13.3 C
Vancouver

Ekspresionizam između Šilea i Nosferatua: Izložba u Beču istražuje horor emocija

Na velikoj izložbi „Šile sreće Nosferatua“, bečki Muzej Horten se igra horor-potencijalima ekspresionizma. Postavka dokumentuje medijsku svestranost jednog stila koji je počeo u slikarstvu, da bi i danas živeo u filmu.

Ekspresionizam zanemaruje naraciju u korist emocije. On je izrazito komunikativan, ali, ako svi komunciraju samo vlastite emocije, onda opet nema razgovora. Odatle tipična preterivanja u likovnom izrazu.

Nije slučajno taj stil rodjen u germanskim nacijama neposredno posle Prvog svetskog rata. Ali jednom nastao, dopao se svima.

„Vodila me je želja da pokažem ekspresionizam kao stil koji je već po imenu orijentisan na razmenu među medijima. On govori tako što pokazuje, odatle upadljivi motiv ruku. Tu su i druge teme koje mu osiguravaju aktuelnost, kao depresija, slom, ludilo, sa kojima se nose sve ratne generacije. Nemački ekspresionisti su reagovali jarkim kolorima, austrijski prigušeninm monohromima“, objašnjava Agnes Huslajn, direktorka Muzeja.

„Šile je protoekspresionista, jedan od ‘mladih divljih’, kako su se zvale generacije od pariskog Fova do sloma nemačkog Vajmara. Ruke su Šileov znak prepoznavanja, ali one su univerzalni jezik u umetnostima tog vremena, pre svega filmskoj. Stigle su iz pozorišta Maksa Rajnharta kad se kroz ekspresivne geste igralo za gledaoce u zadnjim redovima“, ističe kustos Rolf Jonasen.

Izložba hrabro demaskira tamnije strane ljudskih želja. Deformisana tela se prepvode u druge medije kao erotika, seks, glad za životom, večni život, vampir. Na jednom kraju stoji Šile, na drugom rani horor filmovi  „Kaligari“, „Nosferatu“, „Faust“. Filmska industrija i danas traga za savršenim vampirom.

„Zajednički imentielj je žudnja. Šile je majstor dramske poze. Kako je umro dve godine pre Kabineta doktora Kaligarija, sigurno su reditelji kao Murnau, Vine, Lang, posuđivali od njega, ne obrnuto. Tačnije je da su razmene među umetnostima tekle paralelno. Frojdova teorija o tumačenju snova je još starija. Filmski horor ima mnogo rodonačelnika“, navodi kustos za film Roland Briand.

Kari Hauzer je bio austrijski slikar i scenograf koga su nacisti kasnije stavili u degenerisanu umetnost. Na njegovom platnu iz 1923. prepoznaju se tipični transferi smisla: Juda koji daje poljubac postaje frojdijanski Id; Isus koji prima poljubac, postaje frojdijanski

Ego. Po ekspresiji i kolorima lica nema sumnje ko je gazda  u strahu.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

OSTALI KOMENTARI

KANADA

Najnovije vesti i priče

Centralni skup “Svenarodnog sabora” danas u Nišu

U Nišu se danas od 18 časova održava centralni...

Junajted i Totenhem u borbi za spas sezone – finale Lige Evrope za sve ili ništa

Fudbaleri Mančester junajteda i Totenhema pred kraj sezone u...

Novi Pazar sanja Evropu i čudo protiv Zvezde, a Vojvodina sa priče da pređe na dela

Pretposlednje kolo plej-ofa šampionata Srbije donosi borbu čak šest...

Oklahoma – Denver 204:132 – mogu li Nagetsi da nadoknade razliku u ključnom meču

Oklahoma dočekuje Denver u sedmoj, odlučujućoj utakmici za plasman...