25.7 C
Vancouver
Naslovna Blog Stranica 1410

Đoković se kupao u ledenom potoku

0

 

Na ovaj čin inspirisao ga je ekstremni sportista Vim Hof, a društvo mu je na kupanju pravio prijatelj.

„Konstantin i ja smo preživeli u planinskom potoku minut i 45 sekundi. Sve je u načinu razmišljanja. Praktikovanje ovakvog kupanja izgleda ludo, znam, ali je veoma značajno za treniranje uma i tela. Kroz različite tehnike, poput disanja, možemo da se smirimo dovoljno da budemo u ekstremnim uslovima kakvi su ovi i lakše možemo da se borimo sa svakodnevnim stresom. Koristim Vimove metode i one su mi veoma korisne u životu. ‘Um iznad stvari, mozak iznad tela’. Svima savetujem da istražite i da probate ovaj izazov”, napisao je Đoković.

Za one koji se odluče na sličan poduhvat, naveo je i nekoliko pravila: mora da bude zima, kupanje mora da bude u reci ili potoku i to samo u kupaćem, najmanje polovina tela mora da bude potopljena u vodi, a sve treba da traje najmanje jedan minut.

„Sve je moguće. Idemoooo”, poručio je Đoković na kraju snimka.

Otvoren Sajam turizma

0
FOTO: Sajam 2016 sajam.rs
FOTO: Sajam 2016 sajam.rs

Na Beogradskom sajmu otvoren je 42. Međunarodni sajam turizma na koji će do nedelje, 23. februara, učestvovati više od 900 izlagača iz 40 zemalja. Pored Sajma turizma otvoreni su Međunarodni sajam vina “BeoWine”, Međunarodni sajam opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo “Horeka – oprema” i Sajam suvenira “Vidi Srbiju”. 

Ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić je otvarajući Sajam turizma rekao da će 2020. biti godina reformi i novih investicija u turizam Srbije.

On je naveo da svake godine u turističke posete putuje 1,3 miliona građana Srbije i da su novim propisima dodatno zaštićeni putnici i sprečene zloupotrebe i prevare, odnosno uveden red u rad turističkih agencija.

Najavio je da će u 45 projekata u oblasti turizma, među kojima je najznačajniji izgradnja gondole od Brzeća od Kopaonika, biti uloženo 200 miliona evra.

Sajam će za posetioce biti otvoren radnim danima i subotom od 10 do 19 sati, a u nedelju od 10 do 18 sati. Cena pojedinačne ulaznice je 400 dinara, grupne 300 dinara, a porodične 800 dinara.

Školarci u Srbiji kreću ponovo u školu 24. februara

0
Ilustracija Photo by Andrew Ebrahim on Unsplash
Ilustracija Photo by Andrew Ebrahim on Unsplash

Nastava u osnovnim i srednjim školama u Srbiji nastavlja se u ponedeljak 24. februara, odlučilo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Na osnovu podataka Instituta za javno zdravlje “dr Milan Jovanović Batut” smenjen je broj obolelih za oko 50 procenata i nastavlja se trend opadanja obolelih.

“Mera je poslužila svojoj svrsi i važno je da se ne gubi više od nastave”, rekao je ministar Mladen Šarčević.

Preporuka direktorima škola je da se nadoknađuje nastava tokom radne nedelje kao pretčas ili produžetkom časa na 60 minuta, jer će subotom biti mnogobrojna takmičenja.

IZVOR: N1

Kokoškov debituje, “orlovi” protiv Finske u Helsinkiju

0

Košarkaši Srbije sastaće se od 18 časova u Helsinkiju sa Finskom, u 1. kolu kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo 2021. Biće to utakmica u kojoj će debitovati novi selektor “orlova” Igor Kokoškov. Direktan prenos je na Prvom programu RTS-a, strim je na RTS Planeti (samo za korisnike iz Srbije).

IZVOR: RTS

Bugarska dozvolila prelet ruskog aviona sa sistemom “pancir”

0

Ministar odbrane Bugarske Krasimir Karakačanov odobrio je prelet preko bugarske teritorije ruskom avionu koji će u Srbiju dopremiti sistem “pancir S1”.

Bugarsko Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da je posle odobrenja ministra odbrane i u saglasanosti s Ministarstvom saobraćaja, informacionih tehnologija i komunikacije, dat pozitivan odgovor u skladu sa važećim zakonom za prelet ruske letelice koja će Srbiji dopremiti protivvazdušnih raketni sistem “pancir 1”, prenosi portal Novinite.

