18.8 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 1109

Unesko: Srpska kulturna dobra na KiM ostala na listi baštine u opasnosti

0
Izvor: Printscreen

Komitet za svetsku baštinu Uneska jednoglasno je doneo odluku o zadržavanju srpskog kulturnog dobra, srednjovekovnih spomenika na KiM, na Uneskovoj listi svetske baštine u opasnosti, izjavila je za Tanjug ambasadorka Srbije pri Unesku Tamara Rastovac Siamašvili.

“To je izuzetno važno, jer potvrđuje kontinuiranu ozbiljnu ugroženost ovog dobra, na šta Republika Srbija stalno ukazuje”, rekla je Tamara Rastovac Siamašvili.

Ta dobra su, kako je podsetila, upisana na Uneskovu listu na zahtev Srbije i država Srbija redovno obaveštava Unesko o njihovom stanju konzervacije.

Produženo 44. zasedanje Komiteta za svetsku baštinu još traje.

Može li novčana pomoć države da poveća natalitet

0

Statistika pokazuje da nakon usvajanja Zakona o finansijskoj podršci porodici 2018. godine diskretno raste broj roditelja koji se odlučuju za treće i četvrto dete, ali ne i prvo.

Ako bi se ostvarile najave predsednika Aleksandra Vučića da svi roditelji u Srbiji dobijaju po 5.000 evra za rođenje prvog deteta, država bi za ovu meru za povećanje nataliteta iz budžeta morala da izdvoji oko 142 miliona evra. Do ove računice dolazi se kada se broj prvorođenih beba pomnoži s obećanom finansijskom pomoći – ako su, primera radi, u 2020. godini rođena 61.692 deteta, od kojih je 28.466 bilo prvo dete u porodici, to znači da bi država trebalo da „iskešira” pomenutih 142.300.000 evra za njihov dolazak na svet. Podsećanja radi, po Zakonu o finansijskoj podršci porodicama sa decom, za dolazak prvog deteta na svet država sada roditeljima daruje 100.000 dinara, dok se za rođenje drugog deteta dobija 240.000 dinara podeljenih na 24 mesečne rate. Treće dete u porodici dobija 12.000 dinara mesečno, a četvrto 18.000 dinara do desete godine života.

Na pitanje kada će porodilje u Srbiji početi da dobijaju 5.000 evra za rođenje prvog deteta i da li će ovoj značajnoj finansijskoj pomoći prethoditi izmena Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom, iz Ministarstva za brigu o porodici i demografiji odgovorili su nam „da su svi predlozi za zaustavljanje negativnih demografskih trendova za podršku porodici i dalje u fazi razmatranja, pa se ovo ministarstvo o tome za sada neće oglašavati u medijima”. Iako niko sa sigurnošću ne može da proceni kakav bi efekat na rast nataliteta imalo davanje 5.000 evra za novorođeno dete, posredni odgovor na pitanje kako finansijska stimulacija utiče na rađanje dobijamo analizom grafikona Republičkog zavoda za statistiku, koji prate trendove u natalitetu pre i nakon donošenja Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom, koji je stupio na snagu 1. jula 2018. godine i kojima je povećana novčana pomoć za rađanje prvog, drugog, trećeg i četvrtog deteta.

Iz njih vidimo da svojevremeno finansijska davanja nisu uticala na rađanje prvog i drugog deteta, jer od 2018. do 2020. godine broj prvorođene i drugorođene dece opada – tako je 2018. godine rođeno 30.327 prvorođenčadi, naredne godine njihov broj je smanjen na 29.656, da bi u 2020. godini još manje prvorođenih beba došlo na svet – samo 28.466, a još manje roditelja odlučuje se na rađanje drugog deteta. Međutim, brojke pokazuju da diskretno raste broj roditelja koji se odlučuje za rađanje trećeg i četvrtog deteta nakon donošenja Zakona o finansijskoj podršci – 2018. godine na svet je stigla samo 7.771 trećerođena beba, 2019. godine njihov broj porastao je na 8.535, dok su prošle godine evidentirana 8.193 trećerođena deteta. I broj roditelja koji su se odlučili na rađanje četvrtog deteta diskretno je povećan u periodu od 2018. do 2020. godine za nekoliko stotina dece.

Iako je svaka novčana pomoć, a naročito ona koja se meri s nekoliko hiljada evra, dragocena podrška kada beba stigne na svet, stručnjaci koji se bave demografijom ističu da je, osim finansijske podrške, za planiranje ili proširenje porodice važno i usklađivanje rada i roditeljstva.

