Opasnost od farmaceutskog otpada: Smeće je svuda oko nas, i u nama
Ne prosipajmo lekove u kanalizaciju, ne bacajmo ih kao obično đubre – jer nam se mogu vratiti na neočekivane načine, na primer razvijajući rezistenciju na antibiotike kod bakterija. Svetska zdravstvena organizacija navodi otpornost na antimikrobne lekove kao jednu od deset najvećih globalnih pretnji po javno zdravlje sa kojima se čovečanstvo suočava, ističući da su zloupotreba i prekomerna upotreba medikamenata glavni pokretači rezistencije na lekove. SZO predviđa da bi rezistencija na antibiotike mogla izazvati čak deset miliona smrtnih slučajeva godišnje do 2050. O tome se, pored ostalog, govori u knjizi „Gorka pilula – mračno naličje farmacije“, iz koje donosimo odlomak.
Fabrika lekova u Kabulu
eimenovani četvorogodišnjak je hitno hospitalizovan u gradu Kamaredi u pokrajini Telangana na jugu Indije u februaru 2023. Razvio je tešku infekciju urinarnih kanala i već danima trpeo intenzivne bolove, praćene groznicom i konstantnom temperaturom preko 39°C i pre dolaska u bolnicu. Nažalost, njegove muke su tu tek počinjale.
Zabrinuti lekari su isprobavali na njemu jedan po jedan antibiotik. Nijedan nije delovao. Dečakovi roditelji su za to vreme uputili pudžu, ili molitvu, mnogorukoj boginji snage i majčinstva Durgi. Najzad je mališan morao da bude transportovan sanitetskim kolima u centar provincije Hajderabad. Posle nekoliko nedelja borbe za život deteta, sve do ivice septičkog šoka i nazad, odnesena je pobeda. Od dvadeset jednog antibiotika na koje je testirana, kultura bakterija koje je zapatio reagovala je, i to delimično, samo na dva. To je za dlaku ispod takozvane panrezistencije, odnosno postojanja klice na koju ne deluje nijedan lek. Štaviše, velika je verovatnoća da dečaka pri ponovnoj infekciji više ni ti antibiotici ne bi spasli. Jer minijaturna frankenštajnovska čudovišta u njegovom telu upravo uče kako da se i od tih lekova odbrane.
Dete se najverovatnije inficiralo kupajući se u obližnjoj reci Musi – odnosno u vodi zagađenoj fekalijama. Zapatio je novi, multirezistentni soj ešerihije koli, koji je već bio spreman na okršaj s lekovima i pre nego što je zarazio dečaka. Ova, inače u našim crevima redovno prisutna bakterija jedna je od onih s kojima imamo simbiotski odnos. Ipak, haos koji je kod malog Indusa izazvala zabrinjavajući je primer onoga što se dešava s bakterijama, ali i drugim mikroorganizmima u prirodi, i kako se „prozle“ ako se za to stvore uslovi.
Ali kakve to veze ima s farmaceutskim otpadom iz naslova?
Test na ešerihiju koli
Tone otpada
Naime, još 2017. godine grupa naučnika s Univerziteta u Lajpcigu sarađivala je s nemačkim novinarima kako bi detaljno ispitala farmaceutsko zagađenje u Hajderabadu, gde se proizvodi 50% indijskih lekova za izvoz. Petina generičkih lekova u svetu nastane u Indiji, a fabrike sa sedištem u pomenutom gradu, „prestonici farmakoindustrije“, snabdevaju ili rade za skoro sve velike svetske farmaceutske kompanije proizvodeći hiljade tona antibiotika i antifungalnih sredstava svake godine.
Istraživači su testirali 28 uzoraka vode u industrijskoj zoni na periferiji grada i njegovoj okolini, gde se nalazi više od trideset fabrika lekova. Ta proizvodna mesta, pored lekova, generišu tone i tone farmaceutskog otpada svakog dana, navodi se u studiji. Skoro svi uzorci su sadržali bakterije i gljivice otporne na više lekova poznatih kao MDR (multidrug-resistant) patogeni, što je tehnički naziv za ove „superbakterije“, a bili su kontaminirani i antibioticima i antifungalnim lekovima, što je osnov za stvaranje otpornosti na dostupne terapije.
Zagađenje životne sredine i loše upravljanje otpadnim vodama u Hajderabadu izazivaju, kako su zaključili naučnici, „izuzetnu kontaminaciju antimikrobnim lekovima“ okolnih izvora vode, koja pokreće stvaranje i globalno širenje opasnih mikroorganizama.
Dečkić s početka priče je imao sreće. Više od 56.000 njegovih još mlađih sunarodnika je nema jer umru iz istih razloga svake godine – čim se rode.
Otpadne vode
Škola za mikrobe
Antimikrobna rezistencija – AMR, iliti otpornost na uobičajene, pa i „rezervne“ (one koji se čuvaju za najteže slučajeve) lekove za infekcije – antibiotike, javlja se dakle kada mikroorganizmi kao što su bakterije, virusi, protozoe i gljivice razviju otpornost na antimikrobne supstance, čineći lekove koje ih sadrže neefikasnim.
Glavni faktori koji doprinose AMR-u jesu zloupotreba i prekomerno korišćenje antibiotika kod ljudi, ali i u uzgajanju životinja za ishranu, kao i loše upravljanje otpadom u domaćinstvima, farmama, fabrikama i zdravstvenim ustanovama za ljude i veterinare. Dugoročne posledice kontaminacije površinskih voda antibioticima mogu biti značajne i dalekosežne i – praveći pun krug – štetne po ljudsko zdravlje. Antibiotici u životnoj sredini mogu se neočekivano vratiti ljudima, kao zaboravljeni bumerang, kroz lanac ishrane – u nepredvidivim koncentracijama i oblicima, a upravo takvi su veoma opasni, posebno za malu decu i trudnice.
Genetska istraživanja pokazuju da su klice postale posebno sposobne za „učenje“ kako da nadmudre antibiotike – nasleđivanjem znanja utkanog u samu DNK. „Neki čudotvorni lekovi više ne čine čuda“, navodi se u izveštaju CDC-a (američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti) iz 2019. godine.„Ovo je problem koji na kraju utiče na sve nas“, rekao je Majkl Krejg, viši savetnik nadležan za AMR u CDC-u. „I on bukvalno ima potencijal da utiče na svaku osobu na planeti.“
Reka Enora u Indiji
Opasnost od rezistencije na lekove koja vreba u reci Musi neće ostati ograničena na područja oko Hajderabada, upozorava i Jan-Ulrih Kreft, mikrobiolog i viši predavač na Univerzitetu u Birmingemu. „Potrebno je samo nekoliko godina od pojavljivanja novog gena otpornosti negde u svetu da se on zatim proširi globalno“, kaže on. „Ovo ne možete poništiti. Jednom kada se desi, zaista je kao kovid-19 – to je pandemija.“
S druge strane, globalna potrošnja antibiotika porasla je za 65% između 2000. i 2015. godine. Efekat povećane konzumacije ovih lekova znači porast njihovog prisustva u životnoj sredini, što može uticati na opstanak, reprodukciju, metabolizam i populaciju živih bića, od najmanjih do najvećih.
