Evo šta možete, a šta ne možete raditi od danas u Ontariju
Šta nas očekuju od danas, kada veći deo Ontarija ulazi u prvu fazu plana ponovnog otvaranja? Veća okupljanja na otvorenom, ručavanje na terasi i ograničena nebitna maloprodaja kupovina, velike su promene. Ali, faza 1 omogućava i verske službe na otvorenom, posete bioskopima na otvorenom i dnevne kampove za decu.
Mogu li pozvati prijatelje za druženje u dvorištu?
Mogu li jesti u bašti restorana?
Mogu li ići u kupovinu?
Mogu li se ošišati kod svog frizera?
Mogu li ići na kampovanje?
Iznajmiti vikendicu, da li je to OK?
Šta ako je moja vikendica ili omiljeno golf igralište u Quebec-u?
Mogu li ići u teretanu?
Mogu li igrati timske sportove kao što su bejzbol, fudbal ili kriket?
Koje su aktivnosti na otvorenom dozvoljene?
Mogu li ići u hram?
Milioni ljudi će se doseliti u Kanadu u narednih 20 godina, ali postavlja se pitanje gde će oni živeti?
TORONTO – Kanada se suočava sa velikom nestašicom nekretnina koja doprinosi neviđeni rast cena nekretnina u gotovo svim delovima zemlje.
Kao rezultat, potencijalni kupci kuća umanjuju svoja očekivanja. Neki se zadovoljavaju manje impresivnom kućom. Drugi napuštaju svoje zajednice u potpunosti, preseljavajući se u pristupačniji deo zemlje , zauzvrat povećavajući cene i započinjući isti ciklus tamo gde su se preselili.
Posledice toga mogle bi biti značajne čak i ako broj Kanađana kojima je potreban dom ostane na sadašnjem nivou, ali naravno, to neće biti slučaj.
Statistika Kanade procenjuje da je početkom 2021. kanadsko stanovništvo brojalo nešto više od 38 miliona ljudi, a imaće 46,5 miliona do 2043. Drugim rečima, na svaka četiri čoveka u zemlji za 22 godine pridiodaće se još jedan.
Većina novih stanovnika neće biti od beba rođenih u postojećim domaćinstvima. Prirodni priraštaj stanovništva prestao je biti glavni pokretač povećanja broja stanovnika Kanade pre početka 21 veka. Imigracija sada pokreće rast našeg stanovništva. Jedno istraživanje objavljeno prošle godine predviđa da bi Kanada do 2100. godine mogla imati najveću stopu neto imigracije na svetu. To donosi ekonomske koristi, ali takođe pokreće pitanje gde će svi ti ljudi živeti.
Iako se o velikim gradovima često misli kao o kanadskim imigracijskim magnetima, to nije baš tako. Da, bilo je više od 117.000 imigranata koji su se nastanili u Torontu 2019. godine, ali to predstavlja samo oko 1,8% gradske populacije. Došljaci su činili 2,4% stanovništva Charlottetowna te godine, i gotovo isto toliko velikog udela stanovništva u Regini.
Drugim rečima, baš kao što imigranti dolaze iz celog sveta, oni svoje domove prave širom zemlje.
Između miliona imigranata za koje se očekuje da će se ovde preseliti i mnogih Kanađana koji se već preseljavaju u potrazi za boljom cenom, većina urbanih centara u Kanadi može očekivati rast njihove populacije u narednim decenijama , donoseći nove pritiske na njihova lokalna tržišta stanova.
IZGRADNJA ILI YUDANJE VISOKIH ZGRADA?
U nekim je zajednicama rešenje nedostatka stanova jednostavan, proširite svoje granice. Preuzmite farme, šume ili bilo šta drugo na rubu grada.
To je bilo rešenje u Manitobi, gde je područe metro Winnipega od početka veka svom stanovništvu dodalo 150 000 ljudi, porast od 22%.
Jino Distasio, profesor geografije i potpredsednik Univerziteta u Winnipeg-u, kaže da je, iako je bilo ” ukoba oko interesa” za preuređenje i obnovu stanova u središtu grada, pažnja vlade, programera i kupaca je više usmerena na Manitobinu regiju glavnog grada, koja uključuje Winnipeg, ali i 17 opština u brže rastućim predgrađima.
