18.8 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 1449

Nova pista i više letova

0

Iz republičkog budžeta biće uloženo još novca za investicije na aerodromu „Morava” kod Kraljeva, a uskoro je moguće uvođenje još avio-linija.

Kraljevo – Vlada Srbije nedavno je proglasila dve linije avio-prevoza s aerodroma „Morava” kod Kraljeva a, kako smo već pisali, reč je o letovima za Beč i Solun. Raspisan je i tender za izbor avio-prevoznika, koji se završava 21. novembra ove godine.

To znači da samo period do konačne odluke i potpisivanje ugovora sa izabranom avio-kompanijom deli „Moravu” od uspostavljanja redovnog civilnog saobraćaja, pa će, kako je već i najavljeno, prvi letovi za Beč krenuti početkom decembra, a pred početak turističke sezone, u prvoj polovini marta za Solun.

Do pomenutih destinacija i nazad leteće se tri puta nedeljno, a za ove linije Vlada Srbije će avio-kompaniju subvencionisati sa 5,7 miliona evra u naredne tri godine. Pošto su proglašene javnim interesom pokrivaće se prevozniku samo onaj deo troškova leta koji nije namiren, i to umanjen za iznos prodatih karata, ali po povoljnim cenama.

A kolika će, recimo, biti cena karte do Beča i nazad već se uveliko raspituju brojni potencijalni putnici iz Kraljeva i okolnih gradova, iako se još ne zna čiji će avioni odavde leteti.

– Naravno da očekujemo da će to biti kompanije „Viz er”, možda „Er Srbija”, ali to ćemo videti. U svakom slučaju, njihov je interes da imaju što više putnika, a to će ostvariti povoljnim cenama avio-karata. Zato se očekuje da cena povratne karte do Beča ili Soluna bude, primera radi, između 10.000 i 12.000 dinara – rekao je Zoran Ilić, pomoćnik ministra u resornom ministarstvu, zadužen za avio-saobraćaj, prilikom nedavnog boravka u Kraljevu.

Što se tiče uvođenja još nekih linija, dr Predrag Terzić, gradonačelnik Kraljeva, već je govorio da su odavde upućeni zahtevi i stručne procene opravdanosti za letove do Istanbula i do nekih od gradova u Nemačkoj. A na naše pitanje o tome upućeno Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture dobili smo odgovor:

– Ukoliko regioni Šumadije i zapadne Srbije pokažu interesovanje i adekvatnim analizama obrazlože opravdanost, vlada bi mogla da razmotri te dodatne zahteve i proglašenje i tih linija u javnom interesu.

Pošto je nedavno Vlada Srbije donela rešenje o dodeli još 155 miliona dinara za izvođenje investicionih radova na aerodromu „Morava”, Ilić je novinarima pojasnio da je reč o izgradnji potpuno nove piste.

– Postojeća pista je građena za vojne avione, koji su lakši od civilnih, i ona može da prihvata samo manje putničke avione, tipa ATR, dakle, ne i one veće, koje mi želimo na ovom aerodromu – pojasnio je Ilić.

O gradnji nove piste, takođe u pomenutom odgovoru nadležnog ministarstva, piše: – S gradnjom nove piste može se najranije krenuti u drugoj polovini 2020. godine, jer tome prethode druge aktivnosti, poput izrade planskog akta, koji je već u pripremi, izrada tehničke dokumentacije i konačno raspisivanje tendera za izvođača radova. Stoga je planiran završetak posla za kraj 2021. ili prvu polovinu 2022. godine.

To će značiti i uslove za robni saobraćaj, što je sve učestaliji zahtev privrednika s ovog područja.

Inače, od nadležnih za ovaj aerodrom smo doznali da je solidno opremljen, a trideset sedmoro zaposlenih obučeno i spremno za prihvat prvih civilnih letilica i putnika.

IATA aerodromu dodelila kod KVO

Međunarodna asocijacija za vazdušni saobraćaj (IATA) zvanično je dodelilla Aerodromu „Morava” identifikacioni kod KVO, objavio je portal Ex-Yu aviation.

Ova tri slova predstavljaju indentifikator lokacije aerodroma.

