19.5 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 250

Sukob u Ukrajini menja budućnost ratovanja: Kakvi će dronovi pratiti vojnike i robote

0
quadcopter drone flying in mid-air during daytime

featured image

Tokom protekle godine, rat u Ukrajini obeležila je široka upotreba dronova za jednokratnu upotrebu, uključujući FPV (dronove sa pogledom iz prvog lica) i lutajuće municije (dronovi kamikaze). Dok se zemlje pripremaju za bojišta budućnosti, one usvajaju lekcije iz ovog sukoba. I razvijaju slične dronove za svoje arsenale. Međutim, nedavni izveštaj kompanije Teledyne-FLIR sugeriše da će budući sukobi zahtevati lutajuću municiju koja je višekratna, a ne za jednokratnu upotrebu.

Uspon dronova za jednokratnu upotrebu

Karakteristike rata u Ukrajini učinile su dronove za jednokratnu upotrebu praktičnim. Na početku sukoba, obe strane su brzo prihvatile upotrebu dronova u ratovanju. Rusija se u velikoj meri oslanjala na Orlan-10 za izviđanje, dok je Ukrajina koristila TB-2 Bajraktar za napade. Kako je rat odmicao, Ukrajini je hitno bilo potrebno više dronova za podršku kopnenim operacijama. Zato se oslonila na svoj tehnološki sektor kako bi ih brzo proizvela. Prvi pokušaji bili su ograničenog uspeha jer su ruski sistemi za elektronsko ratovanje lako neutralisali modifikovane komercijalne dronove. Ukrajinske firme su potom razvile sofisticiranije dronove koji su mogli da nose eksplozivne bojeve glave.

Ipak, ovi taktički uspesi bili su kratkog daha jer je Rusija brzo unapredila protivdron sisteme. Zato je Ukrajina morala neprestano da razvija nove varijante. Zbog brzine inovacija i hitnosti na bojištu, dizajniranje dronova za višekratnu upotrebu nije bilo praktično. Ipak, Ukrajina je postigla uspehe sa dronovima za jednokratnu upotrebu u napadima, a Rusija je ubrzo usvojila sličnu taktiku.

Očekuje se da će lutajuća municija i u budućnosti podržavati kopnene operacije. Američko Ministarstvo odbrane nedavno je najavilo smanjenje ulaganja u sisteme sa posadom, kao što su jurišni helikopteri, u korist jata dronova. Sve je prisutnije mišljenje da će pešadijske jedinice uskoro delovati kao integrisani timovi vojnika, robota na zemlji i dronova. Pri tome će dronovi pružati izviđačku podršku i precizne udare.

Argument za višekratnu lutajuću municiju

DronRadio Free Europe/Radio Liberty/Serhii Nuzhnenko via REUTERS

Iako će lutajuća municija verovatno ostati ključno sredstvo u budućim sukobima, Teledyne-FLIR tvrdi da bi ona trebalo da bude višekratna. Mnogi dronovi se danas gube kada budu ometeni, ne pronađu cilj ili postanu nepotrebni usred misije. U tim slučajevima se jednostavno izgube. Višekratna lutajuća municija, poput Teledyne-FLIR Rogue 1, mogla bi da se deaktivira i zatim vrati, kako bi se koristila u budućim misijama.

Prema izveštaju Teledyne-FLIR-a, ovakva municija bi morala da budu dizajnirana po drugačijoj filozofiji u odnosu na verzije za jednokratnu upotrebu. Umesto da budu optimizovane za jedan udar, ove letelice bi bile građene za prilagodljivost i izdržljivost. Na primer, Rogue 1 omogućava modularne korisne terete koji uključuju napredne senzore, sisteme za ciljanje i municiju za specifične misije. Takođe sadrži snažne procesorske mogućnosti, otporne sisteme protiv ometanja i napredne navigacione alate. To omogućava funkcionisanje i u ometanom okruženju.

Iako dronovi za višekratnu upotrebu imaju veću cenu po jedinici od jednokratnih, njihov ukupni trošak kroz životni ciklus može biti značajno manji.

Dronovi za jednokratnu upotrebu gube se posle svake misije, bez obzira na uspeh. Ovo je važno jer se veliki broj dronova izgubi usled ometanja, a obe strane raspolažu sve naprednijim sistemima za elektronsko ratovanje. Višekratni dronovi, s druge strane, mogu biti vraćeni i ponovo korišćeni. Time se smanjuju dugoročni troškovi i logistički pritisak. Posebno u uslovima velikog gubitka opreme.

Jata dronova

Još jedna važna prednost ogleda se u obuci. Višekratni dronovi omogućavaju obuku na stvarnoj platformi, pri čemu se bojeve glave zamenjuju inertnim teretima. Ovo ubrzava proces obuke i poboljšava veštine pilota. Prema izveštaju Teledyne-FLIR-a, Ukrajini je trenutno potrebno 30 dana da obuči pilote za FPV dronove. U izveštaju se navodi da bi upotrebom višekratnih dronova obuka mogla postati efikasnija. Posebno jer bi se iste platforme koristile duži vremenski period.

Takođe, višekratni dronovi podstiču razvoj jata dronova, gde više letelica zajedno izvršava zadatak. Ovakva taktička koordinacija je teža kada se koriste različiti dronovi sa kratkim vekom trajanja. Standardizovane i povratne platforme olakšavaju koordinaciju, jer bi jato moglo da se sastoji od jednog tipa drona, pri čemu bi svaki imao različit teret. Iako nije sigurno da li su Rusija ili Ukrajina već upotrebile prava jata dronova, većina vojnih analitičara se slaže da će ove tehnologije igrati sve veću ulogu u budućim ratovima.

