15.3 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 1319

Najskuplji pas na svetu košta skoro dva miliona dolara

0

Zlatni tibetanski mastif je simbol prestiža i važi za najskupljeg psa na svetu, a cena mu ide i do vrtoglava dva miliona dolara. Rekord za najskuplje prodatog psa svih vremena drži baš tibetanski mastif. Pre nekoliko godina, štene zlatnog tibetanskog mastifa prodato je za neverovatnih 1,9 miliona dolara.

Štene je imalo godinu dana, bilo je visine 80 centimetara i težine čak 90 kilograma, a kupio ga je jedan Kinez.

Već dugo se mnogi pitaju u čemu je tajna i zašto ova rasa toliko vredi. Pokazalo se, naime, da je tibetanski mastif izuzetno odan i gazdi lojalan do smrti. Spreman je da se suoči sa svim zverima, a nomadska plemena Azije koristila su ga za lov i kao čuvara ovaca od vukova, leoparda, medveda… Danas je on vrlo retka zverka, pa je postao statusni simbol.

Prvi tibetanski mastif Siring stigao je u Evropu 1847. godine kao poklon mladoj Viktoriji, engleskoj kraljici. Dva psa je i Dalaj Lama poslao na poklon američkom predsedniku Dvajtu Ajzenhaueru.

Tibetanski pas ima izuzetno jaku vilicu, braon oči spuštenih kapaka, uši srcolikog oblika i veoma snažan grudni koš. Odlično podnosi hladnoću, prija mu dresura i nije poznato da može da oboli od neke bolesti. Jedinstven je i po tome što ženka ima teranje samo jednom godišnje. Živi oko 15 godina.

Ovom psu je neophodna dresura i vlasnik čvrstog karaktera jer je izuzetno tvrdoglav.

A iza njega na listi najskupljih pasa su nemački ovčar, kavalijer španijel kralja Čarlsa, persijski hrt. Za njima slede engleski buldog, samojed, akita, čau-čau, rotvajler i egipatski faraonski pas, piše nova.rs.

NEOBIČAN MUZEJ U SRPCU: Dušan i priroda oblikovali zajedno, izloženo oko 250 eksponata

0
Muzej Srbac

POZNATI majstor za izradu skulptura od drveta, 76-godišnji Srpčanin Dušan Lepir, godinama po šumama i obalama Save i Vrbasa prikuplja delove drveta kojima je priroda dala oblike živih bića.

Takve figure bi malo doradio, lakirao i zaštitio od propadanja. Potom je od korena, stabla ili debljih grana jasena, platana, hrasta i drugog drveća, klesao likove životinja u prirodnoj veličini, kao što su orao, medved, šakal, i druge zveri, a stvarao je i skulpture ljudi među kojima se posebno ističe figura lovca sa njegovim likom u prirodnoj veličini, sa punom opremom – od čizama, lovačkog prsluka, kačketa, do karabina.

– Skulpturama likova od drveta nedavno sam pridodao i jednu veću figuru Novaka Đokovića sa karakterističnom pozom i reketom u levoj ruci, stisnutom desnom šakom, zabačenom glavom i otvorenim ustima iz kojih kao da izlazi pobednički krik da ga ceo svet čuje – kaže Dušan.

Preko 500 eksponata od drveta čuva u vlastitoj galeriji pod nazivom “Šan-pir”, čiji je naziv nastao kada je iz svog imena i prezimena odbio prva dva slova.

Srpčanin Dušan Lepir od potkrovlja napravio lovački muzejU PLANU ZBIRKA REBUSA
DUŠAN je dobar deo radnog veka proveo kao nastavnik matematike i fizike. U penziju je otišao u 50. godini, voli prirodu i živi svet, ali u slobodnom vremenu piše pesme za svoju dušu.
– Ipak, najviše volim rebuse koje stvaram čitajući narodne poslovice i izreke. Imam tačno 507 urađenih rebusa na ovu temu i veliku želju da to objavim – kaže Dušan, pa poziva zainteresovane enigmatičare da mu pomognu u pripremi za objavu zbirke rebusa sa njegovim imenom.
U dve prostorije u potkrovlju porodične kuće nalazi se “Lovčev muzej”.