Na sajtu Direktorata za civilno vazduhoplovstvo, na spisku aerodroma sa sertifikatom i dalje su samo aerodromi u Nišu i Beogradu, a „Morava” je na spisku aerodroma sa dozvolom za korišćenje, prenosi RTS.

IZVOR:POLITIKA.RS

http://www.politika.rs/sr/clanak/442117/Nova-pista-i-vise-letova

 

Drama i spektakl u Londonu – Cicipas osvojio Završni turnir

0

Grčki teniser Stefanos Cicipas osvojio je Završni turnir u Londonu pobedom nad Dominikom Timom u finalu. Cicipas je napravio preokret i savladao Austrijanca rezultatom 6:7 (6-8), 6:2, 7:6 (7-4).

Stefanos je tako kompletirao fantastičan turnir na kojem je izgubio samo od Rafaela Nadala i kao najmlađi došao do trofeja.

On je postao šesti najmlađi igrač koji je trijumfovao na turniru najbolje osmorice i podigao najznačajniji pehar u karijeri.

Uvodni deo igre doneo je pravi festival brejk lopti, ali nismo videli niti jedan u prvih 12 gemova. Tim je propustio dve, Cicipas tri i prvi set je otišao u taj-brejk.

U dodatnom gemu koncentrisaniji je bio austrijski igrač, koji je došao do prednosti od 1-0 posle više od sat vremena igre.

Iako je dobio prvi set, izgleda da ga je to poprilično istrošilo jer je Stefanos momentalno odgovorio i vezao četiri gema na startu drugog. Dva brejka bila su mu dovoljna da rutinski izjednači u setovima i odvede meč u odlučujući.

Osokoljen tim rezultatom oduzeo je servis rivalu odmah na početku, ali se Dominik nije predavao i vratio je brejk za 3:3 u trećem setu. Drama je tek počela, obojica su uspevala da zadrže svoj servis i duel je rešen kako je to bilo najpravednije – u taj-brejku trećeg seta.

Momak iz Atine bolje ga je otvorio, poveo 4:1 i svi su videli njegov trijumf. Ipak, stegla mu se ruka, napravio je dve velike greške i vratio rivala u život. Na kraju, pomogao mu je Tim i jednim poklonom omogućio veliko slavlje Cicipasa.

Smanjio je i na 4-3 u međusobnom skoru, na celokupnom turniru zaradio 1.300 ATP bodova i 2.656.000 dolara.

IZVOR:RTS.RS

http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/38/tenis/3740361/drama-i-spektakl-u-londonu–cicipas-osvojio-zavrsni-turnir.html

 

Košarkašice pobedile Albaniju 105 razlike!

0

Ženska košarkaška reprezentacija Srbije pobedila je Albaniju u Draču sa neverovatnih 139:34, u utakmici drugog kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Srpkinje su odigrale strahovito protiv jedne od najslabijih ekipa na svetu i nanele im ubedljiv poraz.

Izabranice Marine Maljković susret su rešile već u prvoj četvrtini, koju su dobile rezultatom 36:15.

A, onda, u sledećoj deonici primile osam poena, u trećoj samo četiri, a sedam u poslednjoj.

Albanke su doživele drugu katastrofu u nekoliko dana, pošto je prethodno slavila Litvanija sa +65.

Maljkovićeva je dobro rasporedila minute, pa je najbolja u našem timu bila Nikolina Milić sa 24 poena, uz devet skokova i dva proigravanja. Jovana Nogić je postigla 20, Nevena Jovanović 16, po 12 su ubacile Maja Škorić i Milica Popović, a dvocifrene su bile i Maja Miljković sa 11 i Saša Čađo sa 10 poena.

Među Albanka se istakla samo Endži Džanaj sa 13 poena.

To je druga pobeda Srpkinja u isto toliko mečeva kvalifikacija, a u prvoj rundi savladana je Turska na domaćem terenu.

Naše devojke će tek za godinu dana, tačnije 12. novembra 2020. igrati u trećoj rundi, kada na programu bude bio meč u Litvaniji, a tri dana kasnije će gostovati Turskoj. 