– Jedan od ciljeva Strategije za podsticanje rađanja jeste snižavanje takozvane psihološke cene roditeljstva, odnosno subjektivni osećaj majke da ima sigurnost u pogledu svog posla, karijere i uopšte budućnosti, jer majka koja je pod stresom neće se odlučiti da proširi porodicu. Istraživanje realizovano u okviru projekta „Jednaki – ka uspostavljanju rodne ravnopravnosti usklađivanjem radnog i porodičnog života zaposlenih” pokazalo je, recimo, da je jedan od osnovnih problema zaposlenih roditelja organizovanje čuvanje dece – posebno u vreme kada se dete razboli ili je na školskom raspustu. Preraspodelu radnog vremena tokom nedelje dozvoljava tek svaki šesti poslodavac, a mogućnost izbora smene na poslu nudi svega 13 odsto njih. Pandemija je pokazala da deo zaposlenih može da radi i od kuće, a da posao zbog toga ne trpi. To znači da svi pomalo mogu da pomognu roditeljima kada je u pitanju usklađivanje rada i roditeljstva – i država, i lokalna samouprava i poslodavci – ističe Gordana Bjelobrk, načelnica odeljenja za demografiju u Republičkom zavodu za statistiku.

Dragana Soćanin, predsednica udruženja „Roditelj”, smatra da je odluka o proširenju porodice veoma kompleksna i zavisi od niza faktora – počevši od toga kakvo je iskustvo majka imala na porođaju, da li su joj naknade za porodiljsko odsustvo stizale na vreme, pa do toga kakav je tretman imala prilikom povratka na posao, odnosno da li je zadržala isto radno mesto ili je premeštena na drugi manje plaćen posao.

– Ženama je izuzetno važna sigurnost – zaposlenoj majci je značajno da li je plata 50.000 ili 100.000 dinara, ali i da zna da zarada stiže određenog datuma u mesecu. Nažalost, žene su te koje češće dobijaju nepovoljnije ugovore o radu od muškaraca – one češće rade privremeno-povremene ili poslove na određeno vreme, koji ih onemogućavaju da odu na porodiljsko odsustvo jer znaju da će ostati bez posla. Poslodavci češće zapošljavaju muškarca istih kvalifikacija jer ne moraju da „brinu” da li će on otvoriti trudničko bolovanje i to je „tiha” diskriminacija koju država mora da reši. Osim toga, roditeljima je potrebna svakodnevna pomoć u balansiranju profesionalnih i porodičnih obaveza, počevši od rešavanja pitanja čuvanja male dece tokom školskog raspusta, pa sve do zbrinjavanja deteta koje se iznenada razbolelo, a to je nešto što naši očevi i majke uglavnom nemaju, a što lokalna samouprava može da reši jer ima novca na raspolaganju. Ako je jedan od roditelja nezaposlen, upis deteta u vrtić je nemoguća misija, a samohrani roditelji često su prinuđeni da rade dva posla kako bi mogli da izdržavaju dete – zaključuje naša sagovornica.

Zbog čega je šetnja izuzetno važna za naše zdravlje?

0

Uobičajene i duže šetnje ne samo da produžavaju životni vek, već i pomažu pri dobijanju energije, mršavljenju, postizanju boljeg zdravstvenog stanja i pozitivnom raspoloženju. Kao što je Hipokrat rekao, „šetnja je čovekov najbolji lek”.

Fizička aktivnost je bilo koja aktivnost tokom koje se telo pokreće i sagorevaju se kalorije, i izuzetno je važna za naše zdravlje. To naravno uključuje i šetnju.

Usled aerobnih ili „kardio” aktivnosti, srčani puls se ubrzava, što je dobro za srce usled poboljšanja kardio-respiratornog fitnesa. Kada se radi umerenim intenzitetom, srce kuca jače i disanje je nešto teže nego uobičajeno, ali i dalje može da se govori. To se događa na osnovu srednje ili umerene količine truda, a brzi hod (oko 40km na sat) predstavlja umeren intenzitet.

Vodič za fizičku aktivnost za Amerikance, izdat od strane američkog Odeljenja za zdravlje, pruža jasan komplet preporuka za Amerikance o količini i tipu fizičke aktivnosti koja je potrebna svakog dana. Odraslim osobama je potrebno najmanje 150 minuta fizičke aktivnosti umerenog intenziteta i trebalo bi da se bave vežbama za jačanje mišića minimum dva puta nedeljno. Mladi uzrasta od 6 do 17 godina, treba da imaju najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, uključujući aerobne vežbe.

