21.3 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 994

Tri decenije Republike Srpske

0

Republika Srpska 9. januara nizom manifestacija obeležava jubilej – 30 godina postojanja u znak sećanja na taj dan 1992. godine, kada je na Palama proglašena Srpska Republika BiH. Uoči centralne proslave u Banjaluku su već pristigli gosti, a grad je okićen sa 1.000 zastava Republike Srpske.

U Banjaluci je u toku Sveta arhijerejska koju u hramu Hrista Spasitelja predvodi patrijarh srpski Porfirije. Liturgiji prisustvuju ipredsednica RS Željka CvijanoviĆ i srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik.

Republika Srpska obeležava 9. januar, u znak sećanja na taj dan 1992. godine, kada je na Palama proglašena Srpska Republika BiH.

Tokom političke krize 1991. godine, Srbi su stvorili posebnu skupštinu 24. oktobra pod nazivom “Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”.

Dana 21. novembra skupština je objavila da sve opštine, mesne zajednice i naseljena mesta gde je više od 50 odsto stanovnika glasalo da ostane u Jugoslaviji, postaju deo “srpskih autonomnih teritorija”.

Naredne godine 9. januara u Sarajevu ova skupština je proglasila “Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu”.

Ove godine obeležava se jubilej od tri decenije od nastanka Republike Srpske, a trodnevno obeležavanje Dana Srpske počelo je juče polaganjem venaca na Spomenik palim borcima VRS. Nastavljeno je uručivanjem odlikovanja onima koji su doprineli jačanju i afirmaciji RS.

“Danas smo ponosni na ovo što imamo, RS izgleda mnogo lepše, izgrađenije, mnogo je svesnija sebe i svog postojanja – i to su sve dobre emocije sa kojima želimo da je dodatno gradimo i da idemo u budućnost”, rekla je predsednica Republike Srpska Željka Cvijanović.

Uz čestitku građanima Srpske, srpski član predstavništva BiH, uputio je poruku i Sarajevu.

“BiH je velika nevolja i velika regresija. Bosna i Hercehovina nema nikakve ideje i vizije kako to nastaviti dalje i zato nema budućnosti. Nju je teško opisivati, a kamoli objašnjavati”, poručio je srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik.

A, iz Sarajeva i uoči Dana RS stigla su osporavanja – 2015. i ponovo 2019. Ustavni sud BiH proglasio ga je neustavnim, na šta podsećaju bošnjački političari. Bakir Izetbegović, uz to kritikuje Beograd, jer – kaže – šalje lošu poruku time što su zvaničnici Srbije prisutni na obeležavanju.

I iz ambasade SAD u BiH pozvali su političke lidere da postupe po odlukama Ustavnog suda.
Odgovor je stigao od Dodika, kog su američke institucije nedavno i sankcionisale.

“Mi se ne uplićemo u to koji je dan republike ili državnosti neke druge zemlje, ali oni ovde smatraju da imaju pravo na sve. To pravo polako isčezava, curi. Mi smo svesni naše pozicije i mi smo “republika koja će živeti i koja jedina ima smisla na prostoru BiH”, rekao je Dodik.

Prema programu za danas je planiran svečani defile u Banjaluci, dok će na platou ispred Palate Republike biti upriličen vatromet uz koncert Policijskog orkestra MUP-a Republike Srpske.

Veliki koncert povodom 30 godina postojanja Republike Srpske biće održan u Istočnom Sarajevu, a Dan Republike Srpske biće obeležen u Brčko distriktu u ponedeljak, 10. januara, kada će biti položeni venci na Spomenik srpskim braniocima Brčkog, dok će svečana akademija biti održana u 12.15 časova.

Galerija Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske obeležava Dan Republike izložbom “Vječiti Dučić”, u saradnji sa Muzejom Hercegovine i Narodnom bibliotekom iz Trebinja, čime je započela i svoje izlagačke aktivnosti za 2022. godinu. Izložba će biti otvorena do 20. decembra ove godine.

Danas je Sveti Stefan – vernici iznose slamu iz kuće, a zašto je ne treba baciti

0

Pravoslavni vernici danas obeležavaju Stevandan, jednu od slava koje se najviše praznuje u srpskom narodu.

Treći dan Božića posvećen je Svetom prvomučeniku Stefanu. Prvi je od sedmorice đakona koga su rukopoložili sveti apostoli, pa se naziva i arhiđakon.

Prvi je mučenik za veru hrišćansku, te je nazvan i Prvomučenik Stevan. Kao propovednik u Jerusalimu, kamenovan je do smrti.

Ovom svecu u našoj zemlji posvećeno je više od 40 hramova.

