U sutonu karijere Novak Đoković mora da otkrije novu formulu za trajanje, a da pritom ne izgubi ništa od šampionske aure. Ova 2026. kao i prethodna, predstavlja ozbiljan izazov
Teniska godina je najduža sportska godina. Da nema tog okrajka koji čini decembar, igralo bi se bezmalo svih 12 meseci. Zamislite to kao jedan fabulozan put oko planete, u poteri za suncem i lepim vremenom. Putovanju u kojem se smenjuju zemlje, gradovi, aerodromi, hoteli, turniri, koji predstavljaju jedan poseban svemir za sebe, i onda to pomnožite sa 20 i kusur puta…
Novak Đoković započinje svoju 24. profesionalnu sezonu, kao apsolutni kralj svetskog tenisa, rekorder u bezmalo svakoj važnijoj kategoriji i kao neko ko je poslednji preostali aktivan član čuvene “velike trojke”. Od tog teniskog rokenrol trija, preostao je samo najglasniji i najbolji solista, koji sada svira neku svoju, završnu melodiju. Dajući novi i drugačiji zvuk i smisao tom legatu koji će ostati zapamćen kao najimpresivnija era belog sporta, u kojoj su tri čoveka podigli nivo igre na taj nivo da će njihovim naslednicima biti gotovo nemoguće da ga dosegnu.
Dok su Rodžer Federer i Rafael Nadal bili na sceni (dobro, da i Endi Mari), može se reći da Novaku nije bilo potrebno drugo pogonsko gorivo. Oni su vukli jedan drugoga ka višim nivoima. Ali basista, bubnjar i gitarista su posustali, ostao je samo pevač, rešen da istraje i nastavi solo karijeru. I napiše još poneki, nezaboravan hit i tako produži legat.
Nekako, to savršeno odgovara onim stihovima iz pesme “With or without you” (Sa tobom ili bez tebe) grupe U2, koja je bila planetarni hit upravo u proleće 1987. godine, kada je Novak Đoković došao na ovaj svet, a stihovi kažu:
“nije ostalo ništa da se osvoji i ništa nije ostalo da se izgubi
a ti se razotkrivaš“…
Zaista, šta je posle ostvarenja olimpijskog sna u 2024. godini, ostalo Novaku Đokoviću da osvoji? Ništa, svi vrhovi su osvojeni. Ostao je samo prodor u svemir, gola bitka sa prirodom, sa vremenom, koju kažu da nijedan sportista nije dobio. I razotkrivanje večite tajne, ko smo i šta u toj borbi.
Ne zaboravite, to je strahovito teška stvar – bez najvećih rivala oko njega iznova tražiti motiv, posebno kada ste ostvarili gotovo sve što ste kao dečak poželeli, pa i više. Ali Novak Đoković je specifikum svoje vrste, pobedio je tenis ne dozvolivši da tenis pobedi njega. Klinci bi rekli, prešao je igricu. Sad je u metafizičkoj sferi tenisa!
Ubeđivali su ga da stane, da je dosta, da je vreme za neke druge stvari. Ali on je gledao isključivo napred, tražeći nove načine da pobedi ono što se čini da je nemoguće pobediti, prirodu i vreme.
Nikada nije bežao od promena, naprotiv. U duši je oduvek bio inovator. Tražio novi put čak i kada se činilo da ga nema. Birao težu stazu. Nije pristajao na kompromise. Čini se da su se posle dve decenije više umorili oni koji sve to gledaju i prate, nego on sam, tako da ove poslednje kilometre u tom teniskom maratonu, trči sam. Bez roptanja, sa značajnim teretom koji mu je spao s leđa.
“Ako igraš na visokom nivou i ako te telo služi, zašto da ne nastaviš? Ljudi će nastaviti da spekulišu o povlačenju, ali nastaviću dalje. Kada izgubim, potrebno mi je da budem sam i da razmislim kako da se poboljšam“, rekao je nedavno prilikom dobijanja priznanja u Dubaiju, “Global Sports Award”.
I dobro, onda, evo je i 2026. Još dve godine pa će i 2028. koju je Novak takođe naznačio kao onu u kojoj još jednom želi da se pojavi na Olimpijskim igrama. Sa srpskom zastavom, u Los Anđelesu. Ali, treba trčati dotle.
NAUKA U SLUŽBI PRODUŽETKA KARIJERE
Pauza između dve sezone nije samo momenat za opuštanje i kasnije punjenje baterija. Ona je vreme retrospektive i introspekcije. Period kada se pitaš – šta sam mogao da uradim više, bolje? Tada se ima više vremena za detalje, za dešifrovanje kodova savremene teniske igre, jer oni u većini slučajeva određuju pobednike. Tako da, ako već u Melburnu, budete videli neke nove elemente, neke nove ideje u eventualnim mečevima sa Alkarasom i Sinerom, znajte da je to duboko promišljeno i da ima svoju svrhu. Novak se nikada nije prepuštao stihiji, iza svega je radio briljantan teniski, teslijanski um koji ga je i doveo do vrha. I biće tako dok ne okači reket o klin. I posle.
Korak u tom pravcu svakako je angažovanje američkog stručnjaka Marka Kovača, bivšeg tenisera i čoveka čiji je fokus pre svega na prevenciji povreda, ubrzanju oporavka i optimizaciji fizičke spremnosti. Tačno sve ono što je Novaku sa 38 godina neophodno kako bi nastavio bitke sa daleko mlađim i spremnijim rivalima, u vidu Janika Sinera i Karlosa Alkarasa.