Prvi od šest sistema za protivvazdušnu odbranu “pancir S1”, koje je Srbija naručila od Rusije, trebalo bi da bude isporučen do kraja nedelje.

Srpski vojnici već su obučeni za rukovanje tim oružjem, koje je korišćeno u Srbiji na zajedničkoj vojnoj vežbi “Slovenski štit 2019”.

Novi porezi u Britanskoj Kolumbiji

0

Puno se razgovaralo oko hladnjaka za vodu nakon najave rasprave oko budzeta  B.C.-a  za 2020. godinu, a onda su izglasane ” sitnice” koje će biti oporezovane.

A sitnice koje se pogađaju porezom koji važi od 1 jula 2020 i iznosi 7 % : prirodan šećer, zaslađivači ,gazirana pića , Netflix i oni koji najviše zarađuju u provinciji, tačnije one koji godišnje prelaze iznos zarade više od $ 220.000.

Provincija je najavila da će ukinuti oslobađanje od poreza na promet gaziranih šećernih pića, a to uključuje i one „dijetne“ sorte.

“To je zdravstveno pitanje”, rekla je ministrica finansija Carole James nakon najave budžeta. „Ne unosimo u budzet ogroman iznos prihoda. Donosimo mali iznos prihoda koji će zasigurno pomoći u zdravstvenim troškovima – ovde se zapravo radi o promeni ponašanja. “

Šećerna pića su trenutno zabavna, za mnoge od nas, priznali su mnogi, ali takođe su loši i za nas.

U međuvremenu, usluge pretplate poput Netflixa i sličnih stvari  koje dolaze izvan Kanade također su pogođene porezima.

„Svi oni prikupljaju PST i kompanije koje su ušle i nemaju sedište u B.C. ne plaćaju svoje fer deonice “, rekao je James.

Od 1. jula 2020., novi zahtevi značiće da će se svaki strani prodavač softvera i telekomunikacija – uključujući pružatelje usluga streaminga kao što je Netflix – morati prijaviti kao poreznici ako njihovi prihodi pređu $ 10 000 u B.C.

Sve u svemu, od dolaska NDP vlade, 2017 godine, u BC je uvedeno novih provincijskih 23 poreza.

Srpski Poslovni Imenik

Kako nam aplikacije kradu podatke

0

Kada preuzmamo neku aplikaciju, zahtev za dozvolu za pristup informacijama i funkcijama mobilnog telefona i politika privatnosti obično su jedina dva upozorenja o preuzimanju naših podataka, a mi treba da verujemo na reč da će uzeti samo podatke za koje smo im odobrili pristup. Međutim, izgleda da nije tako.

Istraživači bezbednosti na internetu otkrili su da aplikacije koje instaliramo na naše mobilne telefone preuzimaju mnogo više podataka o nama, nego što nam saopštavaju u upozorenju. A utvrđeno je da više od hiljadu aplikacija preuzima naše podatke iz telefona, čak i ako smo im uskratili dozvolu.

Na primer, aplikacija za praćenje mesečnog ciklusa kod žena, svoje podatke je podelila sa „Fejsbukom“ i srodnim kompanijama. Slično njima, aplikacije koje sprečavaju automatske pozive podelile su podatke korisnika sa kompanijama koje se bave analitikom, navodi Sinet.

Kad god uređaj šalje podatke protok i povezivanje se beleže. Lokacija nam se proverava kad god pratimo vremensku prognozu, a ti podaci se šalju oglašivačima.

Istraživači koji prate bezbednost na internetu imaju alat koji im omogućava da vide tu vrstu povezivanja. Zatim podatke analiziraju kako bi utvrdili koliko podataka se šalje i kuda. Obično su analize prometa podataka rađene na osnovu pregleda sa javnih vaj-faj mreža.

Međutim, analiza se sada sprovodi i na mobilnim telefonima kako bi se utvrdilo koje podatke aplikacije preuzimaju od korisnika i šalju dalje.

Kada su „zavirili“ unutra, ustanovili su da mnoge aplikacije šalju podatke koji daleko premašuju ono na što su ljudi pristali.

„Na kraju, ostaje vam politika privatnosti koja je u stvari besmislena, jer ne opisuje šta se tačno događa. Jedini način da se odgovori na to pitanje je da se vidi šta aplikacija radi s tim podacima“, kaže Serž Iglman, direktor istraživanja sigurnosti i privatnosti na Međunarodnom institutu za kompjutersku nauku.