Mnoštvo je narodnih običaja i verovanja o Stevandanu (ili: Stefandanu, Stevanjdanu, Šćepandanu, kako se u različitim krajevima kaže).

Najvažniji posao je iznošenje božićne slame iz kuće. Ne baca se, već stavlja u raklje voćki, pčelinjak, vinograd, kokošarnik ili privredne zgrade. Veruje se da štiti voćnjake od grada.

U Vojvodini, božićna slama uklanja se još tokom noći, u prvim minutima Stevandana. Slamu uklanjaju žene, ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić.

Novakov saborac posramio ATP: Četiri dana ćute, baš ih briga

0

Vasek Pospišil, kanadski teniser i najbliži saradnik Novaka Đokovića iz organizacije PTPA, ukazao je na činjenicu koja zaista zabrinjava.

Četiri dana su prošla otkako je Novak zadržan na aerodromu Tulamarin u Melburnu, gde je posle višečasovnog razgovora sa pripadnicima Pograničnih snaga, prebačen u imigracioni pritvor u hotelu.

Novak je tamo dospeo pošto su Australijanci počeli da pregledaju dokumenta koja se tiču medicinskog izuzeća srpskog igrača i njegovog zahteva za vizu.

Ostalo je nedovoljno jasno kako su Australijanci primetili da nešto nije u redu tek kad je sleteo u Melburn, ali je još nejasnije kako se do sada Asocijacija teniskih profesionalaca, po ovom pitanju nije oglašavala.

Na to je ukazao Pospišil, koji je u više navrata, zajedno sa Đokovićem, a pod okriljem PTPA, ukazivao na manjkavosti ATP-a.

“Bez obzira na stav u vezi sa situacijom u Australiji sa Novakom i ostalim igračima, primetite samo koliko je ATP ‘tiha’. Ni jednostavno saopštenje posle četiri dana. Već su u više navrata pokazali da ne brinu za igrače, a sada pokazuju i potpuni izostanak liderstva kad se suočavaju sa pravim pitanjima”, napisao je Pospišil.

On je napomenuo i da je “tišina zaglušujuća”, a ne tiče se samo Đokovića, već i ostalih igrača koji su tražili medicinsko izuzeće, da bi doputovali u Melburn bez potvrde o vakcinaciji protiv koronavirusa.

Đoković je kao osnov za izuzeće naveo to što je preležao koronavirus posle 16. decembra. Podsećamo, Pospišil je sa Srbinom formirao PTPA posle turnira u Sinsinatiju 2020. godine i od tada je u više navrata bio u sučeljavanju sa ljudima iz ATP-a jer Asocijacija ima svoj Savet igrača.

Obavezna vakcinacija bi bila uvreda za ljudska prava i kanadske ideale ( VIDEO )

0

Od početka pandemije, kanadska povelja o pravima i slobodama prešla je put od omiljenog dokumenta do stanja ” o tome ćemo razmišljati kasnije”.
Vlade širom zemlje i na svim nivoima ignorisale su garancije iz povelje o slobodama, u korist mera za borbu protiv COVID-19. I većina Kanađana je pozdravila i prihvatila te mere.
Čini se da smo sada spremni to učiniti ponovo,  s Trudoovim liberalima koji traže da provincije prihvate obaveznu politiku vakcinacije, ne za neke specifične poslove ili aktivnosti, već za celokupnu populaciju.

” Lično vidim da će to doći “, rekao je u petak savezni ministar zdravlja Jean-Yves Duclos. “Ne sada. Mislim da još nismo stigli do te tačke.” Video pogledajte ovde.
Saveznoj vladi bi bilo teško nametnuti takav mandat, pa je Duclos rekao da savezna vlada želi da pokrajine i teritorije to učine.
“Ovo je razgovor za koji verujem da će pokrajine i teritorije, uz podršku savezne vlade, hteti da vode narednih sedmica i meseci”, rekao je.

U prevodu, želimo da provincije rade naš prljavi posao umesto nas. Želimo da pokrajine pogaze garancije povelju o slobodi savesti i veroispovesti i prava na život, slobodu i bezbednost ličnosti.

To bi učinila politika obavezne vakcinacije.

I ako sam sam trostruko vakcinisan i, ohrabrujem sve da se vakcinišu, ali ja ne želim da živim u zemlji u kojoj vlade mogu nametnuti bilo kakvu medicinsku intervenciju građanima kao uslov za život. Većina obaveznosti do sada je bila ograničena na određene poslove ili aktivnosti, činjenica koja bi im je verovatno pomogla da prežive izazov povelje o slobodama.
Ova ideja, iako ide dalje od toga što se kaže da doktor ili medicinska sestra koji leče ugrožene osobe moraju biti vakcinisani, nadilazi ograničavanje kretanja, nadilazi zahteve za vakcinaciju u školama, koji omogućavaju roditeljima da odustanu. Ovo bi bilo u suprotnosti sa onim u šta smo rekli da verujemo kao zemlja i ismevalo bi povelju u koju se Trudo i liberali uvijaju na svakom koraku.