“To je egzodus iz starijih četvrti, a mi vidimo … puno više rasta stanovništva u prigradskim četvrtima,” rekao je on.
Konzorcijum sa 18 opština radi na planu vođenja rasta područja do 2050.
Te brige nipošto nisu jedinstvene za Winnipeg, mogu se naći u svakom velikom gradu širom Kanade, ali se ne mogi svi širiti kao Winnipeg. Na primer, Toronto i Vancouver suočavaju se sa geografskim i političkim ograničenjima koja ograničavaju njihovu sposobnost širenja.
U teoriji to zahteva više gradnje prema gore, ali iako intenziviranje može delovati što se tiče stvaranja više stanova, to ne čini puno za one koji žele živeti u kući i za to će platiti sve što je potrebno.
Mnogo je Kanađana koji se uklapaju u tu kategoriju, što dokazuju podaci CREA koji pokazuju da kuće ove godine dobijaju na vrednosti brže od bilo kojeg drugog oblika stanovanja.
Postoji i drugi problem: postavljanje prioriteta između različitih nivoa vlasti. Pokrajinska vlada možda želi videti takvu vrstu intenziviranja, na primer, ali opštinske vlasti možda neće voleti ultra visoke zgrade i da rizikuju da navuku bes onih koji žive u blizini.
Nathanael Lauster, profesor sociologije i stručnjak za stanovanje na Univerzitetu Britanske Kolumbije, kaže da je to slučaj u delovima regije Vancouver, a opštine blokiraju pokušaje da povećaju gustinu.
Sugeriše se da bi pokrajina možda trebala slediti model Novog Zelanda, čineći da nerezidentima postane sve teže da poseduju nekretninu, i da reformišu opštinske zakone kako bi osigurala da ne mogu postaviti nepotrebna ograničenja .
BC ima programe rezervata poljoprivrednog zemljišta, koji sprečava razvoj u određenim zonama van postojećih izgrađenih područja. Uz tu proveru širenja zajednica prema spolja i nespremnosti nekih opština dozvole visoke zgrade, rekao je Lauster, najrealniji ishod ako takav status quo drži je da cene stanova i dalje rastu, što dovodi do toga da više ljudi izlazi iz tih područja.
ISKUSTVO OSHAWE
U međuvremenu, izvan najvećeg kanadskog grada, brzorastuće zajednice koje čine regiju Durham decenijama su tamo “negde ” za ljude iz Toronta.
Stanovništvo područja oko Oshawa, ON, prvi procvat je doživeo zahvaljujući dezerterima iz Toronta 1980-ih. Gradsko područje Oshawa bilo je najbrže rastuće u Kanadi prošle godine. Gde će tih 8,5 miliona ljudi koji će se dodati stanovništvu Kanade u naredne 22 godine? U proteklih 16 godina, Oshawa je pokupila ekvivalentan udeo, povećavajući broj stanovnika sa 330.000 na više od 420.000.
John Henry je predsedavajući regije Durham. Kaže da očekuje da će rast broja stanovnika na tom području premašiti očekivanja u narednoj deceniji, ukazujući na prosek od 4.000 građevinskih dozvola za izgradnju u regiji izdatih u proteklih pet godina.
Pa, u čemu je tajna uspjeha regije kada je u pitanju rast stanovništva? Henry je rekao da je blizina Toronta samo deo odgovora, nazivajući zelene površine regije, gradsko jezgro i lagan tranzitni pristup većem gradu, karakteristike koje privlače nove stanovnike.
“Tu je više od pukog iseljavanja zbog pristupačnosti”.
To “više od toga” uključuje i raznoliku ekonomiju koja je postojala mnogo pre nego što su Oshawa, Whitby i ostatak regije Durham smatrani zajednicama za spavanje. Uz energiju, proizvodnju automobila, zdravstvo i obrazovanje kao glavne sektore lokalnog zapošljavanja, rekao je Henry, oni koji se presele u to područje uskoro shvate da mogu naći posao tu, bez potrebe da putuju u Toronto.
“Ljudi prepoznaju da je Durham mesto gde mogu doći i živeti taj san i podići svoju porodicu,” rekao je.
Upitan kakav bi savet dao vođama zajednica, koje se u bliskoj budućnosti spremaju suočiti sa rastom stanovništva, Henry je naglasio važnost dugoročnog planiranja, osiguravajući da danas izgrađena infrastruktura može podržati veći broj ljudi u budućnosti, na primer, i priprema za efekte klimatskih promena.