IZVOR:RTS.RS

http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/37/kosarka/3740188/kosarkasice-pobedile-albaniju-105-razlike.html

“Valjak” slomio Zvezdu za pobedu u prvom derbiju sezone

0

Košarkaši Partizana pobedili su Crvenu zvezdu rezultatom 75:72 u prvom ovosezonskom “večitom” derbiju.

Arena je ugostila “večite”, drugi put u istoriji, prvi put posle deset godina.

Jedini čovek koji je osetio atmosferu sa parketa na oba derbija u najvećoj dvorani na Balkanu jeste Novica Veličković.

Njegov Partizan nije najbolje otvorio meč. Zvezda se bolje snašla na početku i lako došla do prednosti. 

Situacija se, ipak, potpuno promenila sredinom prve četvrtine. 

Crno-beli su igrali efikasnije, raznovrsnije u napadu, a Kori Volden je poveo napad “parnog valjka”. 

Partizan je poveo a potom uvećavao prednost do poslednjeg minuta četvrtine. Tada je Zvezda napravila seriju i prišla na prihvatljivih 26:19.

Kako je počela druga deonica, tako je Partizan nastavio sa odličnom igrom u napadu. Ponovo je prednost rasla, u jednom momentu čak 14 poena razlike, ali je, baš kao i u prvom delu igre, Zvezda smanjila u poslednjih 60 sekundi prvog poluvremena.

Šest poena prednosti sa poluvremena se istopilo u nastavku. Zvezda je pred kraj treće četvrtine ponovo došla do prednosti (55:54, prvi put od početka meča), ali se Volden pobrinuo da Partizan bude u prednosti pred početak odlučujućeg dela igre.

Potpuno čudna poslednja četvrtina, unele su i sudije nervozu dugim konsultacijama i pregledanjem snimaka, ali je poslednji minut meča odlučio kome će pobeda u prvom ovosezonskom derbiju.

Partizan je vodio 73:72, Zvezda imala napad, ali je Čović promašio šut za tri a potom napravio nesportski faul nad Pejdžom. Pet sekundi do kraja, Zvezda je imala napad i trojka bi donela produžetak.

A onda, još jedna u moru neshvatljivih grešaka košarkaša Crvene zvezde. Ubacivanje iz auta za Čovića, koji je prilikom hvatanja lopte nagazio na aut liniju!

Volden je bio najefikasniji u pobedničkoj ekipi sa 13 poena, a Gordić je dodao 12. Zvezdu je predvodio Čović sa 14 poena i bio je jedini dvocifreni igrač u crveno-belom dresu.

Partizan sada ima pet pobeda i dva poraza u ABA ligi, dok Zvezda ima četiri pobede i tri poraza.

IZVOR:RTS.RS

http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/37/kosarka/3740310/prvi-ovosezonski-veciti-derbi—partizan-protiv-zvezde-u-areni.html

“Orlovima” druga šansa u Ligi nacijaRemi Srbije i Ukrajine, “Orlovima” druga šansa u Ligi nacija

0

Fudbalska reprezentacija Srbije remijem sa Ukrajinom 2:2 (1:1) završila je kvalifikacije za EURO 2020. Strelci za našu selekciju bili su Tadić i Mitrović. “Orlovima” je za plasman, osim pobede, trebao i kiks Portugalije, koja je u Luksemburgu ipak očekivano slavila sa 2:0. Priliku za plasman na EP Srbija će morati da traži u baražu Lige nacija.

Malo je nedostajalo da izabranici Ljubiše Tumbakovića nanesu prvi poraz Ukrajincima, ali, ipak, nisu uspeli.

Izabranici Ljubiše Tumbakovića sjajno su otvorili duel na stadionu „Rajko Mitić”. Pristisak naše reprezentacije od starta meča urodio je plodom u 9. minutu kada je šut Tadića rukom zaustavio Matvijenko i skrivio penal. Dušan Tadić bio je siguran izvođač kazne za vođstvo naše reprezentacije.

Ukrajinci stižu do izjenačenja u u 33. minutu golom odličnog Romana Jaremčunka posle centaršuta Cigankova a sa tim rezultatom se i otišlo na odmor.

I u nastavku meča viđen je dobar fudbal. Naša reprezentacija stiže do novog vođstva već u 56. minutu kada je Aleksandar Mitrović iskoristio fantastičnu asistenciju Dušana Tadića i postigao svoj deseti pogodak u kvalifikacijama.