Najjednostavniji način da se pokrenete i poboljšate svoje zdravlje jeste da počnete sa šetnjom. Besplatno je, lagano i može biti urađeno skoro bilo gde, čak i u mestu, a veoma je važno. Ne brinite se ako ne možete da dostignete 150 minuta hodanja nedeljno još uvek – svako treba da počne odnekud. Čak i ako ste vodili sedentarni način života godinama, danas je dan kada možete početi sa zdravim promenama u svom životu. Postavite sebi cilj koji možete dostići za danas. Naravno, možete ići ka preporučenoj količini povećavanjem vremena, kako postajete sve jači. Ukoliko želite da smršate, vremenom ćete i to uspeti, uz balansiranu ishranu, što je ključno. Nemojte izbacivati određene grupe namirnica, već ih konzumirajte umereno i odgovorno – uključujući i slatkiše.

Hodanje 10000 koraka jednako je oko osam kilometara dnevno, što je važno za one koji sede za stolom ceo dan na poslu. To vremenski bude oko 90 aktivnih minuta dnevno, što je tri puta više od preporuke američkih centara za kontrolu bolesti i njihovu prevenciju.

Nemojte da vas sistem „sve ili ništa” drži podalje od onoga što možete da uradite svakog dana. Bilo koja količina pokreta je bolja od nijedne. A svakako je možete razbiti na kratke sekvence aktivnosti kroz dan. Brzo hodanje na pet ili deset minuta nekoliko puta dnevno će dobro doći. Prepoznajte i povećajte prilike na radnom mestu za regularnu fizičku aktivnost, na primer, kroz takvo putovanje na posao da makar jedan deo prepešačite, pravite aktivne pauze i idete pešaka na sastanke ili hodate dok traju.

BDP se smanjio u maju, blago povećanje u junu

0

OTTAWA – Preliminarne informacije sugerišu, da je stvarni bruto domaći proizvod ( GDP ) Kanade u junu neznatno skočio,  0,7%, prema agenciji za statističke podatke Kanade.

U maju se BDP smanjio na 0,3%, nakon pada od 0,5% u aprilu.
Pad je stavio ukupnu ekonomsku aktivnost za oko dva posto ispod nivoa pre pandemije, viđene u februaru 2020.
U maju je izgradnja smanjena za 2,3 %, a popravke oko građevinskih objekata je takođe usporena.
Sektor nafte i gasa raste treći mesec zaredom, u maju je porastao 2,6 posto.
Situacija sa BDP-om odražava situaciju oko ograničenja, koja su uvedena u nekoliko provincija kako bi se usporio treći talas pandemije COVID-19, a krajem juna, mnoga od tih ograničenja su ublažena.
Agencija kaže da je do oporavka došlo usled rasta trgovine na malo i povećanja u sektoru prehrambenih usluga zbog ublažavanja mera javnog zdravstva.
Statistička agencija Kanade kaže, da je s rastom u junu ukupna ekonomska aktivnost bila oko jedan posto ispod novoa pre pandemije.
Iznajmljivanje i zakup nekretnina smanjili su se u maju za 0,4%, što je bio prvi pad u ovom sektoru od 2020. godine. Aktivnost oko prodaje kuća usporila se u gotovo svim kanadskim urbanim centrima.
To je pak dovelo do udara u sektoru pravnih usluga, koji većinu svojih aktivnosti izvodi iz transakcija s nekretninama, prema statističkim podacima Kanade.

SERBIANNEWS/CANADA

Kanadska preduzeća kažu da ne mogu pronaći radnike jer kandidatima nedostaju te ključne veštine

0

Kanadska preduzeća kažu da se bore sa pronalaskom radnika, a to nije zato što potencijalni radnici nemaju obuku u svojoj oblasti. Umesto toga, oni imaju nedostatak “mekih veština” i to veoma sputava kompanije da ih uposli.