Novčane kazne, a ne prisilna vakcinacija bi bile najverovatniji način da se to sprovede. To rade neke evropske zemlje. Grčka izriče kaznu na mesečnom nivou od oko 144 dolara za osobe starije od 60 godina koje nisu vakcinisane, dok Austrija predviđa kaznu u iznosu od 5.000 dolara za osobe starije od 50 godina bez vakcinacije.
Neke provincije već kažu ne.

” Zakonodavno telo Alberte uklonilo je obavezu obavezne vakcinacije iz zakona o javnom zdravlju prošle godine i neće ponovo razmatrati tu odluku, i tačka”, rekao je premijer Alberte Jason Kenney u petak.
Skot Mo iz Saskačevana je takođe odbacio tu ideju.

“Iako snažno podstičemo sve da se vakcinišu kako bi zaštitili sebe i druge od ozbiljne bolesti, u Saskatchewanu je ovo lični izbor, a ne izbor koji vam nameće vlada”, rekao je Moe.

U ovom trenutku, ni Doug Ford iz Ontarija ni Francois Legault iz Quebeca nisu komentarisali Duclosovu izjavu.

Ova ideja je u suprotnosti sa onim što je Trudo mnogo puta rekao pre samo nekoliko meseci kada je obećao vakcine za svakoga ko ih želi, ali je negirao da dolaze bilo kakve obaveznosti.

“Mi nismo zemlja koja će učiniti vakcinaciju obaveznom”, rekao je Trudo tokom nastupa na Brandon Gonez Showu u maju 2021., navodeći upravo ljude, koji bi mogli da prigovore iz zdravstvenih ili verskih razloga tokom tog intervjua.
To je, naravno, bilo pre nego što je njegova vlada sprovela anketu koja je pokazala da bi baš mogao dobiti prednost politizacijom ovog pitanja, kanališući bes vakcinisanih Kanađana protiv nevakcinisanih. To je ono što je radio na prošlim saveznim izborima i to je ono što njegova vlada radi još jednom.

Trudo pokušava upotrebiti ljutnju i emocije, a ne činjenice, nauku i podatke kako bi vodio svoj plan.
Istina je da je oko 90% svih odraslih osoba u Kanadi vakcinisano, a procenat je veći kod starijih starosnih grupa koje su najugroženije, a primanje vakcine među mlađim ljudima koji su manje rizične nastavlja rasti. Uključivanje ove drakonske mere poput obavezne vakcinacije za malu grupu ljudi bilo bi politički opasno i praktično teško.

Ako Kanađani veruju u povelju koje nam je navodno draga, svi bismo trebali odbaciti ovu ideju.

SERBIANNEWS/CANADA

Održana svečana akademija povodom Dana Republike Srpske

0

BANjALUKA – Svečana akademija povodom Dana Republike Srpske završena je večeras u Sportskom centru Borik u Banjaluci.

Prisutnima su se obratili predsednica RS Željka Cvijanović, srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik, predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić i patrijrh srpski Porfirije.

Ranije danas, Željka Cvijanović uručila je povodom Dana RS ordenje zaslužnim organizacijama i pojedincima koji su ličnim angažovanju doprineli jačanju i afirmaciji RS.

Među nagrađenima su predsednik Skupštine Srbije Ivica Dačić, koji je dobio orden RS na lenti za izuzetan doprinos jačanju saradnje Srbije i RS.

Iz isto razloga odlikovani su i direktor Bezbednosno-informativne agencije Srbije Bratislav Gašić i v.d. direktora Pošta Srbije Zoran Đorđević, koji su dobili Orden Njegoša 1. reda.

Ambasador Srbije u SAD Marko Đurić odlikovan je ordenom Njegoša 3. reda.

Polaganjem venaca na Spomenik palim borcima Vojske Republike Srpske u Banjaluci danas je počelo obeležavanje Dana Republike, 9. januar, i 30 godina postojanja RS.

Srpski poslanici proglasili su 9. januara 1992. godine Srpsku Republiku BiH, koja će kasnije dobiti naziv Republika Srpska.

Patrijarh: Da čuvamo identitet i slobodu i držimo se toga

Potreba da čuvamo svoj identitet i slobodu ima smisla ako se držimo tog principa, poručio je večeras patrijarh srpski Porfirije na Svečanoj akademije povodom Dana Republike Srpske u Banjaluci.

