14.5 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 436

Severna Koreja se otvara za turiste: Za početak je dozvoljen odlazak u jedan grad

0
white and red tower near body of water during daytime

Severna Koreja, Kim Džong Un

Severna Koreja će krajem ove godine ponovo biti otvorena za turiste, skoro pet godina nakon što je potpuno zatvorila granice zbog pandemije kovida, objavile su dve turističke kompanije koje posluju sa tom zemljom.

Korio Turs, sa sedištem u Pekingu, i KTG Turs, sa sedištem u Šenjangu, danas su u odvojenim saopštenjima naveli da će turističkim grupama biti dozvoljeno da posete planinski grad Samdžijon, rodno mesto bivšeg severnokorejskog lidera Kim Džong Ila, prenosi CNN.

„Dobili smo potvrdu od našeg lokalnog partnera da će turizam u Samdžijonu, a verovatno i u ostatku zemlje, zvanično biti nastavljen u decembru ove godine, naveli su iz Korio Tursa, dodajući da će itinerar i dalji detalji biti poznati „u narednim danima i nedeljama“, stoji u tekstu.

Samdžijom – kolevka korejskog naroda

U zasebnoj objavi na Fejsbuku, KTG Turs je, takođe, saopštio da će tačni datumi odlaska turista biti potvrđeni. Za sada se pominje samo Samdžijon, ali mislimo da će se otvoriti i Pjongjang i druga mesta, naveli su.

Samdžijon se nalazi na kineskoj granici i blizu je najvišeg vrha na Korejskom poluostrvu, planine Paektu, aktivnog vulkana od najveće važnosti i istorijskog značaja za Severne i Južne Korejce, jer se smatra kolevkom korejskog naroda.

Taj grad je bio popularna destinacija kineskih turista, koji su dolazili autobusima pre kovida i turizam je Severnoj Koreji obezbeđivao prihod, uprkos međunarodnim sankcijama zbog ilegalnih nuklearnih i balističkih raketnih programa Pjongjanga.

Severnokorejski lider Kim Džong Un lično je izvršio inspekciju gradilišta u Samdžijonu u julu, javili su državni mediji.

Pavića više nema, ali zauvek će živeti Giga, Šurda, Prle, Tihi, Malina, Aranđel, Riska…

0
a black and white photo of a camera

PAvić

Scenarista Siniša Pavić preminuo je u 92. godini u svom domu u Vlasotincu. Pavić je bio najplodotvorniji TV autor u bivšoj Jugoslaviji. Pisao je scenarija za neke od najpoznatijih domaćih serija.

„Pozorišta u kući“, „Otpisanih“, „Vrućeg vetra“… Scenarista je i filmova „Tesna koža“ i „Laf u srcu“.

„Boljim životom“, krajem 80-ih, počinje i era Pavićevih celovečernjih serija, sa više desetina epizoda, emitovanih po nekoliko godina, u čijem centru zbivanja je najčešće jedna porodica: „Srećni ljudi“, „Porodično blago“, „Stižu dolari“, „Bela lađa“…

Poslednja serija koju je snimio – „Junaci našeg doba“ – premijerno je emitovana od 2019. do 2021. godine.

Ponosan na svoje likove

Pavić nikada nije krio koliko je ponosan na svaki scenario koji je napisao, ali i na glumce koji su vrhunski izneli svoje uloge.

U jednoj životnoj ispovesti za Kurir Pavić se osvrnuo na svoje uspehe, karijere glumaca i tom prilikom istakao da će čuveni likovi iz popularnih serija živeti i nakon njegove smrti.

– Od preko stotinu glumaca koji su igrali u mojim tekstovima samo sam sa nekima imao bliži, prijateljski odnos. I baš oni, meni najbliži, otišli su iznenada i u punoj snazi: Radmila Savićević, Danilo Lazović i Milenko Zablaćanski. Bili su prebogati vrlinama i kao glumci i kao ljudi. Bili su nekonvencionalni, ličnosti od formata, potpuno izvan onoga što tako ruži našu kulturnu scenu – rekao je Pavić i dodao:

Serije postale deo kolektivnog sećanja

– Gotovo sve moje serije ušle su u kolektivno pamćenje gledalaca. I to ne samo jedne generacije. Kao da je taj izmaštani svet stvarno postojao. Mi smo ga stvorili. Ne ja sam. Stvorili smo ga svi zajedno. Pre nas to nije postojalo. Možda će ostati da postoji posle nas. Kad nas više ne bude, živeće Ema Popadić i njen Giga, Šurda i Vesna, Neša i Peša, Tintoreto i Malina, Aranđel i Riska… I deda Trajko sa svojim zakopanim blagom.

Pavić je tada govorio i o pisanju za televiziju, te je pričao da je njegova supruga Ljiljana najzaslužnija za to.

– Ljiljana je najzaslužnija ili najviše kriva, što sam počeo da pišem za televiziju. Mislio sam da ću pisati isključivo knjige. Da li je trebalo raditi za televiziju ili ne, da li sam pogrešio? Da sam pisao knjige, ne bih napisao ovoliko. Da li bi od toga nešto ostalo, veliko je pitanje. Mislim da je televizija u meni našla svog pisca, da sam ja našao svoj medij, da smo se mi srećno našli, da to nije bio neki brak iz ljubavi, ali je ispao dobro. Deca su nam ispala dobro. A to je ipak najvažnije – govorio je on svojevremeno za „Kurir“.

