19.5 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 312

Trump preti kanadskim automobilima, carinom do 100%

0

Dok se Kanada sprema za 25 posto američkih carina na čelik i aluminijum , američki predsednik Donald Trump kaže da razmatra dodatnu tarifu na automobile iz Kanade, koja bi mogla biti između 50 i 100 posto.

intervjuu za Fox News u ponedeljak , Trump je rekao da je Kanada “ukrala” automobilsku industriju od Sjedinjenih Država.

“Ako pogledate Kanadu, Kanada ima veoma veliku automobilsku industriju. Ukrali su nam je. Ukrali su je, jer su naši ljudi spavali za volanom”, rekao je Tramp.

Dodao je: „Ako se ne dogovorimo sa Kanadom, stavićemo velike carine na automobile. Može biti 50 ili 100 posto jer ne želimo njihove automobile. Želimo da pravimo automobile u Detroitu.”

Sektor proizvodnje automobila i njegov lanac dostave u Kanadi i Sjedinjenim Državama duboko su integrisani od 1960-ih.

Godine 1965. bivši premijer Lester B. Pearson i bivši američki predsednik Lyndon B. Johnson potpisali su Ugovor o automobilskim proizvodima Kanade i Sjedinjenih Država, poznatiji kao Auto Pakt.

Sporazumom su ukinute carine na automobile i automobilske delove između dve zemlje.

To je bilo na snazi ​​do 1994. godine, kada je stupio na snagu Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA), koji je proširio slobodnu trgovinu na sve sektore, ne samo na proizvodnju automobila.

Godine 2018. NAFTA je zamenjena sporazumom Kanada-Sjedinjene Američke Države-Meksiko (CUSMA), o kojem će se ponovno pregovarati 2026. godine.

Trump je u ponedeljak potpisao par predsedničkih proklamacija kojima se uvode carine od 25 posto na čelik i aluminijumum, bez  izuzetaka.

“To je velika stvar. Ovo je početak ponovnog bogaćenja Amerike”, rekao je Trump dok je potpisivao naredbe u ovalnom kabinetu.

Trumpova administracija je saopštila da je taj potez trebao ojačati američku industriju čelika i aluminijuma i zaštititi američku ekonomsku i nacionalnu sigurnost.

Premijer  Justin Trudeau kaže da će Ottawa raditi da uveri Trumpa da će njegove tarife na čelik i aluminijum naštetiti i Kanadi i USA.

PRETPUNO GAŠENJE, UPOZORAVA INDUSTRIJA

Glasovi iz industrije upozoravaju da bi carina na automobile kanadske proizvodnje mogla dovesti do gašenja cele severnoameričke auto industrije.

“Prošle sedmice, kada smo mislili da dobijamo 25 posto tarifa na sve, uključujući automobile i delove, rekao sam da ako te tarife krenu, u roku od nedelju dana, industrija biti zatvorena”, rekao je Flavio Volpe, predsednik udruženja proizvođača automobilskih delova.

Volpe je rekao da će tarifa usmerena na automobilsku industriju imati isti uticaj.

“To će uzrokovati prestanak proizvodnje američkih automobilskih kompanija,” rekao je za Global News.

Kliknite za reprodukciju videa: 'Trampove tarifne prijetnje nanose poznatu bol čeličanima'

Volpe je rekao da su “stotine dobavljača i na desetine proizvođača automobila” na sastancima rekle da će odbiti da plate Trumpovu carinu, što bi industriju dovelo do potpunog zastoja.

„Svi su se složili da ćemo se zatvoriti, tako da će to biti odmah“, rekao je on.

Volpe je rekao da je lanac snabdevanja toliko integrisan da bi čak i odustajanje jednog dobavljača imalo trenutne posledice.

“Zamislite da pravite sedišta u Londonu, Ontario za fabriku džipa u Toledu, Ohajo, a oni prave 1.000 džipova dnevno. Ne možete napraviti zalihe ta 5.000 džipova na svom imanju. Fabrika u Toledu, Ohajo, ne može uzeti sedišta, točkove i motore i sve ostalo i staviti ih negde. To je neverovatno velika, glomazna i vredna roba”, rekao je on i dodao da većina dobavljača u automobilskoj industriji radi sa 24-satnim zalihama.

Tu Nguyen, ekonomista u RSM Kanadi, rekao je: “Tarifa na automobile kanadske proizvodnje bila bi slična odsecanju nosa u inat licu.”

Rekao je da je vrlo retko da se automobil u potpunosti proizvodi u Kanadi.

“Severnoamerički sektor proizvodnje automobila je toliko integrisan da automobil može preći granicu do osam puta pre nego što bude potpuno sastavljen”, rekla je.

Trump je u svom intervjuu rekao da bi radije vidio premeštanje proizvodnje u Detroit, srce američke automobilske industrije.

“Ako biste zamenili kanadsku proizvodnju, trebalo bi vam pet ili šest montažnih pogona za izgradnju u Sjedinjenim Državama. To bi koštalo oko 50 milijardi američkih dolara i trebalo bi više od 10 godina. To nije realan niti izvodljiv predlog”, rekao je on.

Nguyen je rekao da će SAD koštati “milijarde dolara i deceniju” da se izjednači sa kapacitetom Kanade za izgradnju nekih objekata za autodelove.

On je dodao da će Trampov potez evropskim i azijskim proizvođačima automobila dati prednost.

„Glavni američki proizvođači automobila bili bi teško pogođeni carinama. Ne samo da bi ovo naštetilo glavnim proizvođačima automobila u Severnoj Americi odlaganjem proizvodnje i povećanjem troškova, već bi ovaj potez takođe podstakao azijske i evropske proizvođače automobila, koji ne podležu istim tarifama, da prosperiraju i nadmaše severnoameričke kompanije”, rekao je.

Kingston je rekao da ako Kanada uzvrati, to bi moglo naštetiti američkim potrošačima.

“Američki potrošač koji će kupiti novo vozilo mogao bi videti povećanje cena novih vozila za 6.500 dolara, ako ne i više”, rekao je.

‘KANADA NIJE UKRALA AUTO INDUSTRIJU’

Volpe je rekao da je Trumpova tvrdnja da je Kanada “ukrala” američku automobilsku industriju “potpuna laž”.

“Kanadski automobilski sektor je izgradila Ford Motor Company počevši od 1904. godine. A General Motors vuče korene iz 1908. godine u Oshawi. I tako smo zajedno izgradili ovu industriju, s najboljim američkim namerama i u dobrobit Detroita”, rekao je.

Kingston je rekao: „Kanada je najveće izvozno tržište američkih motornih vozila na svetu. Zapravo, izvoz u Kanadu je veći od ukupnog izvoza u Kinu, Nemačku i Meksiko zajedno.”

“U Severnu Ameriku je bilo puno automobilskih investicija. Te investicije su došle u Severnu Ameriku na osnovu ovog trgovinskog sporazuma da imamo ovo veliko, integrisano severnoameričko tržište. Osamdeset posto tih investicija je otišlo u Sjedinjene Države. Preostali iznos je podeljen između Kanade i Meksika”, rekao je.

SERBIANNEWS/CANADA

Srpska čorba koja vraća u život među 5 najboljih na svetu

0
soup with bread

Bela čorba, supa

Popularni portal za gastronomiju Taste Atlas objavio je listu od 10 najboljih pilećih supa na svetu, a među njima je i naša bela čorba koja je zauzela 4. mesto.

Na prvom mestu našla se supa tom kha gai, tajlandski specijalitet, dok je na drugom mestu ciorba radauteana iz Rumunije, a na trećem se našla soto lamongan iz Indonezije.