– Naziv muzeja neke čudi, ali ja mislim da je logičan jer je delo jednog lovca a ne više njih. U njemu sam izložio preko 250 eksponata, počev od rogova dva jelena i 29 srndaća, koje sam odstrelio u akcijama LU “Srna”, čiji sam član 43 godine i o svakom izlasku na lovište vodim dnevnik – dodaje Lepir.Tu su i kljove divlje svinje, naoružanje i lovačka oprema, brojne diplome i zahvalnice, od lovačkog, planinarskog i biciklističkog društva, i priznanja za tri učešća zaredom na maršu “Stazama egzodusa” na Vozuću, dužine 22 kilometra, gde je među nekoliko stotina učesnika bio najstariji na pešačkoj stazi.

IZVOR:NOVOSTI.RS

Zašto se za malinu iz Igrišta plaća više

0

U planinskim selima Kuršumlijske opštine privodi se kraju berba maline. Za razliku od prethodnih godina, proizvođači su zadovoljni otkupnom cenom, koja se kreće od 200 do 250 dinara za kilogram. Dodatnih 50 dinara sleduje onima koji je uzgajaju na organski način, a takvih je u Toplici sve više.

Jevremovići iz Kuršumlijskog sela Igrišta u malinjaku na 30 ari, ubrali su više od sedam tona organske maline, koja je ove godine rekordno rodila.

“Ove godine stvarno je bio odličan prinos. Kvalitet je odličan. Prvenstveno mogu da kažem, da je to prosto zato što je tu prirodno stanište, jer vi svud kad krenete tu po tim šumskim putevima, ima da nađete divlju malinu koja je izuzetno rodila”, kaže Radica Jevremović iz Igrišta kod Kuršumlije.

“Prihranu radimo koprivom, stajskim đubrivom koga u proleće zaoravamo, radimo košenje, plevljenje, mahom se ručno radi”, dodaje Rade Jevremović.

Ovdašnji gorštaci shvatili su da im je priroda dala sve što im je potrebno da proizvedu malinu bez upotrebe pesticida, koja na tržištu ima veću cenu.

“Malinu iz Igrišta otkupljivači plaćaju trista dinara i kompletan ovogodišnji rod izvoze na inostrano tržište”, kaže Dragiša Stojanović.

Jedini problem predstavlja radna snaga za berbu ove maline, koja u kratkom roku, po visokoj temperaturi mora dospeti do hladnjače. “Vrućina jeste, teško nije, kad ovako lepo rodi i gazda lepo uradi, što je teško. Ko voli da radi, ko hoće da radi može da zaradi do tri hiljade”, kaže Dragica Simonović iz Kuršumlije.

“Na našim prostorima je u najvećem procentu je organska malina, sve ono što treba za nas kao proizvođače, za ljude koji se bave sa tim, od sistema za navodnjavanje, sadnog materijala, mašina potrebnih za obradu, sve to ide po našem programu. Ljudi mogu da konkurišu”, navodi Jovica Đinović iz poljoprivredne stručna služba Opštine Kuršumlija.

Opština Kuršumlija subvencioniše organsku proizvodnju izdvajajući iz budžeta 20 miliona godišnje.

U planinskim selima Kuršumlije na više stotina hektara već desetak godina uzgajaju se maline na organski način, čiji je plasman, zahvaljujući ugovorima sa ino partnerima unapred obezbeđen.

Kolač od kokosa i limuna

0

Kokos i limun, prava tropska kombinacija koju ćete poželeti da probate.

Sastojci:

Biskvit:

– 5 belanaca sobne temperature

– 100 g šećera u prahu

– 100 g sitnog kokosovog brašna

– 100 g oštrog brašna

– 200 g maslaca sobne temperature

– 1 velika kašika kisele pavlake

– 200 ml kokosovog mleka

– prstohvat soli

– pola praška za pecivo

Fil od limuna:

– 5 žumanaca

– 70 ml soka od limuna

– 80 grama šećera

– 60 grama maslaca

Priprema:

Kalup za kolač premažite sa malo maslaca i pospite prezlom. U jednu posudu stavite oštro brašno, kokosovo brašno, so i prašak za pecivo, pa dobro promešajte.

U drugu posudu stavite šećer i maslac, pa mikserom mešajte oko pet minuta dok ne dobijete lepu ujednačenu smesu.

Zatim dodajte kiselu pavlaku i kokosovo mleko, pa još malo mešajte.

Umutite sneg od belanaca.

Naizmenično u smesu stavljajte sneg od belanaca i mešavinu brašna, soli i praška za pecivo, pa mešajte ručno.

Ulijte smesu u kalup, poravnajte špatulom i stavite u zagrejanu rernu da se peče na 180 stepeni, oko 20 munuta.

