Švajcarska najavila da će otvoriti dosijee o Jozefu Mengeleu, šta su istoričari otkrili
Federalna obaveštajna služba Švajcarske saopštila je da će konačno otvoriti dugo zapečaćene dosijee o ozloglašenom nacističkom ratnom zločincu Jozefu Mengeleu, ali bez navođenja roka.
Jozef Mengele je pobegao iz Evrope posle Drugog svetskog rata, a godinama su kružile glasine da je neko vreme proveo u Švajcarskoj, iako je za njim izdata međunarodna poternica.
Imanje u blizini Aušvica 1944. godine. S leva nadesno: Rihard Ber (komandant Aušvica), Jozef Mengele i Rudolf Hes (bivši komandant Aušvica)
Istoričari su u više navrata tražili pristup dosijeima, ali su im švajcarske vlasti to do sada odbijale.
Mengele je bio lekar u nemačkom Vafen SS. Raspoređen je u nacistički logor Aušvic u okupiranoj Poljskoj, gde je vršio selekciju osuđenih na odlazak u gasne komore – procenjuje se da je život izgubilo 1,1 milion ljudi, među kojima blizu milion Jevreja.
Poznat kao “Anđeo Smrti”, odabirao je zatvorenike – pretežno decu i blizance – za sadističke medicinske eksperimente, da bi ih potom takođe slao u smrt.
Kakva je veza za Švajcarskom
Posle rata Mengele je, poput mnogih visoko pozicioniranih nacista, brzo promenio i uniformu i ime.
Uz pomoć lažnog identiteta, u švajcarskom konzulatu u Đenovi, na severu Italije, dobio je putne isprave Crvenog krsta, a potom ih upotrebio za beg u Južnu Ameriku.
Crveni krst je te dokumente namenjivao hiljadama Evropljana raseljenih ili apatrida nastalih usled rata, ali su takođe uspeli da ih pribave i nacisti u bekstvu od pravde – nešto za šta se ta organizacija naknadno izvinila.
Dakle, kakva je Mengeleova veza s Švajcarskom?
Skijanje na Alpima 1956. godine
Iako je pobegao iz Evrope 1949, Mengele je 1956. godine sa sinom Rolfom boravio na skijanju u švajcarskim Alpima. Ta informacija poznata je od osamdesetih godina.
Zvanično, posle toga proveo je ostatak života u Južnoj Americi. Ali švajcarska istoričarka Regula Bohsler uvek se pitala je li se Mengele vratio ponovo – i to, ključno, posle 1959. godine, kada je za njim izdata međunarodna poternica.
Istražujući moguću ulogu Švajcarske kao tranzitne zemlje za odbegle naciste, Bohsler je otkrila da je austrijska obaveštajna služba juna 1961. godine upozorila Švajcarsku da Mengele putuje pod lažnim imenom i da se možda nalazi na švajcarskom tlu.
“Čini se da postoje dokazi da je Mengele planirao put u Evropu 1959. godine”, rekla je istoričarka za Bi-Bi-Si. “Zašto je gospođa Mengele iznajmila stan u Cirihu?”
Stan je bio u skromnom predgrađu, a Mengeleova porodica imala je dovoljno sredstava za nešto mnogo luksuznije. No, bio je u blizini međunarodnog aerodroma.
Bohsler je imala uvid u dosijee ciriške policije, koji su potvrdili da je 1961. nad tim stanom uspostavljen nadzor; policija je čak zabeležila da gospođa Mengele vozi svoj “folksvagen” u pratnji neidentifikovanog muškarca.
Ali – da li je to bio njen muž? Hapšenje traženog ratnog zločinca, kakav je Mengele bio, uključivalo bi švajcarsku saveznu policiju. Bohsler je 2019. podnela zahtev Švajcarskom saveznom arhivu za uvid u te dosijee. Zahtev je odbijen. Dosijei su zapečaćeni do 2071. radi nacionalne bezbednosti i zaštite šire porodice.
Bohsler nije bila ni prva ni poslednja koju su odbili. Godine 2025. kolega istoričar Žerar Vetštajn pokušao je ponovo. I on je odbijen. “Delovalo je apsurdno”, rekao je za Bi-Bi-Si. “Sve dok su zapečaćeni do 2071. godine, to hrani teorije zavere – svi govore: ‘sigurno nešto kriju’.”
Vetštajn je osporio tu odluku tužbom protiv švajcarskih vlasti – skupocen postupak za koji je potražio grupno finansiranje. “Prikupili smo 18.000 švajcarskih franaka (17.000 funti; 23.000 dolara) za svega nekoliko dana.”
I tada je Švajcarska federalna obaveštajna služba konačno promenila stav. U saopštenju izdatom ovog meseca, koje nagoveštava da potpuna transparentnost možda ipak neće doći tako skoro, stoji: “Podnosiocu žalbe biće omogućen pristup dosijeu, pod uslovima i zahtevima koji će tek biti utvrđeni.”