Naša bela čorba zauzela je odlično četvrto mesto. Ova supa je posebno popularna zimi, pravi se od belog mesa, jaja, krompira, luka, brašna, šargarepe, peršuna i začina, a ponekad se servira uz pavlaku koja se dodaje u tanjir.

„Naziv jela je referenca na dominantnu boju njegovih sastojaka, belu. Zanimljivo, ako se u supu doda belo sirće, ona se zove kisela čorba, tradicionalni lek za mamurluk“, navodi Taste Atlas.

Bela čorba se pravi od belog mesa, jaja, krompira, luka, brašna, šargarepe, peršuna i začina, a ponekad se servira uz pavlaku koja se dodaje u tanjir.

Taste atlas

Taste atlas

Kako se pravi domaća srpska čorba

Potrebni sastojci:

500 gr mesa, jedna velika glavica crnog luka, 2-3 srednje velike šargarepe, 1-2 srednje velika krompira, 1-2 veće paprike, dva čena belog luka, malo bibera, tri lista lovora, so, kašika masti ili ulja.

Priprema: 

Crni luk sitno iseckajte i stavite u šerpu sa malo masti ili ulja. Pržite dok luk ne omekša. Meso isecite na manje kockice i dodajte u šerpu sa lukom. Pržite na srednjoj vatri dok ne porumeni sa svih strana. Dodajte šargarepu i krompir iseckane na kockice i papriku iseckanu na režnjeve. Promešajte sve zajedno i pržite nekoliko minuta. Dodajte paradajz pire i kuvajte još 5 minuta. Dodajte vodu, lovorov list i pustite da jelo proključa. Smanjite vatru i kuvajte dok meso i povrće ne omekšaju, oko 45-60 minuta.

Srbi se češće opredeljuju za picu od Italijana: Najviše ih poručujemo OVOG dana

0
pizza on brown wooden table

pica u slučaju nužde

Pica nije samo jelo – ona je simbol druženja, uživanja i savršenog zalogaja u bilo koje doba dana. Da Srbi posebno vole ovaj specijalitet, potvrđuju i podaci koje donosi Glovo, višekategorijska platforma koja omogućava pristup velikom broju proizvoda.

Najveći broj porudžbina zabeležen je 13. januara 2024. godine, dok vikendi dominiraju kada je u pitanju konzumacija pice – čak 31 odsto ukupnih proudžbina ostvareno je subotom i nedeljom. Očekivano, večernji sati su omiljeni trenutak za uživanje u ovom jelu – između 19 i 20 časova ostvaruje se čak 25 odsto svih narudžbina preko Glovo aplikacije.

Ljubav prema kombinaciji  testa, sosa od paradajza i topljenog siru u Srbiji doseže svetske razmere. Verovali ili ne, naša zemlja zauzima čak treće mesto u svetu po konzumaciji pice, dok smo u regionu zauzeli visoku drugu poziciju, prestigavši čak i Italiju po broju porudžbina. Ovi interesantni podaci pokazuju da ona nije samo popularan izbor, već i pravi fenomen u domaćoj gastronomiji.

Koje pice najviše naručujemo?

Kada je reč o omiljenim receptima, Srbi ostaju verni klasicima. Capricciosa, Margarita i Pepperoni su ubedljivo najtraženiji ukusi i čine najveći procenat svih narudžbina. Ove pice su postale standard kada je u pitanju savršen balans ukusa koji zadovoljava svako nepce.

Koje gradove možemo nazvati prestonicama pice?

Očekivano, glavni grad je apsolutni lider, dok ga prate Novi Sad i Niš, koji se iz godine u godinu dokazuju kao gradovi sa istančanim ukusom za italijanske specijalitete.

Bilo da se naručuje za brzi ručak, večeru sa prijateljima ili kao nezaobilazan deo filmske večeri, pica definitivno ostaje omiljeni izbor u Srbiji. Zahvaljujući Glovo platformi, pica stiže brzo i lako do svih ljubitelja ovog jela, bilo gde i bilo kada.

Ljubavni filmovi koje morate pogledati bar jednom u životu

0
silhouette of person's hands forming heart

Kazablanka

„Uvek ćemo imati Pariz“, jedna je od najemotivnijih rečenica izgovorenih u istorije kinematografije. U nju je stalo toliko ljubavi. U pitanju je kultni film „Kazablanka“, a to je samo jedna od rečenica koje se citiraju decenijama kasnije. „Kazablanka“ je davno proglašena najboljim romantičnim filmom ikada. Uz ovo ostvarenje tu su i „Prohujalo s vihorom“, „Romeo i Julija“, „Doručak kod Tifanija“, „Gordost i predrasuda“, te noviiji „P.S. Volim te“, „Zapravo ljubav“ ili „La La lend“…

Za ljubitelje ljubavi, srećnih i nesrećnih, romansi, zaljubljivanja, ali i onih dramskih priča za sva vremena koja se dešavaju verovatno samo na velikim platnima i u knjigama, (ili onima koji su posebno srećni), izdvojili smo listu ostvarenja koja su po kritici i publici najbolji romantični filmovi koje morate da pogledate bar jednom u životu.

„Pre svitanja/Pre zalaska/Pre ponoći“

“Pre svitanja” američka je ljubavna drama iz 1995. koju je režirao Ričard Linklejter po scenariju koji je napisao sa Kim Krizan.

Radnja prati mladog Amerikanca Džesija (Itan Hok) i mladu Francuskinju Selin (Žili Delpi) koji se upoznaju putujući vozom po Evropi i odlučuju da zajedno siđu u Beču, gde provode jedan dan. Film nema klasičan zaplet nego prikazuje razgovore između Džesija i Selin dok šetaju Bečom, u kojima iznose svoje stavove o životu, ljubavi i drugim temama.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu Sandens 27. januara 1995, a ubrzo nakon toga i na Berlinskom filmskom festivalu gde je Linklejter osvojio nagradu Srebrni medved za najboljeg režisera. Naišao je na hvalospeve kritičara i uz nastavke “Pre zalaska” (2004) i “Pre ponoći” (2013) često se navodi kao jedan od najboljih ljubavnih filmova svih vremena.

Praznik u Rimu

Baš kao i Casablanca – i Roman Holiday je dobro poznata (ljubavna) priča. Ista prati princezu Ann (Audrey Hepburn) koja u potrazi za promenom i begom od svakodnevice beži – u Rim. Njen odmor u Rimu postaje utoliko bolji kada upozna Joea (Gregory Peck), šarmantnog američkog novinara. Ovaj romantični film pravi je primer eskapizma – uvek ćemo ga voleti.

The Way We Were

Film The Way We Were, nekonvencionalna ljubavna priča sa Barbrom Streisand i Robertom Redfordom u glavnim ulogama. Katie (Barbra) i Hubbell (Robert) su studenti koji tokom 1937. godine žive potpuno drugačijim životima. Katie se žustro zauzima kada je anti-ratni pokret u pitanju, dok je Hubbell privilegovani mladić bez političkih stavova. Ipak, privlačnost postoji i uzajmna je. Kada im se putevi ponovo ukrste nakon Drugog svetskog rata, započinju vezu – ali ista nije bez problema. Ono što ih je razdvajalo od samog početka biće i ono što će ih sprečiti da ostanu zajedno. Rezultat je prava ljubavna priča o onom čuvenom right person, wrong time.