DronREUTERS/Alina Smutko

Izazovi kod višekratne lutajuće municije

Uprkos prednostima, višekratni dronovi donose i određene kompromise. Jedna od briga je što standardizovane platforme mogu biti lakše za detekciju i gađanje. Nekinetičke protivmere poput ometanja mogu se ublažiti prilagodljivim sistemima kontrole koji odolevaju interferencijama. Međutim, kinetičke protivmere postaju efikasnije kada dron ima prepoznatljiv vizuelni i akustični potpis. To je slučaj kod višekratnih letelica. Ovo olakšava odbrambenim sistemima detekciju i ciljanje.

Još jedna briga odnosi se na spremnost za upotrebu višekratnih dronova u rizičnim okruženjima. Dronovi za jednokratnu upotrebu su relativno jeftini i često se koriste agresivno pre nego što postanu zastareli. To podstiče njihovu brzu primenu. Višekratni dronovi, sa višim inicijalnim troškovima i dužim predviđenim radnim vekom, mogu biti doživljeni kao vredna oprema koja se vodi kroz administrativne registre, što može povećati logistički teret. Ovo bi moglo obeshrabriti njihovu agresivnu upotrebu, naročito ako postoji zabrinutost oko odgovornosti ili rizika od gubitka dragocene opreme.

Pomešana budućnost

Dronovi će i dalje oblikovati buduće sukobe, ali će se njihov dizajn i upotreba razlikovati. Teledyne-FLIR iznosi ubedljiv argument za višekratnu lutajuću municiju, koja nudi značajne prednosti u obuci, isplativosti i prilagodljivosti. Ovi sistemi takođe podržavaju razvoj taktika jata i održivijih borbenih struktura. Istovremeno, dronovi za jednokratnu upotrebu nude fleksibilnost, nisku cenu po jedinici i brz odgovor na nove pretnje. S obzirom na složenu dinamiku ratovanja dronovima, malo je verovatno da će se vojske budućnosti oslanjati isključivo na jedan model. Umesto toga, koristiće se kombinacija višekratnih i jednokratnih sistema, u zavisnosti od potreba misije, uslova na terenu i strateških ciljeva.

Ova scena je izbačena iz filma “Podzemlje”, a objašnjava istoriju Jugoslavije u jednoj rečenici: 30 godina od druge Kustine pobede u Kanu

0

Podzemlje

Tog juna 1995. godine, Emir Kusturica je osvojio svoju drugu Zlatnu palmu sa filmom Podzemlje.

U to vreme vreme, svet je gledao Balkan s mešavinom zbunjenosti, straha i fascinacije — a Kusturica im je, kao neko ko zna da od haosa napravi spektakl, isporučio priču koju nisu mogli da zaborave.

“Podzemlje” je bilo preveliko za bioskop, a taman za istoriju

„Podzemlje“ je film koji traje više od tri sata, ima cirkus, životinje, ratove, ljubavne trouglove, komuniste, pesmu, piće i pucnjavu, ponekad sve to u istom kadru. Sniman po scenariju Dušana Kovačevića, ovo je priča o dvojici prijatelja koji kreću u rat, jedan završava u podrumu a drugi u večnu manipulaciju.

To nije bio samo film o Drugom svetskom ratu, ni o komunizmu, ni o raspadu Jugoslavije. To je bio film o nama, kako se smejemo dok gori oko nas, i kako se svadba i pogreb kod nas ponekad razlikuju samo po muzici.

Iako je film trajao gotovo tri sata, Kusta je snimio preko 5 sata materijala, koje je kasnije upakovao u seriju pod imenom “Bila jednom jedna zemlja” (originalno ime scenarija koje je napisao Kovačević). Serija se čak i emitovala na raznim festivalima u celom trajanju pa su mnogi mogli da uživaju u 5 maratonskih sati Kustinog remek dela.

U filmu postoji niz scena koje nisu završile u konačnoj verziji – neke manje, neke više važne – koje su mogle dodatno da istaknu pojedine sporedne uloge. Ipak, ostaje upamćena jedna scena koja je bez problema mogla da se nađe u samom filmu, a u kojoj se prepoznaje Kovačevićev odnos prema komunizmu, ali i prema diktatorskim režimima koji su se, na ovim prostorima, uvek nekako dobro primali.

U toj izbačenoj sceni, u podrumu se nalaze Jovan (Žika Todorović), sin Crnog (Laza Ristovski), i Soni – majmun. Obojica po prvi put vide bananu. Soni zna da banana ima koru koja se ljušti, dok je Jovan jede zajedno s korom – u krajnje duhovitoj sceni. Tu se krije ona Kovačevićeva misao:

„Prirodi je trebalo milion godina da od majmuna napravi čoveka, a komunizmu samo 50 da od čoveka napravi majmuna“, koju će kasnije ponovo iskoristiti u predstavi „Profesionalac“.

Zlatna palma u džepu, Balkan na ekranu

U konkurenciji gde su te godine bili filmovi Kasovica, Angelopulosa i Žan Pjer Žanea, Kusturica je uzeo glavnu nagradu drugi put (prvi put je to uradio sa „Otac na službenom putu“ 1985).

Time je postao jedan od samo devet reditelja u istoriji festivala sa dvostrukom Zlatnom palmom. I to ne zbog toga što je imao veliki budžet ili najpoznatije glumce (iako je tu bila ekipa snova: Miki Manojlović, Lazar Ristovski, Mirjana Joković…), već zato što je napravio film koji je neukrotiv, razbarušen i veći od života.

Kontroverze, naravno. I to kakve.

Naravno, bez Kusturice nema ni polemike. Film je odmah po premijeri podelio publiku: jedni su ga proglasili remek-delom, drugi propagandom. Ali ako znamo Balkan, znamo i da nijedna naša priča nije kompletna ako se ne vodi barem 17 paralelnih rasprava u kafani.