Ponekad, podaci se samo prosleđuju oglašivačima, koji misle da ih mogu koristiti za prodaju proizvoda. Podaci o lokaciji mobilnog telefona mogu biti „zlatan rudnik“ za oglašivače, kako bi znali gde se ljudi nalaze u određenim vremenskim razdobljima.

Isto tako, podatke dobijene preko aplikacija mogu koristiti i državne službe za praćenje kretanja. Nedavno je Volstrit džornal objavio kako državne bezbednosne službe takve podatke koriste kako bi pratile kretanje imigranata.

Praćenje lokacije

Vil Strafač je počeo da se bavi analizom prometa na mreži još 2017. godine dok je radio u kompaniji koja se bavi bezbednošću mobilnih telefona čiji je i suosnivač.

Čak i kada je GPS isključen na telefonu Strafač je otkrio „rupe“ koje omogućavaju praćenje podataka, kao što je prikupljanje informacija o lokaciji kada je telefn povezan na vaj-faj mrežu.Problem je izašao na videlo kada je otkriveno da Akuveder, popularna aplikacija za vremensku prognozu, šalje podatke o lokaciji korisnika, čak i kada je opcija za deljenje lokacije isključena.

Strafač je ustanovio da skriveno praćenje lokacije, kao što je kod Akuvedera, predstavlja jedan od najvećih problema privatnosti kod aplikacija. Ljudi daju dozvole aplikacijama za svrhu koja im je potrebna, kao što je pronalazak najjeftinije benzinske pumpe u okolini, ali ne shvataju da se u pozadini informacije dele.Za razliku od zlonamernih softvera, koje Strafač takođe istražuje, ove aplikacije se normalno nalaze u Gugl i Epl prodavnicama, a u nekim slučajevima dolaze već instalirane s mobilnim telefonom.

Često u pitanju nije samo jedna aplikacija. Reč je o načinu kako su povezane, o skrivenoj mreži podataka u kodu koja im pomaže da izgrade sveobuhvatnu sliku o nekome i šta on radi. Iako kompanije tvrde da su podaci anonimni, potrebno je malo napora kako bi se utvrdilo ko je osoba na osnovu lokacije, vremena i aktivnosti koje se mogu prikupiti.

Na Međunarodnom institutu za kompjutersku nauku na Univerzitetu Berkli, Serž Iglman vodi tim od oko 10 istraživača koji u laboratoriji koristi više prilagođenih Android pametnih telefona programiranih za pretraživanje novih aplikacija u Gugl plej prodavnici i otkrivanje podataka koje svaka aplikacija uzima s uređaja.

Njihov alat traži nove aplikacije i dodaje ih u bazu podataka, a one se u bazi proveravaju svake dve sedmice da bi se utvrdilo jesu li im dodati novi softveri za praćenje.

Iglman je 2019. godine objavio izveštaj u kojem je opisano kako oko 17.000 Android aplikacija koje kreiraju trajni zapis o aktivnostima uređaja.

Više od godinu dana kasnije, kako kaže, ništa se nije promenilo.

Što možemo da učinimo da bismo se zaštitili

Jedino što se za sada može učiniti, to je ne preuzimati aplikacije koje ovo rade. Iglman je svoj alat iz istraživanja pretvorio u tehniku koju ljudi mogu da koriste kako bi proverili aplikacije koje imaju na svojim uređajima.

Naravno, on ne očekuje da će svaka osoba odjednom naučiti kako da uradi analizu mrežnog saobraćaja, niti će ljudi to želeti.

„Ako je potreban tim istraživača koji pišu svoje vlastite softvere i istražuju mrežni promet da bi shvatili o čemu se tačno radi, svakako nije razumno očekivati da će prosečni potrošač učiniti isto. Umesto toga, potrebne su nadzorne grupe i regulatorna tela. Oni bi trebalo to da rade, a ne potrošači“, ističe Iglman.

Svoj alat je ponudio preko aplikacije koja se zove Epcenzus (AppCensus), a koja omogućava korisniku pretraživanje aplikacija i uvid koji su podaci poslati i koji se šalju. Tim takođe radi na aplikaciji koja će upozoriti vlasnika telefona kad god se podaci za identifikaciju šalju softverima za praćenje.

Za preuzimanje je dostupan i alat Čarls proksi (CharlesProxy), koji radi presretanje mrežnog prometa i sa kompjutera i sa telefona.