Kada su svi očekivali da sudija označi kraj susreta, Ukrajina po drugi put stigže do izjednačenja i remija u Beogradu preko “rezerviste” Ertema Besedina.

U drugom meču grupe Portugalija ipak nije dozvolila bilo kakvo iznenađenje jer je očekivano slavila u Luksemburgu 2:0, golovima Bruna Fernandeša u 39. i Kristijana Ronalda u 86. minutu.

Na kraju Ukrajina sa 19 i Portugalija sa 17 bodova idu na finalni turnir a Srbiji sa 16 bodova sledi baraž Lige nacija protiv Norveške u gostima u martu naredne godine.

Podatak koji treba da zabrine čelnike u savezu, Srbija je primila pogodak na svakom meču u kvalifikacijama. Golove smo takođe postizali na skoro svim duelima, osim u Ukrajini kada je naša selekcija doživela težak poraz (5:0).

IZVOR:RTS.RS

http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/36/fudbal/3740086/orlovi-napadaju-ukrajinu-i-prizeljkuju-kiks-portugalije-.html

Svetsko čudo u Srbiji: Znate li šta su “okamenjeni svatovi”?

0

Dugo neobjašnjive zemljane figure, voda čudnog ukusa i mirisa, tajanstveno područje i čudni zvižduci vetra podstakli su maštu stanovništva koje je ovo mesto nazvalo Đavoljom Varoši i osmislilo magičan postanak, dostojan ove jedinstvenosti…

Za Đavolju Varoš i njene figure vezuje se mit o svatovima koji su opijeni začaranom “đavoljom vodom” krenuli da venčaju brata i sestru, a vila koja prema mitskom verovanju i dan-danas čuva ovaj kraj želela je da spreči rodoskrnavljnje, a jedini nači je bio da se svatovi sa mladencima stope sa prirodom.

Đavolja Varoš je lokalitet koji pripada selu Đake (od albanske reči “gjak” što unači krv) na opštini Kuršumlije. Lokalitet je prepoznatljiv po zemljanim figurama koje meštani nazivaju kulama, a smeštene su u dve jaruge “Đavolja jaruga” i “Paklena jaruga”.

Postoje ukupno 202 figure, različitih oblika i dimenzija, visine od dva do 15 metara i širine od 0,5 do 3 metra. Ove formacije su toliko postojane, da su opstale čak i nakon zemljotresa 1983. godine.

One nastaju kao rezultat specifičnog erozivnog procesa koji traje vekovima. Figure se obrazuju, rastu, menjaju, skraćuju, postepeno nestaju i ponovo stvaraju. Pod udarom kišnih kapi dolazi do rastvaranja i odnošenja rastresite podloge zemljišta.

Međutim, materijal koji se nalazi ispod kamenih blokova ostane zaštićen od kiše i spiranja, pa ostaje u terenu u vidu začetnih zemljanih stubova – figura.

Osim kiše, figure se formiraju i pod uticajem drugih prirodnih faktora koji su učinili ove formacije toliko nestvarnim. Bez obzira na sva naučna objašnjenja o ovom obliku zemlje, figura u osnovi široka tri metra, visoka 10 metara, a u vrhu široka dvadeset centimetara, koja opstaje vekovima pod teretom kamenog bloka od nekada 100 i više kilograma, zaista jeste “magična” pojava.

Druga prirodna retkost na ovom mestu je “Đavolja voda” koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u “Đavoljoj jaruzi”. To je hladan i ekstremno kiseli izvor sa visokom mineralizacijom.

Sadržaj nekih elemenata poput aluminijuma, gvožđa, kalijuma, bakra, nikla i sumpor je veoma visok u odnosu na obične vode za piće, odnosno povećan je za 10 do 1.000 puta.

“Crveno vrelo” je drugi izvor koji se nalazi nizvodno, a njegova voda se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog potoka. Zbog oksidacije gvožđa koga voda sadrži u velikim količinama stvara se crvena terasa lepezastog oblika.
Osim prirodnih pojava koje su proglašene za prirodno dobro prvog stepena, u blizini se nalazi Crkva Svete Petke, za koju su takođe smišljanje priče kako bi se objasnile čudne pojave u ovoj oblasti.Jedna od legendi o Đavoljoj Varoši kaže da figure predstvaljaju okamenjene đavole koje su ljudi dugo nosili na leđima, trpeći zlo i nevolje. Prenoćivši pored crkve Svete Petke, ljudi su se otarasili svojih demona i oni su ostali ukamenjeni.