30 godina kasnije – podrum traje

Tri decenije kasnije, „Podzemlje“ se i dalje gleda, citira, analizira i (ponekad) ne razume do kraja. Neki se sećaju majmuna u tenku, neki pesme „Kalašlnjikov“, neki Ristovksog koji bili Lečića bilijarskim štapom, ali svi se slažu da je to film koji nas je izneo iz podruma na svetsku scenu.

I zato, ovog juna, nek’ se nazdravi jednoj od najluđih, najlepših i najkontradiktornijih filmskih bajki koje smo ikad ispričali.

Laka pobeda Đokovića protiv Fučoviča u Ženevi

0
FOTO: novakdjokovic.com

Novak Đoković

Srpski teniser Novak Đoković zabležio je lak trijumf u drugom kolu turnira u Ženevi pošto je pobedio Martina Fučoviča sa 2:0 u setovima (6:2, 6:3).

Meč je trajao 77 minuta, a u njemu je srpski teniser opravdao ulogu favorita u potpunosti.

U prvom setu Đoković je oduzeo servis protivniku u četvrtom i osmom gemu, dok je u drugoj deonici susreta uradio to u šestom.

Srpski teniser je oigrao sjajan meč i zabeležio prvi trijumf na šljaci ove sezone.

Protivniku nije dopustio nijednu brejk loptu, a posebno je dominirao u vinerima gde je zabeležio čak 21 poen, naspram 11 njegovog protivnika.

U narednom kolu će igrati protiv Matea Arnaldija koji je ranije danas savladao Mađara Fabijana Marošana rezultatom 6:3,7:6(3).

Đoković i Arnaldi su se poslednji put sastali u drugom kolu mastersa u Madridu, poslednjem turniru na kom je srpski teniser učestvovao pre ovog. Arnaldi je tad pobedio Đokovića posle dva seta i eliminisao ga u njegovom prvom meču na turniru.

Fudbaleri Crvene zvezde osvojili i Kup Srbije: Beograđanima peta uzastopna dupla kruna

0

Fudbaleri Crvene zvezde osvojili i Kup Srbije: Beograđanima peta uzastopna dupla kruna 1

Fudbaleri Crvene zvezde osvojili su Kup Srbije pošto su u finalu u Zaječaru pobedili Vojvodinu sa 3:0 (1:0).

Beograđani, koji su kontrolisali ritam meča i bili bolji rival tokom cele utakmice, do drugog trofeja u sezoni stigli su golovima Duartea u 22, Milsona u 95. i Kataia u 113. minutu.

Aleksandar Katai je ovim golom postao i najbolji strelac u ovosezonskom Kupu sa šest golova.

U reprizi prošlogodišnjeg finala aktuelni šampion je imo terensku inicijativu od početka, poveo preko Duartea, a potom napravio još nekoliko šansi od kojih je najbolju imao Milosavljević, kada je pogodio prečku.

Na početku drugog poluvremena dogodio se incident kada su navijači Crvene zvezde bacili topovski udar, nekoliko igrača je palo na zemlju, ali nije bilo povređenih.

Iako su povremeno imali terensku inicijativu Novosađani su jedinu dobru šansu imali u 65. minutu kada je Veličković šutirao glavom, ali je golman Glazer odbio loptu do prečke.

U finišu utakmice Vojvodina se potpuno otvorila u pokušaju da izjednači, pa je u nadoknadi primila još dva gola a strelci su bili Milson i Katai.

Ovo je ukupno 29 trofej u najmasovnijem fudbalskom takmičenju i peta uzastopna “dupla kruna” za klub iz Ljutice Bogdana.

Zvezda poslala Partizan u kvalifikacije za Ligu Evrope: Crno-beli kreću od prvog kola, prvi meč 10. jula

0

Zvezda poslala Partizan u kvalifikacije za Ligu Evrope: Crno-beli kreću od prvog kola, prvi meč 10. jula 1

Pobeda Crvene zvezde nad Vojvodinom u finalu Kupa (3:0) omogućila je Partizanu da sledeće sezone učestvuje u kvalifikacijama za Ligu Evrope.

Crno-beli će nastup u ovom takmičenju početi od prvog kola kvalifikacija i prvi će od srpskih klubova učestvovati u evropskim kupovima.

Svoje mečeve Partizan će igrati 10. i 17. jula, kad su na programu utakmice prve runde kvalifikacija za drugo po snazi evropsko klupsko takmičenje.

Od ranije je poznato da će Crvena zvezda, kao prvak Srbije, učestvovati u kvalifikacijama za Ligu šampiona i to od drugog kola.

Još uvek je nepoznato ko će biti dva preostala predstavnika Srbije u kvalifikacijama za Ligu konferencije, a to će biti odlučeno u poslednjem kolu plej-ofa Super lige Srbije, a u konkurenciji su Vojvodina, Novi Pazar, Radnički 1923 i TSC.

Potvrđeno u Otavi: Kanada pregovara sa SAD, želi pod Trampovu “Zlatnu kupolu”

0

Kanadska vlada saopštila je da vodi razgovore sa Sjedinjenim Američkim Državama o mogućem pridruživanju njihovom predloženom sistemu protivraketne odbrane pod nazivom “Zlatna kupola“, koji je osmišljen za suzbijanje „naredne generacije“ vazdušnih pretnji.

Kancelarija premijera Marka Karni navela je da se vode “aktivni razgovori” između Kanade i SAD o pitanjima bezbednosti, uključujući postojeće i nove programe poput Zlatne kupole.

Predsednik SAD Donald Tramp predstavio je plan za novi protivraketni sistem ranije u utorak, najavivši početnu sumu od 25 milijardi dolara za njegovu izgradnju. Dodao je da je Kanada izrazila interesovanje za priključenje.