Vil Stafač kaže da njegova kompanija radi na ažuriranju sigurnosne aplikacije koja će obaveštavati ljude kad god neka aplikacija uzme više podataka sa mobilnog telefona nego što je trebalo.

IZVOR:RTS.RS

Tri godine su potrebne da se naviknete na život u tuđini ( VIDEO )

0

Selidba iz Srbije i život u imigraciji za najveći broj ljudi podrazumeva strah od novog početka i suočavanja sa činjenicom da u nepoznatoj zemlji profesionalna karijera počinje od nule. U Kanadi, nepisano je pravilo, odgovarajući posao se pronađe tri godine posle useljenja i navikavanja na novo okruženje, drugačiji sistem rada i života.

Tri godine su i period za sticanje iskustava i preporuka koje vode ka dobrom poslu. Neznatno je lakše onima sa specifičnim profesijama ili zanatlijama koji znaju kako i gde da traže svoje novo mesto. Ali početak od nule pruža i slobodu da se oprobaju u potpuno novim poslovima. Video pogledajte klikom ovde.

Vankuver je zajednička tačka za Jovu, Maju, Mariju i Ivana. Grad u kojem su pronašli svoje mesto, neko pre 25, 20, 10 ili tek pre godinu dana. Majina porodica ove godine slavi četvrt veka od dolaska.

Kako je izgledao početak?

„Pokušavala sam da nemam plan B, da ne bih odustala. Tetka me je otpratila sa rečenicom – ‘Zašto odlaziš, tamo ćeš možda da pereš sudove, ovde možeš da radiš ono što si studirala?’ To mi je zvonilo u glavi, zato nisam imala plan B“, naglašava Maja Lazarević, stomatolog.Sa diplomom stomatologa, u Kanadi je dve godine trajao proces nostrifikacije diplome. Morala je ponovo da polaže „fakultet u malom“. Na svom „novom početku“ radila je na smenu u tri ordinacije, često i šest dana u nedelji. Danas je u svojoj ordinaciji.

„Ne znate prvo kako ćete da prođete, a i kad prođete kako ćete biti prihvaćeni. Dolazite iz male zemlje, imate akcenat, ime. Ali kad prođe neko vreme shvatite da su ljudi ljudi ako jesu i uglavnom bude dobro“, dodaje Maja.

I kada se naviknete, nedostaju vam mirisi rodnog kraja

I kada se naviknete, nedostaju vam mirisi rodnog kraja

Ljudi za Jovu Bučera, u prevodu Mesara, kažu da je institucija. Ne može, kaže, da napravi dovoljno mesnih proizvoda koliko ima onih koji su željni ćevapa, pečenja i kobasica. Njegova je prodavnica raj za proizvode iz domovine, ali i mesto za razmenu informacija koje imigrantima olakšavaju život. Samom Jovi nije bilo lako kada je pre 22 godine sa suprugom i četvoro dece stigao u novi dom. Mašinski tehničar, prvih osam godina radio je u struci, ali na terenu.

„Montirao sam panele, sekao, išao sam od 4 do 11 naveče svaki dan i kad mi je iskrsla prodavnica, to sam kupio i nastavio godinu dana da radim u kompaniji. Dolazio sam ovde u 6 sati, spremao frižidere, pa u firmu, pa od 5 do naveče opet sekao meso i spremao. Nije bilo lako, ali isplatilo se. Takav je život“, kaže Jovo Rašković, vlasnik mesare.

Marija je, poput Jove, sa novim životom započela i novu profesiju.„Shvatila sam da imam šansu za novi početak i želela sam da se bavim nečim u čemu ću da uživam“, napominje Marija Stanojević.Iz rodne Raške i Narodne bibilioteke Srbije, u Vankuveru je uskočila u cipele agenta za nekretnine. Iskustvo u radu sa ljudima bilo je dobra osnova, ali da bi promenila posao, morala je ponovo u školu. Godinu dana, uz malu bebu, sticala je novu diplomu, i nasmejala se na pitanje da li joj je bilo teško.

Od Narodne biblioteke Srbije, do agenta za nekretnine u Vankuveru

Od Narodne biblioteke Srbije, do agenta za nekretnine u Vankuveru

„Sebe to nikad nisam pitala. Sigurno, ako gledaš širu sliku, da je Vankuver jedan od najdinamičnijih svetskih tržišta. Dolaze ljudi iz celog sveta, velika konkurencija, ali meni nije bilo teško. Bitno je biti otvoren, iskren i mene je posao i izgradio ovde kao ličnost“, dodaje Marija.