„Ovde sam sa vama i uvek ću biti za razumevanje onoga što vi smatrate da je važno za vas, za vaša neotuđiva prava. Siguran sam da to isto čine drugi narodi koji žive sa vama u Srpskoj i BiH u celini. Ali važno je da svi znamo da briga o svojim pravima nikada ne otima i ne ugrožava tuđa prava”, istakao je Porfirije.

On je podsetio na reči pokojnog patrijarha Pavla da, ako hoćemo da nas drugi čuju, moramo da imamo jake argumente.

„Da bismo se bolje razumeli međusobno nužno je da razgovaramo, a onda da to isto činimo sa drugima. Taj dijalog treba da bude bez teških reči koje povređuju, jer je na svim stranama mnogo onih koji su povređeni”, rekao je patrijarh.

Dodao je „da smo jedni drugima potrebni, da je mir među nama uslov bez kojeg ne možemo ni pojedničano, a kamoli zajedno”.

„Ne dopustimo da nas drugi, ma koliko dobronamerni bili, uteruju bezdušno u svoje modele i kalupe zajedničkog života i mira”, istakao je Porfirije.

Naveo je da je identitet Srba na prostoru današnje Republike Srpske i BiH hrišaćnski, pravoslavni identitet koji ima opređeljenje za jevanđeljski sistem vrednosti, koji se zasniva na bogoljublju i čovekoljublju.

Omikron je potpuno promenio pandemiju, vreme je da promenimo način na koji reagujemo na nju

0

Omikron je potpuno promenio ono što smo mislili da znamo o COVID-19, sa obzirom na to koliko se brzo razvija u telu, uzrokuje pojavu simptoma i inficira druge, što znači da alati koje moramo pokušati obuzdati više nisu tako efikasni.

Veoma zarazna varijanta se sada širi brzinom koja nije nalik bilo čemu što smo ikada ranije videli, potpuno nadmašujući naš kapacitet testiranja i zarazivši više Kanađana nego u bilo kojem drugom trenutku pandemije, a hospitalizacije dostižu rekordne visine.
„To je kao razlika između baštenskog i vatrogasnog creva“, rekao je Majkl Osterholm, epidemiolog i direktor centra za istraživanje i politiku zaraznih bolesti na Univerzitetu u Minesoti.
“Koliko god Delta bila loša, ona je više licila na baštensko crevo. Ovo je vatrogasno crevo u smislu prenosa.”
Omicron je fundamentalno promenio virus na gotovo svim nivoima,od brzine kojom se širi, preko vremena potrebnog za zarazu, do ozbiljnosti simptoma koje uzrokuje.

Omicron je možda manje ozbiljan od Delte, kaže SZO, ali nemojte ga zvati ‘blag’
“Hvala Bogu da smo tu gde jesmo”,  kaze pokrajinska zdravstvena službenica iz BC-a dr. Bonnie Henry u telefonskom intervjuu. “Da je ovo bio početni virus koji se probio pre nego što smo vakcinisali ljude, posebno starije ljude, mislim da bi to bila kuga.”
Henry je rekla da je jedan od najvećih izazova s ​​Omikronom taj, što je period inkubacije postao mnogo kraći, što znači da je bilo potrebno pet do sedam dana da se simptomi pojave kod prethodnih varijanti, sada je potrebno samo dva ili tri dana da se ljudi razbole.

“To dovodi do brzog eksplozivnog izbijanja bolesti koje je relativno manje ozbiljno, ali kada imate toliki broj zaraženih, i dalje ćete imati pritisak na zdravstveni sistem”, rekla je ona.

“Ne radi se o tome da se ovo zaustavi, ne možemo zaustaviti Omicron… ali ono što možemo učiniti je da ga usporimo i pokušamo držati podalje od onih koji su najugroženiji i pokušati ublažiti uticaj na bolnice.”

Hoće li stroge mere javnog zdravlja delovati protiv Omikrona?
Kanada reaguje na razorni porast izazvan Omikronom ponovnim uvođenjem strogih mera javnog zdravlja, od policijskog časa do zatvaranja barova, restorana i teretana, pa čak i odgađanja povratka u škole.
Ali Osterholm, koji je takođe član savetodavnog odbora američkog predsednika Dzoa Bajdena za COVID-19, ove sedmice je koautor u časopisu JAMA u kojem se tvrdi da nije moguće eliminisati Omicron, rekavši da moramo potpuno preispitati naš odgovor javnog zdravlja na to.
“Nećemo se tu zadržati. Tu reč ne bi trebalo koristiti”, rekao je. “Ali sigurno možemo učiniti mnogo da to usporimo.”
Omicron nas je vratio “na izravnavanje krivulje”, rekao je Bill Hanage, epidemiolog sa Harvarda.