Neki antibiotici se lako razgrađuju, poput penicilina, dok su drugi znatno postojaniji, recimo fluorohinoloni i tetraciklini; tako duže opstaju u životnoj sredini, šire se na veće udaljenosti, akumuliraju u većim koncentracijama – i omogućavaju mikroorganizmima da ih bolje upoznaju i prilagode im se.
Glavni izvor farmaceutskih proizvoda u okolini ipak je izlučivanje aktivnih supstanci koje konzumiraju ljudi i životinje. Uglavnom urinom, pošto su rastvorljivi u vodi, i donekle fecesom. Naime, između 30% i 90% oralno primenjenih doza lekova iz nas izađe potpuno neizmenjeno. (…)
Bolesne reke
Bolesne reke
Reke po celoj planeti su pune lekova – i to čini svet bolesnim.
Farmaceutski proizvodi, odnosno njihovi sastojci, izbacuju se iz fabrika, domova i naših tela. I onda ulaze u potoke, reke, pa zatim u jezera, mora i okeane. Tamo se akumuliraju u ribama, bubama, mekušcima, rakovima, pticama i sisarima, pa konačno i u domaćim životinjama – od kojih mnoge završe na našoj trpezi. Područja oko fabrika za proizvodnju lekova su žarišta za ovu vrstu zagađenja. Isto to su i vodotokovi u blizini bolnica i zastarela kanalizaciona infrastruktura.
Farmaceutsko zagađenje svetskih reka daleko je veće nego što se ranije mislilo – toliko da predstavlja globalnu pretnju po životnu sredinu i zdravlje ljudi, prema novom, obimnom istraživanju publikovanom 2022. godine. Naime, tim naučnika sa Univerziteta Jork u Velikoj Britaniji uzeo je više od hiljadu uzoraka vode iz 258 reka u 104 zemlje i otkrio da mnogi sadrže koncentracije lekova koje daleko premašuju bezbedne nivoe.
Samo dve reke u nenaseljenim područjima na Islandu, i jedna u Venecueli, u blizini sela čiji stanovnici ne koriste moderne lekove, nisu bile pogođene farmaceutskim zagađenjem. Najveće koncentracije su pronađene u mestima kao što su: Fahore, Pakistan; La Paz, Bolivija; Adis Abeba, Etiopija. Reka Kai Tak u Hongkongu imala je najveći broj lekova prisutnih u uzorku vode, sa 34 identifikovana farmaceutska proizvoda.
Drina kod Višegrada, januar 2024.
Reke u belgijskoj prestonici Briselu, u Luksemburgu i Dalasu u Teksasu bile su među dvadeset odsto vodenih puteva s najvećom koncentracijom ostataka lekova. Čak su i na Antarktiku otkrivene četiri vrste lekova! Uzorci su uzeti sa svih kontinenata, a problemi su još gori tamo gde je tretman otpadnih voda najmanje efikasan i na mestima gde se proizvode lekovi, kažu istraživači. U mnogim uzorcima pronađene su aktivne supstance koje se koriste za lečenje dijabetesa i epilepsije, zajedno sa antidepresivima, antihistaminicima, anesteticima i antibioticima.
Rezistencija na antibiotike
Još samo malo o AMR-u. Naime, razmere pretnje koju predstavlja rezistencija na antibiotike istaknute su u studiji objavljenoj januara 2022. godine u medicinskom časopisu Lanset. Rečeno je da su bakterijske infekcije otporne na antibiotike ubile skoro pet miliona ljudi u 2019. Svetska zdravstvena organizacija navodi otpornost na antimikrobne lekove kao jednu od deset najvećih globalnih pretnji po javno zdravlje sa kojima se čovečanstvo suočava, ističući da su zloupotreba i prekomerna upotreba glavni pokretači rezistencije na lekove. SZO predviđa da bi rezistencija na antibiotike mogla izazvati čak deset miliona smrtnih slučajeva godišnje do 2050.
To je deset mrtvih svakog minuta sada, a dvadeset za četvrt veka.
Studija objavljena u Lansetu potvrđuje i da je prisustvo bakterija otpornih na lekove najveće u podsaharskoj Africi i južnoj Aziji – regionima za koje je u istraživanju Univerziteta Jork utvrđeno da imaju i najveći nivo farmaceutskog zagađenja. Rekordna kontaminacija antibioticima je utvrđena u jednoj reci u Bangladešu, gde su nivoi starog antibiotika metronidazola bili trista puta iznad bezbedne granice, navodi se u studiji.
Farmaceutski otpad
Koncentracije nešto novijeg ciprofloksacina premašile su pak bezbedne nivoe u 64 reke. Rešenje problema je poboljšanje kanalizacionih sistema i tretmana otpadnih voda, kažu autori izveštaja. Logično rešenje. Nažalost, prema podacima Svetske banke, oko 80% otpadnih voda se globalno ispušta u životnu sredinu neprečišćeno, sa minimalnim pomacima u toj oblasti.
Na obalama Ganga
Konačno, ne možemo da se još jednom ne osvrnemo na Indijski potkontinent – pre svega Indiju, Pakistan i Bangladeš, odnosno regiju gde trenutno živi 1,8 milijarde ljudi, ili skoro četvrtina svetskog stanovništva. Oko petsto miliona njih zavisi od jedne jedine reke – moćnog Ganga. Za Hinduse je to najdragocenija reka, za koju se veruje da je Šivina kćerka koja se spušta s neba niz Šivinu kosu. Njena voda je toliko sveta da se nijedan hinduista ne usuđuje da laže ili vara kada drži vodu Ganga u ruci. Pa je tako oduvek mesto za penzionisanje. Ili kremaciju.
Doktor B. D. Tripati, stručnjak za životnu sredinu i zagađenje vode na Banaras Hindu univerzitetu, procenjuje da se pored Ganga svake godine kremira 32.000 ljudskih leševa sa do trista tona polusagorelog ljudskog mesa prosto bačenog u vodu. Postoji verovanje da voda Ganga može prekinuti samsaru – krug lutanja – i pružiti vam mokšu, iliti večno oslobođenje, pretvarajući smrt u pozitivan događaj. Koliko je pak to pozitivno za one još žive, upitno je.
Pogrebne lomače u Varnasiju na Gangu
Merenja nivoa rastvorenog kiseonika u vodi Ganga su na više mesta bila blizu nule. Da to pobliže objasnimo. Ako ti nivoi padnu ispod pet miligrama po litru, ribe neće moći dugo da prežive. Kada je nivo od nula do jedan miligram po litru, voda se smatra septičkom – nemogućom za opstanak bilo kakvog živog sveta u njoj. Ipak, mistični Gang ima i dalje moć da stvara novi život… u obliku neželjenih bakterija.
Još 2008. otkrivene su dve superbakterije u Nju Delhiju: NDM-1 i NDM-4 (NDM je skraćenica od metalobetalaktamaze iz Nju Delhija). Toliko je alarmantno bilo njihovo brzo širenje, više od bilo koje druge vrste otpornosti na antibiotike širom sveta, da je izazvalo i globalno upozorenje SZO.
Nekada izuzetna po neobjašnjivo visokim koncentracijama bakteriofaga (virusa koji ubijaju štetne bakterije), što je i moguća osnova verovanja o njenim isceliteljskim moćima, Gang je danas po nekim procenama najzagađenija reka na svetu. I idealna sredina za razvoj novih patogena s potencijalom da nas sve pobiju.