Vrata su se, na neki način, za Ivana, softverskog inženjera, sama otvorila. Odlazak u inostranstvo je planirao godinama. Australija mu se činila dalekom, za život u Švajcarskoj bi morao da nauči nemački jezik, u Ameriku mu se nije išlo. A onda je dobio elektronsku poštu od ugledne američke kompanije sa pozivom da im se pridruži u Kanadi.„U našoj struci je to često. Oni jure po Linktinu ljude koji se bave našom profesijom, a koji imaju iskustvo. Stiže meni mejl jednog dana da im treba čovek kao ja, i da li bi hteo da radiš za nas, i ja rekoh možda. Spakovao se, otišao u Grčku na razgovor sa poslodavcem i ubrzo dobio avionsku kartu za Vankuver. Jedno od pitanja koje smo sebi postavljali tri meseca pošto smo došli je: zašto nismo došli ranije“, navodi Ivan Veličković, softverski inženjer.

Da li bi ponovo odlučili da krenu od nule?

Na pitanje da li bi sebe mogli da zamisle baš na ovom mestu, kada bi se vratili na početak svoje priče, svi imaju potvrdan odgovor.

„Mogla bih. Ne znam da li bih bila vlasnik ordinacije, da li sam o tome razmišljala, ali mislim da većina stomatologa mora tako da razmišlja“, kaže Maja Lazarević.

„Imam četvoro unučadi, sredili smo se, skućili, ostvarili smo ono što smo želeli i to je to“, navodi Jovo Rašković.

„U ovom trenutku imam prilično jasnu predstavu gde ću biti u narede dve godine, pet, deset godina“, tvrdi Ivan Veličković.

„Nikad nije kasno za novi početak, bilo gde“, ističe Marija Stanojević.

„Bolje sutra“ nikome nije obećano, ali, slažu se svi, doći će ako se u budućnost gleda hrabro i vredno ide ka cilju. Gde god bili, i kakav god da vam je početak.

Vankuver je zajednička tačka za Jovu, Maju, Mariju i Ivana. Grad u kojem su pronašli svoje mesto, neko pre 25, 20, 10 ili tek pre godinu dana. Majina porodica ove godine slavi četvrt veka od dolaska.

Kako je izgledao početak?

„Pokušavala sam da nemam plan B, da ne bih odustala. Tetka me je otpratila sa rečenicom – ‘Zašto odlaziš, tamo ćeš možda da pereš sudove, ovde možeš da radiš ono što si studirala?’ To mi je zvonilo u glavi, zato nisam imala plan B“, naglašava Maja Lazarević, stomatolog.

Sa diplomom stomatologa, u Kanadi je dve godine trajao proces nostrifikacije diplome. Morala je ponovo da polaže „fakultet u malom“. Na svom „novom početku“ radila je na smenu u tri ordinacije, često i šest dana u nedelji. Danas je u svojoj ordinaciji.

„Ne znate prvo kako ćete da prođete, a i kad prođete kako ćete biti prihvaćeni. Dolazite iz male zemlje, imate akcenat, ime. Ali kad prođe neko vreme shvatite da su ljudi ljudi ako jesu i uglavnom bude dobro“, dodaje Maja.

I kada se naviknete, nedostaju vam mirisi rodnog kraja

I kada se naviknete, nedostaju vam mirisi rodnog kraja

Ljudi za Jovu Bučera, u prevodu Mesara, kažu da je institucija. Ne može, kaže, da napravi dovoljno mesnih proizvoda koliko ima onih koji su željni ćevapa, pečenja i kobasica. Njegova je prodavnica raj za proizvode iz domovine, ali i mesto za razmenu informacija koje imigrantima olakšavaju život. Samom Jovi nije bilo lako kada je pre 22 godine sa suprugom i četvoro dece stigao u novi dom. Mašinski tehničar, prvih osam godina radio je u struci, ali na terenu.

„Montirao sam panele, sekao, išao sam od 4 do 11 naveče svaki dan i kad mi je iskrsla prodavnica, to sam kupio i nastavio godinu dana da radim u kompaniji. Dolazio sam ovde u 6 sati, spremao frižidere, pa u firmu, pa od 5 do naveče opet sekao meso i spremao. Nije bilo lako, ali isplatilo se. Takav je život“, kaže Jovo Rašković, vlasnik mesare.

Marija je, poput Jove, sa novim životom započela i novu profesiju.

„Shvatila sam da imam šansu za novi početak i želela sam da se bavim nečim u čemu ću da uživam“, napominje Marija Stanojević.