Stručnjaci izražavaju sumnju u sposobnost SAD da realizuje tako sveobuhvatan sistem, a nejasno je kako bi Kanada učestvovala i koliko bi platila.

Otvorenost Kanade ka priključenju dolazi u trenutku pregovora o trgovini i bezbednosti sa SAD, nakon što je Tramp zapretio visokim tarifama Kanadi i izjavio da bi “bilo bolje da postane američka savezna država”.

To je izazvalo talas nacionalnog patriotizma u Kanadi i doprinelo istorijskoj pobedi liberala Marka Karnija na izborima.

“Kanađani su dali premijeru snažan mandat da pregovara o novom sveobuhvatnom bezbednosnom i ekonomskom odnosu sa SAD. U tom cilju, premijer i njegovi ministri vode široke i konstruktivne razgovore sa američkim kolegama. Ti razgovori prirodno uključuju i jačanje NORAD, kao i povezane inicijative poput Zlatne kupole”, rekla je portparolka premijera Odri Šampu.

Međutim, ona je dodala da je preuranjeno govoriti o kanadskom finansijskom doprinosu ili o tome kako bi sistem funkcionisao za Kanadu. Ranije u utorak, Tramp je rekao da je Kanada zainteresovana za učešće:

“Razgovaraćemo s njima. I oni žele zaštitu, kao i uvek mi pomažemo Kanadi”, rekao je Tramp.

Dodao je da će Zlatna kupola biti operativna do kraja njegovog mandata, a ukupna cena sistema iznosiće 175 milijardi dolara. Tramp je takođe izjavio da očekuje da Kanada “plati svoj fer deo”.

Kanada i SAD već sarađuju kroz Severnoameričku komandu za vazdušnu odbranu (NORAD), koja je zadužena za nadzor i odbranu vazdušnog i morskog prostora, i koja može da detektuje i obori krstareće rakete.

NORAD postoji od 1958. godine, a obe zemlje su u poslednjim godinama razgovarale o njegovoj modernizaciji. Tramp je rekao da je predloženi sistem Zlatna kupola usmeren na sve sofisticiranije vazdušne pretnje, i da će uključivati satelitske senzore i presretače.

SERBIANNEWS/CANADA

Kanadska pošta je u problemima. Evo i činjenica

0

Zaposleni u Pošti Kanade stupiće u štrajk u petak, preteći obustavom dostave pošte i paketa širom zemlje. Kanadski sindikat poštanskih radnika, koji predstavlja 55.000 zaposlenih u toj službi, kaže da će, ako ne bude napretka u vezi s novim kolektivnim ugovorom, radnici napustiti posao.

Ako se to dogodi, nova pošta neće biti prihvatana, a sve stavke koje su već u sistemu biće zadržane dok se štrajk ne završi. Evo činjenica o tome zašto je to tako loše.

Evo nas opet

Moglo bi vam se oprostiti što pitate zašto se suočavamo sa štrajkom kada smo imali jedan u novembru i decembru koji je trajao 32 dana i duboko je poremetio sve, od božićnih poklona do isporuke pasoša.

Razlog je taj što taj radni spor nikada nije rešen. Nakon što se produžio mesec dana bez ikakvog napretka, tadašnji ministar rada, Steven MacKinnon, rekao je kanadskom odboru za industrijske odnose da naredi zaposlenicima da se vrate na posao .

To se dogodilo 17. decembra. Istekli kolektivni ugovor produžen je do maja, uz povećanje plate od pet posto. Ideja je bila da će produženje dati obema stranama vremena da pregovaraju o novom sporazumu. Ali to nije uspelo i evo nas ovde.

Koliko je loše?

Najgore što može biti. Pošta je poslednji put ostvarila profit 2017. godine. Od tada su izgubili 3 milijarde dolara.

Godišnji gubitak u 2023. godini iznosio je 748 miliona dolara, što je čak i gore nego u 2022. godini kada je kompanija izgubila 548 miliona dolara, prema poslednjem godišnjem izveštaju .

Do nedavno, Canada Post je finansirao svoje poslovanje bez novca poreskih obveznika. Ali to se promenilo u januaru, kada im je savezna vlada pozajmila milijardu dolara kako bi opstali.

Ovog leta, Canada Post će morati refinansirati druge kredite u vrednosti od 500 miliona dolara i, kako navode, do 2026. godine će im trebati milijardu dolara godišnje od vlade samo da bi ispunili svoje finansijske obaveze.

Kanadska pošta je opisana kao ” efektivno insolventna ili u bankrotu “, a njena situacija se opisuje kao ” spirala smrti “. 

Manje se pišu pisma

Kanadska pošta je dostigla vrhunac dostave pisama pre skoro 20 godina. U 2006. godini isporučena je 5,5 milijardi pisama.

U 2023. godini isporučeno je samo 2,2 milijarde pisama, a to uključuje mnogo računa i druge službene korespondencije. Mnogi ljudi u ovoj zemlji odrasli su ne poznajući praksu pisanja pisma nekome i njegovog slanja poštom.

Ali evo u čemu je stvar. Pisma su kao kamen oko vrata pošte.

Ima monopol na njihovu dostavu. Zauzvrat, pristaje da usluži svaku adresu u Kanadi (iako to ne mora nužno značiti dostavu na kućnu adresu) po istoj ceni (cena poštanske marke).

Ovde su brojke zaista ključne.

Od 2006. godine, Kanada je dodala tri miliona novih adresa kako je stanovništvo raslo. Kanadska pošta mora opslužiti sve njih. A dostavlja im više od tri milijarde pisama manje.

Nesklad između prihoda i rashoda je sada toliko loš da izaziva opise kao ” egzistencijalne krize “.

„Naš model dostave se mora promeniti“, kaže predstavnik kanadske pošte dok se nazire štrajk.