NE BI TREBALI DIRATI ZAŠTIĆENE ZONE , ALI…
Internet je prepun tvrdnji da gotovo svi Kanađani žive 100 kilometara od američke granice. Ponekad se kaže da je ta brojka čak 80 ili čak 90%.
To nije sasvim tačno, ali nije ni daleko. Statistika Kanade izveštava da je 2016. godine 66% Kanađana živelo 100 ili manje kilometara od granice, što je stavilo 96 % kopnene mase za jedne trećine naše populacije.
Napokon smo druga po veličini država na svetu, a Svetska banka kaže da imamo 10. najnižu gustinu naseljenosti . Na svaki kvadratni kilometar naše zemlje žive četiri osobe.
Ako nam treba više stambenog prostora, razmišljamo da verovatno imamo puno mesta za to?
Opet, to nije sasvim tačno. Stenovite planine nije mesto za masovno življenje. Neplodna tundra nije ideja većine ljudi o idealnom mestu. Seča zimzelene šume bila bi politički i ekološki nezamisliva. Oko 12% naše nacionalne kopnene mase pokriveno je nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima.
U regijama u kojima topografija nije problem, na primer, gusto naseljeni južni Ontario, upotreba zemljišta je velika, da gradovima ponestaje mesta za nastavak širenja.
“Ono što se ne koristi za stanovanje koristi se ili za prirodu, poput Greenbelt-a, ili za poljoprivredno zemljište, a mi već gubimo puno hektara poljoprivrednog zemljišta u Ontariju zbog širenja”, kaže Mike Moffatt, izvršni direktor Smart-a Institut prosperiteta iz Otave.
Danas postoje znakovi da bi delovi Greenbelta mogli biti iskorišteni. Polovina upravnog veća dala je ostavku prošle zime, u znak protesta zbog planiranih reformi zaštite okoline, a sada se planira prolazak autoputa kroz deo pojasa.
Oznake se, međutim, mogu ukloniti na način na koji planine ne mogu. Poput mnogih ekologa u Ontariju, Moffatt strahuje da bi bilo koja vlada mogla odlučiti da počne razvijati “male delove” Greenbelta i da bi se vremenom ti delovi mogli proširivati.
Ono što ga posebno brine je da bi se gradnja u Greenbelt-u, mogla postati rešenje za nestašicu stambenog prostora u južnom Ontariju.
“Ako ovo ne rešimo taj problem u narednih 10 godina … mislim da će politički pritisak za gradnju nekretnina na Greenbeltu postati visok”, rekao je.
“Moraćemo smisliti način za izgradnju nekretnina, jer će se samo tako ovaj problem rešiti.”
SERBIANNEWS/CANADA
Zašto je novi Firefox dizajn dobar?
Firefox je promenio dizajn i Mozilla je objasnila zašto je to dobro.
Cilj Mozille je da sa najnovijim Firefox redizajnom smanji ometanje korisnika tokom korišćenja browsera.
Takođe, Mozilla navodi da želi da njihovi korisnici smanje broj klikova i da više “ne gube vreme”.
RTS: Bez saglasnosti unutar EU za otvaranje novih poglavlja sa Srbijom u junu
Zemlje članice nisu dale zeleno svetlo za otvaranje novih poglavlja, odnosno klastera, u pregovorima sa Srbijom u junu, ali su se dogovorile o održavanju međuvladine konferencije na kojoj će biti predstavljena nova metodologija pregovora i naredni koraci u procesu, saznaje RTS u diplomatskim izvorima u Briselu.
RTS prenosi da znatan broj zemalja članica nije dao saglasnost za otvaranje klastera tri i četiri, ocenjujući da Srbija, uprkos nekim pomacima, nije dovoljno napredovala, pre svega u oblasti vladavine prava.
Kao kompromisno rešenje usvojena je odluka da se sa Srbijom 22. juna održi politička „eksplanatorna“ međuvladina konferencija, kao znak podrške Beogradu da nastavi sa reformama, koje bi vodile mogućem otvaranju poglavlja na nekoj sledećoj međuvladinoj konferenciji.
Kako navode diplomatski izvori, Evropska komisija se tokom interne debate u EU zauzela za otvaranje klastera tri i četiri 22. juna, ocenjujući da je Srbija počela da postiže rezultate i da bi otvaranje ohrabrilo dalje popravljanje situacije u oblasti vladavine prava.