„Beležnica“

Za one kojima ljubavi nikada dosta, ova priča koju je režirao Nik Kasavetes prati neizvesno putovanje mladih ljubavnika, Noe Kalouna i Eli Hamilton, koji su imali strasnu letnju romansu i, posle godina razdvojenosti prouzrokovanih ratom, neočekivano se pronašli i ponovo sjedinili. Priča o neopisivoj ljubavi, preprekama i strastima otkrivena je jednoj ženi decenijama kasnije. To joj je otkrio čovek koji ju je redovno posećivao i čitao joj priče iz misteriozne beležnice.

“Kazablanka”

“Kazablanka” je američka romantična drama iz 1942. godine, u režiji Majkla Kertiza sa Hamfrijem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. Radnja se vrti oko Rika, vlasnika restorana, koji ne zna da li bi se osvetio ili pomogao bivšoj ljubavnici Ilzi koja se jednog dana pojavila u njegovom lokalu sa novim ljubavnikom i koja očajnički traži njegovu pomoć.

Vreme radnje je Drugi svetski rat, mesto radnje je grad Kazablanka u Maroku, tada pod kontrolom Višijevske Francuske. Film se danas smatra klasikom kinematografije, a nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena na stranici IMDb.

“Kazablanka” je osvojila tri Oskara, uključujući najbolji film. Likovi, dijalozi i muzika iz filma postali su legendarni, a Kazablanka je s vremenom postajala sve popularnija tako da se konstantno nalazi pri vrhu izbora najboljih filmova svih vremena.

„Večni sjaj besprekornog uma“

“Večni sjaj besprekornog uma” je romantična fantazija iz 2004. godine, koju ju režirao Majkl Gondri. Scenario za film delo je Čarlija Kaufmana koji je bio nagrađen Oskarom za originalni scenario iste godine. Emotivno povučeni Džoel Beriš (Džim Keri) i pomalo impulsivna Klementina Kručinski (Kejt Vinslet) se upoznaju u jednom vozu u Njujorku i ubrzo shvataju da među njima postoji hemija uprkos tome što su njihove ličnosti veoma različite.

Nakon jedne svađe Klementina odlučuje da se podvrgne procesu selektivne amnezije koji će iz njenog pamćenja u potpunosti obrisati Džoela. Shvativši šta je ona uradila, Džoel odlučuje da je najbolje da i on uradi isto. Međutim, tokom brisanja memorije Džoel u svom umu (u kojem se i odvija najveći deo filma) ponovo proživljava neke trenutke koje su njih dvoje zajedno proveli shvatajući koliko zaista voli Klementinu. On na sve načine pokušava da sačuva bar jedno sećanje na nju.

„Doručak kod Tifanija“

Sigurno ne postoji devojka koja nije zamišljala sebe kako kao Holi Golajtli stoji ispred izloga Tifanija i pije jogurt iz čaše, dok joj biseri vise oko vrata, preko duge crne haljine. Odri Hepbern, osim što je bila nominovana za Oskara, postala je modna i glumačka ikona, a film je dobio kultni status sa velikim značajem u pop kulturi. Njena slika sa muštiklom, crnim naočarima i velikim šeširom spada među najprepoznatljivije u istoriji filma.

Američki filmski institut je ovaj film stavio na 61. mesto na listi 100 najlepših ljubavnih priča dvadesetog veka. Truman Kapote, po čijoj je priči urađen scenario, tražio je da Holi igra Merilin Monro, koju je smatrao odličnom za tu ulogu i za koju je i pisao priču. Zbog njenog problematičnog ponašanja i veoma nestabilnog emotivnog stanja, studio je bespogovorno odbio piščev zahtev i odabrao Hepbernovu. Što se ispostavilo kao savršen izbor.

“About Time”

Nakon “Notting hilla” i “Love actually”, scenarista Ričard Kertis pravi ovu emotivnu i potresnu ljubavnu priču koja je oduševila publiku.

Film govori o mladiću Timu koji za svoj 21. rođendan saznaje od svog oca da svi muškarci u njihovoj porodici imaju dar putovanja kroz vreme. Taj dar ipak ima svoja ograničenja koja limitiraju subjekta u tom smislu da može da se vraća samo u svoju prošlost. Njegova jedina želja jeste da upozna ljubav svog života.

„Oblik vode“

“Oblik vode” Giljerma del Tora je bajkovita priča smeštena u vreme Hladnog rata u SAD, oko 1962. godine. U tajnoj vladinoj laboratoriji radi Elajza, koja vodi samotan i sputan život. Njen život se menja iz korena kada sa svojom koleginicom Zeldom otkrije tajni eksperiment unutar laboratorije – riboliko biće s kojim razvija poseban odnos.

Glumačku ekipu čine Sali Hokins, Majkl Šenon, Ričard Dženkins, Dag Džouns, Majkl Stalbarg i Oktejvija Spenser.  Na 90. dodeli Oskara 2018. godine film je dobio četiri statue, za najbolji film, najbolju režiju, najbolju originalnu muziku i najbolju scenografiju.

„Gordost i predrasuda“

Britanski romantični film iz 2005. godine, režisera Džoa Rajta, baziran na istoimenom romanu Džejn Ostin.

Pet sestara Benet – Elizabet (Kira Najtli), Džejn (Rozamund Pajk), Lidija (Džena Malon), Meri (Talula Rajli) i Kiti (Keri Maligan) – odrastaju potpuno svesne težnji svoje majke (Brenda Bletin) da im nađe bogate muževe i obezbedi sigurnu budućnost. Njihovi životi se menjaju kada se u obližnju vilu dosele bogati neženja gospodin Bingli (Sajmon Vuds) i njegov najbolji prijatelj gospodin Darsi (Matju Makfadjen).

“P.S. Volim te”

Predivna ljubavna priča u kojoj jedno od partnera više nije živ, potekla je iz istoimenog romana mlade Irkinje Sesilije Ahern, koja je ovaj svoj prvi roman objavila 2007. godine. Tek što je izašao, postao je bestseler, preveden je na mnoge svetske jezike, a iste godine je snimljen i film.

Mladi bračni par, Holi (H. Svank) i Geri (Dž. Batler), živi skromno u malom stanu, srećno i zaljubljeno. Sve se iznenada prekida kad Geri oboli od tumora na mozgu i za nekoliko meseci umre. Holi je neutešna, ali joj za rođendan stiže paket u kojem je poruka snimljena na diktafonu. Poruka je od Gerija, koji pokušava da joj pomogne da preboli njegov odlazak. Sigurno ne postoji onaj koji nije bar bio na ivici suza u mnogim scenama ovog predivnog ljubavnog filma.

Kolina bi da menja penale: Igrači izgledaju kao konji na startnim kapijama u Sijeni

0
timelapse photo of soccer player kicking ball

Pjerluiđi Kolina (Reuters)

Dobre rezone izneo je legendarni fudbalski sudija i prvi čovek FIFA sudijskog komiteta

Malo je reći da su golmani u podređenom položaju u odnosu na izvođače penala. Šuteru je dozvoljeno da poskakuje, fintira, pravi pauze tokom zaleta, golman mora da makar jednim stopalom ostane na gol-liniji dok noga izvođača ne dodirne loptu, a ukoliko i odbrani jedanaesterac, neretko igrač koji ga je izveo, odnosno njegovi saigrači što utrčavaju u šesnaesterac imaju drugu priliku.

Dobro je, pa golmane još nisu odlučili da vežu kanapom za neku od stativa. Šalu na stranu, ogroman disbalans u položaju izvođača i golmana ne promiče nijednom od najvećih, ako ne i najvećem fudbalskom sudiji svih vremena Pjerluiđiju Kolini.

