I KO ZNA GDE, I KO ZNA KAD…
Tužna noć u Rigi bi mogla da bude poslednja u kojoj smo gledali ovu ekipu košarkaša i verovali da će pokoriti Evropu
Filip Petrušev, Nikola Jović, Bogdan Bogdanović, Vanja Marinković, Tristan Vukčević, Ognjen Dobrić, Nikola Jokić, Vasilije Micić, Marko Gudurić, Stefan Jović, Aleksa Avramović, Nikola Milutinov i trener Svetislav Pešić. Tim Srbije za koji smo svi bili uvereni da će nam doneti ono što svi čekamo preko dve decenije… Zlatnu medalju na velikom takmičenju. Ova ekipa je imala sve, talenat, kvalitet, karakter, hemiju i na kraju… ništa. Suze… Pognuta glava i veliko razočarenje jer koliko god poraz od Finske u ovom trenutku boli, ono što znatno više peče je veoma realna mogućnost da smo ovu ekipu igrača zajedno videli poslednji put.
U Rigi je pala jedna generacija koja nas je pre samo dve godine u Manili podsetila šta znači ponos, zajedništvo i veru u srpsku košarku gde je Boriša Simanić ostao i bez bubrega. Sve to kao da je ucrtalo put po kojem ćemo doći do toliko željenog zlata. U Manili smo ostali kratki u finalu, prošle godine smo bili čudesni na Olimpijskim igrama, ali to je bilo dovoljno za bronzu.
Čitava ta ekipa je osetila momenat da je potrebno da se svi još jednom okupe i krenu u još jedan juriš, za neke i poslednji, ka tom toliko nedosdižnom zlatu. Sastavili smo verovatno najjači mogući tim na papiru, otišli put Letonije u spektakularnoj formi i okliznuli se već u osmini finala. Istorija će pamtiti da je Finska šokirala najvećeg favorita šampionata i vrlo verovatno rasformirala tim koji je u očima nacije bio predodređen da bude šampionski.
Posebno kada znamo da je naredno veliko takmičenje tek 2027. godine u Kataru gde se igra Mundobasket.
Povlačenje iz reprezentacije već je najavio Stefan Jović, sudbina je htela da njegov ‘last dance’ prođe kao kapiten ove ranjene ekipe koja je već u drugom meču ostala bez Bogdana Bogdanovića. Još pre puta u Rigu, Jović je istakao da ovime definitivno završava svoj reprezentativni put, hteo je da to bude zlatom posle četiri srebra, ali poslednji mohikanac među plejmejkerima ipak odlazi u zalazak sunca sa suzom u očima jer ga definitivno nije realno očekivati na parketu kada bude imao 37 godina…
A ako ćemo žaliti sa čovekom koji uvek zna kome treba lopta da ide u ruke, šta tek napisati o Bogdanu Bogdanoviću. Simbolu košarkaške reprezentacije, momku nesalomive lojalnosti i takmičarskog duha. Ako je neko zaslužio da podigne pehar onda je to Bogdan, igraču koji je plakao zbog nekih ranijih poraza u dresu Srbije, zbog nekih nedosanjanih snova koji je sada trebali da budu ostvareni, ali sve se već prekinulo u drugom meču. Zadnja loža je izdala kapitena, odmah ga preselila u Sjedinjene Američke Države, nadali smo se filmskom povratku za finale, da barem sedi pored ekipe i podigne taj trofej, a ovako… Kapiten koji napunio 33 godine je definitivno bliži kraju karijere nego što je početku.
Očekivati ga sa 35 u Kataru, barem u ovom momentu ne izgleda kao nešto što iko na ovom svetu može da garantuje, jedino da se uzdamo u taj njegov takmičarski duh koji nam je toliko falio sada u Rigi protvi Finaca…
Momci kao što su Vasilije Micić, Nikola Milutinov, Ognjen Dobrić i Aleksa Avramović sada imaju 31 godinu, sa reprezentacijom su pregurali sito i rešeto, iako će mnogi reći da je Aleksa uvek spreman da ostavi srce na terenu za nacionalni tim… I za njega je pitanje da li će biti u stanju da na ovakvom nivou igra posebno kada znamo da je i na ovom prvenstvu išao preko granice bola..
Veliko je pitanje i da li smo poslednji put videli Nikolu Jokića sa državnim grbom na grudima. I ovoga puta je oduševio naciju svoji individualnim izdanjima koja doduše nisu bila dovoljna. Soborac je iz leta u leto glavna meta svih spekulacija. Posebna fama se uvek stvara oko njegove odluke da igra za nacinalni tim. Drugu godinu zaredom je prihvatio i gde god da je kročio bio je uvek apsolutni centar pažnje sa telefonima uperenim u lice iako je opšte poznato koliko mu takva pažnja ne prija. Čovek koji iz godine u godinu ispisuje stranice istorije svetske košarke možda više neće imati snage i volje da se posveti reprezentaciji.
Sada će biti na nekim drugim momcima da krenu da grade novu kuću, ali barem je temelj tu. Izgradili su ga Bogdan, Jović, Jokić, Aleksa… Sada će morati Nikola Jović, Tristan Vukčević, Filip Petrušev, Nikola Topić, uz pomoć Marka Gudurića da krenu u neku novu priču.
Najverovatnije i sa novim selektorom jer se ovim porazom verovatno završava put Svetislava Pešića. Najiskusnijeg trenera na Evrobasketu koji je uradio sve što je do njega da se ponove uspesi sa početka ovog veka.
Ostaje nam samo da se nadamo, da će se ipak ovi momci možda skupiti negde, nekada i pokušati ponovo da nas obraduju…
(FOTO) OVO NASELJE U KANADI SRBI OBOŽAVAJU Suk na ostrvu Vankuver je mesto susreta prašume i mora DOBRA KLIMA, INFRASTRUKTURA, HRANA
Ostrvo Vankuver nalazi se na zapadnoj obali Kanade, oko tri puta je manje od Srbije, dugo je 450 kilometara, a široko oko 100 i najveće je ostrvo provincije Britanska Kolumbija.
Oni koji posete ostrvo Vankuver mogu biti sigurni da će uživati u onome što na njemu može da se doživi – od lepote prirode, turističke ponude, ljudi… Zahvaljujući svemu tome ovo ostrvo odavno zauzima visoko mesto na svetskoj turističkoj mapi, a tome u prilog ide i to što je na njemu Viktorija, glavni grad Britanske Kolumbije – kulturni, administrativni i univerzitetski centar.