Lično sam u Nepalu imao prilike da vidim sve gore navedeno na reci Bagmati, koja je za ovaj narod najvažnije prirodno dobro i podjednako sveta kao Gang Indusima. A tretira se kao otvorena septička jama u koju se baca sve. Gledao sam spaljivanje pokojnika na lomačama postavljenim na kamenim platformama koje vire iz reke i kako se sav taj garež, kosti i meso prosto sruče u vodu da bi se oslobodilo mesto za sledećeg. Video sam da se kanalizacija, uključujući i (farmako)industrijski otpad, uliva direktno u vodu iz koje se napajaju zemlja, stoka i ljudi. I konačno, gledao sam vernike koji se kupaju – i starce i decu – u reci koja je možda nekad isceljivala dušu i telo, a sada ih samo truje.
Gang kod Kalkute
Hiperaktivni grgeči
Ljudi i životinje globalno troše više od sto hiljada tona farmaceutskih proizvoda svake godine, što je težina od otprilike petsto plavih kitova „kapitalaca“. Njihova proizvodnja i transport uzrokuju značajnu emisiju ugljen-dioksida i drugih gasova koji utiču na klimatske promene, odnosno globalno zagrevanje…
Sami farmaceutski proizvodi imaju širok uticaj na životnu sredinu. Lekovi mogu duboko da promene naše raspoloženje i ponašanje – što mogu biti njihove nuspojave, ili pak cela poenta određenog leka, kao kod onih za smirenje. A slično udisanju pasivnog dima, mnoge ribe i drugi akvatični organizmi plivaju u koktelu aktivnih farmaceutskih sastojaka koji kontaminiraju reke i potoke. Kao da sve dosadašnje toksične materije kojima smo ih trovali nisu bile dovoljne.
U studiji na grgečima u Švedskoj 2013. godine, publikovanoj u prestižnom naučnom časopisu Sajens, izneseni su dokazi da je oksazepam – vrsta benzodiazepina korišćenog u terapiji anksioznosti a prisutnog u to vreme u reci Firis – izazvao značajne i zabrinjavajuće promene kod ovih riba. Uobičajeno stidljivi grgeči koji vole grupe postajali su hiperaktivni, smeli, halapljivi usamljenici.
Grgeč
To je imalo indirektne posledice po njihov rast i opstanak, pa i delikatnu ravnotežu vodenog ekosistema. Grgeči su brže iscrpljivali svoje resurse hrane, a razvili su i apetit za sam lek pa su se sve češće zadržavali u zoni isticanja kanalizacije. Najzad, neprirodno neustrašive ribe češće su bile i lake mete predatora.
Slično istraživanje na rečnim rakovima u SAD, publikovano 2021. godine, dokazalo je da citalopram, široko korišćeni antidepresiv, izaziva nedvosmislene promene ponašanja ovih beskičmenjaka – koji takođe postaju razigrani, vazda gladni… i neoprezni. Štaviše, oni su, usled sve češće izlučivanih ostataka pilula protiv psiholoških poremećaja kod ljudi, postali… srećni.
Interseks ribe
Poslednjih godina pažnja je usmerena na supstance koje se ispuštaju u životnu sredinu a mogu poremetiti normalnu endokrinu, to jest hormonsku funkciju riba i divljih životinja.
Jedna bizarna karakteristika riba izloženih zagađenju koje ometa hormonski balans jeste prisustvo ženskih jajnih ćelija koje rastu u testisima mužjaka – stanje po imenu „interseks“. Interseks ili međupolne ribe pojavljuju se širom sveta, čak i u rezervatima za divlje životinje, što ilustruje moć vodenog zagađenja da se infiltrira i u ta navodno netaknuta područja.
Lutke klovn-riba iz crtanog filma “U potrazi za Nemom”
Neke vrste riba, kao što su riba-klovn (da, upravo ona iz Potrage za Nemom), pojedine škarpine i glavoči, prirodno su hermafroditi i imaju sposobnost da promene pol kako bi povećale svoje šanse za reprodukciju. Međutim, kada su ženska jaja prisutna u muškim ribama koje nisu hermafroditne, kao u slučaju interseksualnih jedinki, to može da ih učini neplodnim.
Feminizacija riba
Ljudi koriste hiljade hemikalija, i njihov efekat na svet prirode je još nedovoljno shvaćen. Međutim, pokazalo se da oko dvesta tih supstanci dovodi do feminizacije riba. A glavna i sveprisutna supstanca odgovorna za to je etinil estradiol, sintetički hormon koji se nalazi u pilulama za kontracepciju.
Etinil estradiol nije samo moćna hemikalija – sa efektima na ekosistem čak i u minimalnim dozama – već je i izuzetno težak za uklanjanje iz otpadnih voda. Ovo je globalni problem jer su feminizovane muške ribe otkrivene kod najmanje 37 vrsta u jezerima i rekama širom sveta. U Velikoj Britaniji je to bila važna tema ranih 2000-ih, kada je u velikom istraživanju agencije za zaštitu životne sredine konstatovano da je polovina riba u engleskim rekama počela da menja pol.
I danas, posle decenije inicijativa i akcija prečišćavanja, na 60% lokacija u rekama ove zemlje, mužjaci bodorke – male, izdržljive, srebrnaste ribe – pretrpeli su endokrini poremećaj, pri čemu mužjaci proizvode ženske proteine i počinju da razvijaju jaja u svom reproduktivnom sistemu. A čak 90% uzoraka muške ribe pokazalo je visoke koncentracije ženskih proteina, biomarkera za izloženost estrogenu.
Klovn-ribe u akvarijumu u Kejptaunu
Ni parkovi prirode i druge zone bez ljudi nisu izopšteni od interseks fenomena, kao što je 2016. godine potvrdila Američka služba za ribe i divlje životinje. Oni su u 19 nacionalnih parkova na severoistoku Sjedinjenih Država otkrila da 60-100% ispitanih mužjaka maloustog brancina pokazuje međupolne karakteristike. Ove materije, uz pomoć neodgovornih pojedinaca i kompanija, ili same za sebe, nekako uvek nađu put i do najzaštićenijih mesta.
S ogromnim brojem različitih lekova koji se sve masovnije propisuju i nemogućnošću čak i sasvim modernih procesa prečišćavanja otpadnih voda da ih u potpunosti eliminišu – životinje naših reka, mora i okeana nevoljno moraju da prate i svetske trendove u prometu i potrošnji lekova. (…)
Tabletomanija
U prethodnih stotinu godina, globalni prosečan životni vek se više nego udvostručio. S druge strane, društvene, ekonomske i kulturne promene uticale su na razvoj stanja i boljki skopčanih sa napretkom civilizacije – kao što su gojaznost, dijabetes, rak, kardiovaskularne i autoimune bolesti, što se ogleda i u statistici potrošnje pojedinih kategorija lekova.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), u godinama 2000-2017. potrošnja lekova protiv visokog krvnog pritiska porasla je u proseku za 70%, utrostručena je potrošnja sredstava za snižavanje holesterola, udvostručena potrošnja antidijabetika, antidepresiva i sedativa. Takođe je primećeno povećanje upotrebe lekova bez recepta, za šta je odgovorna činjenica da su ovi lekovi lako dostupni i pristupačni, mada ne nužno i jeftini.