Sveta Petka pomaže bolesnima i nevoljnima koji posete ovo mesto, pa otuda i verovanje da se maramicom dodirne bolno mesto i pomisli želja, a zatim veže na stub, kako bi sa maramicom sve muke i problemi (đavoli) ostali u Đavoljoj Varoši. Maramice ostaju na ovom mestu 7 dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Đavoljoj Varoši se nalaze originalni Saski rudnici. U 13. veku Uroš je doveo pleme Sase da rudare ovim krajevima pošto je čitav predeo oko Radan planine izuzetno bogat rudom, pogotovo rudom gvožđa, aluminijuma, zlata i srebra.

U istom mestu nalazi se i Brankova kula, koju je gradio otac Vuka Brankovića koristeću takozvane bazaltne stubove, koji samo deluju kao da su obrađeni ljudskom rukom.U okolini se još mogu naći Neolitsko naselje Pročnik koje je velikog istorijskog, kulturnog i turističkog značaja. U blizini ovog lokaliteta nalaze se i rimske terme, kao i ostaci srednjovekovne crkve kraj koje su sahranjeni junaci Boja na Pločniku 1386. godine.

Još jedan arheološki logalitet od velikog značaja je Caričin grad koji je izgradio car Justinijan. Strane turiste ovaj grad u blizini mesta Lebane zanima mnogo više od domaćih, pa gotovo svaki stranac u poseti Đavolje Varoši pita i za ovaj nekada važan crkveni, administrativni i vojni centar, piše na zvaničnom sajtu Đavolje Varoši.

IZVOR:B92.RS

https://www.b92.net/putovanja/putuj-srbijom.php?yyyy=2019&mm=11&dd=16&nav_id=1618044

Istorija se ponavlja, put do Igara vodi preko Arene

0

Kao i 2016. godine, košarkaši Srbije će se za plasman na Igre u Tokiju boriti na kvalifikacionom turniru u Beogradu. “Orlovi” su se u Rio plasirali posle ubedljivih pobeda na turniru u Beogradskoj areni. Mogu li ponoviti uspeh četiri godine kasnije?Mnogo se očekivalo od košarkaške reprezentacije Srbije na nedavno održanom Svetskom prvenstvu u Kini. Ipak, “orlovi” su podbacili – nisu stigli do medalje, niti su uspeli da obezbede plasman na Olimpijske igre u Tokiju.

Srbija će, međutim, imati još jednu priliku da se domogne olimpijskog turnira, gde joj, po svim parametrima, mesto i pripada. Fiba je odlučila da se jedan od četiri predolimpijska turnira održi ponovo u Beogradu.

Srpski košarkaši su i na Olimpijske igre u Rio de Žaneiru došli sa kvalifikacionog turnira, koji je te 2016. godine održan u Beogradu.

Srbija je tada bila bolja od Portorika i Angole u grupi, dok su u polufinalu i finalu zabeležene ubedljive pobede protiv Češke Republike (96:72), a onda ponovo Portorika (108:77).

Jokić i Bogdanović su blistali na tom turniru i pokazali samo deo svog ogromnog potencijala, a ono pravo je usledilo u Riju – osvajanje srebrne medalje, posle poraza od NBA profesionalaca u finalu.

Osim što im je put ka Tokiju olakšan kao domaćinu kvalifikacionog turnira, košarkaši Srbije imaće još jednu prednost: konkurenti im neće biti Kanada, Hrvatska i Litvanija jer će i same organizovati turnire.

Još jedna olakšavajuća okolnost za “orlove” je i ta da će se turnir igrati krajem juna, kada će igrači već završiti klupske obaveze i moći da svu pažnju i snagu usredsrede na jedan cilj – plasman na Igre u Tokiju.

Međutim, postoje i okolnosti koje ne idu na ruku našem timu.