Da se ne zaboravi Milunka Savić

0
a group of men sitting next to each other in a trench

Mi­lun­ka Sa­vić iz se­la kod Jo­ša­nič­ke Ba­nje ro­đe­na je 1892. go­di­ne. Kad je ok­to­bra 1912. ob­ja­vlje­na mo­bi­li­za­ci­ja, od­lu­či­la je da ob­u­če uni­for­mu svog bo­le­šlji­vog bra­ta i pri­ja­vi se re­grut­noj ko­mi­si­ji u Be­o­gra­du pod ime­nom Mi­lun Sa­vić. Ta­ko pre­o­bu­če­na bo­ri­la se u bal­kan­skim ra­to­vi­ma 1912. i 1913. Ka­da je u Bre­gal­nič­koj bi­ci ra­nje­na, bol­nič­ko oso­blje je ot­kri­lo pre­va­ru. Upr­kos sve­mu, Mi­lun­ka se kao hra­bar bo­rac is­ta­kla i do­bi­la pr­vu me­da­lju za hra­brost, a na kra­ju Dru­gog bal­kan­skog ra­ta do­bi­ja i čin ka­pla­ra.

Ubr­zo je po­čeo i Pr­vi svet­ski rat i Mi­lun­ka se od­mah pri­ja­vi­la kao do­bro­vo­ljac. Pred­la­ga­li su joj da se pri­ja­vi kao bol­ni­čar­ka, što je ener­gič­no od­bi­la zah­te­va­ju­ći da se bo­ri sa voj­skom u pr­vim bor­be­nim re­do­vi­ma. Kad su ko­man­dan­ti to od­bi­li, išla je da se ža­li voj­vo­di Put­ni­ku, a na kra­ju i sa­mom re­gen­tu Alek­san­dru Ka­ra­đor­đe­vi­ću, ko­ji ju je po­slao u ču­ve­ni „Gvo­zde­ni puk”.

Is­ta­kla se kao iz­vr­stan bom­baš u Ko­lu­bar­skoj bi­ci i za pri­ka­za­no he­roj­stvo do­bi­la Ka­ra­đor­đe­vu zve­zdu s ma­če­vi­ma. U je­sen 1915. te­ško je ra­nje­na u gla­vu u bor­ba­ma u Ma­ke­do­ni­ji i ta­ko po­vre­đe­nu nje­ni sa­bor­ci su je pre­ne­li do Kr­fa, oda­kle je po­sla­ta na le­če­nje i opo­ra­vak u Bi­zer­tu. Br­zo se vra­ća, di­rekt­no na So­lun­ski fr­ont i već kra­jem 1916. uče­stvu­je u te­škim bit­ka­ma.

Sa „Gvo­zde­nim pu­kom” is­ta­kla se u bi­ci na Kaj­mak­ča­la­nu, gde je na Cr­noj re­ci za­ro­bi­la 23 bu­gar­ska voj­ni­ka. I tom pri­li­kom je lak­še ra­nje­na.

Po­lo­vi­nom 1918. Vr­hov­na ko­man­da sa­ve­znič­kih armi­ja na­re­di­la je da se po­hva­la ju­na­štvu srp­skog na­red­ni­ka Mi­lun­ke Sa­vić pr­o­či­ta pred stro­jem u sta­vu „mir­no” svim je­di­ni­ca­ma An­tan­te. Ta­kva po­čast ni­je uka­za­na ni­jed­nom ofi­ci­ru ni ge­ne­ra­lu. Mi­lun­ka Sa­vić je je­di­na že­na do­bit­nik fran­cu­skog orde­na Rat­ni krst sa zlat­nom pal­mom. Od­li­ko­va­nje joj je uru­čio lič­no ko­man­dant So­lun­skog fr­on­ta, ge­ne­ral Fran­še d’Epe­re.

Mi­lun­ka Sa­vić, na­ša srp­ska he­ro­i­na, je že­na s naj­vi­še voj­nih od­li­ko­va­nja u isto­ri­ji. Iz­me­đu dva svet­ska ra­ta po­što­va­li su je ši­rom Evro­pe. Po­zi­va­li su je na pr­o­sla­ve ju­bi­le­ja, obi­la­ske ra­ti­šta, po­la­ga­nje cve­ća na gr­o­bo­ve pa­lih rat­ni­ka. Na te su­sre­te s rat­nim dru­go­vi­ma od­la­zi­la je uvek u šu­ma­dij­skoj na­rod­noj no­šnji a na nje­nim gru­di­ma bli­stao je niz naj­vi­ših od­li­ko­va­nja.

Ko­li­ko su stra­ni voj­ni­ci i ge­ne­ra­li bi­li odu­še­vlje­ni nje­nim pod­vi­zi­ma i he­roj­stvom, go­vo­ri i či­nje­ni­ca da su Mi­lun­ki po­sle Pr­vog svet­skog ra­ta nu­đe­ni fran­cu­sko dr­ža­vljan­stvo i pen­zi­ja, a u me­đu­vre­me­nu je čak dva pu­ta do­bi­la i orden Le­gi­je ča­sti. Pr­o­zva­li su je čak i Srp­skom Jo­van­kom Orle­an­kom. Ipak, Mi­lun­ka se ni­je dvo­u­mi­la i od­lu­či­la je da se vra­ti u Sr­bi­ju.