Zatim započnite sa pripremom fila.

Penasto umutiti žumanca i šećer, pa kuvajte na pari na srednjoj temperaturi. Kada se žumanca i šećer malo zagreju, ubacite maslac i limunov sok uz neprestano mešanje.

Kuvajte dok ne primetite da se zgušnjava. Kuvani fil odmah prelijte preko kolača i poravnajte.

Kolač prvo u potpunosti ohladite na sobnoj temperaturi, a zatim stavite u frižider.

Prijatno!

Vaterpolisti Vojvodine u elitnom rangu, startuju sa pripremama

0

Zbog virusa korona neće početi Regionalna liga, dok će se u Srbiji ekipe nadmetati u Superligi i Prvoj A i B ligi, piše Dnevnik.

U najvišem rangu takmičenja su ove ekipe: Vojvodina, Crvena zvezda, Partizan, Šabac, Radnički iz Кragujevca, Novi Beograd 11. april, Nais iz Niša, Zemun, Stari Grad, Banjica.

Takmičenje se sastoji iz ligaškog dela, plej-ofa i plej-auta, a prvo kolo zakazano je za 26. septembar. Sistem u ligaškom delu je po dvostrukom bod sistemu (18 kola).

“Radnički, Novi Beograd, Šabac i Crvena zvezda imaju četiri, pet ili još više puta veći budžet od nas i biće teško igrati sa njima. Sportski ćemo se boriti, sa mladim igračima uz ove iskusnije. Probaćemo da iz utakmice u utakmicu budemo bolji i da tokom sezone vidimo gde smo u odnosu na ova četiri najbolja tima”, poručio je šef stručnog štaba Vojvodine Darko Bilić.

Sigurne bodove Novosađani će tražiti u duelima sa preostalih šest ekipa.

“Još uvek nisu kompletirani sastavi, ali mislim da su ti klubovi sličnog ranga i podjednakog kvaliteta. Mi danas krećemo sa pripremama za predstojeću sezonu. Radićemo na tome da se kroz treninge približimo ovim četiri najboljim ekipama, pa ako se ukaže šansa, što da im i ne otkinemo neki bod, bar kod kuće”, dodao je Bilić.

Novosađani su u svoje redove doveli za sada dvojicu novih igrača, rođenih 2000. godine. U pitanju su golman Pavle Gavrilović i levoruki Nemanja Radovanlija, koji su potpisali ugovore na četiri godine.

Produžena je saradnja sa  Milošem Maksimovićem, Ilijom Prekogačićem, Markom Tubićem i Nikolom Marićem.

Iz kluba su otišli Nemanja Marinković (Valjevo), Milan Vitorović (Francuska), Luka Murišić (Jadran), Dušan Trtović (Crvena zvezda) i Marko Bolović (Niš), dok je Mirel Ćatović odlučio da završi karijeru.

Nova modularna puška za srpsku vojsku prošla sve testove

0

Vojska Srbije uvela je novo streljačko naoružanje koje prvi put ima modularnu pušku koja menja kalibar u odnosu na municiju.

Modularna puška u kalibru 7,62, ali i u kalibru 6,5 je nešto što nemaju ni mnogo veće, bogatije i razvijenije armije nego što je naša.

RTS

Ova puška je postala deo srpskog naoružanja, pripadnici 41. pešadijskog bataljona već vežbaju sa njom. Sve to zajedno treba da značajno poveća ubojitost naših vojnika pešadije za 30 do 50 odsto, odnosno da poveća prednji pojas zaprečne vatre i verovatnoću pogotka u poluautomatskom režimu uz nesmanjenu efikasnost u rafalnoj paljbi.

„Pošto se upravo završava provera glavnog elementa tog novog sistema streljačkog naouružanja, to je modularna puška u kalibru 6.5 i 7.62 milimetara. Puška je do sada završila njajveći broj testova što znači 95 odsto su to mehanički testovi. Šokove, udare, blato, pesak, vodu – izdržala je uspešno proveru pouzdanosti i izdržljivosti“, objašnjava Nenad Miloradović iz Ministarstva odbrane Srbije.

Veliki tehnološki skok
Ubojitost vojnika koja se ostvaruje novim sistemom streljačkog naoružanja, što podrazumeva novu pušku i još osam novih tipova streljačkog naoružanja, novi sistem municije i novi set optičkih i optoelektronskih nišanskih sprava.