Legendarni arbitar, inače prvi čovek FIFA sudijskog komiteta, odnosno član UEFA sudijskog komiteta je za rimsku Republiku pričao o izvođenju penala i eventualnoj reformi istih.
“Verujem da postoji veliki jaz između šanse koja je ukazana izvođaču penala i golmanu da taj isti penal odbrani. U proseku, 75 odsto penala izraste u gol i obično je penal mnogo bolja situacija za postizanje gola od one koja je sprečena faulom. Povrh svega, izvođač ima priliku da postigne gol i iz odbitka nakon što golman odbrani. Po mom mišljenju, golmani bi trebalo da se žale. Već sam pominjao ovo tokom diskusije koju smo imali u IFAB (Odbor međunarodnog fudbalskog saveza)”, rekao je Kolina, da bi ubrzo ponudio neka od rešenja: “Jedno rešenje je pravilo o jednom udarcu. Kao prilikom jedanaesteraca nakon produžetaka. Nema odbitka, odnosno nastavka. Ili si postigao gol ili je golmanova lopta i tačka. Ovo bi takođe trebalo da eliminiše gužvu koju gledamo pre jedanaesteraca, kada svi okružuju šesnaesterac. Deluje kao konji na startnim kapijama pre Palija u Sijeni (tradicionalna konjička trka na centralnom trgu u Sijeni prim. aut.)”

Kolina je na dobrom tragu, valjalo bi zaštiti golmane i donekle im popraviti položaj, a s tim u vezi trebalo bi razmišljati i o ukidanju cirkuzantskih zaleta i sve češće viđenog poskakivanja i fintiranja tokom izvođenja penala.

Jubilej Mozzart Kupa u Nišu: Šou Moke i Kiće, uvertira za Istanbul, prvenac FMP-a i Mege…

0

Arhiva Narodnih novina

Hala Čair svedočila je jedinom finalu dva drugoligaša, prvom trofeju u trenerskoj karijeri Željka Obradovića, ali i u istoriji dva beogradska kluba, poslednjoj utakmici košarkaša Bosne pred početak rata, uspostavljanju “novog košarkaškog poretka” u Srbiji od 2015. godine…

Kao Brazil i fudbal. Italija i pica. Detinjstvo i spokoj. Rakija i meze. Kan i crveni tepih. Fajnal for rukometne Lige šampiona i Keln.

Tako i Niš i Mozzart Kup Radivoja Koraća. Jedno bez drugog ne idu, a zajedno su, u istoj rečenici – čist pleonazam.

Šta će nam taj cirkus, velika vajda za lokalnu košarku – upitaće, ironično, deo niške javnosti svakog februara, kao da je pa ovaj grad ikada imao jaku mušku košarku, sa ili bez kupa. Učimo decu da odmalena navijaju za beogradske klubove – ponavljaće, kao na plejbek, doduše mnogo smisleniju primedbu za grad koji je poslednjih godina, sada već i decenija, izgubio značajan deo identiteta i postao, kako to kaže ona izlizana fraza, “ceo crveno i crno-beo“. Ta je anomalija već otišla bestraga, košarkaški kup je eventualno samo povetarac koji potpiruje davno zapaljen plamen.

Pa ipak, iznova i iznova, svake godine tu negde pred Sretenje, vest da je počela prodaja karata postaće bajata taman dok je novinar otkuca i postavi na portal – jer karata već tada više nema. Legenda kaže da ih je neko nekad zaista i kupio u redovnoj prodaji, ostali će se baš tada setiti dalekog rođaka, progovoriti sa komšijom sa šestog sprata – onim što su već mesecima u svađi, obnoviti staru romansu, nazvati mušteriju kojoj su pre tri godine krečili stan ili opravili šporet. Jer baš on ili ona zna nekog ko zna nekog ko bi mogao da im pomogne da dođu do dragocenog parčeta hartije.

Biti viđen tih dana u Čairu za prosečnog Nišliju jednako je važno koliko je za nezanemariv procenat imućnih Beograđana izazovnije provesti praznični vikend u ponovnom iščuđavanju nad disproporcijom u kvalitetu i ceni roštilja na jugu Srbije, nego li šetati trgovima Pariza, Budimpešte ili Rima.

Koliko Kup Nišu, možda još i više potreban je Niš Kupu. Hteo neko zaista da ga preseli ili ne, menjali se uslovi konkursa ili ne, radilo se to iz marketinških razloga ili političkim dekretom, obrni-okreni, samo u tom gradu Kup nije sveden na TU jednu utakmicu, oko koje se vrti ceo svet. Samo tu će “tamo neki“ Dunav iz Starih Banovaca, Hercegovac iz Gajdobre ili Sveti Đorđe iz Žitišta odigrati meč pred četiri hiljade ljudi i nastaće uspomene za centralno mesto na stranicama klupskih monografija i zidovima klupskih kancelarija.

Svaka čast večitima za ovosezonski uzajamni gest sa po hiljadu gostujućih navijača na utakmicama u Evroligi, verovatno bi ih u finalu Kupa u Areni bilo četiri puta više, ali do danas, jedina dvorana u kojoj su se derbiji sa publikom “pola-pola“ završavali bez (većih) incidenata jeste upravo Čair.

Ova veza o kojoj pišemo, tako se namestilo, proslavlja trostruki jubilej. Čak 20. put borba za pehar kupa države u kojoj živimo – a promenila je u međuvremenu po četiri puta i ime i granice – 15. put baš za trofej Žućkove levice i 10. put zaredom (ako ne računamo tu, 2021. godinu, a pred praznim tribinama zbog pandemije mogla je da se održi i na Severnom polu) dogodiće se u hali Čair.

Tih, prethodnih 19 navrata, gledano i kroz košarkaški sadržaj i kroz prateći društveni kontekst, predstavlja pravu malu paradigmu naše novije istorije. Svedočio je Niš majstorijama i Moke i Kiće, jedinom finalu ikada u kojem su se sastala dva drugoligaša, prvom trenerskom peharu Željka Obradovića, početku “novog košarkaškog poretka” u Srbiji 2015. godine.

Prvi trofej u istoriji kluba tu je osvojio FMP Železnik, a svoj i dalje jedini seniorski – Mega, sa Dejanom Milojevićem na klupi. Igrali su Kup u Čairu i ona Jugoplastika Bože Maljkovića, i Nikola Jokić par meseci pre nego što će otići u NBA, i Partizan Mozzart Bet deset dana pred Istanbul ’92. Vodile su se košarkaške bitke u Čairu dva dana uoči službenog datuma početka rata u Bosni, mesec i po nakon atentata na premijera Đinđića, par nedelja pred ’lokdaun’ i zvaničnu pojavu korona virusa u Srbiji…

A OD NIŠA – TELEVIZOR

Nekad je i “peglica” bila dobra (©MN Press)Nekad je i “peglica” bila dobra (©MN Press)

Početak tradicije vezuje se upravo za izgradnju hale Čair. U rad je puštena 1974. godine, već iduće je Crvena zvezda, tačno godinu dana nakon osvajanja tadašnjeg Kupa pobednika kupova Evrope (kasnije Kup Rajmunda Saporte), stigla i do pehara nacionalnog Kupa, a za blistavu partiju u tesnoj pobedi nad Jugoplastikom u finalu, Zoran Slavnić nagrađen je autentičnim poklonom – kolor televizorom EI Niš.