Po za­vr­šet­ku ra­ta i stva­ra­nju Kra­lje­vi­ne Ju­go­sla­vi­je do­bi­ja po­sao u Mo­sta­ru, u voj­noj slu­žbi, gde upo­zna­je Velj­ka Gli­go­ri­je­vi­ća za ko­ga se uda­je. Već 1920. Mi­lun­ka kao voj­ni ve­te­ran do­bi­ja od dr­ža­ve osam ju­ta­ra ze­mlje u Ste­pa­no­vi­će­vu kraj No­vog Sa­da, sa su­pru­gom je sa­zi­da­la ku­ću, a 1924. do­bi­li su i kćer­ku Mi­le­nu. Su­prug Velj­ko, ko­ji je ra­dio u po­šti, do­bi­ja pre­me­štaj za Ba­nja­lu­ku i nji­hov brak se ras­pa­da.

Ostav­ši sa­ma s če­tvo­ro de­ce, u po­tra­zi za bo­ljim ži­vo­tom od­la­zi za Be­o­grad, gde je me­se­ci­ma po­ku­ša­va­la da na­đe po­sao. Us­pe­la je, za­hva­lju­ju­ći ini­ci­ja­ti­vi sa­bo­ra­ca, da se 1929. go­di­ne za­po­sli u ban­ci kao či­sta­či­ca. Hra­bro je, kao sa­mo­hra­na maj­ka, us­pe­la da sa­gra­di ku­ću na Vo­ždov­cu, či­ste­ći i u ne­ko­li­ko obli­žnjih ka­fa­na, a no­ću je ši­la voj­ne uni­for­me. No­vac joj je bio neo­p­ho­dan jer je, osim svo­je de­ce, po­ma­ga­la da se od­ško­lu­je i oko tri­de­se­to­ro de­ce iz nje­nog kra­ja. Po­ziv rat­ni­ka za­me­ni­la je bri­gom za mla­de ne ža­le­ći se­be. Skrom­na i do­sto­jan­stve­na, hra­bro se bez iči­je po­mo­ći bo­ri­la i uspe­va­la da za­ra­di do­volj­no za sve.

Do­šla je sta­rost, de­ca su oti­šla, a s osta­re­lom i obo­le­lom Mi­lun­kom, osta­la je da ži­vi sa­mo usvo­je­na ćer­ka Zor­ka. No­ve ko­mu­ni­stič­ke vla­sti 1945. go­di­ne Mi­lun­ki do­de­lju­ju pen­zi­ju.

Ne­prav­du pre­ma ovoj že­ni ko­li­ko-to­li­ko je is­pra­vio gra­do­na­čel­nik Bran­ko Pe­šić, ko­ji joj je na Vo­ždov­cu do­de­lio jed­no­so­ban stan na če­tvr­tom spra­tu u zgra­di bez lif­ta. Na­ža­lost, u nje­mu ni­je du­go uži­va­la, već sle­de­će 1973. go­di­ne je umr­la, a nje­ni zem­ni osta­ci tek 2013. go­di­ne pre­ba­če­ni su u Ale­ju ve­li­ka­na.

Da­nas, na­ža­lost, ima lju­di ko­ji ne zna­ju za nju i nje­ne pod­vi­ge. Ime Mi­lun­ke Sa­vić od­la­zi u za­bo­rav na ve­li­ku sra­mo­tu po­to­ma­ka za ko­je ona ni­je ža­li­la da da i svoj ži­vot.

Ka­ko da se do­sto­jan­stve­no odu­ži­mo že­ni ko­ja je svo­jom hra­bro­šću za­di­vi­la ceo svet? Šta bi sa­mo da­le ne­ke ze­mlje da su ima­le ta­kvu he­ro­i­nu u svo­joj isto­ri­ji.

Uze­ću se­bi za pra­vo da pred­lo­žim da se deo Bu­le­va­ra oslo­bo­đe­nja od tr­ga Sla­vi­je do Auto­ko­man­de od sa­da zo­ve bu­le­var Mi­lun­ke Sa­vić i da se na tr­gu Auto­ko­man­de po­dig­ne mo­nu­men­tal­ni spo­me­nik na­šoj he­ro­i­ni.

U Srbiji četiri puta veći broj zaraženih koronom nego u istom periodu 2023. godine

0
man in black robe wearing white face mask

Institut za javno zdravlje Srbije saopštio je da je u drugoj nedelji avgusta registrovano 1.040 zaraženih koronavirusom od nešto više od 3.000 testiranih.

“To je za 16,6 odsto manje testiranih, ali oko četiri puta više potvrđenih slučajeva nego u istoj nedelji 2023. godine”, saopšteno je iz Instituta za Radio Slobodna Evorpa (RSE).