Fabrika lekova u Egiptu
Mi danas posežemo za lekom kad god nas nešto zaboli ili nam i najmanje zasmeta. To je skopčano i sa ultimativnim konformizmom koji farmakološkim rešenjima kompenzuje neprijatne promene životnog stila. Sve to, pospešeno suptilnim reklamiranjem, vodi nas ka svetu u kojem je zavisnost od terapija mnogo veća i dublja od klasičnih adikcija. U pitanju je svojevrsna psihofarmakološka štaka koje ćemo se teško i nerado ikada više lišiti.
Istovremeno s ljudskom, tabletomanija se prenela, odnosno preneli smo je, i na domaće životinje. Nismo se do sada bavili posebno veterinarskim lekovima, ali recimo samo da velike količine proizvoda kao što su antibakterijski i antifungalni lekovi, kao i paraziticidi iz akvakulture i poljoprivrede, takođe mogu doprineti pritisku na životnu sredinu. Posebno zato što – za razliku od lekova za humanu upotrebu, koji obično ipak prvo prolaze kroz postrojenje za prečišćavanje vode – veterinarski lekovi često i lako pronađu svoj put direktno u zemljište i površinske vode. Nažalost, nedovoljno znanje o ovom problemu i slaba motivisanost donosioca odluka sprečavaju veća ulaganja u opremu koja bi sprečila da se ovakve supstance – bilo za upotrebu kod ljudi ili životinja – uopšte nađu u životnoj sredini.
Diklofenak za lešinare
U ovom kontekstu moram istaći jedan katastrofalan primer – krizu indijskih lešinara. Za manje od decenije, 1990-ih i ranih 2000-tih, populacija lešinara u jugoistočnoj Aziji strmoglavila se sa četrdeset miliona na tek 19.000 jedinki; njihovo mesto su zauzeli divlji psi, čiji se pak broj samo u Indiji povećao za najmanje pet miliona, a koji su 38 miliona puta više nego inače ujeli ljude, izazivajući dodatnih 47.000 smrti od besnila i koštajući ekonomiju 34 milijarde dolara. Smrtnost kod ljudi u regiji je porasla za čak 4% u vreme najveće krize 2000-2005.
Lešinari u Kampali
Šta se, kog đavola, desilo?
Pogađate već: kriv je neki lek. Diklofenak, antiinflamatorno sredstvo i lek protiv bolova, uveden je krajem 20. veka u Indiji, Pakistanu, Nepalu i Bangladešu za lečenje bolesne stoke. Ali kada su lešinari počeli da jedu lešine goveda koje su primale lek, ptice su razvile neočekivano i fatalno oboljenje bubrega.
U roku od nekoliko godina, broj lešinara se srozao za neverovatnih 99,9% širom južne Azije, što je najbrži pad dotad zabeležen za bilo koji još postojeći rod ptica. Nekoliko pojedinačnih vrsta lešinara je u tom procesu dovedeno na ivicu izumiranja. Uz to, nestanak lešinara imao je ogromne socioekonomske posledice širom regiona. Bez ovih „đubretara prirode“, milioni tona životinjskih leševa ostaju nepojedeni svake godine.
Kule tišine
Zanimljivo je da su i pripadnici Parsi zajednice u Indiji, koji su vekovima ostavljali pokojnike izložene u visokim Kulama tišine, usled opadanja populacije lešinara bili primorani da napuste ove drevne običaje. Učinili su to iz higijenskih razloga – jer je sada potrebno šest meseci da tela nestanu.
Ostavljena da trunu na suncu, sva ova životinjska tela (i poneko ljudsko) predstavljaju ozbiljan rizik po zdravlje jer su potencijalno leglo zaraznih bolesti i podstiču umnožavanje brojnih štetočina (čitaj: pacova).
Kula tišine na brdu Malabar kod Mumbaja
Kada je indijska vlada sve to shvatila, zabranila je diklofenak u veterinarskoj medicini, a sledile su je i okolne zemlje. To je bilo 2006. godine, a lešinari se u ovim zemljama nikada više nisu povratili, pa čak i dan-danas umiru zbog zloupotreba ovog leka.
I naš je nacionalni simbol sa srednjovekovnih, ali nažalost ne i današnjeg grba Srbije – beloglavi sup – mogao da doživi istu sudbinu da od 1990-ih požrtvovani pojedinci, a pre svega dr Saša Marinković, naš vodeći ornitolog koga imam čast da zovem prijateljem, nisu dali sve od sebe da ga spasu. Između ostalog, i od trovanja istim tim lekovima. U prelepom kanjonu Uvca danas stotine srpskih supova, veličanstvenih kraljeva neba, sa rasponom krila od tri metra, ponosno lete, odlaze na Bliski istok, i vraćaju nam se. Obiđite ih nekad.
Hemijske bebe, plastični ljudi
Još jedna dosad tek ovlaš dotaknuta tema – medicinska sredstva. Odnosno, plastika. Od pandemije kovida-19, hirurške i maske tipa N95, neophodne u sprečavanju širenja SARS-KoV-2 virusa, predstavljaju takođe ogromnu količinu plastičnog otpada koji se ne može reciklirati. Dodajte na to i plastične boce, kese, posude za hranu, rukavice i šolje, i evo dodatnog zagađenja mora plastikom. Do 2025. godine odnos ukupne mase riba i plastike u okeanima biće 3:1, sa preko 250 miliona tona ovog materijala u vodi, dok će se do 2050. u morima nalaziti više plastike nego ribe.
„Veliki pacifički tepih od smeća“ – gigantska površina Tihog okeana prekrivena plastikom koja raste od 1970-ih – ima trenutnu površinu od 1,6 miliona kvadratnih kilometara, odnosno veličine je Irana, ili dva Teksasa, ili pak nama bliže Turske.
Veliki pacifički tepih od smeća
A šta je sa mikroplastikom – odnosno svim tim đubretom usitnjenim do nivoa komadića manjih od pet milimetara, ili nanoplastičnih čestica veličine 1-100 nanometara?
Pre svega, ona završava u telima morskih životinja, izazivajući brojne probleme – od mehaničkih, pa do otpuštanja toksičnih hemikalija – kao, na primer, endokrnih disriptora ftalata i bisfenola. A značajan deo, uključujući i onaj poreklom od najrazličitijih medicinskih sredstava, i mi pojedemo, popijemo, pa čak i udahnemo! Najviše toga unosimo flaširanom vodom za piće. I to uglavnom iz recikliranih boca – odnosno, plastike gradirano sve lošijeg kvaliteta.
Po nekim studijama koje je podržala i objavila čuvena organizacija za zaštitu životinja i prirode World Wildlife Fund, WWF, moguće je da unesemo čak i do 2.000 čestica ukupne mase od preko pet grama nedeljno – što je težina i veličina jedne standardne kreditne kartice. Sa zasad nepoznatim posledicama.
Pre tri godine, mikroplastika je prvi put otkrivena u ljudskoj placenti (odnosno posteljici) kod četiri žene iz Italije. Danas je, realno, svuda – i u svima nama.