Portparol kanadske pošte, Jon Hamilton, kaže da će još jedan štrajk poštanskih službenika “samo uplašiti još više korisnika” dok se korporacija suočava s egzistencijalnom krizom, prema izveštaju koji je naručila savezna vlada.

Šta je sa paketima?

Kada je u pitanju dostava paketa, ne postoji monopol, niti fiksna cena. Možda ćete platiti više za dostavu zavisi o tome gde živite, a kompanije nisu obavezne da vas usluže.

Lako ćete prepoznati velika imena konkurencije: FedEx, UPS, DHL, kao i ostale igrače koji imaju ugovore s kompanijama poput Amazona.

Kanadska pošta priznaje da je teško poražena. I to ozbiljno. U 2019. godini isporučila je 62 posto paketa u ovoj zemlji. U 2023. godini to je bilo samo 29 posto.

Ono što tu brojku čini još poraznijom jeste to što kanadska pošta nastavlja brzo gubiti svoj udeo na brzo rastućem tržištu. Milioni i milioni više paketa se dostavljaju svake godine u ovoj zemlji, ali kanadska pošta je sve manje i manje u akciji.

Kanadska pošta kaže da je jedan od razloga zašto ne može konkurisati taj što ne dostavlja vikendom, dok mnoge privatne kompanije to čine. Želi zaposliti više honorarnih radnika koji bi radili tim danima, ali sindikat tvrdi da se to smatra honorarnim radom i da to neće prihvatiti.

Posao za celi život? Stvarno?

Kanadska pošta tvrdi da većina njihovih radnika ne može biti otpuštena ni pod kojim okolnostima, što karakteriše kao “posao za celi život”.

Zaista, kolektivni ugovor kaže da “neće biti privremenog ili trajnog otpuštanja bilo kojeg radnika (osim radnika na određeno vreme)” koji je bio zaposlen duže od pet godina neprekidno, u slučaju starijih radnika. Novijim radnicima potrebno je 10 godina iskustva kako bi se izbegli otkazi.

Kanadska pošta tvrdi da se velika većina njihove radne snage nalazi u toj situaciji.

U sindikatu se navodi da sve ovo dovodi do egzistencijalne krize i da se situacija mora promeniti. Sindikat kaže da još ima vremena za povratak za pregovarački sto. Ali trenutno se očekuje da će dostava pošte prestati do kraja sedmice.

SERBIANNEWS/CANADA

Tajna masovne grobnice dinosaurusa na ‘Reci smrti’ u Kanadi

0

Ispod padina bujne šume u kanadskoj provinciji Alberti, skrivena je masovna grobnica. Na tom mestu nalaze se ostaci hiljada dinosaurusa, ubijenih u trenu tokom strašne katastrofe.

Tim paleontologa zato je stigao u Pajpstoun krik (Pipestone Creek), mesto koje s pravom nosi nadimak „Reka smrti”, da pokuša da reši zagonetku staru 72 miliona godina – kako su tačno svi oni nastradali?

Njihovo istraživanje počinje snažnim udarcem malja.

Sirova sila je potrebna da se razbije debela stena koja prekriva ono što profesorka Emili Bemfort, koja predvodi iskopavanja, opisuje kao „paleontološko zlato”.

Kada je njen tim počeo da pažljivo uklanja slojeva zemlje i prašine, tako su iz njega izranjale isprepletane fosilizovane kosti.

„Ona velika gomila kostiju tamo, mislimo da je deo karlice”, kaže profesorka Bemfort, dok je posmatra njen pas Aster, čiji zadatak danas je da zalaje ako primeti medveda u blizini.

„Onda ovde imamo sve ove duge, tanke kosti. Sve su to rebra. A ova ovde je zanimljiva, deo je prsta.

„Ova ovde? Nemamo pojma šta je, ali je savršen primer misterije Pajpstoun krika”.

BBC njuz je došao u park u Alberti da zabeleži razmere praistorijskog groblja i vidi kako istraživači sastavljaju delove slagalice. Sa nalazišta je već prikupljeno hiljade fosila, ali naučnici stalno otkrivaju nešto novo.

Kuk vrste pahirinosaurus (Pachyrhinosaurus), jedno je od hiljada otkrića u koritu reke

Sve kosti pripadaju dinosaurusima vrste pahirinosaurus (Pachyrhinosaurus).

Ova vrsta, kao i iskopavanja koja vodi profesorka Bemfort, predstavljena je i u novoj BBC-jevoj dokumentarnoj seriji „Šetnja sa dinosaurusima” (Walking With Dinosaurs), koja kombinovanjem vizuelnih efekata i nauke oživljava svet praistorije.

Ove životinje, koje su živele krajem perioda krede, bile su bliski rođaci triceratopsa. Četvoronožni biljojed, dug oko pet metara i težak dve tone, imao je veliku glavu, sa karakterističnim koštanim delom na vratu i tri roga.

Njegova najupečatljivija osobina bio je velika koštana izbočina na nosu. Sezona iskopavanja je tek počela i svake godine traje do jeseni. Fosili na malom delu terena na kom tim trenutno radi neverovatno su zbijeni, a Bemfort procenjuje da se u svakom kvadratnom metru nalazi i do 300 kostiju.

Do sada je njen tim iskopao površinu veličine teniskog terena, ali sloj kostiju se prostire čak kilometar u brdo. „Koncentracija je zapanjujuća”, kaže nam profesorka Bemfort.

„Verujemo da je ovo jedno od najvećih nalazišta fosilnih kostiju u Severnoj Americi.

„Više od polovine poznatih vrsta dinosaurusa u svetu opisano je na osnovu samo jednog primerka, a mi ovde imamo hiljade primeraka pahirinosaurusa”.