Navodi se i da većina obolelih ima blagu do srednje tešku kliničku sliku koja ne zahteva bolničko lečenje, već da se uspešno leči kod kuće uz mirovanje i terapiju, prenosi Tanjug.

Institut je saopštio i da je ove godine letnji talas kovida-19 u celoj Evropi počeo nekoliko nedelja ranije nego prošle, ali da za sada ima iste karakteristike.

Svetska zdravstvena organizacija je u maju 2023. proglasila kraj pandemije kovida-a 19.

Naučnici otkrili kad najbrže starimo

0
people laughing and talking outside during daytime

Dva velika talasa promena zabeležena oko 44. godine, a potom u 60. godini, pokazali su rezultati naučne studija

NjUJORK – Najnovija studija pokazala je da starenje nije proces koji napreduje kontinuiranim tempom, već da postoje najmanje dve faze kada se ono ubrzava, a to je tokom sredine četvrte i za vreme šeste decenije života.

 “Mi se ne menjamo postepeno tokom vremena, postoje neke zaista dramatične promene”, rekao je jedan od istraživača, profesor genetike sa Univerziteta Stenford u Kaliforniji, Majkl Snajder, piše Tajms, a prenosi Tanjug.

On je dodao da je sredina četvrte decenije života vreme takvih promena, kao i početak šeste decenije.

On i njegov tim izučili su hiljade različitih molekula, uključujući supstance povezane sa starenjem kože, i time kako telo prerađuje alkohol i nosi se sa upalama.

U studiji je tokom sedam godina učestvovalo 108 ljudi starosti između 25 i 75 godina. Oni su davali uzorke krvi, stolice, kao i briseve iz nosa,  usta i sa kože.

Naučnici su takođe analizirali mikrobiome učesnika studije, odnosno bakterije, viruse i gljivice koje žive u telu i na koži.

Sastav molekula i mikrobioma prošao je dva velika talasa promena, najpre oko 44. godine, a potom u 60. godini, pokazali su rezultati.

U prvom krugu promena zahvaćeni su molekuli povezani sa kardiovaskularnim bolestima, dok su u drugom talasu promena uključene supstance koje učestvuju u regulaciji imuniteta, metabolizmu ugljenih hidrata i funkcionisanju bubrega, otkrila je studija.

Ovi nalazi mogli bi da doprinesu informisanosti ljudi kako da vode računa o sebi. Smanjeno uzimanje alkohola u četrdesetim godinama života moglo bi, na primer, da pomogne.

“Ja duboko verujem u to da treba da pokušamo da prilagodimo i promenimo naš životni stil dok smo još zdravi”, poručio je Snajder.

Aleksa Avramović jedan od sedam igrača koji su skrenuli pažnju na Igrama

0

MIES – Srpski košarkaš Aleksa Avramović jedan je od sedam igrača koji su posebno skrenuli pažnju na Olimpijskim igrama odličnim partijama, saopštila je danas Svetska košarkaška federacija (FIBA).

Kako je saopšteno na sajtu FIBA, Avramović je skrenuo pažnju partijama na Igrama, sa uz njega su na tu listu uvršteni i Geršon Jabusele i Ajzeja Kordinije (Francuska), Bul Kuol (Južni Sudan), Džek Mekvej (Australija), Vasilis Toliopoulos (Grčka), Juki Kavamura (Japan).

FIBA je po okončanju Igara na kojima je Srbija osvojila bronzanu medalju proglasila Avramovića za najboljeg defanzivca takmičenja, a sad ga je uvrstila na spisak igrača koji su skrenuli pažnju igrama u Lilu i Parizu.

“Postoji jedan lak način da se opiše sve što Avramović radi. Ako je u tvom timu, ti ga najviše voliš. Ako je u drugom timu, najviše ga mrziš. Avramović je srce i duša Srbije. Izuzetan takmičar, Avramović je imao nešto posebno u sebi za Olimpijske igre, jer je igrao u šestoj brzini čak i tokom pripremnog perioda”, stoji u teksu na sajtu FIBA, javlja Tanjug.

“Kad je počela prava stvar, Aleksa – isti igrač koji je šutirao samo 29,5 odsto za tri prošle sezone – nije mogao da promaši, izašao je na “crtu” Stefu Kariju u žestokoj šuterskoj borbi u prvoj četvrtini protiv Sjedinjenih Američkih Država, i na brzinu postigao 15 poena”, dodaje se u tekstu.

“Imao je i 13 poena uz pet skokova, četiri asistencije i četiri ukradene lopte kako bi Srbiju doveo do bronze u utakmici za treće mesto protiv Nemačke, čime je dokazao da je bio njihov treći najvažniji igrač, posle Nikole Jokića i Bogdana Bogdanovića”, zaključuje se u tekstu na sajtu FIBA.

Dva kanadska univerziteta nalaze se na listi 50 najboljih na svetu

0
univerzitet u kanadi

Nova globalna rang lista uvrstila je dva kanadska univerziteta među 50 najboljih u svetu. Shanghai Ranking objavila je u četvrtak svoju akademsku rang listu svetskih univerziteta za 2024 . Rangiranje ispituje 2.500 globalnih institucija, uključujući 27 kanadskih škola.