Večne hemikalije
Konačno, farmaceutski proizvodi nisu jedini hemijski zagađivači u sistemima životne sredine. Vodeni i kopneni organizmi su izloženi mešavini lekova, ali i nebrojenih drugih toksičnih supstanci, uključujući pesticide, biocide i opšte industrijske hemikalije. Ipak, jedna grupa jedinjenja posebno zabrinjava, a koristi se i u proizvodnji lekova i medicinskih sredstava. To su takozvane „večne hemikalije“.
Ovaj zastrašujući termin se odnosi na 10.000 i više per- i polifluoroalkil supstanci – skraćeno PFAS. PFAS su velika, složena grupa sintetičkih hemikalija koje se koriste širom sveta od 1950-ih. Veze ugljenik-fluor, među najjačim u organskoj hemiji, daju PFAS-u korisna svojstva za pravljenje proizvoda koji odbijaju ulje, mrlje i vodu, a otporni su i na toplotu – kao što su, na primer, teflonsko posuđe, tepisi, boje i lakovi, sredstva za čišćenje, materijali za pakovanje, odeća i obuća i naročito – omotači i stabilizatori svih mogućih lekova.
Ove supstance zagađuju vodu i zemljište i izazivaju oštećenje jetre, poremećaje imunog i hormonskog sistema i određene karcinome, ugrožavaju plodnost i reprodukciju životinja i ljudi, i ometaju razvoj fetusa.
Deponija u Vinči
Nekima treba i više hiljada godina da se razgrade – otud: „večne hemikalije“. Najgore od svega, one se akumuliraju ne samo u prirodi već i u našim telima. Zdravstveni troškovi vezani za PFAS procenjuju se na 52 do 84 milijarde evra godišnje – i to samo u Evropskoj uniji. U sebi ih ima 98% ljudi na planeti, uključujući i svih jedanaest visokih zvaničnika i političara EU koji su se testirali na njih u januaru 2024. godine, kako bi podigli svest o ovoj temi.
Posebno zabrinjava činjenica da bukvalno bivamo zadojeni „večnim hemikalijama“ od rođenja. Prvi kontakt s njima bebe često dobijaju preko majčinog mleka.
Nedavno predložena univerzalna zabrana „večnih hemikalija“ u EU imala bi negativan uticaj na inovacije i dostupnost lekova, za čiju proizvodnju su za sada nezamenljivi, upozorila je farmaceutska industrija pre nego što je predlog ipak, upravo zbog te intervencije… ograničen.
Naposletku, šta mi kao pojedinci možemo da uradimo povodom svega ovoga? Pa, prilično. Pre svega, ponavljam savet i molbu da ne prosipamo lekove u kanalizaciju ili ih ne bacamo kao obično đubre – jer nam se mogu vratiti na neočekivane načine. Lekovi su dizajnirani da promene ljudsku fiziologiju u malim dozama i tako mogu da predstavljaju posebno jake zagađivače. Možda bi stoga trebalo da počnemo da svoje telo posmatramo kao izvor, ali i deponiju farmaceutskog otpada? I kao što kroz bezbroj inicijativa to radimo sve više sa životnom sredinom uopšte – probajmo da utičemo na to da se i farmaceutsko zagađenje smanji. Učinimo to ličnim primerom, uticajem na političare, aktivizmom i prosto svešću da problem postoji, i da možemo i moramo da ga rešimo.
Partizan igra u dresovima koje su nekada nosili Kecman i Bogdanović
Košarkaši Partizana će na tri predstojeće utakmice u martu protiv Olimpijakosa, Efesa i Albe igrati u dresovima iz sezona 2010/11 i 2011/12, a sve to povodom 25 godina od osnivanja Evrolige.
Dizajn dresova koje su nekada nosili Dragan Milosavljević, Vladimir Lučić, Dušan Kecman, Bogdan Bogdanović, sadašnji igrači crno-belih obući će već u petak protiv Olimpijakosa u Pireju, a za tu utakmicu je spremljena crna garnitura.
U narednoj utakmici protiv Efesa, Partizan će igrati u beloj opremi, dok će protiv Albe ponovo obući crne dresove.
Pre 15 godina, u sezoni 2010/11, Partizan je stigao do TOP 16 faze Evrolige, a osvojio je ABA ligu, KLS i Kup Radivoja Koraća.
Već naredne sezone, izostao je plasman u 16 najboljih Evrolige, a u regionalnom takmčenju je izgubio u polufinalu od Cedevite. Ponovo je osvojio Kup Koraća i državno prvenstvo.
Inače, svi timovi u najjačem košarkaškom klupskom takmičenju nosiće retro dresove u martu, kako bi Evroliga i na taj način obeležila 25 godina postojanja.
Zvezda u Minhenu igra u dresovima generacije Gurovića i Antića
Košarkaši Crvene zvezde u duelu protiv Bajerna u Minhenu nastupiće u dresovima iz sezone 2005/06, saopštio je beogradski klub na svom sajtu.
Meč u novoj minhenskoj dvorani “Sap garden” biće prilika da se “ožive” dresovi iz sezone 2005/06, kada su za crveno-bele nastupali Milan Gurović, Pero Antić, Vuk Radivojević, a sa klupe ih je predvodio Dragan Šakota.
Komplet ima tamniju crvenu boju i zlatna slova, a ovu garnituru dresova košarkaši Zvezde nosiće još dva puta u martu.
Tu sezonu 2005/06, Zvezda neće pamtiti dobro po rezultatima, jer je u regionalnoj ligi izgubila u polufinalu od FMP-a, dok je u državnom prvenstvu u finalu bio bolji Partizan.
Crveno-beli su u ovoj deceniji već jednom igrali u retro dresovima, i to u onima koje su nosili njihovi prethodnici kada su osvojili Kup kupova u Udinama 1974. Tada su ugostili Makabi, a bilo je to 2020. godine.
Evroliga je odlučila da svaki tim u martu igra u retro dresovima, a sve to povodom obeležavanja 25 godina od osnivanja najelitnijeg klupskog košarkaškog takmičenja.
Nova pravila u Evroligi – mnogo zamršenosti, a rasplet se tek očekuje
Od predstojeće sezone u Evroligi klubovi će morati da vode račune koga i koliko plaćaju jer će postojati finansijska pravila koja će morati da se poštuju.
Od naredne sezone Evrolige biće uveden “obrazac”, koji će predstavljati zbir prihoda koji su klubovi ostvarili u prethodne tri sezone, uključujući prihode od utakmica, komercijalne prihode i druge izvore, saopšteno je na sajtu takmičenja.
Nova pravila
To će biti osnov za određivanje gornjih granica i minimalnih iznosa koje klubovi mogu i moraju da potroše na plate svojih igrača.
Taj obrazac računa se na osnovu prihoda klubova sa A licencom, a izračunato je da su prosečni prihodi iznosili 19.489.944 evra, i na osnovu toga, definisani su i nivoi plata.
Dakle, klubovi će moći da iskoriste 40 odsto od te sume, tačnije imaće osam miliona evra da potroše na neto plate igrača.
Iznos od 40 odsto ne važi za:
– dva najplaćenija igrača u timu
– košarkaše mlađe od 23 godine
– igrače sa dugoročnim povredama (minimum dva meseca)
– igrače koji su proveli barem tri godine u klubu (ne moraju biti povezane, a važi i za povratnike)
U tom slučaju će se od ovih 40 odsto, obračunavati samo 25.
