MONTREAL — Svako jutro putnici i teret poleću s aerodroma Trudeau u Montrealu na let dug 1.600 kilometara do Puvirnituqa na severu Quebeca avionom Air Inuit, starim gotovo 50 godina.
Ovaj Boeing 737 je prethodno krstario nebom iznad Evrope i Centralne Afrike za sada ugašene aviokompanije u Francuskoj, Gabonu i Kongu. Ali sada su ta putovanja isključivo kanadska, prevozeći ljude, hranu i građevinski materijal između drugog najvećeg grada u zemlji i sela od 2.100 stanovnika.
Starenje aviona nije izuzetak u Kanadi, koja ima više starih aviona koji se koriste za putnički prevoz nego bilo koja druga zemlja. Njihova starost može predstavljati izazov za održavanje i efikasnost goriva, dok drugi dovode u pitanje sigurnost polovnih prevoznika, ali operateri kažu da su idealni za komercijalne letove do udaljenih destinacija.
Trinaest od 30 najstarijih mlaznih aviona na svetu koji prevoze putnike na redovnim ili čarter linijama posluju u Kanadi, prema podacima ch-aviation, kompanije za pružanje podataka iz industrije. Svih 13 su Boeingi 737-200 starosti između 42 i 52 godine.
Venecuela je drugoplasirana, sa šest aviona među prvih 30. Sjedinjene Američke Države imaju tri.
Prostrana geografija Kanade, surovi klimatski uslovi i neravne piste razlog su zašto se ona više oslanja na stare avione nego na novije, elegantnije modele.
„Razlog zašto Air Inuit i dalje leti serijom 200 nije izbor, već obaveza“, rekao je izvršni direktor Christian Busch, čija flota od 36 aviona uključuje četiri klasična uskotrupna aviona. Ti avioni smeštaju putnike u zadnjoj polovini, a teret u prednjoj.
Veliki deo obrazloženja svodi se na neasfaltirane piste.
„Još uvek letimo avionima na šljunkovitim pistama, a 737-200 je jedini avion odobren za sletanje “, rekao je.
To je zato što je snažni Boeing, koji je ušao u upotrebu 1968. godine, a proizvodnja prestala 20 godina kasnije, bio dizajniran da bude opremljen kompletom za sletanje na šljunku.
Ta modifikacija uključuje deflektor na nosnom točku koji štiti donji deo motora od letećih fragmenata kamenja. Takođe, on upumpava komprimirani vazduh ispred svakog motora kako bi se sprečio ulazak krhotina u turboventilatore, koji bi se mogli oštetiti motor.
Samo sedam od 117 “udaljenih severnih aerodroma” u Kanadi su asfaltirani, prema izveštaju glavnog revizora o avio-infrastrukturi na severu iz 2017. godine.
„Imamo 737-800 u floti. Voleo bih leteti tim avionom na sever, ali gde mogu sleteti s njim?“, upitao je Marco Prud’Homme, predsednik čarter aviokompanije Nolinor Aviation.
“Mislim, sve su to neasfaltirane piste.”
Dok neki od starih Boeinga lete do sela, oko polovina Nolinorovih letova sleće na piste udaljenih rudnika, prevozeći radnike, namirnice i zalihe avionima 737-200 do projekta površinskog kopa u Nunavutu i drugih severnih operacija.
Rudarske kompanije izbegavaju asfaltiranje pista delom i zato što je asfalt i beton teže sanirati kada se lokacija zatvori. Što je još važnije za severna područja, permafrost se može otopiti leti, stvarajući pukotine ili velike talase na pisti.
„Ako asfaltirate pistu, nakon godinu dana morat ćete početi ispočetka“, rekao je Prud’Homme.
Iako mnoge aviokompanije koriste kombinaciju turboprop aviona – koji mogu sletati na šljunak – i mlaznih aviona, prvi su mnogo sporiji i stoga manje privlačni za putnički promet.
„Ako morate koristiti turboprop avion da biste stigli tamo, trebaće vam večnost“, rekao je Prud’Homme, čija flota od 14 aviona uključuje devet „dobro voljenih“ 737-200 – više nego bilo koji drugi prevoznik, tvrdi on.
Osam ih je među 50 najstarijih putničkih aviona na svetu koji se koriste za putnički prevoz, prema podacima ch-aviation. Dva veterana s najdužim stažem imaju 50 i 51 godinu, što ih čini trećim i četvrtim najstarijim u svetu, odmah iza dva čarter aviona sa sedištem u SAD-u, od kojih je najstariji izgrađen 1971. godine – za sada ugašenu aviokompaniju Canadian Airlines.
Gerijatrijski avioni nisu bez problema. Troše više goriva i uzrokuju veće probleme s održavanjem, rekao je Busch iz Air Inuita. „Nije tako lako kao održavanje novih ili modernih aviona“, čije komponente mogu biti lakše dostupne, primetio je. Naizgled osnovne stvari mogu predstavljati velike probleme. Pronalaženje delova za zamenu pokvarene brave u toaletu može biti teže od zamene startera motora, rekao je Busch.
Ali Prud’Homme kaže da su komponente jeftinije od delova za novije avione i da se mogu lako nabaviti.
Iako letenje škripavim avionom iz 70-ih može izazvati nervozu kod nekih putnika, malo je dokaza o sigurnosnim problemima.
Studija Međunarodnog centra za avio prevoz MIT-a iz 2014. godine otkrila je da ne postoji veza između starosti vazduhoplova i stope smrtonosnih nesreća u Severnoj Americi i Europi.
Pravilno održavanje je daleko važnije od datuma proizvodnje, rekao je Pierre Clément, direktor avijacije u rudniku Raglan kompanije Glencore Canada, koji se nalazi u Nunaviku blizu najsevernijeg vrha Quebeca.
„Nema zabrinutosti što se tiče sigurnosti jer se avioni održavaju“, rekao je.
Glencore, čija se dva 46 godina stara aviona 737-200 ubrajaju među 15 najstarijih putničkih aviona u svetu, na svakom letu ima mehaničara, kao i brojne rezervne delove, rekao je Clément.
Kako bi izbegla neočekivane popravke, kompanija preduzima mere predostrožnosti poput zamene guma nakon manjeg broja sletanja nego što bi to učinila većina prevoznika.
„Znamo da ako se avion pokvari u rudniku, popravka će koštati mnogo novca“, rekao je.
Iako je i dalje ključna komponenta udaljenih avio putovanja, kanadska flota starijih aviona 737-200 mogla bi se smanjiti kako se pojave nova rešenja.
Glencore tokom cele godine provodi testove temperature tla kako bi utvrdio da li smanjenje permafrosta omogućava izgradnju asfaltne piste. Pista od aluminijskih dasaka je još jedna opcija, ali je skuplja.
Vlada Quebeca je prošle godine najavila da će izdvojiti do 50 miliona dolara za tretiranje šljunkovite piste u Puvirnituqu proizvodom koji će pistu učiniti čvršćom i manje sklonom podizanju otpada, između ostalih renovacija.
„Sarađujemo s Transport Canada kako bismo mogli leteti modernim mlaznjakom na novom tipu površine“, rekao je Busch. Nada se da će dobiti zeleno svetlo za poletanje novijih aviona već sledeće godine.
SERBIANNEWS/CANADA