Izveštaj uzima u obzir nekoliko faktora prilikom rangiranja škola, uključujući Nobelove nagrade i Fildsove medalje, broj visoko citiranih istraživača, broj članaka objavljenih u časopisima Nature and Science, radova indeksiranih u glavnim indeksima citiranosti i učinak univerziteta po glavi stanovnika.

Svaki od tih kriterijuma je ponderisan, a školama se dodeljuje ocena od 100.

Univerzitet u Torontu je zauzeo 26. mesto na globalnom nivou i prvo u Kanadi, sa ocenom 39,6 od 100. Međutim, on je pao za dva mesta u odnosu na prošlu godinu sa 24. mesta na globalnom nivou.

Kanadski univerziteti

Marc Bruxelle/Shutterstock

UBC je bila druga kanadska škola koja se plasirala u prvih 50 mesta i zauzela 47. mesto. Postigla je 33,3 od 100 i pala za tri mesta sa svoje 44. pozicije u 2023. godine.

Samo još jedna kanadska škola dospela je među 100 najboljih.

Kanadski

Shanghai Ranking

Univerzitet McGill zauzeo je 74. mesto u svetu i treće u Kanadi, nadmašivši Univerzitet Alberta, koji je drastično pao sa 91. mesta koje je imao 2023. godine.

Američke škole dominiraju među 10 najboljih

Još jednom, Univerzitet Harvard je zauzeo prvo mesto, dobivši savršenu ocenu 100 na rang listi. Harvard je u Ivy League na vrhu liste u poslednje 22 godine, navodi se u saopštenju za javnost Shanghai Rankinga.

Američke škole su dominirale na prva tri mesta, a Stanford i MIT su na drugom i trećem mestu.

Kanadski univerziteti

Shanghai Ranking

Drugi prestižni univerziteti takođe su se našli među 10 najboljih, uključujući Univerzitet Kembridž (4.) i Kalifornijski univerzitet Berkli (5. mesto).

Kompletan rang možete pronaći ovde .

SERBIANNEWS/CANADA

Muškarac i žena optuženi su da su prevarili Home Depot za $ 100.000 u GTA i u južnom Ontariju

0

Dvoje stanovnika Etobicokea optužena su da su nekoliko prodavnica Home Depot u GTA i južnom Ontariju prevarili za $100.000 robe u periodu od tri meseca.

Dana 11. jula, nešto posle 16:30, regionalna policijska služba Halton (HRPS) kaže da su pozvani u kućno skladište u 99 Cross Ave. u Oakvilleu nakon što je muškarac navodno pokušao na prevaru kupiti niz skupih stvari.

Policija je saopštila da je osumnjičeni pobegao pre njihovog dolaska, ali je na licu mesta pronađeno iznajmljeno vozilo za koje su rekli da mu pripada.

Pripadnici jedinice za finansijski kriminal HRPS-a nastavili su istragu i izvršili pretres iznajmljenog vozila.

Istražitelji navode da su locirali imovinu koja pripada Home Depotu, kao i “više lažnih kreditnih kartica i lažnih identifikacija”.

Rekli su da je osumnjičeni pozitivno identifikovan nakon što su utvrdili da je koristio poklon i kreditne kartice Home Depota, kao i lažne lične karte za kupovinu brojnih predmeta od Home Depota širom južnog Ontarija i šireg područja Toronta. Policija je saopštila da su se transakcije u ovim prodavnicama dogodile između maja i jula sa gubicima procenjenim na 100.000 dolara.

Policija je saopštila da je u toku istrage identifikovan drugi osumnjičeni.

Dana 14. avgusta, HRPS je uhapsio 30-godišnjeg muškarca i 29-godišnju ženu, oboje iz Etobicokea.

Huguens Charlescat je optužen za posedovanje imovine stečene kriminalom, posedovanje krivotvorenog žiga, prevaru u iznosu od 5.000 dolara i kršenje odredbe o uslovnoj kazni.

Melissa Levesque je u međuvremenu optužena za prevaru u iznosu od 5.000 dolara. Puštena je pod uslovom da je sudski sastanak zakazan za 17. septembar u Miltonu.

SERBIANNEWS/CANADA

Grad Moosomin u Saskatchewanu nudi $ 30.000 ljudima koji grade kuću u gradu

0

Grad Moosomin u istočnom Saskatchewanu planira udvostručiti svoju populaciju nudeći čak 30.000 dolara onima koji bi da grade kuće u zajednici.

Gradski savetnik Murray Gray je rekao da Moosomin ima raznoliku ekonomiju i da je doživeo rast u građevinarstvu poslednjih godina i da sada žele dodati još domova za nove radnike koji dolaze.

„Ček će biti poslat iz Grada direktno graditelju, pa se nadamo da će to privući neke programere ili ljude koji bi samo da grade svoj dom“, rekao je on.

Grej kaže da će novac biti obezbeđen kada građevinski inspektor izda upotrebnu dozvolu.

Novac koji će biti upotrebljen pripada gradu Moosominu, ali je prvobitno obezbeđen preko fonda za stambeno zbrinjavanje savezne vlade

„Imamo saradnju između RM-a i saveza gradioca zajednice i grada, okupili smo se i stavili aplikaciju za to i oni vide istu potrebu da mi radimo tako da je dobro funkcionisalo“, rekao je Grej.