“Većina ljudi misli da mere  mogu samo odgoditi, ali ne i zaustaviti, Omicron. Ovo je i dalje vredno raditi jer možete podstaći ugroženije ljude”, rekao je.

“Možda postoje neke intervencije koje su posebno efikasne, kao što je zatvaranje velikih okupljanja, restorana i slično na određeni period kada su bolnice pod najvećim pritiskom.”
Ali dr. Amesh Adalja, infektolog i viši naučnik u Centru za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins u Baltimoru, postavlja pitanje da li će stroge mere javnog zdravlja imati približno isti nivo uticaja na Omicron.
“Nisu imali smisla na početku pandemije, a meni nemaju smisla ni ovako kasno u pandemiji, zbog svih negativnih kaskadnih uticaja koje imaju i činjenice da su veoma grubi”, rekao je.
“Ne znam kako možete tretirati vakcinisane i nevakcinisane na isti način s ovakvim politikama kada ih virus ne tretira isto.”
Iako COVID-19 postaje manje ozbiljan respiratorni virus za vakcinisane, rekao je Adalja, on je i dalje velika pretnja za nevakcinisane koji i dalje imaju mnogo veći rizik od teških bolesti.
Steven Hoffman, direktor laboratorije za globalnu strategiju i profesor globalnog zdravstvenog prava na Univerzitetu York u Torontu, veruje da bi uticaj na bolnice u narednim sedmicama mogao biti razoran ako mere javnog zdravlja ne uspore širenje Omikrona.
“Ono što me stvarno brine je, šta ako nekoga udari auto tokom meseca januara kada su sve jedinice intenzivne nege popunjene pacijentima sa COVID-19?” on je rekao.
“Kada vam ponestane kreveta na intenzivnoj nezi i kada doktori i drugi zdravstveni radnici moraju da počnu donositi odluke o tome ko će dobiti krevet, a ko ne, celi sistem puci.”
Osterholm veruje, iako će se mnogo više ljudi zaraziti Omikronom u narednim sedmicama, stroge mere javnog zdravlja i povećana vakcinacija će uticati na njegovu sposobnost širenja i dovesti do hospitalizacija.

“Osim što pomažemo da se spasi trenutno opterećenje zdravstvenog sistema, možemo i učiniti da se vakciniše više ljudi – posebno sa trećom dozom”, rekao je. Razlog zašto se stroge mjere javnog zdravlja vraćaju širom sveta je taj što je pokušaj širenja ogromnog broja slučajeva Omikrona u datom trenutku važan korak u pokušaju izbegavanja preopterećenja zdravstvenog sistema, rekao je Osterholm.

“Ako se 1.000 ljudi zarazi i dođe u bolnicu danas ili, ako se 1.000 ljudi zarazi i dođe u bolnicu u narednih 10 do 15 sedmica može napraviti veliku razliku u svetu”, rekao je.

Hoće li Omicron produžiti pandemiju?
Dakle, ako Omicron nije moguće eliminisati i već se širi poput šumskog požara, preteći da preplavi naš zdravstveni sistem, šta to znači za kraj pandemije? A kako će se odvijati narednih nekoliko sedmica i meseci?
“U Severnoj Americi, mislim da ćemo verovatno još imati dve do četiri sedmice velike aktivnosti, a onda mislim da će početi znatno opadati”, rekao je Osterholm. “Ali sledećih nekoliko sedmica bi trebalo da budu veoma izazovni.”
Raywat Deonandan, globalni zdravstveni epidemiolog i vanredni profesor na Univerzitetu Ottawa, očekuje da će se nivoi COVID-19 nastaviti dramatično povećavati pre nego što dosegnu vrhunac u narednim sedmicama.
“Brzi visoki uspon će biti praćen brzim padom. To smo videli u Južnoj Africi. Dakle, iako će ovo biti visoki vrh, verujem da će to biti kratak talas,” rekao je on.

„Da li to znači da ne treba da radimo ništa? Ne, naravno, ne. Ono što moramo da uradimo, naravno, je da usporimo prenos, a.) da očuvamo zdravstveni sistem i b.) da zaštitimo nevakcinisane i da im damo vremena da se vakcinišu.”

SERBIANNEWS/CANADA

Milomir Glavičić “Božić Bata” iz Kanade eksluzivno za BLIC: “I ove godine sam poslao 150.000 evra mojima u selu, NE DAM DA NEMAJU ZA BOŽIĆ!”