Od naredne sezone postojaće i minimum koji će klubovi morati da iskoriste za plaćanje igrača.
Za one koji imaju A licencu, to će biti 5.846.983 evra. Klubovi sa “vajldkard” pozivnicom, gde su Crvena zvezda i Partizan, moraće da izdvoje najmanje 4.677.587 evra, a oni koji dolaze iz Evrokupa 4.092.888 evra.
Takođe, od sezone 2027/2028 planira se i uvođenje gornje granica koju klubovi u plaćanju igrača neće smeti da pređu, a spekuliše se da će to biti oko 12 miliona evra.
Kako bi sve bilo ujednačno, za tri sezone bi trebalo da se uvede i pravilo, da se novac od klubova koji najviše troše i probijaju granicu plaćanja igrača, jednako podeli među ostalim klubovima koji poštuju pravila.
Dva srpska kluba su ove sezone uspela da naprave najveće budžete u svojoj istoriji, ali od sledeće sezone moraće da vode računa koliko i na koga izdvajaju novac.
Trudo: Trampov cilj je slabljenje ekonomije da bi pripojio zemlju
Kanadski premijer Džastin Trudo izjavio je danas da je cilj američkog predsednika Donalda Trampa da “sruši kanadsku ekonomiju” kako bi potom mogao da “pripoji” zemlju.
„To je ono što on (Tramp) želi“, rekao je Trudo na konferenciji na novinare nekoliko sati posle stupanja na snagu carina koje su SAD uvele na kanadske proizvode.
Kanadski premijer u ostavci je dodao da ne zna kakve bi pregovore Kanada mogla da počne sa SAD.
Trudo je dodao da je Otava rano jutros uvela carine od 25 odsto na neke američke proizvode, kao što su meso, jaja, voće i vino.
Prema njegovim rečima, izgovor šverca fentanila, koji je američki predsednik izneo da bi opravdao uvođenje carina, „potpuno pogrešan i neopravdan“.
„Biće teško i teško će pogoditi Kanadu, ali zemlja neće ustuknuti“, dodao je Trudo, obećavajući pobedu Kanade, suočene sa Trampovom odlukom koju je ocenio „glupom“.
Obraćajući se Amerikancima, Trudo je ponovio da je „trgovinski rat“ isključivo volja Vašingtona.
„Želimo da radimo sa vama kao prijateljima i saveznicima, i ne želimo da gledamo da patite, ali vaša vlada je odlučila da vam to nanese. Od jutros su tržišta u padu i inflacija će dramatično porasti širom vaše zemlje“, rekao je Trudo u poruci Amerikancima, dodajući da je spreman da brzo razgovara sa Trampom.
SERBIANNEWS/CANADA
Oskari 2025: Trijumf “Anore”, ali je ruski glumac ostao bez nagrade
Ostvarenje Šona Bejkera pokupilo je pet nagrada američke Akademije, uključujući Oskara za najbolji film

Niskobudžetna “Anora” trijumfovala je na ovogodišnjoj dodeli nagrada američke Akademije za film osvojivši pet Oskara, uključujući priznanja za najbolji film i najbolju glumicu, dok je Edrijen Brodi proglašen najboljim glumcem.
“Anora”, koja prati seksualnu radnicu (Majki Medison) koja se udaje za sina ruskog oligarha, premijerno je prikazana na filmskom festivalu u Kanu prošle godine i postala je četvrti dobitnik Zlatne palme koji je proglašen za najbolji film.
Tvorac Šon Bejker takođe je nagrađen za režiju, montažu i originalni scenario i tako postao prva osoba koja je ikada osvojila četiri Oskara za isti film u jednoj noći.
Bejker je u svom prvom govoru večeri odao počast zajednici seksualnih radnika i pozvao filmske stvaraoce da “nastave da snimaju filmove za veliko platno” kako bismo sačuvali “zajedničko iskustvo koje jednostavno nemate kod kuće”.
Dvadesetpetogodišnja Medison, koja je pobedila favoritkinju Demi Mur (Supstanca) takođe je izrazila poštu i seksualnim radnicima i poručila: “Nastaviću da podržavam i da budem saveznik.”
Murova je viđena kao favorit nakon osvajanja Zlatnog globusa i nagrade Udruženja filmskih glumaca. “Supstanca” je noćas nagrađena samo za šminku i frizuru.
Domaćin Konan O’Brajen “politički korektno” je prokomentarisao “Anoru” rekavši: “Pretpostavljam da su Amerikanci uzbuđeni što vide da se neko konačno suprotstavlja moćnom Rusu”, rekao je on uz gromoglasan aplauz.
Ruski glumac Jura Borisov, koji je bio nominovan za sporednu mušku ulogu u “Anori” ostao je bez zlatne statue, ali ga to nije sprečilo da se dobro zabavi na samoj dodeli.
Kiran Kalkin dobio je nagradu za sporednog glumca za ulogu u komediji-drami “A Real Pain” (Pravi bol).
Triler o papskim izborima “Konklava”, koji je viđen kao “Anorina” glavna konkurencija u kategoriji za najbolji film nakon trijumfa na dodeli Bafta nagrada i Udruženja filmskih glumaca, morao je da se zadovolji sa samo jednim Oskarom za najbolji adaptirani scenario.
Edrijen Brodi osvojio je svog drugog Oskara za najboljeg glumca za ulogu u posleratnoj drami Brejdija Korbeta “Brutalista”. Brodi je govorio o “krhkoj profesiji” glume i novoj perspektivi koju sada ima po povratku na scenu.
“To je prilika da počnemo iznova”, dodao je on. Kada je muzika krenula nakon što je prošao svoje vreme, zamolio ih je da prestanu da sviraju. “Ovo nije moj prvi rodeo!” rekao je.
Brodi je ranije bio najmlađi dobitnik Oskara kada je 2003. odneo kući nagradu za ulogu u filmu “Pijanista”.
“Brutalista” je takođe dobio Oskara za kinematografiju i originalnu muziku – rad britanskog kompozitora Danijela Blumberga.

Ejdrijen Brodi i Hali Beri 2003.Brian Vander Brug / Contributor / Getty
Ranije uveče, Hali Beri je poljubila Brodija na crvenom tepihu kako bi ponovila za puritance kontroverzni trenutak na sceni pre 22 godine kada ju je strasno poljubio. “Morala sam da mu vratim”, rekla je.
“Nema druge zemlje” (No Other Land), film koji je napravio izraelsko-palestinski kolektiv o nasilju i raseljavanju Palestinaca na Zapadnoj obali, pobedio je u konkurenciji za dokumentarni film uprkos tome što nema zvanične distribucije u SAD.
Palestinski korežiserr Bazel Adra govorio je o tome kako su potrebne “ozbiljne akcije” da bi se “zaustavila nepravda i etničko čišćenje palestinskog naroda”, dok je njegov izraelski partner Juval Abraham rekao da moraju postojati “nacionalna prava za oba naša naroda” i kritikovao SAD rekavši da ih spoljna politika Vašingtona sprečava u tome. “Zar ne vidite da smo isprepleteni? Da moj narod može biti zaista bezbedan ako je narod Bazela zaista slobodan i bezbedan.”