Četiri godine kasnije, nakon Mokinih, red je došao na majstorije Dragana Kićanovića. Čak 36 poena u finalu protiv Zadra donelo je ekipi tada mladog trenera Dude Ivkovića triplu krunu, pošto je u istoj sezoni osvojena i titula kao i, tada još uvek evropski, Kup Radivoja Koraća. To su, ujedno, jedina dva slučaja da je u Čairu odigrana samo finalna utakmica, već 1987. godine Nišlije su prisustvovale fajnal-foru. A, ako je osam godina ranije izostanak Bosne, prvaka Evrope, predstavljao veliko iznenađenje, onda je sudar IMT-a i Olimpije u tom finalu bila prvorazredna senzacija. Jer, tadašnji prvaci istočne i zapadne grupe Prve B lige u polufinalu su savladali Jugoplastiku, “onu“ Maljkovićevu, doduše još u povoju, sa Kukočem i Rađom, odnosno Partizan, sa Divcem i Paspaljem… U finalu su slavili Traktoristi, predvođeni Draganom Šakotom sa klupe, a Milanom Mlađanom i Srečkom Jarićem na terenu.

Početak trofejne ere Željka Obradovića vezuje se za Istanbul, ali zapravo je prvi pehar u trenerskoj karijeri najuspešniji košarkaški stručnjak na našem kontinentu osvojio u Nišu, tačno deset dana pre nego će Đorđević trojkom protiv Huventuda naterati Dragana Nikitovića da nas zamoli da se na njega ne ljutimo što je zaćutao na trenutak. Košarkaši Bosne su u polufinalu savladali Crvenu zvezdu sa Duškom Vujoševićem na klupi, a tog, 4. aprila 1992. godine, nakon poraza od crno-belih u finalu, predvođeni trenerom Mirzom Delibašićem i direktorom Žarkom Varajićem, vratiće se vojnim avionom iz Niša u tada već uveliko ratno Sarajevo, u kojem je bukvalno sutradan propao i poslednji pokušaj da se zverka ludila vrati u bocu iz koje puštena.

Redžijevi Panteri (©MN Press)Redžijevi Panteri (©MN Press)

Naredna dva izdanja protekla su u znaku FMP Železnika. Partija Gorana Boškovića u finalu ’97 protiv PartizanA, iako uz dva poena manje, možda je i nadmašila onu gore pomenutu Kićanovićevu, a uspeh ekipe trenera Momira Milatovića utoliko je veći ako ga stavimo u kontekst tadašnjeg kvaliteta srpske klupske košarke, možda i većeg nego što živimo u iluziji da je danas. Jer, samo sezonu kasnije, Partizan Mozzart Bet će otići na Fajnal-for Evrolige, Crvena zvezda igrati u finalu evropskog Kupa Koraća protiv Meša iz Verone, uz nezaboravne nastupe Beobanke u Saporta kupu.

I to sve sa domaćim košarkašima, koji će mic po mic početi da ustupaju centralne uloge svojim saigračima iz inostranstva, što je pokazao i Mozzart Kup Radivoja Koraća 2003. godine, prvi domaći pod tim imenom, na kojem je, u turobnoj atmosferi vanrednog stanja, Redži Frimen predvodio ekipu Vlade Đurovića do trofeja. Bilo je to do danas poslednje finale Kupa da u njemu nije učestvovao niti jedan od beogradskih večitih rivala.

VEČITI SE SMENJUJU NA TRONU

A onda je, od 2008. godine, Niš preuzeo “tapiju“ na organizaciju Mozzart Kupa Radivoja Koraća, koji od tada do danas samo četiri puta nije održan u ovom gradu, a Partizan na osvajanje trofeja. Taj niz će trajati pet uzastopnih sezona, s tom napomenom da je prvi večiti derbi u hali Čair odigran tek 2009. godine, uz trenerski okršaj današnjih saradnika u gledanoj emisiji Igora Miklje “KIDA show“ – Dušana Vujoševića i Svetislava Pešića. Upravo su te sezone u polufinalu crno-beli bili najbliži eliminaciji, ali su protiv Hemofarma nadoknadili minus od 16 poena, a 2010. će osvajanje Kupa u Nišu postati deo i treće od tri najuspešnije sezone u istoriji kluba.

Iako je Zvezda trofej osvajala i 2013. i 2014, u Kragujevcu (posle pražnjenja tribina), odnosno Beogradu, upravo je pobeda u Nišu, u večitom derbiju u polufinalu 2015. godine, najavila novi košarkaški poredak u Srbiji, jer će na kraju iste sezone i pehari KLS Superlige, odnosno ABA lige, prvi put posle maltene decenijske dominacije Partizana, završiti u vitrinama crveno-belih. Evroligaško iskustvo ponovo je prevagnulo, samo sada na drugu stranu.

Ekipa Dejana Radonjića je tada u finalu savladala Megu sa Nikolom Jokićem, ali će se, uprkos odlasku kasnije najboljeg košarkaša sveta u Ameriku, godinu dana kasnije ekipa Dejana Milojevića okititi prvim i do danas jedinim seniorskim trofejom, pokvarivši već pripremljeno slavlje navijača Partizan Mozzart Beta nakon iznenađujuće pobede nad Zvezdom dan ranije.

Revanš je usledio godinu dana kasnije, na turniru koji su obeležile jedna afera i jedan težak incident. Članovi ekspedicije Partizana doživeli su trovanje hranom noć uoči finala, pa je ekipu umesto Aleksandra Džikić prevodio njegov pomoćnik Nenad Čanak, a baklja koja je doletela sa tribina pogodila je u oko i teško povredila Miodraga Radovića, bivšeg visokog gradskog funckionera.

Što nije te, Čanak je uradio sledeće godine. Uslediće Partizanov het-trik pehara koji će u sumiranju sezona imati status utešnih, a do dva uzastopna pod Andreom Trinkijerijem stiglo se na volšeban način u hičkokovskim završnicama. Tako što je Džok Lendejl sprečio, a Markus Pejdž izborio produžetak. Prvi pogocima sa linije slobodnih bacanja 0,2 sekunde pre kraja, drugi sa pet poena u poslednjih 17 sekundi regularnog toka.

Dvorana Čair (©Starsport)Dvorana Čair (©Starsport)

Najzad, povratak Željka Obradović u Čair okruglo 30 godina nakon onog prvenca nije protekao u skladu sa očekivanjima navijača Partizan Mozzart Beta. Gubio je tri derbija zaredom u Nišu, od Radonjića, pa Ivanovića, onda i Sferopulosa; dva u finalu, jedno u polufinalu. A ono što su za neke pređašnje generacije ljubitelja košarke bili Moka i Kića, za ove današnje je Miloš Teodosić, koji je u prošlogodišnjem finalu prosuo magiju, odigrao verovatno najveličanstveniju partiju od povratka u Srbiju, koju ni impresivna statistika (16 poena, po pet skokova i asistencija) ne ilustruje adekvatno, i dopisao je svoje ime na listu aktuelnih, bivših ili budućih reprezentativaca koji su u Čairu dobijali MVP nagradu: Milenko Tepić, Novica Veličković, Danilo Amđušić, Luka Mitrović, Marko Gudurić, Ognjen Jaramaz, Ognjen Dobrić.

Ajde, pa da za koju deceniju, u jednoj istoj ovakoj retrospektivi, piše da su te, 2025. godine, na jubilarnom Mozzart Kupu Radivoja Koraća igrali timovi koji će se neki mesec kasnije zajedno naći na Fajnal-foru Evrolige!

Namerno smo napisali igrali, a ne sastali se. U tu zamku podrazumevanja mi ne upadamo. Neka prvo zasluže!