Pajpstoun krik još uvek krije mnoge tajne

Kevin Church/BBC News

Pajpstoun krik još uvek krije mnoge tajne

Paleontolozi veruju da su se dinosauri kretali u ogromnom krdu, migrirajući stotinama kilometara sa juga, gde bi prezimili, ka severu, u potrazi za letnjim pašnjacima.

Područje koje je tada imalo znatno topliju klimu nego danas bilo je prekriveno bujnom vegetacijom, koja je pružala obilje hrane za ovo ogromno krdo biljojeda.

„U pitanju je jedna zajednica, jedna vrsta životinje, uhvaćena u jednom trenutku, i to u ogromnom broju.

„To se gotovo nikada ne dešava u fosilnom zapisu”, objašnjava profesorka Bemfort.

Pahirinosaurus je imao karakteristične rogove nalik jednorogu, kao što je prikazano na ovoj kompjuterski generisanoj slici

Walking with Dinosaurs/BBC Studios
Pahirinosaurus je imao karakteristične rogove nalik jednorogu, kao što je prikazano na ovoj kompjuterski generisanoj slici

Veće životinje otkrivaju dodatne tragove

A large toe bone on the banks of a river snaking around a steep rocky verge, lined with pine trees, where researchers are digging through the riverbanks for dinosaur fossils.

Kevin Church/BBC News
Kost pronađena u Brdima srušenih stabala koja su bila dom dinosaurusima vrste edmontosaurus

Ovaj deo severozapadne Alberte nije bio dom samo pahirinosaurusu.

Još veći dinosauri su lutali ovim krajevima, a njihovo proučavanje ključno je za razumevanje praistorijskog ekosistema.

Posle dva sata vožnje, stižemo do područja zvanog Brda srušenih stabala (Deadfall Hills).

Do našeg odredišta moramo da pešačimo kroz gustu šumu, prelazimo brze reke i penjanjemo se preko klizavih stena.

Ovde iskopavanja nisu potrebna – džinovske kosti leže uz obalu, očišćene tekućom vodom, kao da samo čekaju da budu prikupljene.

Brzo se uočavaju ogroman pršljen, kao i delovi rebara i zuba koji su rasuti po mulju.

Paleontolog Džekson Sveder posebno je zainteresovan za ono što izgleda kao deo lobanje dinosaurusa.

„Većina onoga što ovde pronalazimo pripada dinosaurusima sa pačjim kljunom, zvanim edmontosaurusi.

„Ako je ovo kost lobanje, u pitanju je ogroman primerak, verovatno dug oko 10 metara”, kaže on.

Edmontosaurus, takođe biljojed, lutao je šumama kao i pahirinosaurus, i takođe pomaže paleontolozima da stvore jasniju sliku o ovom drevnom svetu.

Sveder je kustos zbirke u Muzeju dinosaurusa „Filip Džon Kuri” u obližnjem gradu Grand Preriju, gde se kosti oba diva odnose na čišćenje i analizu.

Trenutno radi na ogromnoj lobanji pahirinosaurusa, koja je duga oko 1,5 metara i nazvana je „Veliki Sem”.

Džekson Sveder radi na lobanji „Velikog Sema” u potrazi za novim saznanjima o ovom drevnom svetu

Kevin Church/BBC News

Džekson Sveder radi na lobanji „Velikog Sema” u potrazi za novim saznanjima o ovom drevnom svetu

Dok radi, pokazuje mesto na vrhu koštanog dela oko vrata gde bi trebalo da se nalaze tri roga, ali srednji nedostaje.

„Sve lobanje koje su donekle očuvane imaju rog na tom mestu”, kaže on.

„Ali izgleda da nedostaje njegov lep mali rog nalik onom kod jednoroga”.

Tokom godina rada na ovom izuzetnom nalazištu, tim iz muzeja prikupio je oko 8.000 fosila dinosaurusa, a radne površine u laboratoriji su prekrivene kostima.

Tu se nalaze kosti pahirinosaurusa svih uzrasta, od mladunčadi do starijih jedinki.

Materijal velikog broja primeraka ovih životinja omogućava istraživačima da bolje razumeju biologiju dinosaurusa i shvate kako je vrsta rasla i kako im je bila organizovana zajednica.

Takođe mogu da proučavaju individualne razlike i otkriju kako je jedan pahirinosaurus mogao da se izdvaja iz krda, kao što je možda slučaj sa „Velikim Semom” i njegovim rogom koji nedostaje.

Iznenadna katastrofa

Veruje se da je krdo verovatno uništeno u prirodnoj katastrofi

Walking with Dinosaurs/BBC Studios

Veruje se da je krdo verovatno uništeno u prirodnoj katastrofi

Sva ova istraživanja – kako u muzeju, tako i na terenu – pomažu timu da odgovori na ključno pitanje: kako je moguće da su sve ove životinje u Pajpstoun kriku uginule u istom trenutku?

„Verujemo da je u pitanju bilo krdo u sezonskoj migraciji, a koje je zadesio katastrofalan događaj i praktično ga uništio.

„Ako ne celo, onda svakako veliki broj jedinki”, objašnjava profesorka Bemfort.

Svi dokazi ukazuju na to da je uzrok bio iznenadni bujični poplavni talas, možda snažna oluja nad planinama, koja je pokrenula nezaustavljivu bujicu vode pravo na krdo, čupajući drveće iz korena i pomerajući stene.

Profesorka Bemfort kaže da pahirinosaurus nije imao šanse to da preživi.

„Ove životinje nisu mogle brzo da se kreću zbog njihove brojnosti, a bile su i veoma teške u prednjem delu tela, i uopšte nisu bili dobri plivači”.

Stene pronađene na nalazištu pokazuju vrtložne šare u sedimentima, što predstavlja tragove brzih i snažnih voda koje su sve pretumbale.

Izgleda kao da je ova katastrofa zamrznuta u vremenu, kao talas u kamenu.