Grey je rekao da su zaštitne mere za plan već uspostavljene preko savezne vlade, tako da ne smatraju da trebaju dodavati dodatne slojeve zaštite.

“Da biste pridodali vrata, morate pratiti građevinsku dozvolu, tako da je nemoguće da neko ne gradi kako treba, tako da je tu sva birokratija kako bi se to sigurno sprečilo”, rekao je Grey.

Grej je dodao da su stanovnici grada uzbuđeni zbog inicijative i da žele da zajednica nastavi da raste.

“Neverovatno je videti kako zajednica pravi korak napred sa svim dobrim stvarima koje su se dešavale između pravljenja vrtića i naše bolnice, i mi  imamo 14 doktora. Mnogo toga stvara uzbuđenje u našoj zajednici i ljudi su ponosni na našu zajednicu i naš kraj”, rekao je.

Grej je rekao da ima puno poverenje da će inicijativa uspeti i da će Moosominova populacija značajno porasti, dodajući da je grad rastao i pre nego što je plan predstavljen.

“Verujem da je to trešnja na torti,” rekao je.

Gradovi u Saskatchewanu moraju imati stalnu populaciju od najmanje 5.000 pre nego što se može razmatrati da dobiju status grada. 

Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Moosomin je imao 2.657 stanovnika.

Moosomin se nalazi oko 225 kilometara istočno od Regine i u blizini granice s Manitobom. 

SERBIANNEWS/CANADA

Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028: Sve što treba da znate o narednim Olimpijskim igrama

0
grayscale photo of bench near city buildings

Američke navijačice

Sva sportska nadmetanja na Olimpijskim igrama u Parizu su završena, a čuvena bela zastava sa pet isprepletanih olimpijskih krugova predata je Los Anđelesu, domaćinu Igara 2028. godine.

Amerikanci koji su doputovali u Pariz da gledaju ovogodišnje Igre rekli su za BBC da polažu velike nade u Los Anđeles.

Stanovnica Los Anđelesa Marisa je uverena da će najveći sportski događaj na svetu biti na odgovarajući način začinjen „holivudskim glamurom“.

Ali priznaje da je Pariz postavio veoma visoke standarde.

Drugi Amerikanci koji su govorili za BBC su zabrinuti da Los Anđeles neće moći da parira sjajnom javnom prevozu u Francuskoj.

Pošto je počelo odbrojavanje do Igara u Los Anđelesu, evo šta do sada znamo o narednim Letnjim olimpijskim igrama u gradu u državi Kaliforniji, u Sjedinjenim Državama (SAD), koji će takođe prvi put domaćin i Paraolimpijskim igrama.

Kada i gde će se održati Igre

Memorijal koloseum u Los Anđelesu

Getty Images

Atletska takmičenja održaće se na stadionu Memorijal koloseumu u Los Anđelesu, kao i 1984. i 1932. godine

Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Los Anđelesu održaće se 14. jula 2028. godine, a ceremonija zatvaranja nešto više od dve nedelje kasnije, 30. jula.

Paraolimpijske igre biće otvorene 15. avgusta i zatvorene 27. avgusta.

Takmičari će se nadmetati u više od 50 olimpijskih i paraolimpijskih sportova u više od 800 disciplina i kategorija.

Los Anđeles će 2028. godine biti treći put domaćin Olimpijskih igara, a organizatori – koji žele da naglase njihovu posvećenost održivosti – rekli su da neće biti potrebna izgradnja novih, trajnih objekata za najveći skup sportista na planeti.

Umesto toga, za Igre će biti opredeljene desetine postojećih objekata, među kojima su stadioni fudbalskog kluba Los Anđeles galaksija i Memorial koloseum, na kome će se održavati tekmičenja u atletici kao i prethodna dva puta kada je Los Anđeles bio domaćin Olimpijskih igara.

U gradu koji je poznat po obali sa palmama, očekuje se da se odbojka na pesku igra na stvarnoj plaži, što ove godine nije bilo moguće u Parizu.

Ali neki objekti će morati da se prilagode.

Na primer, stadion SoFi u Inglvudu, predgrađu Los Anđelesa, kako je za sada poznato, biće preuređen za plivačka takmičenja, a dogradiće se odgovarajući olimpijski bazen.

Studentski domovi na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu biće tokom leta pretvoreni u Olimpijsko selo i tu će se obezbediti objekti za treniranje.

U pogledu održivosti, ostaje da se vidi da li će Los Anđeles moći da organizuje Igre „bez automobila“ kako je obećano nakon pobede u trci za domaćina 2017. godine.

Veliki izazov za organizatore biće kako obezbediti javni prevoz za hiljade navijača koje veliki kalifornijski očekuje da ugosti tokom Igara.

Kako se odustalo od planova za veliko proširenje železničke mreže, orgnaizatori trenutno razmatraju da Igre bez automobila omoguće uvođenjem autobuskih linija, piše dnevnik Los Anđeles tajms.

To neće biti jeftin poduhvat.

Prema poslednjim predviđanjima, sama organizacija Igara koštaće skoro sedam milijardi dolara, bez troškova unapređenja prevoza.