Najnominovaniji film večeri bio je Netfliksov krimi mjuzikl “Emilija Perez” sa 13 nominacija, najviše za film koji nije na engleskom jeziku. Dobio je dve nagrade za originalnu pesmu i sporednu glumicu za Zoi Saldanu koja je prvi put nominovana, ali je osvojila većinu nagrada ove sezone. “Ja sam ponosno dete roditelja imigranata sa snovima, dostojanstvom i vrednim rukama”, poručila je.
Glavna zvezda filma Karla Sofija Gaskon, prva otvoreno transrodna glumica, koja je izazvača oluju kritika u SAD zbog svojih komentara, preskočila je crveni tepih ali je bila prisutna na ceremoniji.
Oskare je ove godine vodio komičar Konan O’Brajen koji se našalio da je u “Anoru” izvesna psovka korišćena 479 puta, “tri više od rekorda koji je postavio publicista Karle Sofije Gaskon”. Takođe se našalio na račun Gaskonove, rekavši: “Ako ćete večeras tvitovati o dodeli Oskara, moje ime je Džimi Kimel.”
“Emilija Perez” je izgubila Oskara za međunarodni igrani film od brazilske drame “Još uvek sam tu”.
Niskobudžetni film “Flow” osvojio je nagradu za najbolji animirani film, postavši prvi letonski film koji je osvojio Oskara.
Pol Tejzvel je takođe postao prvi crnac koji je osvojio Oskara za kostimografiju za svoj rad na “Zlici”. Mjuzikl je takođe nagrađen u kategoriji dizajn produkcije, dok je “Dina: Drugi deo” pokupila nagrade za zvučne i vizuelne efekte.
Mik Džeger dobio je ovacije dok je izašao na binu da uruči nagradu za najbolju originalnu pesmu. “Bob (Dilan) nije želeo to da uradi jer je rekao da su očigledno najbolje pesme ove godine bile u ‘Potpunom neznancu’.” Dajani Voren je, inače, 16. put izmakla nagrada.
Morgan Friman je takođe odao počast pokojnom Džinu Hekmanu, njegovom kolegi u filmu “Neoprošteno” i “Pod sumnjom”. “Ove nedelje, ova zajednica je izgubila giganta, a ja dragog prijatelja”, rekao je on pre godišnjeg “In memoriam” segmenta koji je uključivao zvezde kao što su Megi Smit, Đina Roulands, Kris Kristoferson, Donald Saterlend i Dejvid Linč. Kasnije uveče, Vupi Goldberg i Opra Vinfri su odale počast Kvinsiju Džonsu. “Kada govorimo o izvrsnosti crnaca, govorimo o Kvinsiju”, rekla je Goldberg.
Ceremonija je počela odom gradu Los Anđelesu, sa isečcima iz filmova kao što su “La La Lend” i “Bilo jednom u Holivudu”.
“Čak i suočeni sa strašnim požarima i politikom podela, posao se nastavlja”, rekao je O’Brajen na početku ceremonije aludirajući na katastrofalne požare koji su pogodili Kaliforniju (i na neki način i same Oskare). Kasnije je na scenu izveo članove vatrogasne jedinice Los Anđelesa.
Prošle godine, na Oskarima je trijumfovao biografski film Kristofera Nolana “Openhajmer” koji je pokupio sedam nagrada, uključujući onu za najbolji film.
“Pištolji” za masažu mogu biti i opasni po zdravlje, upozoravaju stručnjaci
Popularni “pištolji” za masažu, koji uz pomoć jakih vibracija opuštaju telo, zapravo nisu potpuno bezazleni, već mogu biti i opasni po zdravlje ukoliko se primenjuju na neadekvatan način.

Masažeri u obliku “pištolja” su postali neizostavan deo opuštajuće rutine, naročito za one koji provode dosta vremena pred računarom, zbog čega imaju problema sa bolovima u vratu i ramenima, kao i one koji vredno treniraju sa velikim opterećenjima.
Međutim, korišćenje ovakvih uređaja ne treba shvatati olako, već ih koristiti isključivo u skladu sa uputstvom za upotrebu, kao i preporukama iskusnih stručnjaka, koji će dati smernice u pogledu maksimalnog intenziteta vibracija i mesta koje je dozvoljeno tretirati masažerom kako bi on imao efekat, ali ne i štetne posledice po zdravlje.
Kako ne bi trebalo koristiti vibracione masažere
“Pištolji” za masažu su generalno bezbedni, osim kada se koriste isuviše blizu vratnih pršljenova – tada intentivne vibracije koje oni emituju mogu da izazovu ozbiljne povrede nerava i mekih tkiva, i dovesti čak i do moždanog udara i drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja, prenosi Dejli Mejl.
Ovakve masažere zabranjeno je koristiti i duž kičme i u neposrednoj blizini zglobova, kao i u predelu rebara i velikih krvnih sudova. Masažere ovog tipa bi osobe sklone trombozi takođe trebalo da izbegavaju, budući da intenzivne vibracije mogu da pokrenu tromb, upozoravaju stručnjaci.
Kako je najbezbednije koristiti “pištolje” za masažu
“Masažere u obliku “pištolja” bi trebalo koristiti isključivo za masiranje mišićnih tkiva. Upravo to i jeste njihova namena: opuštanje tenzije u muskulaturi”, navodi neurolog i spinalni hirurg Džastin Neira u intervjuu za portal Helt. “Ako ciljano gađate takozvanim pištoljem za masažu samo mišićna tkiva, onda nema rizika”, dodaje njegov kolega Rajan Krzizanovic.
Dakle, ukoliko je tenzija u mišićima osetna, ukoliko spazam negativno utiče na svakodnevno funkcionisanje, a odražava se i na posturu, vibracioni masažeri mogu biti od velike pomoći, ali samo ukoliko se njihovo korišćenje ograničava na muskulaturu.
Gojaznost počinje u detinjstvu: Koje greške roditelji nesvesno prave, a utiču na dečje navike u ishrani
Danas se obeležava Svetski dan borbe protiv gojaznosti, te stručnjaci ističu da se zdrave navike grade od samog rođenja, pre svega kroz model koji deca usvajaju od svojih roditelja. Roditelji često nesvesno formiraju detetove obrasce ishrane, što može imati dugoročne posledice, napominje za RT Balkan psiholog Jovana Ivanović.

Gojaznost kod dece postaje sve veći problem, a način na koji se od najranijeg uzrasta formira odnos prema hrani igra presudnu ulogu. Svaki peti Srbin je gojazan, a za 10 godina svaki treći će patiti od ove bolesti, ako nešto ne učinimo, piše RTS. Crna statistika je i na globalnom nivou i govori da je više od 390 miliona dece i adolescenata uzrasta od 5 do 19 godina imalo je prekomernu težinu u 2022. godini.
Važno je napomenuti da je gojaznost vodeći faktor rizika za nezarazne bolesti kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, moždani udar i neki oblici raka. Sa ovim na umu, trebalo bi posebno povesti računa o tome kako deci predočiti zdrave navike u vezi ishrane, a da ih to ne odvede u budućnosti u poremećaje u ishrani ili konstantno držanje dijeta.