0

Ovog Božića, na trpezi velikog broja meštana sela Kovači kod Kraljeva, će se naći ića, pića i tradicionalne pečenice, jer ni ove godine, “Božić Bata” nije zaboravio na svoje, tamo preko okeana, zelenih polja, gora i livada.Milomir Glavičić, starina bistrog i britkog uma, iako u 97. godini života, ni ovaj Božić nije pustio da se njegovi sunarodnici u malom mestu kraj Kraljeva pitaju kako će se snaći za Badnje veče i Božić. Kako je rekao u eksluzivnoj ispovesti za “Blic”, još pre par nedelja, “išao je od vrata do vrata” znanih i neznanih, darivajući im 150.000 evra, da im se nađe za troškove, na osmeh i zdravlje, jer, ne želi i ne da da nemaju da se počaste na taj dan.

Put od siromašnog siročeta koji je bio više gladan nego sit, do uspešnog biznismena u Kanadi, bio je trnovit, težak i prepun odricanja. Nažalost, i onoga što mu najviše nedostaje, rodnih polja, livada, reka i planina u okolini Kraljeva, gde je kao siromašni pastir činio prve korake.

Veliki srpski donator rođen je 1924. u zaseoku Pope u selu Kovači. Odrastao je kao seosko siroče. Da bi preživeo, kao dečak je dobrostojećim meštanima u selu služio za sitno nadničarenje, podsmeh i batinanje. Ponekad je morao da odlazi na ruševine seoske crkve gde su meštani ostavljali novčane priloge. On ih je kradom uzimao i tako sebi i sestrama obezbeđivao hranu. Još tada se zarekao da će jednog dana novac vratiti i odužiti se dobrim ljudima.

Danas, sa osmehom u glasu pripoveda o gorčini koju je iskusio na putu od gladnog pastirčeta do uspešnog biznismena, koji “šakom i kapom” pomaže svima kojima je pomoć potrebna.- Seljak, znaš kako je na selu. Radilo se puno. Bio sam bez roditelja, radilo se dan i noć, kod imućnih gazda. Kad sam se umorio, otišao sam u Beograd da izučim neki zanat. Tu me je dočekao i Drugi svetski. Vratio se nazad, ostao tu neko izvesno vreme, odslužio vojsku, a onda sam rešio da odem iz zemlje. Prvo za Grčku, odatle za Italiju i igrom sudbine, došao do Kanade. Tu sam odlučio da zasučem rukave, da stvorim nešto sa ove dve šake i poštenim radom. Uspeo sam da stvorim nešto za sebe, za svoju familiju, a uspeo sam i da pomognem moj narod, moju rodbinu, moje ljude u Srbiji, to mi je bila želja i to sam postigao – kaže on na početku razgovora za “Blic”.

Doći do Milomira, bilo je teško. Mobilni telefon ne koristi. Jedina veza, nit koja nas je povezala sa njim, bila je crkva, odnosno, sveštenik Milorad Delić, koji službuje u crkvi Svetog Đorđa u Nijagari. On nam je i otkrio kako Milomir nema mira ni u penziji, već čim se ukaže prilika i lepo vreme, odlazi u baštu da se bavi svojim biljkama.

-Došao sam do 97 godina, još klecam, radim ponešto, pišem, dani prolaze. Najmilije mi je što sam uspeo da pomognem nekome, uživam u tome, to mi je uživancija. Takav ti je moj život koji sam pretočio u knjigu, spevao sam jednu pesmicu da narod čuje što hoću da kažem. “Siroma sam bio, pa sam se malo obogatio, sve što imado, svom narodu dado i ja opet vesel siroma ostado” tako ta pesma ide. Zadovoljan sam što sam uspeo, milo mi je što pomažem. Volim da činim dobro, to mi je bila i volja i nada.- kaže nam on kroz smeh.

Prvih godinu dana po dolasku u Kanadu, radio je u jednom selu, da oduži troškove koje je imao za put. Nakon toga, život ga je vodio do rudnika, odakle je ušao u svet ugostiteljstva i tržišta nekretnina, kako će se kasnije ispostaviti, “zlatnu žilu” njegovog uspeha koja mu je obezbedila mirnu starost.

No, i pored svega što ima danas, nije Milomir zaboravio kako glad boli, i kako je spavati sa praznim stomakom. Nije zaboravio ni “pozamicu” sa oltara temelja hrama u rodnom mestu, ali ni jednog čoveka, koga je posle tri dana gladovanja, upoznao u povratku iz Beograda u Kraljevo kao dečak. Kako nam je rekao, upravo taj stranac je zaslužan što je danas takav kakav jeste.