Uprkos tome, veći broj zemalja članica, među kojima Nemačka, Holandija, Belgija, Luksemburg, Danska, Švedska, Finska, Irska, Hrvatska i Bugarska, ostao je pri stavu da će za odluku o otvaranju biti potrebno više vremena i konkretnih rezultata, a neke članice pokrenule su i pitanje nedovoljne usklađenosti Srbije sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU.
Imajući u vidu stav Evropske komisije i snažnu podršku mnogih zemalja otvaranju klastera, EU će na političkoj međuvladinoj konferenciji pokušati da pošalje poruku ohrabrenja Beogradu, u situaciji kada nijedno pregovaračko poglavlje nije otvoreno u poslednjih godinu i po dana, prenosi RTS.
Prema novoj metodologiji proširenja, poglavlja su grupisana u šest tematskih celina ili klastera. Klaster četiri, čije je otvaranje najavljivano, obuhvata četiri poglavlja: o transportnoj politici, energetici, životnoj sredini i transevropskim mrežama.
Srbija je pregovore o članstvu u EU započela u januaru 2014. godine. Od ukupno 35 poglavlja, do sada je otvoreno osamnaest, a privremeno su zatvorena dva.
Podvig Đokovića u Parizu

Najbolji teniser sveta Novak Đoković, plasirao se u finale Rolan Garosa, pošto je u spektakularnom polufinalu savladao Španca Rafaela Nadala sa 3:1 u setovima (3:6, 6:3, 7:6, 6:4).
Atomski, gladijatorski, svemirski, vanserijski, božanski tenis igrali su još jednom Đoković i Nadal, ovoga puta u ovkiru polufinala Rolan Garosa.
Dva brejka, od čega jedan za sam kraj meča, označili su istorijsku pobedu nad Nadalom i plasman u finale.
Protivnik za trofej drugog Grend slema u sezoni biće mu Stefanos Cicipas, koji je savladao Aleksandera Zvereva.
Novak će pokušati da postane prvi teniser u istoriji sporta, koji će osvojiti bar po dva svaka Grend slema.
Srpske diplomate u BiH otkazuju poslušnost Biseri Turković
Banjaluka – Predsedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik opisao je kao „sramotan” govor koji je ambasador te zemlje u Ujedinjenim nacijama Sven Alkalaj održao u utorak na sednici Saveta bezbednosti, ponovivši da za istup nije imao odobrenje predsedništva, te da je u Njujorku mimo neophodnog konsenzusa iznosio lične stavove.
Prethodno je Dodik pisao Savetu bezbednosti UN kako bi upozorio da Alkalaj nije obezbedio saglasnost za to da govori u ime BiH, jer nastup nije usaglašen od tročlanog predsedništva, kako to nalaže Ustav BiH. Potom se predsedniku Saveta bezbednosti UN obratio i Željko Komšić, koji je, pak, uveravao u suprotno, tvrdeći da Alkalaj ima dopuštenje za obraćanje. Komšić je optužio Dodika da nije poštovao procedure „kad je izražavao svoj stav kao predsedavajući Predsedništva BiH”, javio je portal „Kliks”.
Situaciju u bosanskohercegovačkoj diplomatiji, za koju u Banjaluci već godinama vlada uverenje da ne radi u skladu s ustavnim propisima, komentarisao je Dodik, koji kaže da je izlaganje ambasadora u Njujorku – koji se oglušio o stav i pravilnik predsedništva prema kojem predstavnik BiH ne može izlagati ako tekst izlaganja nije dobio saglasnost sva tri člana tog najvišeg tela – „ogledalo rasula kojem nema leka, kao što nema leka ni mržnji prema Srbima”.
Sem što su u Banjaluci gnevni jer se najčešće ispostavi da se o pravila diplomatske prakse ogreše bošnjački zvaničnici, samostalni istupi Bošnjaka u svetu se čitaju i kao uverenje Sarajeva o polaganju prava jednog naroda na BiH. Dodik je naglasio da je jasno da je BiH, koju ne poštuju ni oni koji je predstavljaju, „smešna igračka bez suvereniteta i integriteta, te da je takav i Sven Alkalaj”. Dodik je ambasadora BiH u UN opisao kao čoveka čija je karijera „obeležena skandalima, lažima, zloupotrebama”, rekavši da je kao takav „savršena marioneta za one kojima je potreban jedan takav da izvršava sva moguća i nemoguća naređenja, pa i ona koja idu u korist pojedinaca, ali na štetu kakvog-takvog imidža BiH, u koju se zaklinju samo kada treba nešto ’prišiti’ Srbima”.