Prvo, i osnovno, pitanje je ko će biti selektor. Posle neuspeha na Mundobasketu u Kini Aleksandar Đorđević odlučio je da ne produži ugovor sa Košarkaškim savezom Srbije, pa je mesto dirigenta ostalo upražnjeno.

Ko će zameniti Đorđevića na mestu selektora

Ko će zameniti Đorđevića na mestu selektora

Koga god da Savez postavo na tu poziciju, zadatak neće biti nimalo lak. Velika je čast i privilegija biti selektor “orlova”, ali i vrlo nezahvalno, pošto je razmažena srpska javnost navikla na medalje, dok se neuspesi ne praštaju.

Druga stvar je nepoznanica u kojem će sastavu Srbija nastupiti na kvalifikacionom turniru. Ukoliko izuzmemo povrede, a valjda će nas bar one zaobići, od novog selektora će u velikoj meri zavisiti ko će se od najboljih srpskih košarkaša odazvati izazovima kakve su kvalifikacije, a naročito, ako bude sreće, turnir u Tokiju.

Mnogo će zavisiti i od žreba učesnika turnira. Među ekipama koje su potencijalni protivnici Srbije su i Slovenija, Italija, Grčka, Turska, Brazil, Češka Republika, Nemačka, Rusija, kao i nešto lakši rivali: Angola, Senegal i Tunis, iz Afrike, Dominikana, Venecuela, Meksiko, Urugvaj i Portoriko, iz Amerike, Kina i Južna Koreja iz Azije, kao i ekipe Novog Zelanda i Poljske.

Žreb za kvalifikacioni turnir za odlazak na Olimpijske igre u Tokiju biće održan 27. novembra u švajcarskom Misu, a našim košarkašima možemo samo da poželimo sreću i dobro zdravlje tokom sezone koja je uveliko u toku.

IZVOR:RTS.RS

http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/37/kosarka/3738526/istorija-se-ponavlja-mogu-li-srpski-kosarkasi-preko-kvalifikacija-do-tokija.html

U „normalnom svetu” čovek ne poznaje svoje komšije

0

Ko se u civilizovanom svetu još greje na drva. Normalni ljudi kupe sve što im treba. Kakav ajvar i zimnica, kakvo stajanje uz šporet po vrućini, kakva turšija? Nikad više. Letovaćemo i zimovati po egzotičnim mestima. Kao svi normalni ljudi. U hotelima, sa đakuzijem, sa bazenima pored mora. Hranićemo se po restoranima, ješćemo morske plodove, te lignje i dagnje. Nosićemo bele košulje i uz čašu belog vina gledati zalaske sunca.

Sića je ustaljeni naziv za metalne novčiće svih vrednosti i apoena manjih od dinara. Sakupljali su se u teškim danima, po činijama, vaznama i fiokama kao zadnji izlaz za kupovinu najnužnijeg, najčešće vekne hleba i litre mleka.

Njima su punjene i dečije kasice koje bi kad kad roditelji praznili uz obavezno obećanje mališanima da će im sve to uredno biti vraćeno, „samo da dođe prvi”. 

Sakupljajući parice ili gledajući roditelje kako to čine zaricali smo se da ćemo se jednom dokopati „normalnog života”.

Ovde ili tamo preko, svejedno, samo da već jednom počnemo da živimo „kao sav normalan svet”. U tom normalnom životu konačno ćemo biti nezavisni, slobodni i sami sebi dovoljni. Niko nam neće ni u čemu smetati. Sve ćemo moći da uradimo i platimo od svoje plate.

Foto Piksabej

Nećemo više morati da moljakamo komšije i prijatelje koji se „pomalo razumeju” u razne popravke, od zamene gumica na česmi, sitnih i krupnih popravki automobila, sve do usluga u državnim institucijama, školama i bolnicama. Normalni ljudi plate sve što im treba. Čist račun, duga ljubav.

Više nam niko neće biti potreban.

Otkačićemo sve te budale čije smo hirove godinama trpeli jer „možda nekada zatrebaju”. Jednom ćemo im konačno u lice reći šta stvarno mislimo o njima.

Kome još treba komšiluk. Sav taj svet koji zabada nos u naše živote. Radoznalici. Svaki čas nam zvone na vrata i dolaze samo da oslušnu šta se radi, da vide čija je muka veća, naša ili njihova.