U steni pronađenoj u koritu reke vidi se oblik talasa

Kevin Church/BBC News

U steni pronađenoj u koritu reke vidi se oblik talasa

Ali dan koji je bio prava noćna mora za dinosaure, danas je ostvarenje sna za paleontologe.

„Znamo da ćemo svaki put kada dođemo ovde, 100 odsto pronaći kosti.

„I svake godine otkrijemo nešto novo o ovoj vrsti”, kaže Bemfort.

„Zato se stalno vraćamo, jer i dalje otkrivamo nove stvari”.

Dok tim pakuje opremu i sprema se za povratak, svesni su da ih čeka još mnogo posla.

Tek su zagrebali površinu onoga što se ovde krije, a mnoge praistorijske tajne još čekaju da budu otkrivene.

SERBIANNEWS/CANADA

Zašto Kanada ima daleko više starih putničkih aviona nego bilo koja druga zemlja

0

MONTREAL — Svako jutro putnici i teret poleću s aerodroma Trudeau u Montrealu na let dug 1.600 kilometara do Puvirnituqa na severu Quebeca avionom Air Inuit, starim gotovo 50 godina.

Ovaj Boeing 737 je prethodno krstario nebom iznad Evrope i Centralne Afrike za sada ugašene aviokompanije u Francuskoj, Gabonu i Kongu. Ali sada su ta putovanja isključivo kanadska, prevozeći ljude, hranu i građevinski materijal između drugog najvećeg grada u zemlji i sela od 2.100 stanovnika.

Starenje aviona nije izuzetak u Kanadi, koja ima više starih aviona koji se koriste za putnički prevoz nego bilo koja druga zemlja. Njihova starost može predstavljati izazov za održavanje i efikasnost goriva, dok drugi dovode u pitanje sigurnost polovnih prevoznika, ali operateri kažu da su idealni za komercijalne letove do udaljenih destinacija.

Trinaest od 30 najstarijih mlaznih aviona na svetu koji prevoze putnike na redovnim ili čarter linijama posluju u Kanadi, prema podacima ch-aviation, kompanije za pružanje podataka iz industrije. Svih 13 su Boeingi 737-200 starosti između 42 i 52 godine.

Venecuela je drugoplasirana, sa šest aviona među prvih 30. Sjedinjene Američke Države imaju tri.

Prostrana geografija Kanade, surovi klimatski uslovi i neravne piste razlog su zašto se ona više oslanja na stare avione nego na novije, elegantnije modele.

„Razlog zašto Air Inuit i dalje leti serijom 200 nije izbor, već obaveza“, rekao je izvršni direktor Christian Busch, čija flota od 36 aviona uključuje četiri klasična uskotrupna aviona. Ti avioni smeštaju putnike u zadnjoj polovini, a teret u prednjoj.

Veliki deo obrazloženja svodi se na neasfaltirane piste.

„Još uvek letimo avionima na šljunkovitim pistama, a 737-200 je jedini avion odobren za sletanje “, rekao je.

To je zato što je snažni Boeing, koji je ušao u upotrebu 1968. godine, a proizvodnja prestala 20 godina kasnije, bio dizajniran da bude opremljen kompletom za sletanje na šljunku.

Ta modifikacija uključuje deflektor na nosnom točku koji štiti donji deo motora od letećih fragmenata kamenja. Takođe, on upumpava komprimirani vazduh ispred svakog motora kako bi se sprečio ulazak krhotina u turboventilatore, koji bi se mogli oštetiti motor.

Samo sedam od 117 “udaljenih severnih aerodroma” u Kanadi su asfaltirani, prema izveštaju glavnog revizora o avio-infrastrukturi na severu iz 2017. godine.

„Imamo 737-800 u floti. Voleo bih leteti tim avionom na sever, ali gde mogu sleteti s njim?“, upitao je Marco Prud’Homme, predsednik čarter aviokompanije Nolinor Aviation.

“Mislim, sve su to neasfaltirane piste.”

Dok neki od starih Boeinga lete do sela, oko polovina Nolinorovih letova sleće na piste udaljenih rudnika, prevozeći radnike, namirnice i zalihe avionima 737-200 do projekta površinskog kopa u Nunavutu i drugih severnih operacija.

Rudarske kompanije izbegavaju asfaltiranje pista delom i zato što je asfalt i beton teže sanirati kada se lokacija zatvori. Što je još važnije za severna područja, permafrost se može otopiti leti, stvarajući pukotine ili velike talase na pisti.

„Ako asfaltirate pistu, nakon godinu dana morat ćete početi ispočetka“, rekao je Prud’Homme.

Iako mnoge aviokompanije koriste kombinaciju turboprop aviona – koji mogu sletati na šljunak – i mlaznih aviona, prvi su mnogo sporiji i stoga manje privlačni za putnički promet.

„Ako morate koristiti turboprop avion da biste stigli tamo, trebaće vam večnost“, rekao je Prud’Homme, čija flota od 14 aviona uključuje devet „dobro voljenih“ 737-200 – više nego bilo koji drugi prevoznik, tvrdi on.

Osam ih je među 50 najstarijih putničkih aviona na svetu koji se koriste za putnički prevoz, prema podacima ch-aviation. Dva veterana s najdužim stažem imaju 50 i 51 godinu, što ih čini trećim i četvrtim najstarijim u svetu, odmah iza dva čarter aviona sa sedištem u SAD-u, od kojih je najstariji izgrađen 1971. godine – za sada ugašenu aviokompaniju Canadian Airlines.

Gerijatrijski avioni nisu bez problema. Troše više goriva i uzrokuju veće probleme s održavanjem, rekao je Busch iz Air Inuita. „Nije tako lako kao održavanje novih ili modernih aviona“, čije komponente mogu biti lakše dostupne, primetio je. Naizgled osnovne stvari mogu predstavljati velike probleme. Pronalaženje delova za zamenu pokvarene brave u toaletu može biti teže od zamene startera motora, rekao je Busch.