„Ovde smo pokazali kao proizvođač da se radi o jednom velikom skoku u odnosu na prethodnu generaciju i po pitanju efikasnosti i po pitanju ergonomije i po pitanju lakoće upotrebe sredstva iz nove generacije“, ističe Aleksandar Mladenović iz „Zastava oružja“.

Osnova svega toga je, kaže, novi metak 6,5 milimetara koji je uveden u naoružanje posle iscrpnih ispitivanja prethodnih godina i nova modularna puška „M19 6,5/7,62 mm“ koja je nedavno uvedena u naoružanje.

Opremljena je kompleksnim nišanskim sistemima – dnevni i refleksni optički nišan koji spada u standardni komplet puške, kao i termovizijski nišan koji će nositi određeni broj pripadnika svakog pešadijskog odeljenja, a koji značajno povećava efikasnost tog odeljenja i u noćnim dejstvima.

 

Šta bi kanadske male i srednje kompanije trebalo naučiti od američkih tokom KOVID-19?

0

COVID-19 je stavio neviđeno finansijsko opterećenje na kanadski sektor malih i srednjih preduzeća kao i na mala i srednja preduzeća širom sveta – ostavljajući kompanije da se oslanjaju na državnu pomoć i dalje se nadajući vraćanju profitabilnosti u postpandemijskom svetu .
Vidimo kako se zajmovi za mala preduzeća razvijaju tokom protekle decenije i često se upoređuju procesi u Kanadi za razliku od drugih zemalja. Sada više nego ikad pre, važno je kritično gledati prema našim komšija kako bismo uvideti kako možemo učiti jedni od drugih u pružanju efikasne i pravedne ekonomske podrške u ovim vremenima.

Što je Kanada uradila dobro?
Da bi podržali mala i srednja preduzeća, zajmovi i subvencije plata u Kanadi za hitne slučajeve poslovanja bili su oba programa koja su dobro funkcionisala, jer bismo i bez tih programa videli katastrofalne rezultate. CEBA zajmovi omogućavali su i do $40.000  beskamatnih zajmova za male i neprofitne kompanije i bili su široko dostupni preduzećima s ukupnim platnim spiskom od 20.000 do 1,5 miliona  u 2019. godini, zaključno sa  poslovanjem do 1.marta 2020. Plaćanje do 75% subvencija za mala preduzeća takođe je bila presudni faktor u održavanju poslovanja u zemlji.

Ono što Kanada nije uspelo da učini dobro?
Program subvencioniranja stanarine ostavlja svu moć u rukama iznajmljivača, a stanare, koji su obično najugroženiji, ostavljaju bez nadzora nad načinom plaćanja njihove stanarine. Korisnik prostora se suočava s problemom, a podsticaj ne ide direktno na njih.
Kanadska Vlada je takođe nedavno odbila predlog tehnoloških vlasnika da pomognu malim i srednjim preduzećima dostupnim, brzim i povoljnim finansiranjem za preduzeća koja su pogođena COVID-om. Iako je CEBA pružila olakšice za mnoge firme, nakon što programi više nisu dostupni, banke više neće biti tu da ih podržavaju.
Bez rada sa softverskim kompanijama, koji u uobičajenim vremenima popunjavaju prazninu za kreditiranje malog preduzeća koju su ostavile banke, ona ih samo priprema za kratki rok i ne pruža im stabilnost u budućnosti. Vladina saradnja s tehnološkim kompanijama omogućila bi kontinuitet pozajmljivanja malih i srednjih preduzeća nakon što državni programi nestanu.

Što bi Kanada mogla naučiti od  USA?
Iako USA pruža mnogo primera što se ne može učiniti u pandemiji, USA upravljanje opstankom malih preduzeća je divno i moglo bi pružiti neka korisna znanja za kanadske programe subvencija:
1. Dajte novac direktno malim i srednjim preduzećima za pomoć u iznajmljivanju  i druge troškove kako bi preživeli, stavljajući odgovornost u ruke vlasnika preduzeća, a ne npr., vlasnika prostora.