U „normalnom svetu” čovek i ne poznaje svoje komšije. Ne posećuju se, zdravo za zdravo, i to je to. Kraj priče.

Ah, samo da nam jednom svane.

Nikada više nećemo cepati drva za potpalu. Ko se u civilizovanom svetu još greje na drva. O zimnici i ajvaru da ne govorimo. Normalni ljudi kupe sve što im treba.

Spremanje zimnice sa komšijama (Foto N.T.)

Kakav ajvar, kakvo stajanje uz šporet po vrućini, kakva turšija… Nikad više.

Biće tu i letovanja i zimovanja po egzotičnim mestima. Kao svi normalni ljudi. U hotelima, sa đakuzijem, sa bazenima pored mora. Kakvo letovanje na Jadranu u sobama za izdavanje sa priručnim frižiderima, pečenim kiflicama i hranom za nedelju dana. Hranićemo se po restoranima, počećemo da jedemo morske plodove, te lignje, dagnje. Nosićemo bele košulje i uz čaše belih vina gledati zalaske sunca.

Svanuće i nama jednom.

Petnaest godina kasnije život mi je čini mi se previše miran.

Na poslu, pametno, i sa svima na odstojanju. Nikakve priče, nikakvo zbližavanje. Samo učtivo. I osmeh, ako se ikako može. Natakneš osmeh na lice, odradiš svoje i ćao.

I nikakve šale sa koleginicama. Par puta sam se opekao. Našalih se grešan, one se site ismejaše, ali dođoše kućama, razmisliše malo i napisaše par mejlova, dovoljno da budem na ivici otkaza. Od tada samo distanca.

Ali, da ne grešim dušu, barem se zaradi.

Prijatelja premalo, skoro i da ih nema. Vidimo se par puta godišnje, kad obaveze dozvole. Planiramo par meseci unapred, pa se možda i sretnemo. 

Ali zato ima poznanika. Prekrati se vreme, ispije se po neko pivo. Na distanci, razume se. I samo lagane teme, sport, vreme, posao. Ništa istorija, religija, politika, ništa Rusi, Amerikanci, Kinezi, Srbi. Samo lagano.

I po neki hobi, planinarenje, biciklo, čitanje, ako se nađe vremena. A vremena uvek ima, samo ako se spava malo kraće. Rano ustaneš, kasno legneš, naspavaš se vikendom.

Petoparce sakupljam u velikoj činiji. Moj fond za godišnje odmore. Činija se napuni i bude dovoljno za male begove do Južne Amerike. Tamo obično zateknem lepotu, sreću i jad. Vulkani, džungle i more praćeni su siromaštvom kakvo se kod kuće ni ne zamišlja. Ovim ljudima bi moja Srbija izgledala kao finansijski raj. A tu najčešće i srećem neke nasmejane ljude kojima je osmeh jedino bogatstvo. I oni mi se čine zaista srećnim.

Ni komšiluk ne poznajem.

Ispod mene živi starica sa dva psa. Pudlica i vučjak. Živi sama i čini mi se da je ne posećuje niko. Po nekad popričam sa njom. I ona se trudi da me zadrži u razgovoru. Nju bar viđam, ostalima ne znam ni lik.

Ali pre par nedelja, zakuca mi neko iznenada na vrata. Ne pamtim kada mi je zadnji put neko pokucao na vrata. Otvorim i vidim dve mlade komšinice. U pidžamama. Izgleda da žive zajedno. Stoje zbunjeno i pitaju me imam li neku spajalicu za obijanje vrata. 

– Zaključale smo se spolja, stidljivo kaše Liz.

Dajem im spajalice, kreditne kartice, probaju i sa mojim ključem, sve kako su videle u filmovima. Ali ništa ne uspeva.

Za svaku bravu postoji kalauz (Foto Piksabej)

– Tamo odakle sam ja lepotice, to se radi pajserom, ubacujem se nakon dvadesetak minuta neuspešnih pokušaja. Ili da zovete bravara. Bravar će vam uzeti stotinak dolara ali će vam vrata ostati čitava. Moj pajser ne košta ništa, ali ćete imati tragove obijanja na vratima.