Šta piše u dosijeima
Nisu svi uvereni da će dosijei otkriti mnogo o samom Mengeleu.
Sača Zala, predsednik Švajcarskog društva za istoriju, apsolutno je “siguran da u njima nema ničeg relevantnog o Mengeleu”, ali smatra da bi moglo biti pomena stranih obaveštajnih službi ili stranih informatora.
Krajem pedesetih izraelski Mosad aktivno je tragao za odbeglim nacističkim ratnim zločincima, a Zala sumnja da su možda bili u kontaktu sa Švajcarcima. To bi davalo švajcarskim vlastima razlog da dosijee drže zapečaćenim, budući da se osetljive informacije u vezi sa stranim obaveštajnim službama uglavnom rediguju.
Ali je li prosti pomen Mosada u vezi s njegovim opštepoznatim progonom nacista pre 70 godina zaista tako osetljiv? “To pokazuje glupavost procesa ukidanja tajnosti bez istorijskog znanja”, smatra Zala. “Na taj način, administracija je hranila teorije zavere.”
Švajcarska osetljivost i stid zbog uloge u Drugom svetskom ratu
Drugi istoričari, poput Jakoba Tanera, kažu da tajnovitost oko dosijea više otkriva o Švajcarskoj nego što će oni ikada otkriti o Mengeleu. “To je sukob između nacionalne bezbednosti i istorijske transparentnosti, a prva u Švajcarskoj neretko pobedi.”
Taner je učestvovao u Beržijevoj komisiji devedesetih, koja je ispitivala odnose neutralne Švajcarske sa nacističkom Nemačkom – posebno ulogu švajcarskih banaka.
Odlično poznaje švajcarsku osetljivost i stid zbog uloge zemlje u Drugom svetskom ratu, kada su jevrejskim izbeglicama zatvarana vrata na granici, dok su švajcarske banke čuvale novac jevrejskih porodica koje su potom stradale u nacističkim koncentracionim logorima.
“To je problem za demokratsku državu što ti dosijei još nisu otvoreni”, tvrdi Taner.
Ipak, smatra da je verovatno da je Mengele 1961. bio u Švajcarskoj.
Traženi nacistički ratni zločinac Adolf Ajhman uhapšen je od strane Mosada u Argentini 1960. godine, a postoje dokazi da su drugi nacisti koji su pobegli u Južnu Ameriku smatrali da su i oni tamo nesigurni i da bi Evropa – gde su im prijatelji i rodbina ostali – mogla biti bezbednije utočište.
Taner napominje da je Valter Rauf, još jedan traženi nacistički ratni zločinac koji je pobegao u Čile, neko vreme boravio u Nemačkoj 1960.
Jedan istoričar sa Beržijeve komisije nakratko je 1999. imao uvid u neke od Mengeleovih dosijea i zaključio da je nemoguće potvrditi ili opovrgnuti njegovo prisustvo na švajcarskom tlu.
No, to je bilo svega nekoliko redova u izveštaju od 24 toma o čitavom ratu. Dosijei su ponovo zapečaćeni; istoričar je preminuo pre sedam godina.
“Plašim se da će izgledati kao Epstinovi dosijei”
U međuvremenu, datum otvaranja dosijea nije određen, a formulacija o “uslovima i zahtevima” iz saopštenja Federalne obaveštajne službe deluje zlovešto Vetštajnu. “Plašim se da ćemo dobiti dosije koji je više crn nego transparentan”, kaže on.
I Bohsler strahuje da će dosijei biti pretežno redigovani. “Uopšte ne verujem vlastima. Plašim se da će izgledati kao Epstinovi dosijei. Zašto su ti Mengeleovi dosijei tako dugo bili zapečaćeni?”
Mengele je decenijama predmet misterije, glasina i teorija zavere.
Nikada nije ni uhapšen, a kamoli osuđen za svoje strašne zločine. Kada je umro u Brazilu 1979. godine, sahranjen je pod lažnim imenom.
Ali glasine su se nastavile. Godine 1985. telo je ekshumirano, a 1992. DNK testiranje konačno je potvrdilo da je reč o njemu.
Zloglasni lekar iz Aušvica bio je mrtav.
Ali – da li je ikada bio u Švajcarskoj? Jesu li Švajcarci jednostavno propustili da ga uoče?
Jesu li zatvarali oči pred potencijalno neugodnim prisustvom, da bi izbegli neželjenu pažnju koju bi hapšenje privuklo? Ili je, kao i toliko toga vezanog za Mengelea, i to samo glasina?
“Možda nikada nećemo saznati pravu istinu”, kaže Vetštajn. “Nikada nećemo znati da li je bio ovde… ali možda možemo imati barem nešto jasniju sliku.”