Tokom tri i po decenije, Milinka je kao medicinska sestra čovekoljublje iskazivala u radu sa pacijentima. Odlaskom u penziju, već 17 godina, to čini izrađujući i donirajući ekološke igračke.
Pripremili Vesna Kezović Miljković i Dejan Ristov
“Šivenje mi nije strano. Ja sam, malte ne, rođena u radionici. Moj deda i mama su bili šnajderi i ja sam od malena imala iglu, makaze i konac u rukama. Prvo sam počela unucima, onda u komšiluku, prijateljima, kolegama, koleginicama na poslu, mnogo toga sam poklonila. Ja stvarno ne znam broj i ne trudim se ni da znam,” kaže Milinka.
Ponosna na brojna priznanja koja je za maštovite rukotvorine i volonterski rad pri Etno sekciji penzionera dobila, Milinkinka ne skriva da je za uspeh bila potrebna i porodična podrška.
Suprug Veroljub nije vešt sa šivenjem, mašinac je po struci. Njegov deo posla je da pravi oči, kako on kaže da ” štancuje”. Drago mu je što njegova supruga radi to što radi i time usrećuje druge.
Poklanjala je Milinka vrtićima, humanitarnim udruženjima, bolesnoj i deci bez roditelja. U saradnji sa Komesarijatom za izbeglce 1.500 igračaka darovala je deci u prihvatnim centrima. Susret sa mališanima u Bosilegradu bio je posebno emotivan.
“Oni su se igrali, bacali, plakali! Plakali smo svi,i njihovi roditelji,i snimatelji.Meni je bilo teško i tužno što toj deci, ni krivoj ni dužnoj, neke tuđe bake u tuđoj zemlji dele igračke. Radiću sve dok budem mogla, bar za tu dečicu,” kategorična je Milinka.
Za najmlađe migrante u Srbiji Milinka je već je spremila novih 300 igračaka, a zahvaljujući donacijama kruševačke privrede, još toliko će darovati i mališanima sa Kosova i Metohije.