Koji sportove ćemo gledati u Los Anđelesu, a koje nećemo

Sportsko penjanje

Getty Images

Takmičenje u sportskom penjanju biće prvi put održano na Paraolimpijskim igrama 2028. godine

Pored poznatijih olimpijskih sportova, Igre u Los Anđelesu oživeće neke discipline koje nisu viđene neko vreme, a uvešće i neke nove.

Kriket će se igrati na Olimpijskim igrama prvi put od 1900. godine, i to u formatu T20 – najkraćoj formi kriketa.

Lakros se takođe vraća na Igre.

Iako je jedan od najstarijih sportova u Severnoj Americi, lakros nije bio olimpijska disciplina više od veka.

Na Igrama 2028. godine igraće se novi format, u kom je cilj šestočlanih timova da postignu pogodak gumenom loptom koristeći štap za lakros, koji na vrhu ima pričvršćenu mrežicu za hvatanje i dodavanje loptice i udarac na gol.

Bejzbolisoftbolslični ekipni sportovi u kojima se lopta udara palicom i koje igraju i muškarci i žene, biće ponovo uvršteni u olimpijkse discipline, nakon Pariza gde se nisu igrali.

Skvoš, igra reketom dugačke drške i lopticom, trebalo bi da bude novi sport na Olimpijskim igrama 2028. nakon godina zalaganja ljubitelja ove igre.

Fleg fudbal će se takođe igrati prvi put na Olimpijskim igrama.

U ovoj verziji američkog fudbala, koju na manjem terenu igraju timovi od četiri do 11 igrača, nije dozvoljen kontakt, a napadač se zaustavlja skidanjem zastavice zakačene oko struka.

Biće uvedena i nova paraolimpijska disciplina sportsko penjanje, u kojoj takmičari u različitim kategorijama treba da se popnu uz stenu visoku 15 metara uz pomoć hvataljki za ruke.

Neke druge relativno nove olimpijske sportove, među kojima su surfovanje i skejtbording gledaćemo i u Los Anđelesu.

Ali takmičenja u brejkingu, koji je prvi put uveden na Igrama u Parizu, neće se održati 2028. godine – na razočaranje mnogih s obzirom da je ova vrsta uličnog plesa nastala upravo u SAD-u.

Ko će biti sportske zvezde u Los Anđelesu

Leon Maršan

Getty Images

Francuz Leon Maršan bio je senzacija u bazenu na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu

Možemo očekivati da u Los Anđelesu vidimo i neka od najvećih zvezda Igara u Parizu 2024. godine.

Britanka Keli Hodžkinson je osvojila zlato na 800 metara u Francuskoj.

Na sledećim Olimpijskim igrama imaće 26 godina, što znači da će još uvek biti u punoj snazi.

Jedna od zvezda koje su izrodile ovogodišnje Igre je francuski plivač Leon Maršan, koga je pariska publika zdušno bodrila do četiri zlatne medalje uz povike „Ale!“ kad god bi mu glava izronila iznad vode.

Maršan će 2028. takođe imati 26 godina i očekuje se da u Los Anđelesu brani zlatne medalje osvojene u Parizu.

Većina skejtbordera koji su nastupali u Parizu nadmetaće se 2028. godine, posebno imajući u vidu njihovo godište – recimo Kineskinja Dženg Haohao ima samo 11, a Skaj Braun 16 godina.

Braun, osvajačica bronzane medalje na Igrama u Tokiju i Parizu, imaće samo 20 godina u Los Anđelesu – a pitanje će biti da li će se takmičiti u skejtbordinu, ili će se za četiri godine nadmetati u surfovanju.

Međutim, manje je izvesno učešće drugih svetskih zvezda.

Američka gimnastičarka Simon Bajls, verovatno najprepoznatljivije lice Igara u Parizu, imaće 31 godinu.

Kako se neke gimnastičarke takmiče i u 30-im godinama, i megazvezda Bajls bi mogla da poželi na nastupi pred domaćom publikom i doda još koje odličje riznici u kojoj već ima 11 olimpijskih medalja.

Novi olimpijski šampion na 100 metara, Amerikanac Noa Lajls, takođe će imati 31 godinu 2028. – ali bi i dalje trebalo da bude u formi i spreman da proba da ponovi uspeh sunarodnika Karla Luisa odbranom zlata u najpopularnijoj olimpijskoj disciplini.

A promena će možda biti u timu Velike Britanije.

Plivač Adam Piti je nagovestio da su njegove poslednje Igre bile u Parizu, a skakač u vodu Tom Dejli, koji se već bio penzionisao, se na nagovor sina pojavio na Igrama u Parizu i osvojio srebro.

Međutim, britanska veslačica Helen Glover nije isključila mogućnost da nastupi i na njenim četvrtim Igrama i pokuša da osvoji četvrtu medalju u Los Anđelesu, kada će imati 42 godine.

Šta se u međuvremenu događa u Los Anđelesu

Saobraćajna gužva u Los Anđelesu

Getty Images

Organizovanje Igara „bez automobila“ biće jedan od najvećih izazova za domaćina

Kristal Hejs i Sem Grenvil,

izveštavaju iz Los Anđelesa

Tokom pauze za ručak, navijači su se okupili u sportskom baru u Los Anđelesu da gledaju utakmicu američke ženske košarkaške reprezentacije na Igrama u Parizu.

