Spomenik Gavrilu PrincipuFoto: RTRS
Mnogo je Vidovdana sudbonosno zapisano u srpskoj istoriji, ali je za potlačeni narod s ove strane Drine, 28. juni 1914. najznačajniji. Pucanj Gavrila Principa označio je početek borbe za slobodu i ne samo srpskog naroda. Ipak, Sarajevo se danas ne odriče samo Principa, već i Mehmeda Mehmedbašića, Mustafe Golubića i mnogih drugih sunarodnika.
– Mlada Bosna, Gavrilo i njegovi drugovi, nisu se borili samo za ideale svog naroda, nego za sve narode sa ovih prostora. Imali ste Mehmedbašića, Hamdiju Nikšića, ljude svih vjeroispovjesti, koji su osjećali da pripadaju toj ideji – kaže Aleksandar Kostović, zamjenik načelnika Istočnog Novog Sarajeva.
Principova ideologija nije pucanj u nevinog čovjeka. Ta ideologija je put za slobodu svakog čovjeka, od postanja. Dvanaest podvižnika ubijenih po austrougarskim kazamatima, od više stotina koji su slijedili mladobosansku ideju, od 7. jula 1920. počiva u kapeli koju je projektovao srpski arhitekta Aleksandar Deroko.
– Kosti su im sabrane sa raznih strana, da bi ovdje pronašle svoj mir. Sjetimo se i svih onih čiji su nadgrobni spomenici ugrađeni u ovu predivnu kapaleu preneseni sa starog groblja na Carini – kaže Velimir Divljanović, starješina Stare pravoslavne crkve u Sarajevu.
Doprinos kulturi sjećanja, učešćem na Principovim danima dao je i glumački velikan Aleksandar Dunić.
– Poseban doživljaj, nikada nisam bio na ovom groblju. Čovjek kojem sam se intimno divio, sad sam imao priliku da vidim i gdje je sahranjen – priča Dunić.
Uz parastos i vijence, u vidovdanskoj kapeli i počast žrtvi mladobosanaca i u Istočnom Sarajevu, u parku koji nosi Principovo ime.