Prema novom istraživanju Harris Poll -a, koje je naručila kompanija za zapošljavanje Express Employment Professionals, 59% kanadskih preduzeća kaže da ne mogu pronaći kvalifikovane radnike, koji bi popunili upražnjena radna mesta. A trećina tih preduzeća kaže da je jedan veliki razlog to što potencijalni radnici nemaju meke veštine poput pouzdanosti, fleksibilnosti i spremnosti za učenje.
To je pitanje koje bi dugoročno moglo dodatno pogoršati nedostatak radne snage, jer kompanije kažu da se te blage veštine pokazuju vrednijima u post-pandemijskom svetu.
„Kompanije su spremne na velika ulaganja u nova zapošljavanja, u obuku, u razvoj, u obuku i mentorstvo“, rekao je Brent Pollington, vlasnik franšize Express u Vancouveru, u saopštenju za javnost. “Ono što traže zauzvrat je da radnik koji je pokazao spremnost da uči, zadrži i na kraju vrati ulaganje koje kompanija ulaže.”
Ako preduzeća ne mogu pronaći radnike koji odgovaraju navedenom opisu,  manje je verovatno da će zaposliti ljude koje će morati obučiti, što bi moglo pogoršati nedostatak radne snage.
“U suprotnom, kompanije postaju uplašene i oklevaju u ulaganju i uče ih samo teškim veštinama”, rekao je.
Nedavni izveštaj RBC Economics podržava rezultate istraživanja Express. RBC kaže da je pandemija promenila ekonomiju i promenila način poslovanja ljudi. Odjednom je sposobnost prilagođavanja postala izuzetno važna. I to je oslobodilo novu”: kreativnost.
Kroz naše istraživanje sve smo više uvereni da će kreativnost biti najcenjenija veština od 2020. godine, jer se ponovno obnavljamo i ponovo formiramo, isporučujući ideje brzinom koja do sada nije viđena širom Kanade ”, kažu autori Trinh Theresa Do, Sonya Bell i Andrew Schrumm u izveštaju.
Prema analizi RBC -a, poslodavci su aktivno tražili kreativnije meke veštine u oglasima za posao u prvom tromesečju 2021. godine.
Došlo je do porasta traženja veština kao što su, kritičko mišljenje (za 37 posto), fleksibilnost (za 20 posto), timski rad (za 18 posto), sposobnost učenja (za 15 posto), stalno poboljšanje (za 12 posto) )), rešavanje problema (za 9 posto) i strateško razmišljanje (za 8 posto). Sektori koji najviše traže radnike sa takvim veštinama su zdravstvo, obrazovanje, prodaja i usluge, kaže se u izveštaju. I razlog zašto, jer ima sve veze s pandemijom.
“Ovi sektori bili su među najpogođenijima COVID-om i prolaze kroz velike transformacije koje će trebati kreativne radnike u njihovoj osnovi”, rekli su autori.
Tražioci posla s takvim veštinama imaće prednost, kaže RBC, s više uloga i mogućnosti izbora.
Izvršni direktor kompanije Express, Bill Stoller, slaže se s tim i kaže da kompanije žele zaposliti kreativne ljude.
“Poslodavci žele radnike koji imaju relevantne osnovne veštine i iskustvo, ali nakon godinu dana neviđenih prekida uzrokovanih pandemijom, mnoge kompanije žele radnike koji su pouzdani i inovativni soleri koji se mogu prilagoditi promenama”, rekao je.
“Ove neopipljive veštine, uz pravi stav, poslodavcima su vrednije nego ikad pre.”

SERBIANNEWS/CANADA

Severna Kanada bi mogla biti popularna destinacija u slučaju kraja sveta

0

TORONTO – U slučaju društvenog kolapsa, istraživači sugerišu da bi severna Kanada mogla biti “nastanjiva” i mogla bi delovati kao čamac za spasavanje, ali oni kažu, da su ne druge zemlje pogodnije za opstanak.

Istraživači su otkrili da je Zemlja u “opasnom stanju” zbog brzog rasta stanovništva i društva koje troši energiju i koje je promenilo planetarni sistem i biosferu. Kažu da bi se društveni kolaps mogao dogoditi u različitim oblicima, uključujući ekonomski kolaps, klimatsku katastrofu, pandemiju goru od COVID-19 ili neki drugi događaj masovnog izumiranja, za koji istraživači kažu da je već u toku.
Cilj studije, objavljene u časopisu Sustainability  od 21. jula, bio je stvoriti uži izbor nacija koje bi mogle ugostiti preživele u slučaju društvenog kolapsa, gde bi civilizacija mogla početi iznova. Istraživači su procenili zemljište, koliko je dostupno i njegov kvalitet, koliko je lako ili teško putovati u zemlju, dostupne obnovljive izvore, klimu i poljoprivredu, kako bi se utvrdilo gde bi bilo najbolje preživeti smak sveta.
Ostrva s malom gustoćom naseljenosti, posebno oni s izrazitim sezonskim promenama, najbolje su prošli, a na vrhu liste je Novi Zeland. Island, UK, Australija (posebno Tasmanija) i Irska činili su ostatak užeg izbora u kojem bi bilo najbolje da se društvo ponovo pokrene nakon kolapsa.