Od malih nogu se stvaraju navike
Odnos deteta prema hrani formira se od samog rođenja i snažno zavisi od roditeljskog pristupa ishrani, njihovog ponašanja i poruka koje mu šalju, ističe psiholog:
“Dete od najranijeg uzrasta usvaja obrasce, ne samo kroz ono što mu se govori, već pre svega kroz ono što vidi u svojoj okolini. Zbog toga, kada se postavi pitanje kako mu skrenuti pažnju na važnost pravilne ishrane, a da to ne izazove osećaj krivice ili sklonost restriktivnim dijetama, ključno je razumeti korene problema i preuzeti odgovornost na pravi način”, kaže za RT Blakan psiholog Jovana Ivanović i dodaje da roditelji često nesvesno oblikuju detetov odnos prema hrani još od prvih meseci života:
“Ako se hrana koristi kao sredstvo utehe: kada se dete hrani ne zato što je gladno, već da bi se umirilo ili kako bi se preusmerila pažnja sa neprijatnih emocija onda se može stvoriti dugoročna povezanost između hrane i emocionalne regulacije. Kasnije, dete može posezati za hranom ne iz fiziološke potrebe, već kao odgovor na stres, dosadu, tugu ili frustraciju”.
Nagrada i kazna
Još jedan problem nastaje kada roditelji koriste hranu kao nagradu ili kaznu: “Kada dete dobija omiljenu poslasticu kao oblik nagrade ili mu se uskraćuje određena hrana kao kazna, ono može razviti nezdrav odnos prema ishrani, hrana postaje nešto više od puke potrebe, postaje simbol ljubavi, prihvatanja ili kontrole”, ističe psiholog.
Pored toga, roditelji ponekad projektuju sopstvene probleme sa ishranom na dete, bilo kroz nesvesno prenošenje nezdravih obrazaca (emocionalno prejedanje, neumerenost, nezadovoljstvo sopstvenim izgledom) ili kroz prenaglašavanje ideje da dete “mora da pazi na kilažu”.
“Ako dete percipira da je njegova ishrana problematična i da nije ‘dovoljno dobro’ jer ne uspeva da odgovori na roditeljske zahteve za korekcijom ishrane, može razviti osećaj krivice i nesigurnosti u vezi sa svojim telom i hranom. Osećaj neuspeha i pritisak da promeni nešto što je već oblikovano roditeljskim odlukama može ga dodatno frustrirati i dovesti do toga da stvori još gori odnos prema hrani, bilo kroz prejedanje, izbegavanje hrane ili opsesivnu kontrolu ishrane”, naglašava Jovana.
Na šta staviti fokus
Odgovornost roditelja da promene način na koji pristupaju ishrani u porodici i ključ nije u strogim pravilima i ograničenjima, već u pružanju pozitivnog modela ponašanja, uvođenju raznovrsne i balansirane ishrane kroz svakodnevne navike cele porodice:
“Umesto da se fokus stavlja na izgled ili kilažu, važno je pričati o tome kako hrana utiče na energiju, zdravlje i dobro raspoloženje. Fizička aktivnost treba da bude deo svakodnevice, ali ne kao obaveza ili kazna, već kroz igru, šetnje i aktivnosti koje donose zadovoljstvo”, pojašnjava stručnjak.
Deca nisu odgovorna za obrasce u kojima su odrasla već su roditelji ti koji oblikuju njihov odnos prema hrani, ističe psiholog:
“Umesto da ih optužujemo za loše navike, potrebno je da im budemo podrška u izgradnji zdravih. Saosećajnim pristupom i zajedničnkim trudom koji može da podrazumeva i uključivanje celokupne porodice i sistemsku promenu pristupu ishrani i fizičkim aktivnostima”, kaže stručnjak za RT Balan.
Himna i dim, a nije utakmica: Evo čije su “bombe” prve poletele u Narodnoj skupštini
Poslanici bacali i jaja, nastao opšti metež, dim gušio u sali. Brnabićevu polili vodom

Počelo je himnom “Bože pravde”, a nastavilo se bacanjem dimne bombe. Ali, ne utakmica, nego sednica Skupštine Srbije.
Najavljivala je prozapadna opozicija da će bojkotovati početak prolećnog zasedanja, govorili su da će imati neke aktivnosti, a to je sve izgleda bila “zavesa”. A iza zavese, krile su se dimne bombe i jaja.
U trenutku kada su u veliku salu počeli da ulaze ministri sa ciljem da obrazlažu zakone, zavesa je pala. Iz dela sale rezervisanih za opozicione klupe krenula su da lete jaja. Istovremeno su zapaljene dimne bombe.
Na snimcima iz direktnog prenosa vidi se kako Dobrica Veselinović iz “Zeleno levog fronta” diže dimnu bombu iz koje izlazi dim roze boje. Silazi stepenicama prema stolu za predsedavajuće.

Poslanik Dobrica Veselinović sa bakljomПринтскрин РТС
Zatim je i njegov kolega iz poslaničkog kluba Bogdan Radovanović učinio isto, zapalivši dimnu bombu takođe roze boje. Isti poslanik je sprečavao i socijalistu Dušana Bajatovića da govori.
Takođe, Radovanović je i član poslaničke grupe prijateljstva s Ukrajinom.

Poslanik Bogdan Radovanović drži dimnu bombuПринтскрин РТС
Zatim su “rekviziti” krenuli da lete i iz ruku drugih poslanika. Bilo je dosta onih koji su izbacivali crni dim. U sali je nastao haos. Za stolom predsedavajućeg neko se snašao raširivši kišobran. Tako je sprečio da ga pogode u glavu, jer su poslanici dela opozicije bacali “bombe”, a poslanici vlasti su im te iste vraćali da druge strane sale.

U opštem metežu, predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić sišla je do mesta na kojem je bilo grupisano najviše poslanika, koji su gurali, a tada ju je poslanik Nove DSS Predrag Marsenić nedžentlmenski polio vodom.
A onda, novi cirkus. Oko 14 časova, poslanici prozapadne opozicije ponovo su bacili dimne bombe i jaja ka stolu gde sedi predsednica Narodne skupštine. Poslanik Zeleno levog fronta Radomir Lazović je tom prilikom aktivirao protivpožarni aparat.
Inače, u Skupštini Srbije danas je pred poslanicima preko 60 tačaka dnevnog reda, među njima i zakoni iz oblasti obrazovanja koji treba da dovedu do ispunjavanja zahteva studenata koji se odnosi na više novca za fakultete. Njime će školarina studentima biti smanjena za 50 odsto. Takođe, poslanici na kraju sednice treba i da konstatuju ostavku premijera Miloša Vučevića.
Deo poslanika opozicije je na početku sednice pokušavao bukom, pištaljkama i vuvuzelama da spreči dalje održavanje sednice, ali rasprava je nastavljena uprkos haosu. Ministri su obrazlagali zakone.
Kako je rekla Brnabićeva, tri poslanice su povređene.
A, kada se glave ohlade, dim ispari, jaja počiste, možda stigne i odgovor na pitanje kako je i ko u Skupštinu Srbije uneo dimne bombe, kada na svakom ulazi stoji policija i KD provera. I jaja.