– Čovek kad je gladan, to nikad ne zaboravlja. Ima jedna priča iz doba rata, vraćao sam se iz Beograda put Kraljeva. I sad, sedne pored mene neki gospodin, dasa, a ja tako, u ćoškiću nekom sedim. Umeren, ne priča mnogo. Uzme ti on tad tašnu, otvori je, pa izvadi parče hleba, jedno jaje. Uze ti on to parče hleba, prine ga ustima, kad odjednom, izvadi ga iz usta i zapita me “Da li si gladan?”. A ja tri dana nisam jeo. Uprljan, šegrt, sav prljav i razmazan. Dao mi je tad parče hleba i jedno jaje, pa veli “Na ovo, prevari glad”. Nekako mi je ta njegova dobra duša ostala urezana u sećanju. Pomislio sam odmah kako bih voleo da sam takav, da sam ja taj čovek jednog dana, da ja podelim ljudima hranu i da im pomognem. Da sam ga ikada ponovo sreo, dao bih mu pola onoga što sam zaradio. Odatle je sve poteklo, a i po prirodi sam bio takav, radan i uvek željan da pomognem – kaže nam Milomir, pola sa srećom, pola sa setom u glasu, dodajući kako čovek u životu, kroz naporan i pošten rad, može da postigne i ostvari sve.Gladni dečkić iz Kovača, postao je uspešan biznismen u Najagara Folsu. Na radost meštana rodnog sela, Kraljevčana, ali i svih onih koji su mu se obratili za pomoć, do sada je dao preko 10.000.000 kanadskih dolara. Duplo više za poreze u Kanadi, al kako kaže, ne žali.

– Mislim da sam do sada, sve zajedno, darivao preko 10 miliona kanadskih dolara. Na eodbnu, gladne, bolesne, na škole, bolnice, mostove, ambulante, puteve, škole, domove, od srca sam sve davao. I dajem još. Mislim da je narod imao koristi od toga. Eto, građani sad idu preko mosta na Ibru, kupovao sam i aparate za bolnice… Nažalost, nisam uspeo to da obiđem lično, video sam na slikama i snimcima. Znate, kao mladom mi je bio cilj da stvorim. Radio sam dan i noć, mukotrpno, nisam išao na more, na odmore. Bio sam ambiciozan, stvari ne padaju sa drveta. Srbiji sam poslao preko 10 miliona, a u Kanadi sam ostavio oko 20 milona u porezu. Život je išao, ja sam napredovao, al eto, nikada nisam bio u Srbiji od kad sam otišao- veli on sa dozom tuge u glasu.

Njegovu dobrotu, Bog je nagradio velikom porodicom, harmonijom, zdravljem i britkim umom, koji ga i danas, u 97. godini života, izuzetno služi. Kako kaže, za novac koji donira Srbiji i Srbima, u kući imaju razumevanja, jer znaju za njegovu golgotu u mladosti.

– Imam ženu, ćerku, sina, sin mi je podario i unuke. Svaki čovek je dužan da uradi nešto za svoju zemlju i narod i oni razumeju moju potrebu da pomažem. Što ja kažem, tako je. Oni znaju odakle sam ja došao – kaže nam on.

Ove godine, opet je u svoje rodno mesto poslao novčanu pomoć. Kako veli, da se nađe za najosnovnije, da je osmeha i zdravlja. Najradosniji dan, slavi u svom domu tradicionalno, baš kao i svetog Nikolu, krsnu slavu.

– Poslao sam pre mesec i po dana, nekih 150.000 evra da se podeli, poznatima i nepoznatima, mojima dole. Hteo sam da to uradim pre zime, da spreme Božić na vreme, nadam se da je bilo i za prase. Ovde obeležavam sve praznike, moja slava je Sveti NIkola. Igrom sudbine, 22. maja 1947. godine, prešao sam preko Prespanskog jezera. Put je bio opasan i hvala Bogu, došao sam do Kanade. Posle sam saznao da je tog dana bio letnji Sveti Nikola. A, Sveti Nikola je moja krsna slava, koju obeležavam i ovde, uz sve naše praznike – kaže nam on.

Do stotog rođendana, ima još tri godine, ali vedar duh i želja za radom ne posustaju unutar njegovog bića. Kako nam je rekao, radiće dok može, do samog kraja života, onoliko, da mu nije dosadno, bilo da se radi o bašti ili pisanju.

– Eto, imam 97 godina, al inače, ne odmaram toliko. Leti se bavim baštom, priznajem nisam aktivan kao ranije, ali se bavim drugim stvarima. Pišem, napisao sam jednu knjigu, započeo drugu i tako dani prolaze. Želim da kažem još samo ovo: Svim mojima dole, znanim, neznanim i svima u Srbiji, želim Srećan Božić. Da ste živi i zdravi, da uspemo, da se dignemo na noge, svako zlo smo poedili i uvek smo se uzdigli, pa ćemo i ovo što nas je snašlo- rekao je on na kraju razgovora za “Blic”.

