Jokiću mogu da oduzmu MVP titulu, ali je pred njim veće dostignuće
Nikola Jokić je petu godinu zaredom među vodećim kandidatima za MVP trofej. Nagrada za najkorisnijeg igrača je neretko osporavana zbog promenljivijih standarda i “zamora glasača”, što je uticalo i na “Džokerov” rezime. Ipak, Nikola je trenutno na putu do apsurdnog dotignuća kojeg su se domogla tek dvojica u istoriji NBA lige – tripl-dabl sezone.
Jokiću mogu da oduzmu MVP titulu, ali je pred njim veće dostignuće
Uzastopni dueli Šeja Gildžesa Aleksandera i Nikole Jokića u “Pejkom centru“ poslužili su glasačima za MVP nagradu. Plej Tandera je u prvom susretu postigao 40 poena, imao osam asistencija i pet skokova, naspram “Sombor dabla“ od 24 poena, 13 skokova i devet asistencija Nikole Jokića. Dva dana kasnije, u revašu je Jokić bio bolji sa 35 poena,18 skokova i osam asistencija, naspram Šejovih 24 poena. Denver se revanširao – 140:127
Iz sezone u sezonu, osim debata oko dobitnika najlaskavijeg priznanja, među novinarima, igračima, tviterašima, podkasterima i publikom redovno se raspravlja o kriterijumu za ocenjivanje najkorisnijeg igrača NBA lige. Da li se radi o najboljem igraču najbolje ekipe, pojedincu čije partije guraju tim do bolje skora od prognoziranog ili generalno najnadmoćnijoj figuri najjače lige na svetu?
Sem toga, glasači, kao i biračko telo, skloni su tzv. “glasačkom zamoru“ (voters fatigue), tj. zaokretu ka novim licima sa vrhunskim sezonama, nauštrb superzvezda koje već imaju MVP pehar u svojim vitrinama. Primera takve logike ima bezbroj. Žrtve takvog rezona bili su Karim Abdul Džabar, Majkl Džordan, Šakil O‘Nil, Lebron Džejms, pa i Nikola Jokić.
Ove sezone se glasači drže kombinacije dva kriterijuma – broja pobeda i “zamora“. Šej je prvi strelac lige sa 33 poena u proseku za lidera Zapada. Vrsan poenter i lider ekipe u velikom naletu.
Nasuprot njemu, “Džoker“ je među trojicom najboljih poentera, skakača i asistenata u ligi. Obara rekorde i postavlja standarde iz meča u meč. Uz to, Denverova pozicija na tabeli nije za prenebregavanje.
Nikola je već u društvu elitne osmorice sa tri ili više MVP zvanja, ali je na pragu nečeg još značajnijeg – trećeg imena sa tripl-dabl sezonom.
Sjaši Embid da uzjaše Šej
Promenljivi argumenti za MVP trofej godili su Jokiću kroz karijeru.
U sezoni 2020/21. se domogao prve nagrade, beležeći 26,4 poena, 10,8 skokova, 8,3 asistencije, 1,8 ukradenih lopti i 0,7 blokada na 34,6 minuta po utakmici. Denver je završio kao trećeplasirani na Zapadu sa 47 pobeda. Još tad je krenula “bitka“ između Jokića i Embida, prilikom koje je Kamerunac uskraćen usled tek 51 odigranog meča, mada su pojedine partije bile čak impresivnije od glavnog konkurenta. Konstantnost je odnela ubedljivu pobedu sa čak 91 glasom za prvo mesto.
Najbolji strelac te sezone Stef Kari nije uspeo da, uprkos proseku od 34 poena, Voriorse u procesu ponovne izgradnje dovede dalje od plej-ina, a dvostruki uzastopni branilac trofeja Janis Adetokumbo je bio četvrti sa 28,1 poenom, 11 skokova, 5,9 asistencija i po 1,2 krađe i blokade.
Naredne sezone Denver biva osakaćen povredama bez Džamala Marija i Majkla Portera džuniora, što dodatno Nikoli omogućava da dođe do izražaja. Sa 27 poena, 13,8 skokova i 7,9 asistencija čini “rudarski“ posao, nalik imenu kluba čije boje nosi, te vuče tim do šestog mesta sa skorom 48-34. Udeo u pobedama bio je na 15,2, na sigurnoj razdaljini od ostalih konkurenata. U ovom slučaju su se glasači okrenuli rezonu u skladu sa imenom nagrade – najkorisniji igrač. Onaj koji izvlači maksimum iz stanja u kom se nalazi. Opet je ispod njega bio Džoel Embid.