 SVA NIŠKA FINALA

1975: CRVENA ZVEZDA – JUGOPLASTIKA 81:79
/Slavnić 27, Kapičić 15 – Jerkov 19, Šolman 18/

1979: PARTIZAN MOZZART BET – ZADAR  93:86
/Kićanović 36, Petrović 14 – Skroče 24, Perinčić 16/

1987: IMT – OLIMPIJA 76:73
/Mlađan 25, Pešić 19 – Tovornik 31, Zdovc 14/

1992: PARTIZAN MOZZART BET – BOSNA  105:79
/Danilović 26, Đorđević 20 – Bukva 16/

1997: FMP ŽELEZNIK – PARTIZAN MOZZART BET 105:92
/Bošković 34, Bulatović 18 – Vidačić 25, Tomašević 18/

2003: FMP ŽELEZNIK – HEMOFARM 88:67
/Aškrabić 20, Zoroski 20 – Bogavac 14, Miličić 10/

2008: PARTIZAN MOZZART BET – HEMOFARM 73:64
/Kecman 15, Palasio 13 – Mačvan 14, Božović 13/

2009: PARTIZAN MOZZART BET – CRVENA ZVEZDA 80:65
/Tripković 17, Veličković 16 – Ovens 15, Dragićević 14/

2010: PARTIZAN MOZZART BET – FMP 72:62
/Mekejleb 16, Kecman 14 – Raduljica 18, Protić 8/

2012: PARTIZAN MOZZART BET – CRVENA ZVEZDA 64:51
/Lučić 11, Džejms 10 – B. Popović 12, Tomas 12/

2015: CRVENA ZVEZDA – MEGA LEKS 80:74
/Mitrović 21, Kalinić 17 – Miljenović 21, Jokić 18/

2016: MEGA LEKS – PARTIZAN MOZZART BET 85:80
/Ivanović 24, Nikolić 18 – Vilson 17, Marinković 16/

2017: CRVENA ZVEZDA – PARTIZAN MOZZART BET 74:64
/Gudurić 18, Simonović 18 – Vrabac 12, Birčević 11/

2018: PARTIZAN MOZZART BET – CRVENA ZVEZDA 81:75
/Vilijams Gos 23, Veličković 13 – Danbuić 14, Bjelica 14/

2019: PARTIZAN MOZZART BET – CRVENA ZVEZDA 76:74
/Renfro 18, Lendejl 18 – Beron 18, Davidovac 17/

2020: PARTIZAN MOZZART BET – CRVENA ZVEZDA 85:84
/Pejdž 21, Jaramaz 19 – Braun 17, Davidovac 16/

2022: CRVENA ZVEZDA – PARTIZAN MOZZART BET 85:68
/Kalinić 18, Holins 15 – Lesor 19, Panter 14/

2023: CRVENA ZVEZDA – MEGA MIS 96:79
/Dobrić 24, Nedović 20 – Kazalon 15, Branković 14/

2024: CRVENA ZVEZDA – PARTIZAN MOZZART BET 85:79
/Giedraitis 17, Teodosić 16 – Ledej 24, Panter 20/

Zašto Kvebek ne slavi Dan porodice kao ostatak Kanade

0

U većini kanadskih provincija, treći ponedeljak u februaru je praznik, Dan porodice.

Ali Kvebek nije kao većina kanadskih provincija.

Dan porodice se obeležava u New Brunswicku, Alberti, Ontariju, Saskatchewanu i Britanskoj Kolumbiji.

Druge provincije imaju praznik u trećem ponedeljku u februaru, ali se ne zove Dan porodice. Princ Edvard ostrvo slavi Dan ostrvljana, Manitoba slavi Dan Louisa Riela, a Nova Škotska slavi Dan baštine.

Dakle, dok ostatak zemlje uživa u preko potrebnom produzenom vikendu u srcu zime, ljudi iz Kvebeka ne.

Dan porodice je prvobitno kreiran kako bi se ljudima dalo vreme da proved sa svojim porodicama. Nudi i retki slobodan dan između Nove godine i velikog Petka, razmak od oko tri meseca.

Treći ponedeljak u februaru samo je još jedan radni dan za Kvebečane iz nekoliko razloga, uglavnom zato što većina provincija ima dvocifrene praznike širom Kanade, ali Kvebek ima samo osam.

Kvebek ima najmanji broj radnih praznika u zemlji, izjednačen na dnu sa Manitobom. Jukon ima najviše praznika u Kanadi, slavi ih 12 godišnje. Alberta, Newfoundland i PEI slave 11 praznika, a BC, New Brunswick, Nova Scotia, severozapadne teritorije, Ontario i Saskatchewan imaju 10 praznika.

Kvebek ne slavi Dan porodice kao državni praznik jer slavi Journée nationale des Patriotes u ponedeljak pre 23. maja (jedina provincija u Kanadi koja to čini), a Fête nationale du Québec svakog 24. juna.

Evo osam praznika koje Quebec obeležava:

  • Nova godina

  • Uskršnji ponedeljak ili petak (po izboru poslodavca)

  • Journée nationale des Patriotes

  • Fête nationale du Québec

  • Dan Kanade

  • Praznik rada

  • Nacionalni dan istine i pomirenja

  • Dan zahvalnosti

  • Badnje veče i Badnji dan

SERBIANNEWS/CANADA

Globalna prodaja čipova u 2024. porasla za 19,1 odsto na rekordnih 627,6 milijardi dolara

0
close-up photography of green motherboard

VAŠINGTON – Globalna prodaja čipova u prošloj godini porasla je za 19,1 odsto i dostigla rekordnih 627,6 milijardi dolara, saopštilo je danas američko Udruženje industrije poluprovodnika (SIA).

Vrednost isporuka u četvrtom kvartalu prošle godine iznosila je 170,9 milijardi dolara, što je za 17,1 odsto više u odnosu na isti kvartal lane i za tri odsto više u odnosu na treći kvartal 2024.

U decembru je prodaja čipova porasla za 17,1 odsto u odnosu na isti mesec godinu dana ranije, na 56,97 milijardi dolara. „Globalno tržište poluprovodnika ostvarilo je najveću prodaju ikada 2024. godine, po prvi put premašivši 600 milijardi dolara”, rekao je predsednik i izvršni direktor SIA Džon Nojfer, prenosi Tanjug.

U 2024, prodaja čipova u Severnoj i Južnoj Americi porasla je za 44,8 odsto, u Kini za 18,3 odsto, u Azijsko-pacifičkom regionu i drugim regionima za 12,5 odsto, dok je nasuprot tome prodaja u Evropi opala za 8,1 odsto.

SIA obuhvata približno 99 odsto industrije poluprovodnika u Sjedinjenih Američkih Država i oko 66 odsto proizvođača čipova iz drugih zemalja.

Sezona gripa u SAD najintezivnija u poslednjih 15 godina

0
man holding white and gray bottle

NjUJORK – Zimska sezona virusa u SAD je u punoj snazi, a prema posetama lekarskim ordinacijama zbog simptoma sličnim gripu, najintenzivnija je u poslednjih 15 godina, prenosi AP.

Prošle nedelje, taj broj je bio znatno veći od broja zaraženih tokom bilo koje zimske sezone gripa od 2009/2010. godine, kada je pandemija svinjskog gripa pogodila zemlju, prema podacima koje su objavili Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), navodi AP.

U pojedinim američkim državama zbog gripa su zatvorene škole.

Nezavisni školski okrug Godli, sistem koji obrazuje 3.200 učenika u blizini Fort Vorta u Teksasu, zatvoren je prošle nedelje na tri dana nakon što je 650 učenika i 60 zaposlenih odsustvovalo zbog gripa u utorak.

Prema rečima portparola okruga Džefa Medora, ovo je najgora sezona gripa koje se on seća.

Do sada ove sezone, procenjuje CDC, bilo je najmanje 24 miliona obolelih od gripa, 310.000 ljudi je hospitalizovano i 13.000 je preminulo, uključujući najmanje 57 dece.

Ukupno 43 američke države prijavile su visoku ili veoma visoku aktivnost gripa prošle nedelje.