Izlazak američkih košarkašica na teren ispraćen je glasnim klicanjem.

Za samo četiri godine, mnoga od olimpijskih takmičenja održavaće se samo nekoliko kilometara dalje od ovog bara.

Međutim, uzbuđenje koje ovde vlada je pomešano sa zabrinutošću – i određenim strahom.

Grad ima iskustvo organizovanja velikih događaja, od dodele Oskara do Superboula, finalne utakmice Nacionalne fudbalske lige (NFL), ali takođe dobro zna i koje su loše strane velikih manifestacija.

Los Anđeles je takođe poznat po ogromnim gužvama u saobraćaju, a na javni gradski prevoz žale se i stanovnici i turisti.

U vreme podnošenja kandidature, stanovnici Los Anđelesa su se ponadali da će Igre naterati gradske vlasti da ispune obećanja u vezi sa unapređenjem javnog prevoza, ali su se razočarali kada su vlasti odustale od planova za proširenje železničke mreže i odlukom da se umesto toga uvedu autobuske linije.

To ne izgleda obećavajuće ni za milione turista koji obično posećuju gradove domaćine tokom Olimpijskih igara.

„Ionake su gužve svakog dan“, kaže Kori dok uživa u hamburgeru u baru.

„A onda će dovesti ovde ljude koji ne poznaju grad, ne znaju kuda idu…“.

Takođe, Los Anđeles je među gradovima u SAD-u gde živi najveći broj beskućnika.

Eliša za BBC kaže da se „nada“ da bi Igre 2028. mogle da pomognu da se konačno nađe dugoročno rešenje za problem beskućnika u gradu.

Igre će promovisati živopisnu obalu Los Anđelesa i legendarni holivudski znak na brdu iznad grada, ali metropola Zapadne obale SAD-a ne može da se pohvali raskošnim istorijskim nasleeđem koje ima Pariz.

Međutim, iako Los Anđeles možda ne nudi kultna mesta kao što su Ajfelova kula ili Versajski dvorac, grad ima svoje čari, naglašava Eliša.

„Nije Pariz, ali Los Anđeles ima Holivud – a u Holivudu je sve moguće“.

Šta se dešavalo u Los Anđelesu 1984. i 1932. godine

Ceremonija otvaranja održaće se na stadionu Memorial koloseumu kao i 1984. godine

Getty Images

Ceremonija otvaranja održaće se na stadionu Memorial koloseumu kao i 1984. godine

Los Anđeles je poslednji put bio domaćin Olimpijskih igara 1984. godine.

Tada je Prins bio na vrhu američke pop-liste hitova Bilbord hot 100, a kako su održane u doba Hladnog rata, Igre je bojkotovao Sovjetski Savez zbog komercijalizacije sporta i bezbednosnih razloga.

Velika Britanija je osvojila pet zlatnih medalja.

Među šampionima su bili desetobojac Dejli Tompson, bacačica koplja Tesa Sanderson, mladi veslač Stiv Redgrejv, i trkač na 1.500 metara Sebastijan Kou, koji je kasnije bio potpredsednik, a sada i predsednik Svetske atletike (nekadašnja Međunarodna asocijacija atletskih federacija).

Sebastijan Kou na Igrama 1984. godine

Getty Images

Sebastijan Kou, koji je bio na čelu Organizacionog odbora Igara u Londonu 2012. godine, bio je jedan od osvajača zlatne medalje za Veliku Britaniju na Igrama 1984. godine

Karl Luis

Getty Images

Ameirkanac Karl Luis bio je zvezda Igara 1984. godine

Međutim, neprikosnovena sportska zvezda Igara u Los Anđelesu 1984. bio je domaći atletičar Karl Luis, koji je osvojio zlato na 100 i 200 metara, u skoku udalj, i štafeti 4 puta 100 metara.

SAD su bile ubedljivo prve po broju osvojenih medalja i Kina im nije bila takmac kao što je danas.

Jedan od brojnih istorijskih trenutaka Igara 1984. godine bio je prvi olipmijski maraton za žene.

Te godine, domaćini Paraolimpijskih igara bili su gradić Stouk Mendevil u Engleskoj i Njujork – što je bio poslednji put da grad domaćin Olimpijskih nije istovremeno i domaćin Paraolimpijskih igara.

Pobedničko postolje je prvi put uvedeno na Olimpijskim igrama 1932. godine u Los Anđelesu

Getty Images

Pobedničko postolje je prvi put uvedeno na Olimpijskim igrama 1932. godine u Los Anđelesu

Olimpijske igre 1932. u Los Anđelesu održane su pod velom Velike depresije, u državi Kaliforniji koja je bila mnogo manje izgrađena nego danas.

Nije bilo takmičenja koja odgovaraju današnjim Paraolimpijskim igrama.

Igre su trajale znatno kraće i na njima je učestvovalo manje takmičara nego na prethodnim izdanjima.

Međutim, prema zapisima, bilo je mnogo gledalaca, a ceremoniji otvaranja prisustvovalo je oko 100.000 ljudi.

Na ovim Igrama je uvedeno pobedničko postolje.