Viktorija je, svakako, najveći i najposećeniji grad na Ostrvu Vankuver, ali mnogo je i drugih mesta koje treba videti. Među njima je i naselje Suk, koji se nalazi na svega tridesetak kilometara od glavnog grada. Ovo mesto nekada su naseljavali mahom ribari i radnici kojima je osnovno zanimanje bilo seča šuma, kao i rudari, ali je danas situacija mnogo drugačija. Suk se izmenio i postao mesto koje svake godine posećuje sve više gostiju. Smestio se na jugozapadu ostrva, saobraćajno je dobro povezan s Viktorijom, ali i drugim naseljima na ostrvu, a osim automobilom, do njega i iz njega do Viktorije se može doći i autobusom, biciklom, pa čak i peške. Ko ima mogućnosti može putovati i nekim plovilom, od brodića do jahte, a to, slobodno se može reći, i nije neobičan način putovanja tokom leta jer su jahte različitih performansi tokom tog godišnjeg doba i te kako prisutne u marinama u Suku, a naravno i u Viktoriji i drugim mestima na ostrvu Vankuver. Potez od Viktorije ka Suka prilično je urbanizovan, a kada se iz tih naselja uzađe, počinje putovanje kroz šumu. Suk je, praktično, s jedne strane opasan šumom, a s druge strane je okean. Da tako nešto posetioci mogu i da očekuju potvrđuje moto ovog naselja – Where rainforest meets the sea (gde se prašuma susreće sa morem). Klima je slična našoj, uz naravno, manje topla leta, ali su zime blage, a ima i dosta kiše. Suk je dobra polazna tačka za avanturiste, one koji vole da vreme da provode u prirodi o istražuju je, kao i na plažama, kojih je njegovoj blizini mnogo. Sa svih strana okružen je parkovima prirode – Sooke Potholes Regional Park, Sea to Sea Regional Park, East Sooke Regional Park, Sooke Hills Wilderness Regional Park …
U ovom mestu živi oko 16.000 stanovnika i njihov broj stalno raste. Prilikom dolaska u Suk ne bi se odmah moglo reći da u naselju ima toliko stanovnika jer većina kuća nije na prvi pogled vidljiva, odnosno mnoge stambene četvrti su skrivene. Preovladavaju kuće, vrlo često dvojne ili one u kojima je nekoliko stanova. Stambenih zgrada nema puno, ali to ne znači da ih uskoro neće biti više jer Suk postaje mesto u kojem mnogi žele da žive – zbog položaja, klime, povezanosti s ostalnim naseljima na ostrvu, kao i sadržajima koji omogućavaju ugodan život. Zato i ne čudi to što se i u Suku, a i na prilazima ovom mestu, sve više gradi i što cena nekretnina stalno raste. Sve je više i mladih – ima nekoliko osnovnih škola i dve srednje škole Edward Milne Community School (high school) i Journey Middle School (junior high school). Tu su i dobro snabdevene trgovine, banke, biblioteka, muzej, parkovi, sportski centar …
Osoblje iz Srbije
Turisti koji posete Suk mogu se smestiti u nekom od hotela, ima i kampova, a može se unajmiti i kuća. Kada je hotelski smeštaj u pitanju svakako se izdvaja Prestige Oceanfront Resort. U njemu radi ljubazno osoblje od kojih su mnogi stigli iz Srbije, pa u restoranu ovog hotela hranu pripremaju i poslužuju i Ognjen i Saša i Gordana i … Na ulazu u Prestige Oceanfront Resort smestio se Island tarts kafe u kojem goste dočekuju Miloš i Kristina Mlađenović, koji već četiri godina žive u rade u Suku. Gotovo sve što je u ponudi ovog kafića – kafa, smuti, sendviči, tartovi… delo je njihovih ruku i rada i to su, bez sumnje, gosti prepoznali, pa se i meštani i gosti rado vraćaju. Ponuda je raznolika, ali za sada još nema jela s našeg područja.

U Suku je najživlje tokom leta jer se tada u njega slije mnogo turista, pre svega iz Kanade, ali i iz drugih delova sveta. Tokom letnje sezone traži se mesto više u nekom od hotela ili u kućama za iznajmljivanje, a slično je i u restoranima. Oni koji borave u Suku najveći deo vremena provode u šetnjama. Popularno mesto za šetnju i lov na krabe je Ed Macgregor Park, u samom mestu, a reč je o šetalištu izrađenom od dreveta, s kojeg se pruža odličan pogled. Posebno je mnogo šetača na potezu Whiffin Spit, gde nije retko videti morsku vidru po čemu je Suk poznat, a u blizini je i Ella Beach, plaža na kojoj se malo ko kupa, ali ima mnogo drugih mogućnosti za uživanje.
SERBIANNEWS/CANADA












(Printscreen)
(Printscreen)