Iz rodne Raške i Narodne bibilioteke Srbije, u Vankuveru je uskočila u cipele agenta za nekretnine. Iskustvo u radu sa ljudima bilo je dobra osnova, ali da bi promenila posao, morala je ponovo u školu. Godinu dana, uz malu bebu, sticala je novu diplomu, i nasmejala se na pitanje da li joj je bilo teško.

Od Narodne biblioteke Srbije, do agenta za nekretnine u Vankuveru

Od Narodne biblioteke Srbije, do agenta za nekretnine u Vankuveru

„Sebe to nikad nisam pitala. Sigurno, ako gledaš širu sliku, da je Vankuver jedan od najdinamičnijih svetskih tržišta. Dolaze ljudi iz celog sveta, velika konkurencija, ali meni nije bilo teško. Bitno je biti otvoren, iskren i mene je posao i izgradio ovde kao ličnost“, dodaje Marija.

Vrata su se, na neki način, za Ivana, softverskog inženjera, sama otvorila. Odlazak u inostranstvo je planirao godinama. Australija mu se činila dalekom, za život u Švajcarskoj bi morao da nauči nemački jezik, u Ameriku mu se nije išlo. A onda je dobio elektronsku poštu od ugledne američke kompanije sa pozivom da im se pridruži u Kanadi.

„U našoj struci je to često. Oni jure po Linktinu ljude koji se bave našom profesijom, a koji imaju iskustvo. Stiže meni mejl jednog dana da im treba čovek kao ja, i da li bi hteo da radiš za nas, i ja rekoh možda. Spakovao se, otišao u Grčku na razgovor sa poslodavcem i ubrzo dobio avionsku kartu za Vankuver. Jedno od pitanja koje smo sebi postavljali tri meseca pošto smo došli je: zašto nismo došli ranije“, navodi Ivan Veličković, softverski inženjer.

Da li bi ponovo odlučili da krenu od nule?

Na pitanje da li bi sebe mogli da zamisle baš na ovom mestu, kada bi se vratili na početak svoje priče, svi imaju potvrdan odgovor.

„Mogla bih. Ne znam da li bih bila vlasnik ordinacije, da li sam o tome razmišljala, ali mislim da većina stomatologa mora tako da razmišlja“, kaže Maja Lazarević.

„Imam četvoro unučadi, sredili smo se, skućili, ostvarili smo ono što smo želeli i to je to“, navodi Jovo Rašković.

„U ovom trenutku imam prilično jasnu predstavu gde ću biti u narede dve godine, pet, deset godina“, tvrdi Ivan Veličković.

„Nikad nije kasno za novi početak, bilo gde“, ističe Marija Stanojević.

„Bolje sutra“ nikome nije obećano, ali, slažu se svi, doći će ako se u budućnost gleda hrabro i vredno ide ka cilju. Gde god bili, i kakav god da vam je početak.

IZVOR:RTS.RS

31 milion evra za Đerdap 2

0
ILUSTRACIJA

Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović i direktor JP “Elektroprivreda Srbije” Milorad Grčić potpisali su danas u Kladovu Protokol o saradnji na realizaciji projekta adaptacije brodske prevodnice u sastavu HE “Đerdap 2”, vredan 31 milion evra.

Ne treba prodavati Komercijalnu banku

0
FOTO: WIKIPEDIA
FOTO: WIKIPEDIA

Guvernerka Narodne banke Srbije (NBS) Jorgovanka Tabaković rekla je da ne bi trebalo privatizovati Komercijalnu banku već je, kao i Poštansku štedionicu, zadržati u državnom vlasništvu.

“Da se ja pitam Komercijalnu banku ne treba prodavati jer je država pokazala da ume da bude odgovoran vlasnik banke. Ali ja sam guverner, nisam akcionar banke i ne pitam se o njenoj prodaji”, rekla je Tabaković novinarima na predstavljanju izveštaja o inflaciji.

Dodala da NBS samo daje ocenu reputacije kupca banke.

“Odluka o prodaji Komercijalne banke je na strani države i ne očekujem da neko zbog mog stava promeni odluku ili da se naljuti”, kazala je Tabaković.

Ona je istakla da je Srbija finansijski odgovornija i od nekih većih država u regionu.

Najbolju ponudu za kupovinu 83,23 odsto akcija Komercijalne banke u državnom vlasništvu dala je slovenačka NLB banka i uskoro bi trebalo da budu završeni pregovori o ponuđenim uslovima.

IZVOR: N1