Grip je bio najintenzivniji u južnim, jugozapadnim i zapadnim državama.

Tradicionalno, sezona gripa dostiže vrhunac oko februara, prenosi Tanjug.

Između nove vlade i izbora

0

U ovom trenutku je jednostavnije i primerenije da se sa novim mandatarom pokuša otvaranje prostora za dijalog i smirivanje tenzija, pored prioriteta u državnoj politici, kaže Dejan Vuk Stanković

Nova vlada ili izbori? Odgovor na ovo pitanje daće rukovodstvo Srpske napredne stranke u naredne dve nedelje. Prema dosadašnjim porukama, možda je nešto verovatniji scenario da ćemo dobiti novog mandatara koga će predložiti SNS, a sigurno je da u izvršnoj vlasti neće biti eksperata, na način kako to zahteva parlamentarna i vanparlamentarna opozicija. Ukoliko se vlast opredeli za drugu opciju, građani bi izašli na birališta najverovatnije početkom maja. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je da će nakon što bude konstatovana ostavka vlade i njenog predsednika Miloša Vučevića, od 17. ili 18. februara, početi da teku rokovi od 30 dana ili za formiranje nove vlade ili za raspisivanje izbora.

„Vlada bi trebalo da se formira do 19. ili 20. marta, a ako se ne formira, onda to znači da bi nam izbori bili najverovatnije početkom maja. Dakle, to su dve opcije jedine moguće. Ja mislim da je dobro da se pokuša da se napravi jedna dobra vlada, zato što nam je Ekspo strašno važan”, rekao je predsednik.

Prethodno, vlast je inače najpre ponudila savetodavni referendum o ostavci predsednika republike i izbore. Opozicija ih je listom odbila i zatražila ekspertsku vladu. Koji će biti potez vlasti postoje različita mišljenja i u SNS-u, pa je tako Miloš Vučević rekao da smo „možda za nijansu bliže” izboru novog mandatara, ali i da su obe opcije u igri, dok šef srpske diplomatije Marko Đurić navodi da je Srbija „verovatno nešto bliža izborima”. Jedan od motiva za odluku o izlasku na birališta mogla bi da bude i činjenica da prema poslednjim istraživanjima javnog mnjenja SNS ima podršku oko 48 odsto građana. Konačni epilog može da se očekuje posle Dana državnosti, 15. februara, kada će biti rešena dilema u kom političkom pravcu će ići Srbija.

Pristalice teze izbora nove vlade postavljaju kontrapitanje, šta to država može da dobije od izbora, jer glavni cilj SNS-a i SPS-a je da protesti prestanu i da se tenzije u društvu donekle smanje, a ne da svaki novi incident izaziva nove izlaske i blokade ulica. U uslovima gde bi opozicija bojkotovala izbore postigao bi se suprotan efekat i postavlja se pitanje zašto bi vlast trošila resurse, kojih svakako ima više od svih drugih političkih aktera, ali koji ipak nisu neograničeni, na izbore koji joj neće rešiti glavni izazov.

Predsednik republike Aleksandar Vučić poručio je da je „nepokolebljiv” u svom sudu da Srbija može i mora da dobije samo srpsku vladu, ukoliko to bude moguće, ističući da Srbiji nisu potrebne vlade nametane sa strane. „Ako ne, onda je vreme za nove izbore. Nisu nam potrebne vlade nametane sa strane i vlade oktroisane bez izbora i bez narodne volje. Ja ću ostati čvrst, ostaću snažan zbog vas, građana Srbije, jer vi ste me birali i nikada neću odustati od uspešne i napredne Srbije”, rekao je Vučić u nedavnoj objavi na instagram nalogu „budućnostsrbijeav”.

U javnosti se spekuliše ko bi mogao da bude novi mandatar, ali su sva imena koja su bila u javnosti više proizvod medijskih nagađanja, nego realnih političkih procena. Izvesno je jedino da vlast neće prihvatiti nikakve prelazne, espertske ili krizne vlade, što je poručio i lider SPS-a Ivica Dačić, kazavši i da je njegov predlog da se posle ostavke premijera Miloša Vučevića formira nova vlada, uz ocenu da je bolje izbeći vanredne izbore. Podsetio je da se godinama zalaže da postoji redovnost u smislu mandata vlasti. Na pitanje da li je bilo razgovora o novom mandataru i da li bi prihvatio da on bude mandatar, Dačić je rekao da nije bilo razgovora o tome i naglasio da on nije neko ko odbija i ko ne želi odgovornost. „Novinari su me pitali da li je istina da sam to odbio. Taj što kaže da je odbio takvu visoku državnu funkciju u najtežim uslovima ne zaslužuje da se bavi ozbiljno politikom. Šta će da prihvati onda? Da bude ministar za neku razonodu? Ali, to nije bila tema”, dodao je Dačić.

Opozicija je listom protiv izbora, ali i vlade u kojoj ne bi oni imali svoje mesto. Tako je lider Srbija centra Zdravko Ponoš na svom iks nalogu poručio predsedniku Vučiću da se „mane priče o novoj vladi”. Predsednik Demokratske stranke Srđan Milivojević rekao je na svečanoj sednici glavnog odbora kojim je DS obeležila 35 godina od obnove rada, da nema učešća „u nameštenim izborima” i pozvao na okupljanje opozicionih snaga.

Neki opozicioni lideri pak pozivaju se na studente, iako za takve tvrdnje nemaju uporišta, pa tako predlažu da akademci predlažu saziv – od mandatara do eksperata. Međutim, čak su i oko načina izbora te i takve vlade uspeli da se „posvađaju”. Tako je lider pokreta „Kreni–promeni” Savo Manojlović ocenio da je rešenje za izlazak iz trenutne krize da studentski plenumi, zajedno sa profesorima, predlože kandidate za ekspertsku vladu, bez uticaja vlasti i opozicije.

Korak dalje otišao je predsednik Narodnog pokreta Srbije Miroslav Aleksić prestavljajući predlog te partije u vezi sa načinom funkcionisanja prelazne vlade koja je, po njegovim rečima, jedini način da Srbija izađe iz krize. Kazao je da bi tri osnovna cilja te vlade bila da ispuni zahteve studenata, da se koordinisano bori protiv korupcije i organizovanog kriminala i da pripremi i sprovede „slobodne i poštene” parlamentarne izbore. „Stručno telo univerziteta u blokadi, u koordinaciji sa opozicijom, kandiduje ministre zadužene za osam resora ključnih za realizaciju zadatih ciljeva, a to su pravosuđe, unutrašnji poslovi, obrazovanje, državna uprava i lokalna samouprava, finansije, građevina, rad i socijalnu politiku i informisanje”, naveo je predsednik NPS-a.

Lider Nove Demokratske stranke Srbije Miloš Jovanović je kategorično odbacio predlog da vladu eksperata treba da predlože studenti i naglasio da je reč o takvoj koještariji i besmislici da ne želi dalje da komentarišem jer bi bio isuviše grub. „Razumem ja u potpunosti da nešto može biti u modi, ali neko ko se ozbiljno bavi politikom i promišlja sudbinu svog naroda i svoje države nije tu da prati modu ili da pusti da ga vodi javno mnjenje, već je tu da utiče na javno mnjenje i bori se za svoju viziju i svoja politička opredeljenja. To je esencija politike. Naravno, to podrazumeva da morate istinski imati političku viziju, što je danas retkost u svetskim razmerama, a kamoli na srpskoj političkoj sceni, ali se bez nje ne može. Zato, hajde, da se malo svi uozbiljimo, molim vas – to važi i za medije – i da ne plasiramo nužno u javni prostor svaku glupost koja nekome padne na pamet”, naveo je Jovanović.