Dodik je rekao da ono što se sada pita svaki ambasador BiH iz reda srpskog naroda, a svi do jednog su čestiti profesionalci, jeste šta bi bilo da je neko od njih tako postupio.
„Sada izjavljujem da nijedan srpski diplomata iz BiH, bez obzira na rang, do daljeg nema obavezu da se povinuje nalozima i instrukcijama svojih šefova iz reda drugog naroda, a posebno ne instrukcijama MSP BiH na čijem je čelu Bisera Turković”, rekao je Dodik, prenosi Radio-televizija RS.
On je juče novinarima rekao da je dao instrukcije „našim ljudima u ambasadama da ne postupaju po instrukcijama bilo koga iz BiH, a posebno Turkovićeve, i da se obrate kabinetu srpskog člana Predsedništva BiH, pa ćemo koordinisati te aktivnosti”.
Turkovićeva je u odgovoru Dodiku navela kako je u vezi s Alkalajevim obraćanjem bila sporna jedna rečenica i da je tekst bio usaglašen dok srpski član Predsedništva BiH nije odlučio da povuče saglasnost. Alkalaj je, između ostalog, izneo kritike na račun vlasti u Srbiji rekavši da pružaju zaštitu generalu Novaku Đukiću, a u govoru je u sličnom kontekstu komentarisao i slučaj Ratka Mladića, navodeći između ostalog da „čelnici bosanskih Srba nastavljaju napore da sakriju zlodela i negiraju genocid”, te da „slave kao heroje zle muškarce i žene koji su počinili ove zločine”.
Kako je izvestila televizija N1, Alkalaj je podsetio kako su pravosudni organi BiH preduzeli sve mere u realizaciji strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Naveo je kako je jedan od ciljeva da se svi predmeti završe do 2023. godine.
„Svi potencijalni počinioci moraju odgovarati za svoja dela”, kaže Alkalaj.
Reč je, naime, o Revidiranoj strategiji za ratne zločine, čije su usvajanje nekoliko godina sabotirali u Sarajevu. Nakon što je usvojena pod pritiskom međunarodnih organizacija, bošnjačke partije nastoje da onemoguće njenu primenu, koja treba da doprinese tome da se pred lice pravde izvedu brojni počinioci ratnih zločina.
Komentarišući Alkalajev istup, analitičari navode da je reč o kontroverznom ambasadoru, koji je ranije bio kadar Silajdžićeve stranke, uvek zastupajući bošnjačke stavove. Navodi se kako je njegov potez napravio haos i potvrdio da BiH nema diplomatiju, ali ni jedinstvenu diplomatsku mrežu. Pravnici navode da je Alkalajev potez mimo diplomatske prakse, ali i mimo Ustava, jer je Predsedništvo BiH kreator spoljne politike, a svako obraćanje u UN smatra se spoljnopolitičkim stavom države i stoga je neophodna zajednička platforma. „Ukoliko to izostane, svako obraćanje može se smatrati lažnim”, rekao je Dodikov pravni savetnik Milan Tegeltija.
Šta je potrebno za put u Nemačku – kopnom kao pre korone, za dolazak avionom tri opcije
Srbija od nedelje 13. juna više neće biti na listi epidemijski rizičnih zemalja, što će državljanima Srbije omogućiti da prvi put od 15. marta prošle godine turistički putuju u tu zemlju.
Ukoliko Ministarstvo unutrašnjih poslova Nemačke za Srbiju ne uvede neki poseban uslov – budući da se mere donose na osnovu reciprociteta među državama – ubuduće bi za državljane Srbije i sve druge koji dolaze iz Srbije u Nemačku trebalo da važe kao za putnike iz SAD, koje za Nemce više nisu rizična zona.
Kopnom kao i pre pandemije
Drugim rečima, državljanima Srbije bi trebalo da bude dozvoljeno da kopnenim putem doputuju u Nemačku kao i pre epidemije.