Prvi slučaj “glasačkog zamora“ protiv Jokića desio se naredne sezone. Kamerunac krhkih zglobova i kolena morao je da novinare glasače suzama odobrovolji i navede na sažaljenje. Istini za volju, Džoel je završio sezonu kao prvi strelac lige sa 33,1 poenom, 10,2 skoka, 4,2 asistencije i 1,7 blokadom, što je zaista njegov vrhunac. Filadelfija je posle 82 utakmice regularne sezone bila treća na Istoku sa skorom 54-28, dok je Denver zauzeo prvo mesto Zapada sa superzvezdom kojoj su nedostajale 0,2 asistencije za tripl-dabl prosek. Zna se ko se poslednji smejao sa prstenom na ruci.
U ovom periodu od nekoliko godina, Nikola se etablirao kao svetski košarkaški vladar, što i danas jeste po mišljenju mnogih. Svako dodatno priznanje samo je šlag na torti. Treći MVP trofej svrstao je Somborca u istinske legende sporta pod obručima, a domogao ga se potpuno zasluženo, ne na staru slavu. Denver i Oklahoma su podelili prvo mesto Zapada sa 57 pobeda u “foto-finišu“, Nikolini proseci bili su 26,4 poena, 12,4 skoka, devet asistencija i 1,4 ukradene lopte.
Glavni konkurent u sezoni u sezoni 2023/24. Gildžes Aleksander je beležio 30,1 poen, uguravši se među noseće NBA asove. Podigavši se na još viši nivo, Kanađanin je pokazao impresivnu konstantnost na najvišem nivou, postavši novi ljubimac glasača.
Džoker je u trilogijama o Betmenu jedan od negativaca koji se smenjuju u zadavanju problema Brusu Vejnu i unošenju nemira među građane Gotama. Denverov “Džoker“ je u prvom delu pokazao nadmoć nad Embidom, u nastavku se sveti Kameruncu, a sada svedočimo trećem delu i borbi sa nadolazećim ambicioznim “gromovnikom“ Šejom.
Epska sezona 1961/62. i Vestbrukov slučaj
Verovatno najveličanstvenija MVP trka svih vremena bila je u sezoni 1961/62. sa petoricom ikona na vrhuncu. Vilt Čemberlen, Oskar Robertson, Bil Rasel, Džeri Vest i Eldžin Bejlor beležili su rekorde.
Robertson je u Kanzas Siti rojalsima (preteči Sakramento kingsa) ostvario prvu tripl-dabl sezonu u istoriji – 30,8 poena, 12,5 skokova i 11,4 asistencije.
Čemberlen je postavio rekord koji nikad neće biti oboren – 50,4 poena i 25,7 skokova!
Proseci Bila Rasela bili su 18,9 poena i 23,6 skokova za tada četvorostruke, tri puta uzastopne, prvake Boston seltikse.
Udarni tandem Mineapolis lejkersa je bio nezaustavljiv. Eldžin Bejlor je beležio 38,3 poena, 18,6 skokova i 4,6 asistencija, a Džeri Vest 30,8 poena, 7,9 skokova i 5,4 asistencije.
Pobednik je bio Bil Rasel. Razlog: 60-20. Najbolji skor u ligi.
Osobe koje odlučuju nisu bile svesne svedočenju antologije, već su se tvrdokorno držale broja pobeda.
Približimo se u putu kroz vreme. Jokićev saigrač Rasel Vestbruk je u sezoni 2016/17. uspeo nemoguće, svojstveno jedino Oskaru Robertsonu – tripl-dabl sezona. Shvativši da prisustvuju istoriji, mediji su favorizovali Vestbruka, iako je Oklahoma bila tek šesta na Zapadu. Dokaz o nedoslednosti dolazi već naredne godine, kad eksplozivni plej Oklahome ponavlja dvocifrene proseke u tri statističke kategorije i pritom Tanderi napreduju za dva mesta. Smešten je na tek peto mesto, razmazivši javnost vrtoglavnim statistikama.
Jokić je u ritmu da postane treći pojedinac u istoriji NBA lige sa tripl-dabl prosekom uz Robertsona i Vestbruka. Pehar za to ne postoji, ali se pridodaje još jedno ime u knjigu rekorda. Iste one sa sveprisutnim Nikolom Jokićem, za obogaćivanje rezimea rame uz rame za prvim NBA prstenom u istoriji Denvera, trofejom MVP-a finala, tri MVP-a regularne sezone, sedam ol-star učešća i četiri idealne NBA petorke.
Istorijske nepravde su uvek uzbudljiva tema, ali brojevi su zapisani za večnost. Nisu podložne predomišljanjima i subjektivnosti. Te brojeve Nikoli niko ne može da mu oduzme.