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković ocenjuje da smo bliži formiranju nove vlade zbog ukupne situacije u društvu. Za „Politiku” ističe da su izbori suštinski gledano rešenje za ovakve tenzije, ali navodi da je netrpeljivost tolika, da je bolje da nova vlada radi na smirivanju tenzija i da otvara prostor za neke druge izbore kada bude drugačija situacija. „Ukoliko bi se vlast opredelila za izbore, onda je veliko pitanje da li bi se i kada oni održali, zbog velike koncentracije ljudi na ulici, na polarizovano društvo gde imamo sklonost ka incidentima. Mislim da je u ovom trenutku s obzirom na većinu koja postoji u Skupštini Srbije, jednostavnije i primerenije situaciji da idete u pravcu promene mandatara i da sa novim mandatarom pokušate da, pored prioriteta u državnoj politici koji postoje, otvorite i prostor za neku vrstu dijaloga i smirivanja tenzija i uključivanja stranaka u neku normalnu kolotečinu koja pristaje demokratskom društvu”, kaže Stanković.

Izvršni direktor Cesida Bojan Klačar kaže da je njegov utisak da smo bliži da dobijemo novog mandatara, bez obzira na različite izjave koje smo mogli da čujemo proteklih dana od Miloša Vučevića, ali i od Marka Đurića. Klačar za naš list ističe da misli da će do toga doći iz nekoliko razloga i kao prvi navodi da izlazak na birališta ne bi doprineo smirivanju situacije, što je imperativ za sadašnju vlast. „Gotovo je izvesno da bi opozicija bojkotovala te izbore, što bi otvorilo pitanje legitimiteta republičkog parlamenta, a to je scenario koji ne želi SNS. Čini se da bi nova vlada, sa drugim ljudima i drugačijim pristupom, mogla bolje da se bavi trenutnom situacijom nego što je to vlada Miloša Vučevića koja je na sebi imala teret dosta narušene komunikacije sa ljudima koji protestuju i uz to je imala taj balast da se za vreme njenog rada i desila ta nesreća u Novom Sadu”, kaže Klačar.

Dejan Vuk Stanković ukazuje da Srbiji predstoji kao jedna tačka dnevnog reda – dijalog, da bismo mogli da dođemo do izbora koji u suštini i jesu rešenje za krizu, ali u ovom trenutku sumnja da bi imali veliki odziv kada je reč o strankama i kada se pogleda opšte stanje u društvu. „Izbori u ovim okolnostima bili bi suočeni sa mogućom apstinencijom jednog značajnog dela birača i velikog broja političkih aktera to bi bilo jedno svedočanstvo o krizi. Ovako, čini mi se da bi s novim premijerom verovatno imali šansu za neki širi društveni dijalog, smirivanje tenzija i ulazak u izborne vode koje jedine vode ka tome da se dođe do jedinog mogućeg razrešenja ove krize”, navodi Dejan Vuk Stanković. Na pitanje da li misli da je realnija vlada eksperata za šta se zalaže opozicija ili vlada čiji politički akteri su na vlasti poslednjih 13 godina, naš sagovornik tvrdi da je mnogo izvesnije da to bude druga mogućnost, podsećajući da vlast kategorično odbacuje svaku mogućnost pravljenja nove vlade sa opozicijom bez izbora.

„Kakva će biti nova vlada najverovatnije ćemo ubrzo videti, jer su obe opcije na stolu i zavise od političke volje. Nisam sklon da poverujem da je tako lako moguća koncentraciona vlada, jer bi to značilo poništavanje izborne volje građana iz 2023. godine. To nije opcija o kojoj uopšte razmišlja vladajuća koalicija i oni razmišljaju ili o vanrednim parlamentarnim izborima ili o promeni mandatara koji bi bila neka zamena premijera Vučevića nekim drugim predsednikom vlade. Dakle, u ovom trenutku koaliciona vlada nije moguća, ali sam siguran da će se otvarati mogućnosti pregovora vlasti i opozicije o suštinskim temama koje se odnose na strukturu i funkcionisanje političkog života”, kaže Stanković. Zaključuje da bi jedino došli u obzir realistični pregovori, a ne da tu budu teme koje su jedna vrsta projekcije opozicije o nekim izbornim uslovima koji treba da pokriju njihove endemske slabosti. Stanković ocenjuje da bi to trebalo pregovori koji vode ka uravnoteženju interesa obeju strana, gde bi svi radili da se poboljša ambijent u društvu i da se određene nepravilnosti koriguju i koje je, recimo, uočila misija ODIHR-a.

Koja je varijanta izvesnija

Bojan Klačar, govoreći o spoljnim faktorima koji mogu uticati na politička kretanja u našoj zemlji, kaže da je i za međunarodnu zajednicu nova vlada bolji izbor imajući u vidu činjenicu da Narodna skupština nije još konstatovala ostavku premijera Vučevića. Samim tim, kaže Klačar, izgleda kao da se ništa bitnije nije ni promenilo, jer taj rok od 30 dana za formiranje nove vlade još ne teče. „Upravo zbog toga mi se čini da će se ići na varijantu formiranja nove vlade i da se sa tim neće žuriti i da onda nova izvršna vlast pokuša ili da reši ovu situaciju”, zaključuje Klačar.

Vulin: Našu politiku smo vrlo jasno legitimisali pred narodom

Potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin izjavio je da nije za vanredne izbore, već za formiranje nove vlade u okviru postojeće parlamentarne većine, kao i da ta vlada ne bi menjala ništa u odnosu na dosadašnju politiku. „Ja sam za formiranje nove vlade u okviru sadašnje postojeće većine. Žao mi je što je premijer Miloš Vučević podneo ostavku, mislim da je dobro radio svoj posao, ne vidim zašto je to morao da uradi”, rekao je Vulin za TV Prva. Dodao je da je opozicija izašla sa stavom da neće na izbore, ma šta se desilo. „I šta sad, da biramo sami sebe?”, upitao je Vulin i dodao: „Imamo apsolutnu većinu u skupštini, našu smo politiku vrlo jasno legitimisali pred narodom. Jasno smo rekli šta su naši postulati unutrašnje i spoljne politike, niko drugi nije ni ponudio svoju alternativu. Dakle, nema tu šta da se menja, mi bismo na izbore izašli opet sa tim.”

Ako opozicija opstruira sednicu skupštine, onda su za izlazak na birališta

Ukoliko sednica Skupštine Srbije o izboru nove vlade ne bude mogla da se održi zbog opstrukcije opozicije, Dejan Vuk Stanković kaže da bi to značilo da se protivnici vlasti u stvari spremaju za novu izbornu utakmicu. „Ako bi neko rušio mogućnost da se izabere nova vlada, onda znači da ste spremni da trčite novu izbornu utakmicu. Ukoliko ste protiv nove vlade, onda morate da prihvatite spremnost da idete na izbore jer druga politička opcija ne postoji. Uz to, veliko je pitanje da li bi skupštinsko obezbeđenje omogućilo nekim poslanicima opozicije koji bi sprečavali da se održi sednica. Jedan deo opozicije je najavio incident politikom i toga smo se nagledali devedesetih godina prošlog veka. Ovde je mnogo bitnije šta hoće vlast koja mora da vodi računa o trenutnoj situaciji i ukoliko bi došlo do sukoba u republičkom parlamentu, to bi samo vodilo daljoj antagonizaciji. Zato je potrebno da se stvari samo dovedu do situacije kada će politički život biti normalizovan”, kaže Dejan Vuk Stanković.