2. USA daju prostor za malo opraštanje zajmova malim i srednjim preduzećima; Kanada bi takođe trebala biti u mogućnosti sprovoditi sličan oprostivi program zajma.
3. Uvesti programe kreditiranja uz podršku države, uključujući mogućnosti kreditiranja usmerene na financijsku tehnologiju kako bi se malim i srednjim preduzećima omogućila brzina i pristup kapitalu koji su im potrebni kako bi preživeli i na kraju se obnovili i razvili u novom normalnom stanju.
Kanadska Vlada ostaje neodlučna ponuditi oproštajne zajmove poput programa zaštite plate u USA, koji svakom malom preduzeću daje zajam do $ 10 miliona dolara koji se može oprostiti ako se potroši na određene troškove. Oklevanje leži u nemogućnosti programa policije i osiguranja da se kredit troši na prave kriterijume koji mu omogućavaju oproštaj.
Međutim, ako je Vlada bila otvorena za rad sa manjim kreditorskim firmama to bi bio problem koji je lako rešiti, jer oni imaju algoritamske načine za kategorizaciju troškova poslovanja.

Što Kanada i SAD sada trebaju učiniti?

Kako se pandemija počinje smirivati ​​i ekonomija se polako počinje ponovo otvarati, Vladino finansiranje polako će doći do kraja, ostavljajući mnoga preduzeća bez stalnog pristupa kapitalu koji im je potreban za napredovanje u novom normalnom stanju.
Isključivanje subvencija plata i pomoći za najam neće biti nepošteno prema preduzećima kojima je dozvoljeno da rade samo u delu svog uobičajenog kapaciteta, kao što su restorani i teretane. Subvencija plata trebala bi se nastaviti i možda bi mogla biti klizajuća skala, zavisno o padu prihoda poslovanja i / ili industrijskom sektoru. Znamo da će sve dok kompanije ne budu u mogućnosti da rade u punom kapacitetu i trebaće im podrška Vlade.
Takođe morao bi se preraditi program pomoći za iznajmljivanje kako bi svaki pogođeni posao mogao pristupiti njemu, a  manje finansijske kompanije bi trebale biti uključene u Vladina rešenja, radi kontinuiteta dostupnosti kredita za srednja i mala preduzeća. To je prava stvar za mala preduzeća koja čine  fine niti u našim zajednicama i koja su prisiljena da smanje aktivnost radi naše sigurnosti.

Serbiannews.ca / Srpski Poslovni Imenik

Vesić najavio prodaju Sava centra po početnoj ceni od 27,4 miliona evra

0

Posle višegodišnjih neuspešnih pokušaja da pronađe privatnog partnera, Grad Beograd je odlučio da ponudi na prodaju “Sava centar”, piše Politika.

Zamenik gradonačelnika Goran Vesić izjavio je za taj list da će kupac morati da plati najmanje 27,4 miliona evra koliko iznosi početna cena, ali će morati i da se obaveže da će u roku od pet godina, uloži najmanje 50 miliona evra u rekonstrukciju čuvenog kongresnog centra.

Namenu “Sava centra” budući vlasnik neće moći da menja pošto je ovo zdanje u proceduri za utvrđivanje za kulturno dobro.

Vesić je naveo da se grad odlučio na takav korak zato što “Sava centar” u ovom trenutku donosi samo gubitke.

Interesovanje za “Sava centar” više puta je javno iskazivala kompanija “Delta holding” u čijem je vlasništvu susedni objekat – hotel “Kraun plaza”.

Podsetimo, Grad Beograd je nedavno sa istim obrazloženjem na prodaju ponudio svoj deo Beograđanke po početnoj ceni od 20,6 miliona evra, ali zainteresovanih kupaca nije bilo.

Vesić je najavio da će Grad “u najkraćem mogućem roku” organizovati novu licitaciju, na kojoj će, kako to Zakon nalaže, cena nepokretnosti biti umanjena za 20 odsto vrednosti u odnosu na početnu cenu.

Vučić i Brnabić u utorak u Sremskoj Rači na obeležavanju 25. godišnjice “Oluje”

0

Predsednik Srbije i premijerka Ana Brnabić prisustvovaće u utorak obeležavanju 25. godišnjice hrvatske akcije “Oluja” u Sremskoj Rači, nedaleko od tromeđe Srbije, Hrvatske i BiH. U toj akciji proterano je između 220.000 i 250.000 Srba iz svojih domova u tadašnjoj Republici Srpskoj Krajini.

Od 4. do 7. avgusta 1995. godine hrvatske snage etnički su od srpskog stanovništva očistile teritoriju Banije, Like, Korduna i Severne Dalmacije, odnosno tadašnju Republiku Srpsku Krajinu.

Ubijeno je više hiljada civila a proterano oko 250.000 ljudi, uglavnom u Srbiju i Republiku Srpsku.