Severna Kanada, iako nije u užem izboru, mogla bi delovati kao „čamac za spasavanje“ u slučaju društvenog kolapsa zbog klimatskih promena i ekstremnih temperatura, ali opstanak bi se oslanjao na održavanje poljoprivrede i obnovljivih izvora energije kako bi stanovništvo ostalo živo.
Istraživači su pokazali da zemlje koje uđu u uži izbor imaju jake obnovljive izvore energije, da imaju umerenu klimu i da imaju dosta poljoprivrednog zemljišta i prostora za rast. U slučaju Islanda, gde pogodnog zemljišta za stoku nema u izobilju, ovaj nedostatak se kompenzuje ribarstvom i ostrvskim bogatstvom obnovljivih izvora, od kojih su geotermalni izvori već široko razvijeni.
Iako bi ovo moglo dati Kanađanima koji žive u severnim regijama priliku, da odahnu, još uvek postoje tzv. zombi požari, sa kojima se treba izboriti jer klimatske promene greju sever i skraćuju zime.

SERBIANNEWS/CANADA

Industrija Srbije porasla u junu 4,4 odsto

0

Industrijska proizvodnja u Srbiji porasla je u junu 4,4 posto u odnosu na isti mesec 2020, a u odnosu na prosek u prošloj godini je veća za 4,2 procenta, objavio je danas Republički zavod za statistiku.

U periodu januar–jun 2021. godine, industrija Srbije je zabeležila rast od 9,1 posto u poređenju sa istim lanjskom periodom, navodi Tanjug.

Prerađivačka industrija je u junu ostvarila rast od 6,3 procenta na godišnjem nivou, dok su pad zabeležili rudarstvo, za 2,6 odsto, i snabdevanje električnom energijom, gasom, parom i klimatizacija, za 3,2 posto.

U junu je, u poređenju sa istim mesecom 2020, porasla proizvodnja kapitalnih proizvoda za 21,7 procenata, intermedijarnih proizvoda, osim energije, za 6,7 posto, i netrajnih proizvoda za široku potrošnju, za 2,4 odsto, dok je pad zabeležen u proizvodnji energije, za 1,4 procenta, i prozivodnji trajnih proizvoda za široku potrošnju, za 2,7 odsto.

Prema desezoniranim podacima, industrija Srbije je u junu ostvarila ukupan rast od 3,0 posto u odnosu na maj, pri čemu je prerađivačku porasla za 2,7 odsto.

Desezonirani indeks industrijske proizvodnje za jun 2021. godine, u odnosu na prosek 2020, pokazuje rast ukupne industrije od 1,9 procenata, i rast prerađivačke industrije od 5,5, odsto.

Đokovića izgubio od Zvereva u polufinalu OI

0
FOTO:TANJUG/AP

Najbolji teniser sveta Novak Đoković nije uspeo da se plasira u finale olimpijskog turnira u Tokiju, pošto je danas u polufinalu izgubio od Nemca Aleksandra Zvereva 1:6, 6:3, 6:1.

Đoković je sdobro počeo meč, ubedljivo osvojio prvi set, brejkom poveo 3:2 u drugom i onda se, umesto da rutinski završi duel, neobjašnjivo „ugasio”.

Zverev je osvojio sedam uzastopnih gemova, čak četiri brejka i stekao nedostižnu prednost.

Nemac će u finalu igrati protiv Rusa Karena Hačanova, koji je u prvom polufinalu nadigrao Španca Pabla Karenju Bustu 6:3, 6:3.

Đoković i Busta boriće se za bronzanu medalju.

Stopa rasta u prvoj polovini godine 7,5 odsto

0
FOTO: PIXABAY

Predsednik Aleksadnar Vučić saopštio je da je stopa rasta u prvih šest meseci ove godine 7,5 odsto.