Ali Prud’Homme kaže da su komponente jeftinije od delova za novije avione i da se mogu lako nabaviti.

Iako letenje škripavim avionom iz 70-ih može izazvati nervozu kod nekih putnika, malo je dokaza o sigurnosnim problemima.

Studija Međunarodnog centra za avio prevoz MIT-a iz 2014. godine otkrila je da ne postoji veza između starosti vazduhoplova i stope smrtonosnih nesreća u Severnoj Americi i Europi.

Pravilno održavanje je daleko važnije od datuma proizvodnje, rekao je Pierre Clément, direktor avijacije u rudniku Raglan kompanije Glencore Canada, koji se nalazi u Nunaviku blizu najsevernijeg vrha Quebeca.

„Nema zabrinutosti što se tiče sigurnosti jer se avioni održavaju“, rekao je.

Glencore, čija se dva 46 godina stara aviona 737-200 ubrajaju među 15 najstarijih putničkih aviona u svetu, na svakom letu ima mehaničara, kao i brojne rezervne delove, rekao je Clément.

Kako bi izbegla neočekivane popravke, kompanija preduzima mere predostrožnosti poput zamene guma nakon manjeg broja sletanja nego što bi to učinila većina prevoznika.

„Znamo da ako se avion pokvari u rudniku, popravka će koštati mnogo novca“, rekao je.

Iako je i dalje ključna komponenta udaljenih avio putovanja, kanadska flota starijih aviona 737-200 mogla bi se smanjiti kako se pojave nova rešenja.

Glencore tokom cele godine provodi testove temperature tla kako bi utvrdio da li smanjenje permafrosta omogućava izgradnju asfaltne piste. Pista od aluminijskih dasaka je još jedna opcija, ali je skuplja.

Vlada Quebeca je prošle godine najavila da će izdvojiti do 50 miliona dolara za tretiranje šljunkovite piste u Puvirnituqu proizvodom koji će pistu učiniti čvršćom i manje sklonom podizanju otpada, između ostalih renovacija.

„Sarađujemo s Transport Canada kako bismo mogli leteti modernim mlaznjakom na novom tipu površine“, rekao je Busch. Nada se da će dobiti zeleno svetlo za poletanje novijih aviona već sledeće godine.

SERBIANNEWS/CANADA

Jesen dolara s javorovim listom

0

Pojedine zanatlije i serviseri odobravaju popust ukoliko se plaća gotovinom, uz jasnu računicu da na taj način izbegavaju troškove transakcijskih naknada

Фо­то Фрипик

Specijalno za „Politiku” 
Toronto – Kanada je jedna od zemalja s najvišom stopom beskontaktnog plaćanja na svetu. Gotovo 75 odsto svih transakcija karticom sada je „tap-to-pay”, izjavio je prošle godine Džejson Dejvis, potpredsednik za digitalna plaćanja u kanadskom ogranku „Vize”, govoreći o usluzi na „ajfonovim” mobilnim telefonima, dizajnirane tako da omogući prihvatanje beskontaktnih plaćanja na siguran način i uz zaštitu privatnosti. U zemlji poznatoj po tehnološkoj pismenosti svojih građana i visokom poverenju u bankarski sistem, upotreba gotovine rapidno opada. Naravno, gotov novac još nije potpuno nestao – samo je promenio ulogu.
Jezikom brojki, u zemlji dolara sa nacionalnim simbolom javorovog lista, „šuma” transakcija izgleda ovako: debitnim karticama se realizuje 52 odsto svih plaćanja; na drugom mestu su kreditne kartice sa udelom od 31 odsto, dok na mobilna plaćanja otpada pet odsto, ali s primetnom tendencijom rasta. Stari dobri keš čini svega 12 odsto kolača, a o kakvom je strmoglavom padu reč, govori podatak da je pre 15 godina gotovinom završavano čak 54 odsto transakcija.
„Upotreba gotovine se svake godine smanjuje, ali određene grupe i dalje zavise od nje – naročito stariji građani, zatim osobe bez stabilnog bankarskog statusa i pripadnici manjih zajednica”, navedeno je u izveštaju Bank of Canada za 2024. godinu.
Gotovina se i dalje koristi prilikom plaćanja bakšiša, manjih usluga i u tradicionalnim restoranima, na pijacama gde robu nude neposredni poljoprivredni proizvođači, zatim na popularnim dvorišnim rasprodajama starog nameštaja i drugih kućnih potrepština, prilikom plaćanja dostave hrane, kod kupovine polovnih stvari… Takođe, pojedine zanatlije i serviseri odobravaju popust ukoliko se plaća gotovinom, uz jasnu računicu da na taj način izbegavaju troškove transakcijskih naknada.
„Keš je postao rezervna opcija. Ljudi ga koriste kada žele da obave diskretna plaćanja ili kada kartice ne funkcionišu”, konstatuje se u izveštaju „Interac Association Canada”. Širom teritorije severnog suseda SAD, i dalje funkcioniše više od 60.000 bankomata, ali taj broj opada. Velike banke nude besplatno podizanje gotovine u sopstvenim mrežama, dok ta usluga na privatnim bankomatima može da košta i do četiri kanadska dolara po transakciji.
„Kanada ide ka društvu bez gotovine, ali ta budućnost neće početi u dogledno vreme. Mi želimo da se tranzicija odvija tako da niko ne bude isključen”, izjavio je Tif Meklem, guverner Banke Kanade. Ova centralna monetarna institucija trenutno testira digitalni kanadski dolar (CBDC), ali ujedno naglašava da „gotov novac neće nestati iz opticaja”, sve dok god bude onih koji žele da ga koriste.

SERBIANNEWS/CANADA