Mir Božiji-Hristos se rodi!

0

Mir Božiji-Hristos se rodi!

Redakcija Srpskog Poslovnog Imenika, svima koji slave Božić, čestita praznik rođenja Gospoda Isusa Hrista!

Anker novi 4K laserski projektor čini vaš kućni bioskop potpuno prenosivim

1

Projektori su oduvek bili poželjniji način da se kod kuće dobije istinski bioskop na velikom ekranu, ali njihova veličina i visoke cene uvek su ih činili rešenjima za fanatike kućnog bioskopa. Mnogo toga se promenilo u poslednjih nekoliko godina, i dok Ankerov novi Nebula Cosmos Laser 4K projektor nije jeftin, to je bez sumnje najlakši način da postavite privatni bioskop bilo gde unutar ili izvan vašeg doma.

Za 2022. godinu, Anker uvodi ono što bi moglo biti ultimativno rešenje za prenosni kućni bioskop: novi Nebula Cosmos Laser 4K projektor. Cosmos koristi ALPD 3.0 lasersku tehnologiju za proizvodnju slike sa 4K rezolucijom i 2.400 ANSI lumena osvetljenosti.

Naučnik sa Oksforda: Ne možemo da vakcinišemo planetu svakih šest meseci

0

Vodeći stručnjak koji je pomogao u stvaranju vakcine Oksford-AstraZeneka protiv kovida-19 rekao je da nije izvodljivo svima u svetu dati dopunske vakcine više puta godišnje.

„Ne možemo da vakcinišemo planetu svakih četiri do šest meseci. To nije održivo niti pristupačno“, rekao je profesor Endrju Polard, direktor Oksfordske grupe za vakcinu i šef britanskog komiteta za vakcinaciju i imunizaciju, u intervjuu za „Daily Telegraph“.

Polard je takođe naglasio „potrebu ciljanja na ugrožene ubuduće“, umesto da se daje doze svima koji imaju 12 i više godina, prenosi CNN.

Potrebno je više podataka da bi se utvrdilo „da li će, kada i koliko često onima koji pripadaju ranjivoj grupi biti potrebne dodatne doze“, rekao je on.

Polard je takođe rekao da misli da su potrebni dodatni dokazi pre nego što se ponudi četvrta doza vakcine protiv kovid-19 ljudima u Velikoj Britaniji, koja trenutno daje treću vakcinu zdravim ljudima starijim od 18 godina i osobama koje pripadaju rizičnim grupama od 16 i više godina.

U odvojenom intervjuu za “Sky News”, Polard je naveo očiglednu neravnomernost uvođenja vakcina širom sveta.

“Jednostavno nije, iz globalne perspektive, pristupačno i održivo davati četvrtu dozu svima na planeti svakih šest meseci”, rekao je Polard.

„I zapamtite da je danas manje od 10 odsto ljudi u zemljama sa niskim prihodima čak i dobilo prvu dozu, tako da čitava ideja o redovnim četvrtim dozama na globalnom nivou jednostavno nije razumna.

Izrael je već počeo sa uvođenjem četvrte doze vakcine, nudeći je svim medicinskim radnicima i osobama starijim od 60 godina od ponedeljka.

Krajem decembra, nemački ministar zdravlja Karl Lauterbah rekao je javnom servisu ZDF da će Nemcima “biti potrebna četvrta doza vakcinacine protiv kovida-19”.

“Najgore je iza nas. Svet samo treba da preživi zimu”, rekao je Polard u intervjuu i dodao da “u jednom trenutku društvo mora da se otvori”, ali i da će tada doći do porasta infekcija, zbog čega zima verovatno nije najbolje vreme za tako nešto.

On je zaključio izdavanjem oštrog upozorenja o opasnim posledicama dezinformacija o vakcini, ističući da čak i “nenamerni” komentari političara mogu da izazovu haos.

“Recimo samo da su komentari u kontinentalnoj Evropi uticali na ljude u Africi”, rekao je on.

U međuvremenu, u SAD je prerano da se razgovara o potencijalnoj četvrtoj dozi vakcine protiv koronavirusa za većinu ljudi, rekao je  krajem prošle godine dr Entoni Fauči, direktor Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti.

“Mislim da je prerano govoriti o četvrtoj dozi“, rekao je Fauči.

Jedna od stvari koje ćemo veoma pažljivo pratiti je kakva je trajnost zaštite nakon treće doze mRNA vakcine poput Moderne i Fajzer/Bajonteka”, rekao je Fauči.

“Ako je zaštita mnogo trajnija od grupe sa dve doze, bez pojačanja, onda možemo proći značajan vremenski period bez potrebe za četvrtom dozom”, rekao je Fauči.