti Beogradski polumaraton održan je na ulicama Novog Beograda i Zemuna sa startom i ciljem kod Beogradske arene.

Učestvovalo je 3.800 trkača iz 52 zemlje sa pet kontinenata, a kao i svih prethodnih godina podršku u organizaciji ove trkačke manifestacije pružili su Grad Beograd i Ministarstvo sporta.

Cvetanje Tise u Londonu

0
Big Ben, London

Naš umetnik Vladimir Lalić postavio trajnu javnu skulpturu „To Move, is to Bloom”

Cvetanje Tise u Londonu

Детаљ инсталације Фото В. Лалић

U srcu londonske opštine Luišam, u parku Menor Haus Gardens, iz jezera odnedavno izranja nova trajna javna skulptura „To Move, is to Bloom” („Pokret budi cvetanje”), delo našeg vizuelnog umetnika Vladimira Lalića, koji već tri godine živi i stvara u Londonu.

Kako nam je autor potvrdio, otkrivena je 2. novembra i pretvara jezero u poetsku scenu pokreta i odraza.

– Jato izmišljenih bića, 15 jedinki iste vrste, svaka različite i jedinstvene forme, uzdiže se na savitljivim šipkama od nerđajućeg čelika. Njihova ručno oslikana tela i krila lagano se njišu na vetru i svetlosti. Glave im se postepeno otvaraju i pretvaraju u cvetove, kao da prolaze kroz metafizičku metamorfozu – proces evolucije koji se odvija između dubine vode i prozračnosti vazduha – kaže Lalić.

Instalaciju prati zvučni pejzaž koji je umetnik sam komponovao, koristeći tonove vibrirajućeg metala dok je „svirao” skulpture rukama. Taj nežni eho stvara utisak pokreta i leta, dajući delu još jedan sloj života i prisustva.

Kako Lalić dodaje, inspiracija za rad potekla je iz prirodnog fenomena cvetanje Tise – trenutka kada se u severnoj Srbiji, kod Novog Bečeja, rodnog kraja umetnikovih predaka, milioni jednodnevnih mušica uzdižu iz reke i za nekoliko sati ispune nebo svetlucavim krilima.

„Taj prizor me je oduvek fascinirao. Za mene, to je metafora migracije i promene. Svako kretanje nosi u sebi i borbu, i lepotu, i novi život”, ističe naš sagovornik.

Kako dodaje, rad slavi otpornost, raznolikost i obnovu, pretvarajući pojam migracije iz izazova u čin stvaranja i nastajanja. Izrađena od nerđajućeg čelika i netoksičnih boja, instalacija je pažljivo usklađena s lokalnim ekosistemom i bezbedna za ptice, ribe i biljni svet. Tokom godine menja ton i odsjaj, postajući deo živog pejzaža Londona.

Kroz lično iskustvo, umetnik dotiče i šire političke teme. Lalić, koji je pre nekoliko godina, kako objašnjava, bio čak odbijen i za turističku vizu za Ujedinjeno Kraljevstvo, danas u istom gradu živi i stvara kao nosilac „Global talent” vize.

Skulptura je nastala u okviru inicijative „Art Voyage Biennial”, kao deo projekta „Echoes of Migration”, posvećenog temi migracije kroz savremenu umetnost.

Lalić, koji je rođen u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti, a master studije završio na Goldsmits univerzitetu u Londonu. Srpska i francuska publika poznaje ga po crtežima, grafikama i kolažima, dok njegovo londonsko stvaralaštvo sve više uključuje i skulpturu. Kao nekadašnji operski pevač koji je nastupao u Madlenianumu i u horu „Viva voks”, u svoje radove unosi elemente muzike i glasa, dok kroz hibridne figure – delom ljudske, delom životinjske – on istražuje identitet, pripadnost i transformaciju.