„Stopa rasta u prvom polugodištu 2021. godine je 7,5 odsto, jer je prva, zvanična fleš procena za drugi kvartal 13,4 odsto rasta”, rekao je Vučić prenosi Tanjug.

On je čestitao svim građanima Srbije, dodajući da posle loše, ali mnogo bolje godine u odnosu na sve ostale zemlje Evrope, Srbija ove godine nastavlja da raste najbržim i najsnažnijim mogućim tempom.

Vučić je istakao da to znači da će projekcije za stopu rasta ove godine biti svakako ispunjene, i to ne od šest, već i od 6,5 odsto, a moguće i sedam odsto do kraja godine.

„To znači više plate, penzije, mnogo novih radnih mesta, znači da se Srbija velikom brzinom približava najrazvijenijim zemljama Evrope. Hvala vam na svemu, na svoj podršci”, poručio je Vučić u video snimku objavljenom na Instagramu.

Kome smeta popis u Crnoj Gori

0

U svom procesu razbijanja i rastakanja srpskog naroda, te redizajniranja nacionalne mape na prostoru bivše Jugoslavije, kreatorima tog projekta glavno oružje postao je upravo popis stanovništva, i to kroz svoje odrednice o naciji i jeziku.

Da bismo odgovorili na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta, moramo prvo da postavimo definiciju toga šta je popis i u čemu je njegov značaj. Kao odgovor na ovo pitanje možemo reći da se značaj popisa stanovništva ogleda u tome što se njime obezbjeđuju potpuni, kvalitetni, tačni i međunarodno uporedivi statistički podaci o stanovništvu, domaćinstvima i stanovima i omogućava uporedivost s podacima iz ranijih popisa u skladu s potrebama korisnika iz zemlje i inostranstva.

Ako ovo uzmemo kao suštinu popisa stanovništva, doći ćemo do zaključka da je popis stanovništva jako značajan za svaku zemlju posebno, ali i za ukupne veze između država. Ipak, iako važan za politiku, popis je tehničko pitanje u skoro svim državama i po pravilu njegova organizacija ne predstavlja pitanje kojim se u prvom redu bave političari, već uglavnom statističari. Kako je onda popis u Crnoj Gori postao političko pitanje?

Pa, stvar je u suštini jednostavna. U svom procesu razbijanja i rastakanja srpskog naroda, te redizajniranja nacionalne mape na prostoru bivše Jugoslavije, kreatorima tog projekta glavno oružje postao je upravo popis stanovništva, i to kroz svoje odrednice o naciji i jeziku.

Dominantna srpska nacionalna svest u Crnoj Gori na kraju i posle Drugog svetskog rata je ideološki menjana i sa isključivim ciljem da se nacionalni Srbi prevedu u nacionalne Crnogorce, te da se novostvorena crnogorska nacija odvoji od srpske. Ovo je u početku rađeno tako da su kreatori tog projekta okupljeni u tadašnjem KPJ/SKJ, odnosno KPCG/SKCG govorili da su Crnogorci i Srbi isto, te da nije važno kojom će se odrednicom ko pisati, ali da je tobože zbog federalizacije Jugoslavije, te ravnopravnosti Crne Gore u toj federaciji poželjno pisati se kao Crnogorac. Tako je geografsko-teritorijalna odrednica postala nacionalna, a nacionalni Srbi su postali nacionalni Crnogorci.

Ovakvo stanje je zatim razrađivano kroz partijske instrukcije, obrazovni sistem, knjige, radio-programe, štampu, TV sadržaje… To je dovelo do toga da su se Crnogorci u decenijama posle rata izdefinisali u dve grupe. Prva su oni koji su sa srpstvom svojim i svojih predaka konačno raskinuli i postali nacionalni Crnogorci po ubeđenju; druga su oni koji su se izjašnjavali kao Crnogorci misleći vrlo naivno da je to isto što i Srbi i da između pojmova Crnogorac i Srbin nema razlike; i na kraju, treći su oni koji su i pored svega ostali Srbi.

Ovaj i ovakav trend nastavljen je od popisa do popisa sve do 2003. godine, kada je u uslovima kontroverznog referenduma, te sveukupne antisrpske histerije tadašnjeg režima, došlo do nacionalne osvešćenosti jednog dela stanovništva, što se odrazilo i na popis stanovništva. Broj Srba koji na ranijim posleratnim popisima (1948,1953,1961,1971,1981. i 1991) nije prelazio 9,5 odsto (1991) na popisu te 2003. iznosio je 31,99 odsto. Naravno, treba razumeti da je do ovoga „poboljšanja” došlo usled toga što je jedan broj građana shvatio da nije svejedno kako se nacionalno pisati i odlučio da se vrati svojoj srpskoj nacionalnoj svesti, a ne nekakvom „demokratskom napretku” pod vlašću Mila Đukanovića.