Rekordni prinosi pšenice

0
Žetva u Srbiji 2020

Svi meseci iza nas pokazali su da Srbija ne samo da ima dovoljno hrane za sebe, nego ima da izveze za sve okolne zemlje, rekao je danas ministar poljoprivrede Branislav Nedimović.

Tokom gostovanja na TV Prva, Nedimović je kazao da se roba bez problema transportuje i da su sve granice za robu otvorene, ocenjujući da poljoprivredna proizvodnja na jesen neće imati nikavih problema zbog koronavirusa.Naveo je da je prinos pšenice bio pet tona po hektaru i da Srbija ima tri miliona tona pšenice, a potrebe su joj između 1,3 i 1,4 miliona tona.

Na pitanje o stagnaciji cena pšenice, odgovorio je da je u Srbiji otvorena tržišna ekonomija, a pšenica berzanska roba, prenosi Tanjug.„Sad se vidi koliko je važno što smo ljude tokom korona krize pustili u njive da rade. Poljoprivreda je specifična, ljudi su sami na 50 hektara, koga da zaraze, čime da se zaraze”, rekao je on.Od utorka započinje otkup pšenice i raži roda 2020. godine

Ocenio je i da će 2020. godina biti dobra godina za poljoprivredu, jer imamo viškove pšenice, a sa kukuruzom, kako je rekao, biće rekordno.

Predstoji žetva suncokreta koji je u Srbiji na 226.000 hektara, terminska cena bila je 300 evra po toni a ministar očekuje da će kada krene žetva cena biti za malo niža.Kako je naglasio uljare su spremile kapacitete za preuzimanje suncokreta a srpsko ulje je traženo, naročito ga traže Turci, jer tamo se sada izvozi bez carina.

Ministar je zadovoljan i stanjem u voćarstvu osim što je dosta višnje ispucalo zbog kišnog proleća.Istakao je da poslednjih mesec i po dana nije bilo uvoza paradajza i dodao da su uvedeni prelevmani i carine za sve zemlje sa kojima Srbija nema bilateralne trgovinske sporazume.

„Paradajz je prodavan na tržištvima Grčke, Crne Gore i Hrvatske ali tamo turizam sada gotovo da ne funkcioniše pa nema kome da se proda. Veća količina ostane ovede pa to automatski obori cenu”, rekao je on i dodao da će situacija biti bolja sa više turizma u tim zemljama.

Dodao je da misli da ako krene izvoz neće biti potrebe za podrškom povrtarima.Rekao je da su sve subvencije za prošlu godinu isplaćene osim možda u konkretnim slučajveima gde nedostaje dokumentacija.

Cena maline od 220 dinara je odlična, ocenio je on i dodao da se ukupni troškovi proizvodnje kilograma tog voća kreću od 80 do 120 dinara.Govoreći o stočarstvu Nedimović je rekao da je tolika tražnja za prasadima da moraju da se uvoze u Srbiju, a kod jaganjaca – nema nikakvih problema.

„ Problema ima u govedarstvu, pre svega tovnom, a Vlada Srbije čim bude formirana, izaći će sa setom podrške”, rekao je on i dodao da mora da se prvo vidi kako se završio ciklus.

Srbija je zbog korone ostala bez izvoza govedine u Tursku i crvenog mesa u Kinu, jer su te zemlje prekinule uvoz, a sada se situacija popravlja.Nedimović je ocenio da već nekoliko godina nema prevara sa prepakivanjem voća iz drugih zemalja za tržište Rusije.

„Za 200 miliona dolara izvezli smo naše jabuke u Rusiju. A otvaramo i ostala tržišta, jer i Rusi dižu svoje zasade”, rekao je ministar i dodao da od nedavno Srbija nema ograničenja za izvoz voćne rakije u tu zemlju.Nedimović je ocenio da se poljoprivreda u Srbiji promenila i da pored meteorologije koja je i dalje najznačajniji faktor, za prinose značajna i bolja agrotehnika, nove mašine kupljene uz subvencije, kao i što poljoprivrednici primenjuju nove mere.

„Pre godinu i po dana imali smo izvoz poljoprivrednih proizvoda od 3,9 milijardi dolara a ove godine očekujem da ćemo to potući”, rekao je on i dodao da se vidi da ima novca u poljoprivredi i da se poljoprivreda isplati.Najavio je i da spreman zakon o trgovini poljoprivrednim proizvodima, što je propis koji nikada nije postojao u Srbiji, i da se nada da će ga nova vlada da usvoji na jesen.

IZVOR:POLITIKA.RS