– Ako stvarno možete, probale bi pajser, odgovara Dena, domaćin. Malo smo kratke sa parama.

Uzbuđen zbog prilike da bilo kome pomognem brzo donosim pajser i vrata se otvaraju. Brava je čitava, vrata otvorena a ni tragovi obijanja nisu veliki. Uzbuđene su i zahvaljuju se.

– Nego devojke, da svratite malo, imam neku dobru rakiju? To vam je jedno egzotično piće iz mog kraja. A i da se ispričamo malo. Red je, komšije smo već dve godina a i ne poznajemo se…

– Neka hvala, možda drugi put. It was nice to meet you! – odgovara Dena i uz široke veštačke osmehe ulaze u stan.

Na hodniku ostajem sam sa pajserom i čekićem u rukama.

Na samoću moram da se već jednom naviknem, ako hoću da živim kao sav normalan svet.

Predrag R.

A od rođaka iz inostranstva tri milijarde evra

0
Beograd ; banka ; Komercijalna ; ssalteri ; sluzzbenici ; klijenti ; novac ; dinar ; devize ; valute ; euro ; dolar 27.07.2012. Snimio:Dragan Jevremovich

Tokom prošle godine od ličnih doznaka iz inostranstva u Srbiju se slilo 2,959 miliona evra.

 U Srbiju se tokom prošle godine slilo 2.959 miliona evra kroz lične doznake pojedinaca iz inostranstva, objavio je Eurostat.

Od ukupne sume iz EU zemalja u Srbiju stiglo je 1,87 milijardi evra, dok je iz zemalja koje su van EU ukupno bilo doznačeno 1.089 miliona evra.

Iz Srbije je po istom osnovu tokom 2018. godine otišla suma od 201 milion evra.

Evropski rekorder po doznakama pojedinaca bio je Portugal u koji je za godinu dana kroz lične transfere stiglo 3,6 milijardi evra, sledi Rumunija sa 2.977 miliona evra, a Srbija, iako sa manje stanovnika i bez članstva u EU, je na trećem mestu, prenosi Tanjug.

Lične doznake u Hrvatsku iznosile su 1,7 milijardi evra, ka Bosni i Hercegovini – 1,3 milijarde, Severnoj Makedoniji 200 miliona a Crnoj Gori 228 miliona evra, objavio je Eurostat.

IZVOR:POLITIKA.RS

http://www.politika.rs/sr/clanak/441985/A-od-rodaka-iz-inostranstva-tri-milijarde-evra

Klinci oduševili Ivanu Španović: Mislila sam da ne znaju ko sam

0

Najbolja srpska atletičarka provela je lepo popodne sa osnovcima. Pogledajte kako je izgledalo to drušenje sa šampionkom.

Nakon što je zbog povrede mišića zadnje loše ranije završila sezonu, Ivana Španović je pre nekoliko nedelja počela pripreme za nove izazove, koji je čekaju u 2020. godini.

U pauzi od treninga, ona je u petak posetila Osnovnu školu “Mladost” na Novom Beogradu, javni čas i lično se uverila u to koliko su ona i njen sport popularni i u tom uzrastu.
U razgovoru sa novinarima posle druženja, ona je rekla da joj je veoma prijalo da provede dan sa mališanima,

“Dobila sam poziv da dođem, da pričamo o sportu i da vidim šta rade. Bila je ovo prilika da im prenesem šta znači zalaganje za nešto, bio to sport ili učenje, da je bitna fizička aktivnost kao i bilo koja druga”, rekla je ona.

Pred Španovićevom je važna 2020. godina, u kojoj ima cilj da dostigne vrhunac forme na Olimpijskim igrama u Tokiju, gde će još jednom napasti zlato.

Kao velika šampionka, Ivana dobro zna koliko je važna priprema za tako krupan poduhvat. I koliko je potrebno odricanja. O svemu tome razgovarala je sa mališanima, kao i o zdravom pristupu sportu, generalno.

IZVOR:MONDO.RS

https://mondo.rs/Sport/Ostali-sportovi/a1249675/Ivana-Spanovic-se-druzila-sa-djacima-Mislila-sam-da-ne-znaju-ko-sam.html