Sigurno je da bi na ovom popisu procenat Srba bio veći da stanovništvo nije bilo izloženo raznim pritiscima i ucenama. Ovaj pritisak, kao posledica iznenađenja procentom Srba na popisu 2003, posebno je pojačan u godinama koje su usledile, pa je to i dovelo do određenog pada na popisu 2011. godine. Tada je broj Srba iznosio 28,73 odsto. Naravno, treba pomenuti i otvorenu sumnju da su rezultati popisa iz 2011. godine nameštani kako bi se procenat Srba smanjio.

Pobeda do tada opozicionih snaga na izborima 2020. godine stavila je srpski narod u Crnoj Gori u jednu sasvim drugu poziciju u odnosu na njegov položaj, može se reći i od 1945. godine. Kroz svoje političke predstavnike oličene uglavnom u Demokratskom frontu i ostalim članicama koalicije „Za budućnost Crne Gore” srpski narod je postao deo nove parlamentarne većine i time najzad ostvario pravo da učestvuje (zajedno sa ostalima) u procesima u svojoj otadžbini Crnoj Gori.

Ne želeći nikakvo ekskluzivno pravo za sebe ili samo za sebe, Srbi su se nadali da će im promena (pobeda) iz 2020. godine, kojoj su najviše i odlučujuće doprineli, omogućiti da ravnopravno sa ostalim narodima unapređuju Crnu Goru, te da će moći da isprave velike nepravde i štetu koja im je nanesena usled višedecenijskog progona. Međutim, događaji koji su usledili – neulazak srpskih predstavnika u Vladu Crne Gore, okretanje leđa premijera Zdravka Krivokapića predstavnicima Srba u Skupštini Crne Gore, a time i srpskom narodu, kao niz događaja kojim se dovodi u sumnju da će položaj Srba u Crnoj Gori biti poboljšan.

Ako ovome dodamo brojna dešavanja u vladi, neprijateljski odnos dela nove vlade prema susednoj Srbiji, izglasavanje kontroverzne rezolucije kojom se srpski narod proglašava genocidnim, izostanak potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom te ponizan odnos prema vlastima u Prištini, očigledno je da stvari ne idu u dobrom smeru i da je preispitivanje učešća srpskih predstavnika u ovakvoj vlasti više nego nužno.

Ono što treba posebno naglasiti jeste da je tekuća 2021. godina, godina u kojoj treba da se održi redovan popis stanovništva u Crnoj Gori. Za srpski narod ova činjenica je od vitalnog interesa jer najzad mora dobiti svoje pravo na izjašnjavanje po svim, pa i nacionalnim i jezičkim podacima bez pritisaka, ucena, nameštanja, podmetanja…

Ne tražimo ovo pravo da bismo nekome nešto nametali ili da bi nekoga ugrožavali. Demografski, ekonomski, društveni podaci o stanovništvu i domaćinstvima u Crnoj Gori podjednako su važni za sve u Crnoj Gori. Srpski narod traži samo tačne i istinite podatke o sebi i drugima da bi na osnovu toga mogao da gradi i izgradi svoju poziciju u društvu, odnose s drugima i ravnopravnost i pravo na razvoj.

Predstavnici Srba u novoj parlamentarnoj većini, međutim, opravdano se pribojavaju da u novoj Vladi Crne Gore postoje snage koje svjesno žele da opstruišu ovaj proces i odlože popis. Iza toga stoji neopravdani strah od srpskog faktora u Crnoj Gori, kao i strah od toga da će se proces asimilacije Srba prekinuti. Pomenuti antisrpski stavovi zajedno sa činjenicom da se popis javno nerado spominje, kao i to da je počeo drugi deo godine, a da aktivnosti oko organizacije popisa nema, dovoljan su podstrekač ovih sumnji.

Popis stanovništva je prirodan proces i njegovo veštačko odlaganje predstavljalo bi stvaranje novih turbulencija na političkoj i društvenoj sceni u Crnoj Gori. Ako su izbori praznik demokratije, onda popis mora biti praznik statistike i demografije i ništa više.

Poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore